“Ovo djelo predstavlja još jednu perlicu na bARS -u i Barskom Ljetopisu, kojim pokušavamo da otrgnemo naš Bar od zaborava”, kazao je na početku večeri, koje je bilo istinska oda duhu, stvaralaštvu, trajanju i ljepoti življenja, selektor bARS-a Željko Milović.

Serijal, odnosno prvo izdanje Barskih priča, koje donosi anegdote iz života ljudi u gradu pod Rumijom, nastalo je na inicijativu nekadašnjeg predsjednika Opštine Bar, istaknutog društveno – političkog radnika i funkcionera Čeda Ratkovića, koji je u arhivi imao pedesetak priča, a zatim i Mitra Pavlovića koji je bilježio crtice iz života Mrkojevića i Dobre Vode. Najzaslužniji za četvrtu knjigu, pojasnio je autor,  je šahista, publicista i ljubitelj umjetnosti, Vladimir Lukšić.

“On mi je kazao da sačuvam priče koje nisu objavljene u prvoj knjizi, za svaki slučaj. Iako nisam planirao da nastane serijal, desilo se upravo to i tako smo ‘dogurali’ do četvrtog izdanja. Svaku knjigu prate dodaci. U prvoj su to izabrane priče barskih autora, u drugoj fotografije nastale sredinom XIX vijeka, trećoj, brodovi Prekookeanske plovidbe, a u četvrtoj su se našli crteži jednog od naših najboljih karikaturista, Baćka Milačića, dok je korice i dizajn uradio moj prijatelj Goran Grković” kazao je autor.

“Svaki grad traži svog hroničara kako bi ga uobličio kroz priču, jer tako  možemo na najtrajniji način da postojimo. Sve četiri Milanove knjige su u znaku barskog kontrapunkta, vječito između Istoka i Zapada, sa neponovljivim mediteranskim pečatom. Prošlost nije završena, ona je neodvojivi dio nas, stičemo utisak kada zaklopimo korice Milanove knjige”, istakla je u nadahnutom i stručnom prikazu, profesorica književnosti i književna kritičarka Maja Simović.

Iako autor tri romana, “Barske price”, Milan je, kako je kazao, pisao sa posebnim zadovoljstvom, a neke ličnosti pojavljuju se u sva četiri izdanja. Među njima je poznati i omiljeni barski muzičar, Goran Pejović Gula, koji je sinoć  na duhovit način ispričao nekoliko anegdota, ali i pružio priliku publici da uživaju u izvođenju jedne od njegovih najljepših pjesama “A ja još sanjam”.

Profesor matematike Rajko Ćalasan, takođe je jedan od junaka sve četiri knjige.

“Milan je ovim djelom uspio da rasprši misteriju Bara. Opisujući ga, pronikao je u njegovu složenu dušu, koja je nekada poput maestrala, a nekada poput sjevera. Tekstovi u ovoj zbirci su priče enciklopedijskog sjećanja. Ovo je knjiga za one koji vole Bar, grad životne radosti i širine” kazao je na večeri profesor Ćalasan.

Poznati pozorišni reditelj i univerzitetski profesor, Boris Liješević, zapisao je, između ostalog, u predgovoru knjige:

“Ne sjećam se više kako smo se Milan i ja upoznali. Ali, radujem se svakom njegovom tekstu u ‘Vijestima’. Kolumne odišu lakoćom pripovijedanja, šarmom, usputnim pogledom koji u detaljima prepoznaje nagovještaje velikih promjena… U oku i peru Milana Vujovića vremena se mijenjaju lako, sa novim naslovom. Smjenjuju se ratovi, revolucije, okupacije, ali svaki taj veliki istorijski pokret završava se u rukama nekog barskog ‘Pita’, kroz čije ruke prolazi istorija. Tako se ruska revolucija okončava sa rubljama koje je Niko B. na pečalbi revnosno skupljao, a poslao ih kući kada su prestale da postoje kao valuta. Dolazi Prvi svjetski rat koji dobrog Iva Nikočevića oblači u austrijsku uniformu.  Sa britanskom vojskom stiže  prva fudbalska lopta i organizuje se utakmica između superiornih britanskih mornara  i mještana, koji će godinama kasnije svoj lokalni klub nazvati ‘Mornar’. Dolazi i drugi rat. Hasan Jusuf prebrojava pravoslavne kuće za odstrel, a Asan Perazić ih životom brani. Smjenjuju se ratovi, vlade, ideologije, religije… Zatvorenici grade hotel ‘Sveti Stefan’, a potom vrte glavom i taj pokret  skupo plaćaju. Pobjednici i poraženi, sudije i okrivljeni, svi u istoj anegdoti, svima je sve oprošteno.

Sve je Milan pozlatio svojom ljubavlju prema gradu, prema njegovim oriđinalima i njihovim mudrostima, koje ne zaostaju za dosjetkama Sule Radova, kralja Nikole, Laze Kostića, patrijarha Pavla”.

Milana Vujovića i profesora, političara i diplomatu, Miodraga Lekića Ćakija, veže dugogodišnje prijateljstvo, kao i njihovih očeva, Nikole Lekića, prvog direktora barske Gimnazije i Pavla Vujovića, principijelnog i strogog profesora istorije.

Njemu je pripala čast da zaokruži promociju “Barskih priča” na Ljetopisu.

“Za ove Milanove knjige i priče neko će reći da su obične, sa duhovitom poentom, a ja ću naglasiti da je ovo ozbiljna literatura. Bar, koji ima impresivan materijalni rast, mora da prati i njegov duh. Ove priče nam pomažu da spojimo vrijeme, jer, kako je govorio veliki njemački istoričar Ranke ‘prošlost i sadašnjost se drže za ruke’. Ove priče su poruke, a ja ću završiti s jednom koja je majka svih poruka i barskih priča – Nema Bara do cara”, kazao je Lekić.

Poput brojnih junaka “Barskih priča”, koji su kreirali autentičan duh grada i njegov kod kroz vrijeme, i njihov autor, Milan Vujović, kao svestrani intelektualac i stvaralac, u književnosti, novinarstvu, šahu, ostavlja trajan i vječan trag svojim djelima, o sebi, Baru, suštinskim vrijednostima života i ličnostima koje ih stvaraju.

The post VIDEO: Amarcord Milana Vujovića na Barskom ljetopisu first appeared on BARinfo.