Kako je za naš medij objasnila Ljiljana Vujović, predsjednica NVU “Žene Bara”, peticijom se od Ministarstva unutrašnjih poslova zahtijeva stroga primjena člana 7 Zakona o državljanstvu Crne Gore koji se odnosi na dodjeljivanje državljanstva djeci rođenoj na teritoriji Crne Gore, čiji su roditelji nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva, kao i djeci koja ne mogu dokazati državljanstvo druge zemlje.

Drugi zahtjev odnosi se na pojednostavljenje procedure radi regulisanja statusnog pitanja – privremenog boravka djece rođene na teritoriji Crne Gore u slučaju nedostatka putne isprave zemlje porijekla.

“Evropske zemlje bore se protiv apatridije, a u Crnoj Gori danas je najteže djeci koja su bez države i domovine”, objašnjava Vujović, dodajući da je, nakon raspada Jugoslavije, veliki broj izbjeglica postao “nevidljiv”.

U tekstu peticije naglašen je nepravedan položaj mnogobrojne djece, rođene na teritoriji Crne Gore, koja su nevidljiva našem sistemu zbog toga što im nije priznato pravo na državljanstvo, što rezultira ozbiljnim nedostatkom pristupa osnovnim ljudskim pravima, uključujući pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu i ostala prava svakog djeteta zagarantovana Konvencijom o pravima djeteta.

Vujović ističe da peticijom žele da postignu jednaka prava za svu djecu u Crnoj Gori.

“Peticija je primljena na obradu u E-peticije i obavijestili su nas da je rok za stavljanje na sajt Vlade Crne Gore 20 dana. Nakon glasanja, ljudi će moći da potpišu peticiju online”, naglasila je ona.

The post Predata peticija za regulisanje pravnog statusa nevidljivih lica u Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

***

„Suočeni sa svakodnevnim problemima ugroženih građana u Crnoj Gori a posebno djece, želimo vas informisati na samo neke od nepravdi i uskraćenosti koje oni doživljavaju.

Osim što su socijalno ugroženi suočeni sa malim socijalnim primanjima, zahtjevnim kriterijumima da bi ih uopšte dobili i nedovoljnom servisima podrške, uočavamo kao veoma važan problem što porodice čiji su članovi, rođeni u Crnoj Gori bez mogućnosti ostvarivanja prava na socijalnu pomoć i dječiji dodatak jer su im babe, djedovi ili roditelji, rođeni van granica Crne Gore.

Boravišna dozvola je nedostižna ukoliko porodica nema riješeno stambeno pitanje, što je u najčešće najveći problem socijalno ugroženih. A bez boravišne, nema čovjeka vidljivog sistemu socijalne zaštite.

Jedna od porodica sa takvim problemom je samohrana majka troje maloljetne djece. Ona je rođena u Crnoj Gori, ovdje je rodila i svoju djecu. Ova porodica nema socijalno primanje, ni dječiji dodatak. Nemaju riješeno stambeno pitanje, žive u pakleno teškim uslovima, bez ikakvih primanja. Roditelji samohrane majke su rođeni van granica naše države.

O uskraćenosti za život dostojan čovjeka ove porodice, upoznali smo Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kancelariju Ombudsmana, Unicef, MUP, Ministarstvo pravde, Opštinu i Centar za socijalni rad grada Bara, jer je porodica stanovnik istog.

Nevidljivi za sistem, bez prava na dečiji dodatak, bez mogućnosti pohadjanja vrtića, bez hljeba! Za državu nevidljivi, a svi ih mi i te kako dobro vidimo. Gladni su. Promrzli. Ni kao podstanari nigdje nisu poželjni, jer niko ne želi sirotinju.

Kako konkretnih reakcija i sistemskih rješenja nema NVO ‘Žene Bara’ i ‘Banka hrane’ , razmišljaju o pokretanju peticije ‘da svako dijete ima ista prava’, kako ne bi status porodice u kojoj dijete živi, određivao njihova prava .

Valjda bi bilo pravedno i normalno, da sva djeca dobiju mogućnost da žive po pravu koje im je zakonom zagarantovano, koje im Konvencija o pravima djece garantuje.

Djecu treba prepoznati kao aktivne i punopravne članove društva i otvoriti im šire vidike za učestvovanje u svim oblastima života.

Siromaštvo uzrokovano opštim stanjem u društvu nije samo lokalni, već i državni problem i u mnogome utiče na ostvarivanje prava djeteta. Ova pojava se negativno odražava, ne samo na kvalitet života djece, već ugrožava i brojna njihova prava.

Djeca ne mogu čekati bolja vremena, da bi ostvarila svoja prava na zdrav razvoj.

Zbog toga je nužno prepoznati njihove potrebe, uočiti teskoće i prepreke u ostvarivanju njihovih prava, povećati socijalnu osjetljivost lokalne zajednice i države, te iznaći rješenja i resurse koji su potrebni da bi im se pružili bolji uslovi i mogućnosti odrastanja“, zaključuje se u saopštenju.

The post Žene Bara i Banka hrane: Postoje djeca nevidljiva za sistem, bez dječjeg dodatka, bez mogućnosti pohađanja vrtića, bez hljeba first appeared on BARinfo.

“U svijetu svake minute od gladi umre 11 osoba, 155 miliona ljudi širom svijeta  suočava sa neizvesnošću kada je reč o hrani što je oko 20 miliona više nego prošle godine saopšteno je iz organizacija za borbu protiv siromaštva  Oxfam.

Broj ljudi koji umiru od gladi povećao se šest puta u protekloj godini i nadmašio smrtne slučajeve uzrokovane korona virusom, Radi poređenja, U svijetu svake minute od gladi umre 11 osoba,od posljedica zaraze korona virusom u minuti umre sedam osoba.

Glad je problem broj jedan u svijetu i  UN apeluju da se države moraju odgovorno odnositi prema ovom problemu,Hrana  znači život  i u direktnoj je vezi sa zdravljem ljudi .Ipak danas se u svijetu baci više od 900 miliona tona hrane, godišnje.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 29. septembar Međunarodnim danom podizanja svijesti  o bacanju hrane. Ovaj datum prvi put se obilježio  prošle godine i predstavlja doprinos Evropske federacije banaka hrane u sprečavanju rasipanja hrane. Istovremeno, to je i javni poziv na akciju pojedinaca i kompanija a prvenstveno država,  da zaustavio problem gubitka i bacanja hrane.

Ukoliko bi se viškovi hrane na odgovarajući način distribuirali, ta količina bi bila dovoljna da nahrani sve one koji su gladni.Zbog tog saznanja svaka država ponaosob je pozvana da problem bacanja hrane u svojoj državi miniminulizuje.

Bacanje hrane prije isteka roka trajanja  je problem na kome malo radi.

Zakonske regulative se moraju mijenjati da  bi se stvorile olakšice za donacije hrane onima koji su u potrebi za njom kao što su,  narodne  kuhinje, sigurne kuće i ostala  udruženja za socijalno ugrožene. 

Oslobađanje od  plaćanja  poreza na donacije je neophodnost. Obavezivanjem prodajnih lanaca da doniraju hranu koja je pred istekom roka uz oslobađanje PDV-a na takve artikle značajno bi redukovalo bacanje hrane u marketima a pomoglo humanitarnim organizacijama da nahrane gladne.

Moglo  bi se organizovati da određena firma otkupi hranu,  koja je pred isteklm roka trajanja, čija je ambalaža povrijeđena pri transportu, namirnice koje su proizvedene ili uvezene više. od potreba tržišta, prehrambene proizvode  koje zamijenjaju izgled ambalaže, hranu zaplijenjenu  na carini, po naravno umanjenim cijenama (70%-80%) gdje bi se dalje ili prodavali ti artikli po daleko nižoj cijeni   pa bi imali posebnu prodavnicu -socijalnu prodavnicu takve robe ili bi se dijelili kao donacije jedan dio u javne kuhinje ostatak za sigurne kuće i ostala udruženja za socijalno ugrožene. 

Prema  izvještaju Ujedinjenih nacija najviše hrane se baca u Crnoj Gori od država bivše Jugoslavije, s obzirom na broj stanovnika, jedna osoba u prosjeku godišnje baci 83 kilograma hrane.Navedeno je  da ne samo da domaćinstva bacaju velike količine hrane, već to čine i trgovine i ugostiteljski objekti. Zato sve veći broj država zakonski obavezuje trgovine i ugostiteljske objekte da ne bacaju hranu, već da je doniraju onima kojima je potrebna.U Crnoj Gori ne postoji ovakav zakon.

Mora se raditi na edukaciji ljudi da hranu ne bacaju, da racionalnije kupuju i adekvatno čuvaju hranu.Najgore što mogu da urade je da hranu bacaju. Veliki broj ljudi koji posjećuju kontejnere govori osim da su ljudi gladni, da nena adekvatne socijalne politike i da se hrana baca.

 Očekuje se da će broj gladnih porasti u sledećem periodu zbog pandemije. Smanjenjem bacanja hrane smanjiuje se  emisije štetnih gasova, usporava uništavanje prirode prenamjenom zemljišta i  zagađenje. Takođe pozitivno utice i na dostupnost hrane, čime se smanjuje  broj gladnih i podstiče  štednja  u doba globalne recesije. Za iskorištavanje viška hrane vrlo je važno da postoji razvijen sistem selektivnog odlaganja otpada i reciklaže. Odgovarajuće iskorištavanje viška hrane ne doprinosi samo smanjenju gladi širom svijeta, već i zaštiti okoline.

Potrebno je mlade podsticati  da što ranije započnu razmišljati  o međuzavisnosti vlastitih potrošačkih odluka i posljedica koje oni imaju za društvo u cjelini. Ovo je tema koja zasluzuje da joj se  više posvetimo u javnosti ali  i u školskim klupama.

Banka hrane je više od deceniju vremena spremna  za  javnu kampanju protiv siromaštva i bacanja hrane ali osim deklarativne podrške, drugu nismo imali.

Vlada Crne Gore  uprkos brojnim apelima Banke hrane koji traju punih devet godina da usvoji, kao što je urađeno u Evropskom parlamentu još 2012. godine, Deklaraciju protiv bacanja hrane, to još nije uradila”, navodi se u saopštenju.

The post Danas se obilježava Međunarodni dan podizanja svijesti o bacanju hrane first appeared on BARinfo.