Razgovor sa autorom vodila je PR JU Kulturni centar i „Barskog ljetopisa“ Nikoleta Dabanović koja je otvorila niz tema o nastanku knjige, ljudima koji su bili inspiracija i značaju očuvanja barske usmene baštine. Govorilo se o razvoju serijala, pri čemu je Vujović istakao da se peta knjiga razlikuje od prethodnih po bogatijoj fotografskoj opremi i luksuznijem grafičkom izdanju, ali da zadržava isti koncept koji se odnosi na čuvanje autentičnih barskih priča. Autor je objasnio da je, kako nikoga ne bi povrijedio, u pojedinim slučajevima mijenjao imena protagonista, dok je zadržavao identitete onih koji su ostavili pozitivan trag u gradu. Govorio je i o vrijednostima po kojima je Bar prepoznatljiv, prije svega o međusobnom poštovanju i suživotu, podsjećajući na anegdote o Mikiju Mašanoviću, Omeru Mustafiću, Radu Ivanoviću, Momu Krivokapiću i drugima. Sa sinoćnje promocije je potekla i ideja da dio „Barskih priča“ jednog dana preraste u pozorišni komad, filmsku priču ili roman inspirisan legendarnim barskim likovima.

Govoreći o odabiru priča za petu knjigu, istakao je da nije slijedio stroga pravila, već sopstveni osjećaj.

„Nije bilo jednostavno, u svakoj od četiri knjige ‘Barske priče’ je oko 140 do 150 priča, birao sam one koje su se meni dopale, imao sam tu privilegiju pošto sam autor, da ih uvrstim u knjigu i mislim da je odlična. Drago mi je što je luksuzna, prije svega papir izvanredan, fotografije u boji Bara iz 21. vijeka, Sergeja Zabijaka, majstora fotografije, tako da je sve ‘skockano’. Zadovoljan sam i knjigom i kako je izgledalo ovo veče“, kazao je Vujović.

Na pitanje o značaju „Barskih priča“ kao svojevrsnog zapisa o gradu i njegovim ljudima, odgovorio je da su upravo usmena predanja bila njihovo najvažnije polazište.

„Profesor Tihomir Brajović je u predgovoru napisao da ove priče izgledaju kao da su ispričane ’iz glave cijelog naroda’. Često mi se dešava da u društvu slušam kako drugi prepričavaju moje priče, malo ih dopune ili izmijene. To znači da se, ne bih rekao prenose ’s koljena na koljeno’, ali zaživjele su među ljudima dobijajući neku drugu dimenziju. Pričali su mi neki mudri ljudi one ozbiljne priče, a neki zanimljivi, duhoviti, barski šarmeri one duhovite priče. Meni je bilo lijepo da slušam te duhovite Barane, volio sam da se družim s njima, ali sam bio miran, prilježan, bilježio sam sve što kažu stari Barani. Najzaslužniji za nastajanje “Barskih priča” jeste Čedomir Čedo Ratković, kao i Dimitrije Mitar Pavlović, pa onda Vladimir Vlado Lukšić, koji mi je sugerisao da se nikako ne zaustavljam na jednoj knjizi. Mnogo priča dali su mi prijatelji sa šaha Jusuf Kalamperović, Ljubo Živković, Maksim Lutovac, pa Mujo Kalamperović, kome sam i posvetio drugu knjigu, nešto sam preuzeo iz knjiga i sa sajtova Milenka Ratkovića, Željka Milovića, Ilije Vukotića, a svoj udio u kreiranju „Barskih priča“ dali su i mnogi drugi Barani”, kazao je autor.

Osvrćući se na gotovo četiri decenije provedene uz „Barski ljetopis“, Vujović je kazao da mu je ovogodišnja uloga stručnog saradnika za izbor književnih programa predstavljala poseban izazov.

„Želja mi je bila da književne večeri ne budu klasične promocije već zanimljivi razgovori koji će publici ostati u sjećanju, da ljudi ponesu neku misao ili anegdotu kući. To smo, vjerujem, pokazali već na susretu Enesa Halilovića i Ante Tomića jer kada razgovaraju dobri pisci, ne treba im scenario, dovoljno je da razgovor krene svojim tokom“, istakao je Vujović.

Veče je simbolično otvoreno pjesmom „Besame Mucho“, najemitovanijom numerom u kultnoj emisiji „Promenada četvrtkom“, koju je Milan Vujović uređivao i vodio na Radio Baru, tokom svoje dugogodišnje karijere novinara i urednika. Prisjećajući se tog perioda, autor je kazao da su upravo iz radijskih dana nastale mnoge priče koje su kasnije našle mjesto u njegovim knjigama. Istakao je da Radio Bar ne pamti samo po ljudima i pričama, već i po pjesmama i mirisima.

„U staroj baraci to su bili mirisi drveta, ustajalog itisona i čoje u studiju. U ’Agavi’ miris skupocjenih parfema koleginice Senke Pešalj, a u sadašnjem prostoru, miris Rajine kafe. To su sitnice koje ostaju u čovjeku jednako snažno kao i priče“, zaključio je Vujović.

Za razliku od prethodnih godina, kada je u bARS večeri publiku tradicionalno uvodio selektor Željko Milović, ovogodišnje izdanje otvorila je mlada barska glumica Elena Tomanović, koja je uz sjajno izvođenje „Besamemucho“ Leonarda Koena na početku, otpjevala i „Ostala si uvijek ista“ Miša Kovača. 

„To je uvijek i bila ideja vodilja bARS-a, da bude drugačiji, da ne pliva u takozvanoj srednjoj struji, da promoviše urbano kulturno-umjetničko stvaralaštvo Barana, njeguje kulturu sjećanja i pokaže gostima kakav je naš grad. To je segment „Ljetopisa“ koji, da kažemo tako, igra na kartu snažne nostalgije i lokalnog identiteta. Bars ove sezone nudi tri promocije knjiga, jednu promociju CD-a, četiri izložbe, od čega jednu sa performansom, dva koncerta i jedno veče muzičkih spotova i sve to na šest barskih lokacija. I nekako je i bilo najprirodnije da segment posvećen Baru i Baranima, započnemo barskim pričama i gimnastikom duha koja je svojstvena ovom prostoru između slatke i slane vode. Te priče jesu Bar. I to Bar kojeg su stvarali oni koji su drugačije živjeli nego mi danas. Autor ih je prikupio i ostavio za one što dolaze za nama“, kazala je Tomanović.

Kraj večeri obilježio je nastup čuvenog barskog i crnogorskog muzičara, Vujovićevog prijatelja Omera Hodžića i interpretatorke zabavne i narodne muzike Seke Tomičić.

The post Barske priče Milana Vujovića otvorile bARS first appeared on BARinfo.

“Ovo djelo predstavlja još jednu perlicu na bARS -u i Barskom Ljetopisu, kojim pokušavamo da otrgnemo naš Bar od zaborava”, kazao je na početku večeri, koje je bilo istinska oda duhu, stvaralaštvu, trajanju i ljepoti življenja, selektor bARS-a Željko Milović.

Serijal, odnosno prvo izdanje Barskih priča, koje donosi anegdote iz života ljudi u gradu pod Rumijom, nastalo je na inicijativu nekadašnjeg predsjednika Opštine Bar, istaknutog društveno – političkog radnika i funkcionera Čeda Ratkovića, koji je u arhivi imao pedesetak priča, a zatim i Mitra Pavlovića koji je bilježio crtice iz života Mrkojevića i Dobre Vode. Najzaslužniji za četvrtu knjigu, pojasnio je autor,  je šahista, publicista i ljubitelj umjetnosti, Vladimir Lukšić.

“On mi je kazao da sačuvam priče koje nisu objavljene u prvoj knjizi, za svaki slučaj. Iako nisam planirao da nastane serijal, desilo se upravo to i tako smo ‘dogurali’ do četvrtog izdanja. Svaku knjigu prate dodaci. U prvoj su to izabrane priče barskih autora, u drugoj fotografije nastale sredinom XIX vijeka, trećoj, brodovi Prekookeanske plovidbe, a u četvrtoj su se našli crteži jednog od naših najboljih karikaturista, Baćka Milačića, dok je korice i dizajn uradio moj prijatelj Goran Grković” kazao je autor.

“Svaki grad traži svog hroničara kako bi ga uobličio kroz priču, jer tako  možemo na najtrajniji način da postojimo. Sve četiri Milanove knjige su u znaku barskog kontrapunkta, vječito između Istoka i Zapada, sa neponovljivim mediteranskim pečatom. Prošlost nije završena, ona je neodvojivi dio nas, stičemo utisak kada zaklopimo korice Milanove knjige”, istakla je u nadahnutom i stručnom prikazu, profesorica književnosti i književna kritičarka Maja Simović.

Iako autor tri romana, “Barske price”, Milan je, kako je kazao, pisao sa posebnim zadovoljstvom, a neke ličnosti pojavljuju se u sva četiri izdanja. Među njima je poznati i omiljeni barski muzičar, Goran Pejović Gula, koji je sinoć  na duhovit način ispričao nekoliko anegdota, ali i pružio priliku publici da uživaju u izvođenju jedne od njegovih najljepših pjesama “A ja još sanjam”.

Profesor matematike Rajko Ćalasan, takođe je jedan od junaka sve četiri knjige.

“Milan je ovim djelom uspio da rasprši misteriju Bara. Opisujući ga, pronikao je u njegovu složenu dušu, koja je nekada poput maestrala, a nekada poput sjevera. Tekstovi u ovoj zbirci su priče enciklopedijskog sjećanja. Ovo je knjiga za one koji vole Bar, grad životne radosti i širine” kazao je na večeri profesor Ćalasan.

Poznati pozorišni reditelj i univerzitetski profesor, Boris Liješević, zapisao je, između ostalog, u predgovoru knjige:

“Ne sjećam se više kako smo se Milan i ja upoznali. Ali, radujem se svakom njegovom tekstu u ‘Vijestima’. Kolumne odišu lakoćom pripovijedanja, šarmom, usputnim pogledom koji u detaljima prepoznaje nagovještaje velikih promjena… U oku i peru Milana Vujovića vremena se mijenjaju lako, sa novim naslovom. Smjenjuju se ratovi, revolucije, okupacije, ali svaki taj veliki istorijski pokret završava se u rukama nekog barskog ‘Pita’, kroz čije ruke prolazi istorija. Tako se ruska revolucija okončava sa rubljama koje je Niko B. na pečalbi revnosno skupljao, a poslao ih kući kada su prestale da postoje kao valuta. Dolazi Prvi svjetski rat koji dobrog Iva Nikočevića oblači u austrijsku uniformu.  Sa britanskom vojskom stiže  prva fudbalska lopta i organizuje se utakmica između superiornih britanskih mornara  i mještana, koji će godinama kasnije svoj lokalni klub nazvati ‘Mornar’. Dolazi i drugi rat. Hasan Jusuf prebrojava pravoslavne kuće za odstrel, a Asan Perazić ih životom brani. Smjenjuju se ratovi, vlade, ideologije, religije… Zatvorenici grade hotel ‘Sveti Stefan’, a potom vrte glavom i taj pokret  skupo plaćaju. Pobjednici i poraženi, sudije i okrivljeni, svi u istoj anegdoti, svima je sve oprošteno.

Sve je Milan pozlatio svojom ljubavlju prema gradu, prema njegovim oriđinalima i njihovim mudrostima, koje ne zaostaju za dosjetkama Sule Radova, kralja Nikole, Laze Kostića, patrijarha Pavla”.

Milana Vujovića i profesora, političara i diplomatu, Miodraga Lekića Ćakija, veže dugogodišnje prijateljstvo, kao i njihovih očeva, Nikole Lekića, prvog direktora barske Gimnazije i Pavla Vujovića, principijelnog i strogog profesora istorije.

Njemu je pripala čast da zaokruži promociju “Barskih priča” na Ljetopisu.

“Za ove Milanove knjige i priče neko će reći da su obične, sa duhovitom poentom, a ja ću naglasiti da je ovo ozbiljna literatura. Bar, koji ima impresivan materijalni rast, mora da prati i njegov duh. Ove priče nam pomažu da spojimo vrijeme, jer, kako je govorio veliki njemački istoričar Ranke ‘prošlost i sadašnjost se drže za ruke’. Ove priče su poruke, a ja ću završiti s jednom koja je majka svih poruka i barskih priča – Nema Bara do cara”, kazao je Lekić.

Poput brojnih junaka “Barskih priča”, koji su kreirali autentičan duh grada i njegov kod kroz vrijeme, i njihov autor, Milan Vujović, kao svestrani intelektualac i stvaralac, u književnosti, novinarstvu, šahu, ostavlja trajan i vječan trag svojim djelima, o sebi, Baru, suštinskim vrijednostima života i ličnostima koje ih stvaraju.

The post VIDEO: Amarcord Milana Vujovića na Barskom ljetopisu first appeared on BARinfo.

Publiku je najprije pozdravio Željko Milović selektor programa “bARS”. On je pojasnio koncept i cilj novog segmenta Festivala.

“Od ove godine Barski ljetopis je bogatiji za poseban program naslovljen imenom bARS, u okviru kojeg će se publici predstaviti isključivo Barani, na svom najvažnijem kulturnom festivalu u gradu. Njime se Festival vraća vlastitim korjenima i postulatima, radi kojih je 1988. i pokrenut sa ciljem da prikaže stvaralaštvo Bara i Crne Gore našim gostima i da u Bar donese dah regionalne i svjetske umjetnosti. Otvaranje Festivala bio je savšen spoj Barana i izvanjaca i pokazatelj kako se može i mora zajedno”, naglasio je Milović i dodao da mu je velika čast što je prvi selektor bARS-a i što će se u sklopu ovog segmenta predstaviti autori i projekti koji će dostojno reprezentovati grad.

A nije slučajno knjiga Milana Vujovića “Barske priče” uzeta za premijernu u programu bARS-a. Sam njen naslov sugeriše kompletni “credo” ovog programa.

“Tu smo da pričamo o Baru, Baranima i njihovim djelima. Milanu je ovo treća knjiga iz serije “Barskih priča”, a sigurno neće biti i posljednja. Vjerovali ili ne ali ‘poklopilo se’. Na današnji dan 16. jula, 1988- me, prije 33 godine, održano je prvo književno veče jednog barskog pisca na Ljetopisu. Bila je to promocija zbirke ‘Oslobođenje Šavnika’ Božidara Fića Filipovića, a njen voditelj, danas bi rekli moderator (koji je skupa sa glumcima Žarkom Lauševićem, Mladenom Nelevićem i Borom Begovićem, čitao Fićovu poeziju i fragmente iz reportaža Boška Miloševića), bio je upravo večerašnja centralna figura programa, moj uvaženi kolega iz Radio Bara Milan Vujović”, kazao je Milović.

Prije početka zvanične promocija knjige, posebno emotivan momenat bio je kada je autor Milan Vujović najavio pjesmu koja je uslijedila kako je kazao “u spomen na nedavno preminulog druga Novaka Noca Brajovića i mnoge druge divne Barane koje je korona zaustavila u letu”. Potom su Zoran Vojvodić na gitari i Omer Hodžić na klavijaturama, izveli numeru “Slovenska” Đorđa Balaševića.

Moderatorka večeri bila je profesorica Maja Simović, koju je Milović najavio kao “još jednog u nizu sjajnih bisera u kulturi i obrazovanju u našem gradu”. Ona je briljantno vodila razgovor sa autorom, ne propustivši da ukaže na sve značajne segmente i strukturu njegovih knjiga.

„Milana Vujovića možemo da predstavimo kao jednog od najvećih i najznačajnijih barskih domaćina, kako pisane tako i žive riječi, a ne kao gosta. Kao pisac, publicista i višedecenijski radijski voditelj, Vujović je neko ko se posvećenički predavao duhu ovog grada, da mi danas slobodno možemo da kažemo da je Bar prepoznatljiv upravo po Milanu Vujoviću“, istakla je moderatorka.

A kada se, kako je kazala “zaklope korice ‘Barskih priča’”, prošlost se čini kao nešto sa čime nijesmo završili, nešto što je štaviše, nikad življe.”

“Možemo zaista da ih doživimo kao svojevrsni barski ‘Amakord’ (satirična drama Federika Felinija iz 1973. god.) Dakle, sjećanje koje je zbjeg i sklonište. I svaka ova priča ponaosob funkcioniše, ako ne kao ona Prustova ‘Madlena’, onda sasvim sigurno kao ona prava starobarska urmašica koja nas ukusom odmah vraća u prošlost ili makar svemu daje tu snažnu i duboku vremensku patinu”, kazala je prof. Simović.

Autor Milan Vujović ispričao je i kako su nastale “Barske priče”.

„Tajna ‘Barskih priča’ je odavno odgonetnuta. Jednog dana nazvao me Čedo Ratković i rekao da ima pedesetak priča koje bi mi dao da pročitam, spremim i ukoričim. Preko 250 strana rukopisa dobio sam i od pokojnog Mitra Pavlovića. S obzirom na to da sam i ja imao zapisanih priča, bio sam na slatkim mukama kako da izaberem one koje su za knjigu. Izabrao sam najbolje i mislio da ću ostale da bacim, a onda me je Vlado Lukšić savjetovao da obavezno na prvoj knjizi napišem ‘knjiga prva’. Nevoljno sam ga poslušao, misleći da od toga nema ništa, ali su priče koje su bile višak dok sam pravio prvu, ustvari bile nukleus druge knjige. Kada sam ih obradio, učinilo mi se da su bolje od onih iz prve knjige. Tako je nastala i ova knjiga, tako će nastati i četvrta, dok će peta, po Čedovom savjetu, biti izbor iz prethodne četiri knjige. To će biti kratke i efektne priče u dva, tri reda“, ispričao je Vujović.

Predgovor je djelo uvaženog barskog ljekara i intelektualca, dr Ljuba Živkovića.

“Milan mi je pružio priliku da ponovo vidim i čujem moj Bar. Onaj domorodački Bar i one domoroce sa Pristana i iz Starog Bara. Da čujem čarobne priče što ih govore (a svako pričanje nije priča) Rade, Omer i Kolja i neponovljivi Mikica i priče koje drugi govore o njima i o mnogim drugim, gotovo zaboravljenim koji su živjeli tu sa nama. A sve ispričano kroz šalu i dosjetku da nikog ne unizi i omalovaži da nikog ne povrijedi, sve odiše toplinom, dobrotom i ljubavlju ”, napisao je, pored ostalog, u predgovoru dr Živković.

Tokom večeri on je u svom stilu čitao i neke od anegdota iz knjige, a publika je uz smijeh i aplauze reagovala na nesvakidašnje dogodovštine i dosjetke Mikija Mašanovića, Moma Popovića, Rajka Ćalasana…, dok su se na video- bimu smjenjivale fotografije brodova “Prekookeanske plovidbe”, koje se takođe nalaze u knjizi, a iz ličnog su arhiva Gorana Grkovića.

Junaci barskih priča su i oriđinali i uglednici, učeni, ali i “obični” ljudi.

„Svi su se oni trudili da im dan što ljepše prođe. Nekako im je vrijeme lakše i mirnije prolazilo nego što je slučaj sa nama. Mi smo opterećeni svim i svačim. Tada se znalo ko je iz ugledne kuće, a danas novac determiniše sve. Ko ima para, danas je ugledan“, napominje Vujović.

Osnovna poruka ovih knjiga je, kako je kazao, u tome da je “Bar bio i da će biti otvoreni grad i za putnike namjernike, kao i one koji žele da u njemu ostanu i prožive svoj vijek”.

“Kroz sve tri knjige se provlači i jedan pokušaj da se objasni da bi dobro bilo da se prilagode Baru, njegovoj tradiciji i običajima, dobrom međunacionalnom i međuvjerskom skladu. Mi smo u obavezi da takav Bar- neokrnjen, damo u nasljeđe našim potomcima, a oni svojim. To je osnovna poruka svih ovih priča i jedne i druge i treće…”, kazao je autor.

Na kraju promocije Vujović je naglasio da je kroz sve tri knjige protkano to da čovjek mora da bude u skladu sa samim sobom, da uskladi svoje želje i mogućnosti.

“Mislim da je to najvažnije. Čini mi se da sam to uspio još prije dvadeset godina i da mi sad predstoje neki lijepi dani. Naravno, ako bude zdravlja. Vidjeli smo u svemu ovome da je zdravlje najvažnije, pa sve ostalo. Čovjek mora da živi u skladu sa prirodom…i mora da živi u skladu sa svojim drugovima, prijateljima, rođacima, komšijama.Dakle, taj životni sklad je moto svega”, zaključio je Vujović.

Program 34. Barskog ljetopisa nastavlja se večeras u 21h, kada će u Dvorcu kralja Nikole biti otvorena samostalna izložba renomiranog crnogorskog likovnog umjetnika Dragana Karadžića. On će publici predstaviti radove iz ciklusa „Skrovišta bića“.

The post Treće Barske priče Milana Vujovića- nova oda duhu ljudi i skladu suživota u gradu pod Rumijom first appeared on BARinfo.

Ova knjiga vraća duh Bara koji danas živi u sjećanjima, kroz anegdote ljudi koji su ga činili jedinstvenim. Od Starog Bara do Pristana i Topolice, od Mrkojevića do Spiča, od kafane “Lovćen” na Pristanu do kafane “Lovćen” u Lamelama kao kroz transferzalu prolaska iz jedne u drugu dimenziju urbanog Bara, kroz pripovijedanje živi vrijeme kad se kroz šalu i doskočicu sve lakše proživljavalo, ali i uz brigu da ta “gimnastika duha” nekoga ne povrijedi.

Djelo čini 127 priča, 57 narodnih umotvorina (izreka, doskočica, poslovica…) i 38 fotografija svih brodova “Prekookeanske plovidbe” iz ličnog arhiva Gorana Grkovića.

Milan Vujović (1959), novinar, književnik i publicista, rođen je u Baru, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Zaposlen je kao novinar u Radio Baru. Četvrt vijeka bio je dopisnik beogradske “Politike” iz Bara. Piše blog na on-line izdanju „Vijesti“. Dobitnik je nagrade Aktiva novinara Bara “Božidar Boško Milošević“ 1997. godine, nagrade Udruženja novinara Crne Gore 2000. godine i Nagrade oslobođenja Bara, 2019. godine. Objavio je desetak knjiga, među kojima i tri romana: “Agnostik ili kako je Jagoš završio pravo”, “Ništa se nije promijenilo” i “Počelo je s nesanicom”, dvije o šahu, kao i dvije knjige “Barskih priča”. Treći tom iz ovog serijala (Autorsko izdanje, 2021) objavljen je u aprilu 2021. godine.

The post Drugo veče Barskog ljetopisa posvećeno Milanu Vujoviću i Barskim pričama first appeared on BARinfo.

Kao i dvije prethodnice, i ova knjiga vraća duh Bara koji danas živi u sjećanjima, kroz anegdote ljudi koji su ga činili jedinstvenim. Od Starog Bara do Pristana i Topolice, od Mrkojevića do Spiča, od kafane “Lovćen” na Pristanu do kafane “Lovćen” u Lamelama kao kroz transferzalu prolaska iz jedne u drugu dimenziju urbanog Bara, kroz pripovijedanje živi vrijeme kad se kroz šalu i doskočicu sve lakše proživljavalo, ali i uz brigu da ta “gimnastika duha” nekoga ne povrijedi.

Djelo čini 127 priča, 57 narodnih umotvorina (izreka, doskočica, poslovica…) i 38 fotografija svih brodova “Prekookeanske plovidbe” iz ličnog arhiva Gorana Grkovića.

Predgovor je djelo uvaženog barskog ljekara i intelektualca, dr Ljuba Živkovića.

“U tri koloritna habitata: Gretvi, Brbotu i Podgradu, živjeli su, ne zamjerite mi, neki neobični domoroci od tri vjere, koji su vjerovali u istoig Boga, u iskrenom prijateljstvu zajedno se radovali i zajedno tugovali. Nisu čitali ekumenska djela jer su ih stvarali, uvijek i u svemu su se pomagali i uvijek nalazili srednji put (…)

Milan mi je pružio priliku da ponovo vidim i čujem moj Bar. Onaj domorodački Bar i one domoroce sa Pristana i iz Starog Bara. Da čujem čarobne priče što ih govore (a svako pričanje nije priča) Rade, Omer i Kolja i neponovljivi Mikica i priče koje drugi govore o njima i o mnogim drugim, gotovo zaboravljenim koji su živjeli tu sa nama”, napisao je, pored ostalog, u predgovoru dr Živković.

Prva knjiga iz serije “Barskih priča” objavljena je 2013. godine, a druga dvije godine kasnije. Ni ova treća, ističe autor za Bar Info i Radio Bar, neće biti posljednja.

“Moram da priznam da mi pisanje ‘Barskih priča’ predstavlja veliko zadovoljstvo. Zbog toga, umjesto planirane jedne, evo već treće knjige, a mislim da ni tu nije stavljena tačka. Nekadašnji Barani su sve radili da im ljepše prođe dan i zezancije nije falilo, njihovi potomci žive brže i imaju neke druge preokupacije, ali i sada povremeno zaiskri neki štos ili priča o nekom lijepom gestu koja ne bi trebalo da bude zaboravljen.

Ova knjiga, u kojoj podsjećam na neka bolja, relaksiranija vremena, jeste moj mali doprinos očuvanju dobrih komšijskih odnosa, koji se, s vremena na vrijeme, uskovitlaju u Baru. Čini mi se da je kvalitetnija od prethodne dvije. Imao sam dovoljno vremena i strpljenja da je napravim po svom meraku. Može da zazvuči neskromno, ali mislim su ‘Barske priče 3’ pravo štivo za ove korona dane, jer će kod čitaoca, uvjeren sam, izmamiti osmijeh i izazvati pozitivne misli i reakcije“, rekao je Milan Vujović za Bar Info i Radio Bar, uz napomenu da su mu najviše priča “poklonili” Čedomir Ratković, Željko Milović, Milenko Ratković, Zoran Vojvodić, Sonja Živaljević i Neđeljko Đurović, a koristio je i knjigu “Narodne poslovice” Vojina Koprivice.

Milan Vujović (1959) je novinar Radio Bara. Objavio je desetak knjiga, među kojima i tri romana: “Agnostik ili kako je Jagoš završio pravo”, “Ništa se nije promijenilo” i “Počelo je s nesanicom”. Dobitnik je Nagrade oslobođenja Bara, 2019. godine.

The post Objavljena treća iz serije knjiga Barske priče Milana Vujovića first appeared on BARinfo.