Sam tok manifestacije obilježila je nevjerovatna improvizacija domaćina i gostiju, kojima nije bilo teško da sopstvene nastupe sa zadovoljstvom prilagođavaju “rastegljivoj” satnici, uz opuštenu atmosferu skoro pa familijarnog zajedništva koje oslikava Ujevićevsko “pobratimstvo lica u svemiru”. Ako je neko očekivao spektakl – dobio ga je, ali na drugačiji, gotovo zaboravljen način, bez gužve i buke, sa čašom crmničkog vina u ruci. Tako nikome od pjesnika nije smetalo kad ga usred recitovanja prekine lavež psa koji se sklupčao pored nogu, niti je ijedan od muzičara reagovao što sav zvuk ide kroz jedan zvučnik ili bez njega, niti su se besjednici žalili što usljed nejakog osvjetljenja govore iz polumraka znatiželjnoj publici… Naprotiv, sve je to doprinosilo originalnosti manifestacije čija je zastava, sa rukom ispisanim slovima na bijelom lancunu, vijorila na obližnoj kući.

Prvu manifestaciju “Godinjske zvjezdane noći” je otvorio prof. dr Milun Lutovac, navodeći kako će ona “zaživjeti kroz jednu iskrenu i autentičnu ideju, koja će u ime ambijenta, ljudi i njihovog identiteta, jednog dana govoriti više od riječi“.

Dr Lutovac je govorio o Milošu Crnjanskom, „odškrinuvši stare Godinjske dveri“.

“Biti pjesnik, kako tada, tako i sada, isto je što i biti ratnik ‘sa zapetim lukom’… Crnjanski je uvijek bio na strani slabijih. Onih osuđenih na poraz, bez obzira da li su na strani pravde i istine. Život nije palata pravde, a i da jeste, palate su uvijek sazdane na temeljima nekog iskupljenja. Životna i stvaralačka borba Crnjanskog svjedoči o velikom odricanju i žrtvi. U njegovom djelu osjeća se, možda više nego kod drugih pisaca toga doba, velika iskrenost i želja da se kaže ono što se duboko u duši nosi i misli. Kada je kao dječak jednom bio u teškoj groznici, Crnjanski je sve vrijeme na grudima držao roman Dostojevskog. U trenucima ‘preobuke’, kada su zabrinuti roditelji htjeli dječaku da uzmu knjigu iz ruku, on je odbijao da je preda, mislio da će bez nje i on  biti izgubljen. Tako je to sa knjigama i groznicama darovitih umova”, govorio je dr Lutovac, potencirajući da “ima tajni koje nikad neće preći u jezik, ma kako on bogat bio. Tajni, čije je stanište u mitskoj tišini, kakva je godinjska, tajni kojima prinosimo žrtve u ime duha koji nas sve spaja”.

Prvi dan Festivala održan je pod sloganom “Djeca lete svijetu” i bio je posvećen najmlađima, pa su dodijeljene nagrade za poetsko i muzičko predstavljanje. U prvoj kategoriji najbolji su bili Bojana Babović, Anastasija Vlahović i Anđela Anđušić, a u muzičkom dijelu Sofija Leković, Duško Lazović i Ksenija Etenović.

Za muzički dio programa bili su zaduženi, u ime grupa “Akademia” i “Belmondo”, Božidar Gagović, Gajo Ugrenović i Boban Mijović.

Drugi dan Festivala je otpočeo razgovorom sa gostom iz Beograda Goranom Matićem. Nadahnuta moderatorka Sanja Veličković kroz dijalog sa autorom pokušala je da objasni način stvaranja kroz specifičnu poetsku metafiziku, a dotakla se i osjećaja mirnoće potrebnog za kreaciju.

“Mir je totalna tišina u mozgu, a ja ne mogu iz tog prvog nivoa da uđem u pjesme, već moram da uključim podsvijest. Pjesme ne nastaju na prvu loptu, već nakon sučeljavanja sa samim sobom, iznutra”, rekao je Matić.

Prvo autorsko veče na festivalu bilo je posvećeno Željku Miloviću, odnosno poetskom segmentu njegovog rada. Moderator Srđan Leković je kroz razgovor sa autorom, uz brojne anegdote, podsjetio na njegove zbirke poezije, ali je poseban dio večeri bio namijenjen razlogu zašto Milović već 21 godinu nije objavio knjigu poezije u Crnoj Gori, a jeste u Makedoniji.

“Knjiga poezije je u Crnoj Gori malo kome potrebna. Nema izdavačkih kuća koje se interesuju, malo ima i čitača, pa je objavljivanje poetske zbirke korisno jedino da je pokloniš nekome, za rođendan ili slavu. Nemam želju da pjesme objavim, ali ne prestajem da ih pišem, to valjda nikad ne prestaje”, rekao je Milović.

Posebnu pažnju privuklo je potom predavanje prof. Miodraga Lekića o Italiji i italijanskoj kulturi, koji je najprije, uz nekoliko kratkih priča, prisutne uveo u svijet crmničkih slikara Nikole Gvozdenovića Gvozda i Veliše Lekovića.

“Predavanje dr Lutovca o Crnjanskom koji je mnogo pisao o Toskani, a zatim naslovi poezije Željka Milovića – ‘Bandiera Rossa’ i ‘Bandiera Nera’ – vrlo su dramatičan uvod u predavanje, jer su ta crvena i crna zastava ideja vodilja u objašnjenju italijanske literature i umjetnosti uopšte. Italija je zemlja koja je simbol kulture i umjetnosti u svijetu – muzike, slikarstva… Ona je super sila u kulturi. Nastala je 1861. spajanjem malih država i postavlja se pitanje otkada se uopšte može govoriti o italijanskoj kulturi, a do kada je to bila kultura malih polisa. ‘Stvorili smo Italiju, sad još samo trebamo stvoriti Italijane’, rekao je tada Massimo d’Azeglio. Njihova svijest je bila kalabreška, napolitanska, toskanska… ali je ipak pretvorena u nacionalnu svijest koja je danas primarno italijanska, iako nikad niko nije ukinuo stepen identifikacije sa regionalnim osjećajem. Na žalost, tu uvijek možemo povući nehotičnu paralelu sa Jugoslavijom, samo sa drugim ishodom”, rekao je Lekić, posebno potencirajući period prije i poslije Drugog svjetskog rata, govoreći o umjetnicima koji su podržavali fašizam poput Gabriele D’Annunzia ili bili istaknuti ljevičari poput Federica Fellinija i Pier Paola Pasolinija.

U muzičkom segmentu priređen je unplugged mini koncert grupe “Grimm”, a Ivana Janković i Nebojša Đukanović su uz akustičnu gitaru izveli i gotovo zaboravljenu baladu s prvog albuma “Vjetar te odnosi”. Veče je zatvorila a capella izvođenjem makedonskog tradicionala “Zajdi, zajdi” Nikolina Novaković.

Centralni događaj trećeg dana Festivala bilo je izuzetno zanimljivo predavanje prof. dr Nikola Vukčevića o filmskom storytellingu, koje je zamišljeno kao interakcija sa prisutnima, u čemu se najviše istakao književnik Neven Milaković, čije je predstavljanje upriličeno neposredno prije ovog događaja.

“Storytelling ili pripovjedanje je umjetnost prikazivanja zamišljenih ili stvarnih ljudi i događaja, ispričanih u cilju dijeljenja poruke. Proces korišćenja naracije zahtijeva znanje, kreativnost i viziju, da bi bio proizveden emocionalni odgovor”, rečeno je na skupu.

Za kraj programa orgabizovano je poetsko veče u kome su učestvovali Neven Milaković, Svetozar Đurišić, Natalija Novaković, Savka Parađin, Vladimir Cerović, Darko Bulić, Ana Ivančević, Goran Matić, Sanja Veličković, Valentina Šuković Šaranović i domaćin Srđan Leković.   

“Meni se festival jako svidio jer je bio krajnje neformalan. Došao sam iz Beograda da podržim prijatelja Srđana i ta atmosfera zajedništva mi je godila, jer ne volim manifestacije na kojima se sve unaprijed zna”, istakao je za Radio Bar i Bar Info srpski pjesnik Goran Matić.  

Dodjelom priznanja za najbolje pjesme pristigle na konkurs spuštena je zavjesa na ovaj festival. Prvo mjesto pripalo je Ljiljani Zovko iz Zagreba, druga je bila Saša Milovanović, a treća Sanja Popović.

Organizator Srđan Leković na kraju nije krio zadovoljstvo postignutim: “Na početku smo puta i svakako ima puno da se dograđuje, naročito u organizacionom smislu, ali s obzirom koliki je bio budžet, odnosno da ga skoro nije ni bilo, uspjeli smo i više nego što smo očekivali. Ispoštovala su nas značajna lica iz domena kulture Bara, prije svega, ali i prijatelji iz Podgorice i Beograda. Bilo je planirano da dođu i autori iz BiH i Hrvatske, te još neki iz Srbije, ali su izostali iz opravdanih razloga. Nadam se da će ovaj festival postati lijepa tradicija, da će postati ozbiljna manifestacija, u kojoj će kultura isplivati iznad svega što je oko nas, iznad podjela i negativnih energija, iznad svega što nema puno dodirnih veza sa umjetnošću”, rekao je Leković za Radio Bar i Bar Info.  

The post Festival Godinjske zvjezdane noći – spoj spontanosti i dobre energije first appeared on BARinfo.

Autor muzike i teksta za “Ljutu pjesmu” Slobodan Boban Mijović potpisao je memorandum sa nevladinim udruženjem KOD iz Podgorice kojim se dozvoljava upotreba numere u toku njihovih eko-kampanja.

“Pjesma ima snažnu ekološku poruku, koja bi trebala da potakne djecu na razmišljanje o očuvanju vlastite planete. Kako su i ljudi iz NU KOD na istom tragu, odlučili smo se za saradnju. Cilj nam je da se što više mladih ekološki osvijesti”, rekao je za Radio Bar i Bar Info Mijović.  

U snimanju materijala za “Rock igraonicu”, pored Bobana Mijovića, učestvovali su i Božo Gagović, Gajo Ugrenović, Marija Brajović, Edin Dibra i Miško Bulatović.

Prvi singl je “Bumbar”, hitična kompozicija čiji je vokal Brajovićeva, slijedi “Mačak Pero” koji je već dio redovnog repertoara na žurkama u predškolskim ustanovama.

“Belmondo” je bend koji je objavio prvi album pop-rock muzike u Baru – “Ako imaš dušu”, davne 1988. godine. Nakon niza uspješnih nastupa u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj, grupa se početkom devedesetih razišla, a Slobodan Mijović je objavio CD instrumentalne muzike “Vedrin” i sarađivao sa grupom “Akademia”.

The post Ljuta pjesma za saradnju grupe Belmondo i NU KOD first appeared on BARinfo.