Koncert su povodom pedeset i pet godina uspješne muzičke karijere Branke Šćepanović, organizovali Opština Bar i Kulturni centar, a učesnike i publiku, u ime lokalne uprave pozdravila je potpredsjednica opštine, mr Tanja Spičanović.

Prvi solistički nastup Branke Šćepanović u Baru pokazao je da izvorna crnogorska pjesma, uprkos novim trendovima, i dalje ima vjernu publiku, a da je Branka Šćepanović sinonim za njeno kvalitetno i autentično izvođenje.

Uz najpoznatiju “Gledala sam s Koma plava”, Branka je na koncertu koji je trajao duže od dva sata, otpjevala i druge svoje, ali i popularne pjesme svojih kolega ( “Voljela sam Marka sa Žabljaka”, “Kad zapjeva Crnogorka”, “Vasojevka”, “Ispod sunca Crne Gore”, “Đedovina”, “Da je meni mladoj zorom prošetati Crnom Gorom,” “Zelen bore”, “Sejdefu majka buđaše”, Čobanine lijepa đevojko” i druge).

Gotovo svaku numeru publika je pjevajući sa Brankom ispratila aplauzom, a nakon koncerta, poznata umjetnica je za Radio Bar i Bar info kazala da je veoma zadovoljna nastupom:

“Prezadovoljna sam. Ja sam se plašila da li će biti publike, jer ovo je moj prvi solistički koncert u Baru, a mislila sam da su me građani i zaboravili. Drago mi je bilo kada sam vidjela punu salu i publiku koja pjeva sa mnom. Zaista su me dobro dočekali, a odavno nisam dobila toliko puno cvijeća”.

Na pitanje kako vidi svoj životni i profesionalni put nakon pedeset i pet godina bavljenja muzikom, Branka Šćepanović je kazala:

“Kada se osvrnem iza sebe, sve je prošlo brzo, za tren, a sa druge strane, u te godine stalo je puno truda i rada. Zaista jedna dugačka i velika karijera. Mogu reći da sam srećna što sam uspjela da sačuvam sebe, i ostanem ista, kao prvog dana kada sam ušla u svijet muzike, ali i sačuvam od zaborava našu izvornu crnogorsku pjesmu. Ljudi su voljeli moj stav na pozornici, da me vide takvu kakva jesam – predstavljala sam Crnu Goru onako kako je ja vidim, obučena skromno, u skladu sa onim što pjevam. Crna Gora je moja majka, domovina, najljepša zemlja na svijetu. Poštovala sam svoju Crnu Goru do maksimuma i pjevala pedeset i pet godina samo crnogorske pjesme, iako sam se na početku karijere bavila i drugom vrstom muzike, izvodeći zabavne, narodne pjesme, starogradske, ciganske romanse.. Međutim, opredijelila sam se isključivo za crnogorske izvorne pjesme, jer, poslije Ksenije Cicvarić, ja sam bila jedina koja je njegovala taj žanr. Nisam htjela da se to izgubi. Ta muzika mi je na srcu, nosim je u grudima i snažno osjećam svaku planinu, rijeku, jezero, kamen i krš naše Crne Gore”, sa posebnom ljubavlju pričala je za naše medije poznata umjetnica, koja je za svoj rad dobila vrijedna priznanja: četiri Zlatne ploče, osam Srebrnih ploča, Crnogorski Oskar 2012. godine za životno djelo, Crnogorski Oskar za izvođače crnogorske izvorne muzike 2013. godine, Nagradu oslobođenja Podgorice “19. Decembar” 2016. i Orden Crnogorske zastave II reda kojim je odlikovao predsjednik države 2022. godine.

“Zadovoljna sam lično, ali mislim da, generalno, Crna Gora malo ulaže u ovu vrstu umjetnosti i ne podstiče mlađe kolege, jer ja ću pjevati još godinu, dvije, a ko će poslije mene njegovati ovu vrstu muzike”, zapitala se Branka Šćepanović, koja, ipak, vjeruje da će, uprkos šundu i novim trendovima, crnogorska izvorna pjesma opstati.

To potvrđuje i publika na sinoćnjem koncertu.

“Branka je prava umjetnica, ono što pjeva ona i što je izvodila Ksenija Cicvarić, živjeće dovijeka. Svaka čast opštini Bar što je organizovala ovakav koncert”, kazale su za Radio Bar i Bar info vremešne Baranke.

Puno građana došlo je iz Budve da isprati Brankin jubilarni koncert.

“Cijenim Branku, vrlo sam srećan što je organizovan njen koncert u Baru. Ja sam sa Čeva, iz centra Crne Gore, volim njene pjesme, jer su one dio naše tradicije, samo mi je žao što nema više ovakvih koncerata”, riječi su Branislava iz Budve.

Dragana Mitrović iz Pržna je kazala: “Izuzetno cijenim Branku Šćepanović. Ona je velika umjetnica, veliki čovjek, divna žena, koja je zaslužna za širenje crnogorske tradicije, kulture i izvornog narodnog melosa. Zato treba zlatnim slovima da bude upisana u kulturnu istoriju Crne Gore”.

Da Branka Šćepanović ima nasljednike dokazuje desetogodišnja, talentovana Nikolija Pandurica iz Bara, koja izvodi pjesme poznate umjetnice na brojnim manifestacijama.

“Biram njene pjesme jer ona najbolje pjeva crnogorsku, izvornu muziku. Nikada nisam čula ljepši glas od njenog. Branka je prelijepa pjevačica i ja sam srećna i ponosna što je bila fascinirana kada me je čula kako pjevam . Došla sam večeras da je slušam i pozdravim. Upravo sada mi je rekla da će me zvati da budem gošća na nekom od njenih narednih koncerata”, kazala je malena Nikolija.

Koncertu je prisustvovala i dr Anastazija Miranović, prepoznatljiva po angažmanu na zaštiti i afirmaciji naše bogate kulturne baštine, kojoj nesumnjivo pripada stvaralaštvo Branke Šćepanović.

“Crnogorska izvorna pjesma je izuzetno važna sa aspekta njegovanja naše baštine i identiteta. Upravo ovakvi koncerti pokazuju koliko je bogato naše nematerijalno kulturno dobro. Smatram da je Branka zavrijedila i Trinaestojulsku nagradu, jer to je priznanje koje se dodjeljuje u različitim sferama stvaralaštva, ali i za životno djelo. Već samo podatak da pedeset i pet godina pjeva Crnoj Gori i o Crnoj Gori, na izuzetno kvalitetan način, sa otvorenim vokalima i u specifičnom maniru, dovoljno govori o njenom doprinosu našem etno – muzikološkom nasljeđu koje promoviše širom svijeta. Ona je originalni, autentični izvođač, i za divljenje je da je u osmoj deceniji sačuvala glas, još uvijek želi da pjeva i prenosi te emocije i poruke koje su upečatljivi dio našeg identiteta i tradicije”, zaključila je dr Miranović.

Na Koncertu su kao gosti nastupili poznati crnogorski izvođači, takođe, vjerni crnogorskoj narodnoj i izvornoj pjesmi – Šukrija Žuti Serhatlić ( koji je u spomen na svog prijatelja Hamzu Đenčića izveo i barsku numeru “Starobarske meraklije) i Tanja Šeter, a umjetnicu je muzički pratio Orkestar Ivana Pekovića.

U ime domaćina i organizatora, veliki jubilej umjetnici čestitala je potpredsjednica barske opštine, mr Tanja Spičanović, koja je sa koncerta, povodom jučerašnjeg pokušaja ubistva nožem učenika barske Gimnazije “Niko Rolović”, uputila snažnu poruku društvu da nasilje mora biti iskorijenjeno iz naše zajednice.

Nakon jubilarnih nastupa u Nikšiću, Podgorici, Cetinju i Baru, Branka Šćepanović održaće još nekoliko koncerata u drugim crnogorskim gradovima.

The post VIDEO: Koncert Branke Šćepanović – 55 godina vjernosti i ljubavi prema Crnoj Gori i njenoj tradiciji first appeared on BARinfo.

BI: Vi ste dijete sa sela pored Kolašina, pa pretpostavljam da su okupljanja kojima ste prisustvovali kao mala uticali na to da “upijete” izvornu narodnu muziku i sve što ide uz nju…

Šćepanović: Ja sam, u stvari, gradsko dijete koje je odraslo na selu. Rođena sam u Kolašinu davne 1948, ne moram da krijem godine, dobro ih nosim. Pošto je moja majka rodila četvoro djece u pet godina, a ja sam bila najstarija, poslala me da živim kod bake da joj olakšam život. Kod bake sam, u selu Rečine kod Kolašina, provela deset godina – od prve godine života do četvrtog osnovne. Ujak mi je bio učitelj, pa sam svaki dan s njim pješačila do škole i nazad, sedam kilometara do Padeža i isto toliko nazad. To su mi najsretniji dani života. Ja sam na svako sijelo, na svaku svadbu išla, na mobe, i kao dijete slušala sve pjesme i priče starijih. I upijala. A opet, zanimljivo je da nisam karijeru počela kao pjevačica tih pjesama, već makedonskih i vranjanskih.

RB/BI: U Titogradu ste upisali Muzičku školu 1965. godine, a onda se potom uključili i u muzički život, i to sasvim slučajno?

Šćepanović: Omiljeni profesor mi je bio Rajko Ljumović. Kad bih nekad pobjegla s časa da pjevam u Domu omladine, on bi me sačekao i rekao: “Banjo, dao sam ti jedan”. “Zašto, profesore, pa niste me pitali”. “I još sam dao i postolje da se ne sruši, pa nećeš više bježati”. Bio je jako strog, ali pravedan.

Moj početak je vezan za drugaricu, koja me pitala da idem s njom na audiciju za solistu u Domu omladine. I pođem. Odabrala je da pjeva jednu makedonsku pjesmu koju sam obožavala, “Sudbo moja sudbina”, koju su izvodili Nikola Badev i Aca Sarijevski. Slušam je kako pjeva, ma ni ne liči… Onda joj kažem: “Slobo, sačekaj da ti otpjevam jednu strofu, možda si zaboravila kako počinje”. Ja to i uradim, ali poslije toga orkestar nije htio ni da je sluša, skupili se oko mene da me obrlate da budem solista, i malo pomalo ja pristanem. Drugarica je ostala da igra u folkloru, a ja da pjevam.

RB/BI: Uobičajeno, u Crnoj Gori s kraja šezdesetih, sredina nije blagonaklono gledala na to da se ženski svijet bavi muzikom. Članice beat benda “Kontese” su umalo istjerane iz škole zbog toga.

Šćepanović: Ja sam još u školi počela javno da nastupam, i kad sam morala to da saopštim mom ocu, to je bila katastrofa. On je mislio, ako pjevam – to će biti da budem nemoralna, da završim po kafanama, da će muzičari da se iživljavaju sa mnom, nisam mogla da ga ubijedim nikako. Bježala sam, naravno, i onda je moja majka sirota nekako “peglala” sve živo, nekad sam dobijala i batine, nekad bi se ušunjala i ne bi ni vidio kad sam došla kući… Tako je bilo sve dok jednog dana nisam trebala da predstavljam Crnu Goru na nekoj manifestaciji u Bosni ili Srbiji, ne sjećam se. Onda je pokojni Vidoje Žarković (tada predsjednik Skupštine SR Crne Gore – prim. aut.) došao da lično pita mog oca da me pusti da idem s njima. I sve se promijenilo, đe će on vlasti da kaže da ne može, to je ono naše crnogorsko. I više mi nije branio da pjevam, shvatio je da radim nešto što nema veze sa njegovom slikom o pjevačicama. U starijim godinama bio je jako ponosan na mene.

A jedne prilike je samo rekao mom suprugu da nije nikakav muž Crnogorac. Moj muž se začudio. Veli otac: “Kad puštaš ženu samu da putuje, pjeva, i ti se ništa ne buniš”, na šta je moj muž rekao: “Zašto bih se ja, Stanko, bunio? Ja tvojoj Brani vjerujem, ona ima odriješene ruke da ide đe hoće bez mene”. Bilo je i takvih situacija.

RB/BI: Sa 16 godina glumili ste u “Koštani” u CNP-u, u orkestru su bili i čuveni Peko Gatolin, Mujko Lončarević…

Šćepanović: To je, u stvari, bila organizacija Doma omladine, a predstava se davala u sali CNP. Nije to bila prava “Koštana” sa glumom, već muzička, sa puno pjesme, bila je atrakcija u to vrijeme. Sve se uživo izvodilo na sceni, pjevalo, sviralo i igralo. Uostalom, tako je bilo i kad sam snimala pjesme u Radio Titogradu – ja u kućici, orkestar u velikoj prostoriji i svi zajedno izvodimo. Ako jedan član orkestra pogriješi, sve kreće ispočetka.

RB/BI: Imali ste namjeru da postanete nastavnik muzike u školi, ali se to nije ostvarilo. Srećom, pokazalo se.

Šćepanović: Stvarno jesam, ali je moja sreća što me nisu primili na nekoliko mjesta gdje sam konkurisala. Nakon jednog od tih odbijanja, sjela sam jedne noći sa suprugom i rekla: “Hajdemo mi kao pečalbari trbuhom za kruhom, idemo za Beograd”. Prije toga sam već pjevala na Beogradskom saboru kao gost dvije pjesme – “Tri bećara” i “Gledala sam s Koma plava” i doživjela ovacije. Dobro sam pjevala, a nisam bila ni ružna, što isto zna da pomogne. Uzeli smo nas dvoje sobu u hotel “Balkan”, a ja sam pošla u PGP. Rekla im: “Došla sam s koferom da budem vaš solista, ukoliko me primate”. Oni su me objeručke dočekali, potpisali ugovor, dali mi avans, tako da sam uplatila hotel na godinu dana da ne razmišljamo muž i ja đe ćemo da stanujemo. Snimila sam za njih ploču “Gledala sam s Koma plava”, prodala se u 100.000 primjeraka. Možda je zanimljivo, prije toga sam snimila singlice za zagrebački “Jugoton”, ali nisu bile slušane, ni komercijalne.  

Prošla sam audiciju kod Radeta Jašarevića za pjevanje u Radio Beogradu. Još prije no što sam izdala prvu ploču,  snimila sam 15 pjesama sa Velikim orkestrom Radio Beograda. Ti su snimci sačuvani i uvršteni na trostruki CD “Zapisano u vremenu”, kojim se obilježavala retrospektiva moje karijere, tako da se lako može vidjeti kako sam pjevala sa 17 godina, a kako sad pjevam.

RB/BI: Vi ste bili prva osoba iz Crne Gore koja se odlučila da proba da napravi karijeru u Beogradu – negdje mi je Zoran Kalezić rekao da nije bilo Vas, teško bi se i on na to odlučio.

Šćepanović: Jeste, vidio je što sam ja uradila, pa je i on došao, ali evo tu su sad Sergej Ćetković, Knez, Bojan Marović… Ali, zar nije šteta što svi mi moramo da idemo u drugu zemlju da pravimo karijere? Je li to grehota? To me najviše pogađa, zbog toga sam nesretna. Umjesto da imamo svoju produkciju, svoj studio, svoj prostor za bitisanje…

Narodna muzika je značajna za Crnu Goru isto kao i Filharmonija. Onaj Muzički centar može samo Filharmonija da koristi, a zašto ne možemo i mi ostali? Ne mogu da shvatim zašto ja moram Muzičkom centru da platim 3000 eura da iznajmim salu kako bih održala koncert? Pa, valjda sam nešto uradila za kulturu Crne Gore, ne dolazim iz Njemačke, ja sam njihova. Mi nemamo čak ni prostorije u tom domu da vježbamo, trebala bi država Crna Gora da se zapita kakav je odnos prema nama…

RB/BI: Sedamdesetih je narodna muzika, koju danas zovemo “stare škole”, dakle sa orkestrom, bila cijenjena. Festivali su nicali svuda, a nije svako mogao pjevati.

Šćepanović: Učestvovala sam na Ilidži, Beogradskom saboru, Festivalu podunavskih zemalja, pjesme su prijavljivali kompozitori i tražili da im ja pjevam. Tako sam dobila pjesmu “Vasojevka” koju je napisao Mija Krnjevac, s kojom sam osvojila drugo mjesto na Beogradskom saboru. Bila sam dugo prva, ali je onda došlo takmičenje u Beogradu i pretekao me Nedeljko Bilkić, imao je para, kupovali su glasove tada. Ta je pjesma bila hit, i dan danas je svuda traže.

RB/BI: Turneje su bile uobičajena stvar, i to ne ove današnje, u skraćenoj verziji država, već ste pjevali po čitavom svijetu. Naročito Vam je bio emotivan prvi odlazak u Australiju?

Šćepanović: Bilo je to 1976. godine. Nisam išla sama na tu turneju, bio je Mišo Kovač, duet Selimova – Želčevski, Silvana Armenulić, Žarko Dančuo, Miroslav Ilić… Kad smo sletjeli u Sidnej, stjuardesa me zamolila da obučem narodnu nošnju i tako izađem iz aviona, jer me čeka veliki broj Crnogoraca. Od aviona do stanične zgrade je samo za mene bio prostrt crveni tepih, drugima nisu dozvolili da idu tuda. Došla sam do zgrade, tamo je bio veliki boj ljudi, a prva je bila isturena jedna starica koja je, kad sam se primakla, čučnula i zagrlila mi noge. Meni je to bilo nešto strašno, odmah sam skočila da je dignem, pomogli su mi, a baka je cijelo vrijeme plakala i govorila mi: “Sine moj, s tobom je došla moja Crna Gora, ja sam sad srećna i sad ću srećna da umrem”.

Bili smo u Australiji 15 dana na turneji za iseljenike i više sam plakala nego pjevala na bini. Oni te 1976. nisu mogli da nas vide ni na televiziji, nije bilo satelitskih programa, niti bilo kako drugo osim uživo, zato su te reakcije njihove, a i naše, bile toliko emotivne.

RB/BI: Kako ste došli do pjesme koja je Vaš zaštitni znak – “Gledala sam s Koma plava”?

Šćepanović: Sasvim slučajno. Pokojni Đoko Radović, urednik Radio Titograda, došao je do mene i rekao da je “iskopao” četiri pjesme i da dođem da to snimimo. On je u Radiju napravio aranžman, doveo orkestar, mi smo snimili “Gledala sam s Koma plava”, “Đe si, da si, moj golube”, “Tri bećara” i “Čobanice, lijepa đevojko”. Poslije toga su napravili mini turneju po sjeveru Crne Gore – Kolašin, Bijelo Polje, Ivangrad i, mislim, Pljevlja. Kad sam zapjevala u Kolašinu, ništa više nisam čula od buke ljudi i oduševljenja, pominje se njihov grad, u Beranama isto u velikoj hali, sve se diglo na noge. Tada je ta pjesma postala hit i ni danas ništa manje nije popularna nego te 1969.

RB/BI: Bili ste dio čuvenih Gosskoncertovih višemjesečnih turneja po Sovjetskom savezu.

Šćepanović: Išla sam sa “Entuzijastima” i sa “Montenegro 5” po nekoliko mjeseci, bilo je i do tri-četiri koncerta dnevno, zarađivale su se dobre pare, ali se zaista radilo. “Entuzijasti” i “MN 5” su svirali pop i rok, tada smo sve zvali zabavna muzika, ali engleske pjesme nisu smjeli da pjevaju na engleskom nego prevedene na naš jezik. I gledaoci nijesu smjeli da igraju, nego su samo sjedjeli i aplaudirali. Ja sam sa “Entuzijastima” pjevala nešto i od zabavne muzike – “Kud plovi ovaj brod” i “Tike tike tačke”, a iz mog repertoara crnogorskih pjesama odabrala sam “Još ne sviće rujna zora”, koja je imala nevjerovatan prijem kod publike. Anica Zubović, najbolja pjevačica kod nas, ja sam njoj postala vjenčana kuma, pjevala mi je prateće vokale, tercu ili sekstu, a imali smo pjesnika koji je prvo preveo stihove kako bi Rusi shvatili o čemu se radi, da vide tragiku. A Rusi emotivan narod, pa smo morali da je i dvaput pjevamo za veče.

RB/BI: Pjevali ste i Titu, jednom upravo u SSSR?

Šćepanović: Tito je u Kijevu jednom bio gost SSSR, i nas su angažovali da održimo koncert u njegovu čast. Sala je bila puna, a tamo je praksa – kako god neko održi govor ili nastupi, funkcioneri moraju da ustaju da ga pozdrave, pa sjednu, pa ustaju, pa sjednu, pa ustaju, ne znam koliko puta. Baš mnogo. Nama muzičarima bilo je žao što toliko muče Tita i dogovorimo se da što duže pjevamo kako bi on što duže sjedio i odmarao.

Tito je jako cijenio umjetnike, muzičare posebno. Pjevala sam mu često, naravno ni blizu toliko puta kao Nikola Karović koji je bio član Vojnog orkestra. Jedne prilike u Novom Sadu, pjevale smo Beba Selimović, Neda Ukraden i ja, a Tito je došao u foaje gdje smo čekale nastup, pitao da li smo poslužene, da li nam išta treba, koji bi šef države došao tako da se raspita za pjevače… Uvijek je bio za to da se umjetniku pokaže pažnja i da se apsolutno ispoštuje. Kad sam god pjevala, obraćao se Vidoju Žarkoviću: “Evo tvoje gore list, tvoje Crnogorke”. Imam lijepe uspomene na to vrijeme i veliku žal za onom Jugoslavijom.

RB/BI: Relativno često su vas mediji uspoređivali sa legandarnom Ksenijom Cicvarić, iako zaista ne vidim nikakve vokalne sličnosti, jedino što ste obje na svoj način reprezenti Crne Gore.

Šćepanović: Možda su nas upoređivali zbog popularnosti, zbog načina pjevanja sigurno nisu. Niko ne može tako da pjeva kao Ksenija, toliko je milo pjevala – dok je pjevala ona se mazila, samo je ona mogla da izvede onako staropodgorički melos. Pjevam i ja njene pjesme, ali drugačije od nje. Ja sam najviše snimala one naše gorštačke pjesme, da pokažem kakvi smo junaci. U crnogorskoj eliti pjevača narodne muzike bilo je mnogo dobrih: Nikola Karović, Ismet Krcić koji je prvi počeo po festivalima, Božidar Ivanišević koji je udario temelje, a koga su svi zaboravlio dok je bio živ – to samo u Crnoj Gori ima, pa Mirko Rondović, Jusuf Jakupović, Drina Kurtagić koja je divno izvodila podgoričke pjesme…

RB/BI: Zagovornik ste teze da se mlade generacije moraju podučavati etnosu, posebno narodnim izvornim pjesmama.

Šćepanović: Meni je bilo toliko stalo da napravim školu gdje će naši mladi ljudi učiti od mene kako se pjeva izvorna pjesma, ne da je plaćaju, nego da im dam savjet kako se to radi. Ne možete pjevati crnogorsku izvornu pjesmu na kosovski način, s nazalom, a danas je to manir. Poštujem taj stil, ali kod pjesama koje su tamo nastale – kod nas se pjesme drugačije vokalizuju. Zato uvijek reagujem kad čujem da neko našu izvornu pjeva na taj način i zamolim pjevačicu da to ne radi, bar ne dozvoljavam moje pjesme da se tako izvode. Na žalost, ta priča o školi “ne pije vodu”, zato na koncerte sada dovodim nekog mladog pjevača da pjeva i vidi kako ljudi žele da čuju crnogorsku pjesmu.

RB/BI: Za najveće državne praznike postala je praksa da se dovode zvijezde iz regiona. Vi ste apsolutni protivnik toga?

Šćepanović: Mislim da to nije kako treba. Svaki drugi dan neka dođu, ali za državne praznike treba da pjevaju domaći muzičari, kakvi su da su. A, dobri su. Ali, ako ja to kažem, reći će da je Branka ljubomorna, pakosna, omatorila je, i ne mogu da shvate da ja na to drugačije gledam. Vi prvo mora da poštujete onoga koji je odavde, odnosno svoju zemlju, da svojim ljudima date priliku da uveličaju praznik. Što ja ne pjevam u Beogradu za Dan Srbije? Nikad me ne bi pozvali. Ni za Dan Hrvatske u Zagrebu, naravno, ne pada im na pamet. Vidjeli ste i ovogodišnju Trinaestojulsku nagradu, nisu gledali zasluge ni ko je što uradio u životu, već je u sve politika umiješala prste.

RB/BI: Ima jedno Vaše izvođenje koje mi je naročito drago. To je jazz-fusion verzija pjesme “Poljem se vija” sa saksofonistom Jovanom Maljokovićem, ima taj dah onoga što se zove new age?

Šćepanović: Jovana znam još iz vremena kad je svirao u “Montenegru 5”. Bio je festival u Budvi i predložio mi je da napravi svoj jazz aranžman, a da ja zadržim izvorni način pjevanja, da ne skrnavimo pjesmu, i da nastupimo kao gosti na festivalu. I primljeno je stvarno odlično, i on je pjesmu uvrstio na svoj CD. Sad imam namjeru da sarađujem sa Vladom Marašem, gdje bih ja pjevala na svoj način, a on napravio nove specifične aranžmane, u tome je najbolji.   

RB/BI: U jednom trenutku ste, nije to tajna, gotovo odustali od karijere prije nekih dvadesetak godina?

Šćepanović: Jeste, u jednom trenutku sam shvatila kako zovu stalno pjevače sa strane da pjevaju crnogorske pjesme, a nas su zapostavili. Mi smo čudan narod, svi su pjevali crnogorske pjesme osim nas. Zato sam odlučila da sve odbacim i mirno živim.

A onda su me zvali iz Kulturne mreže da pjevam za 13. jul na Cetinju, tada sam prvi put nastupila nakon dugo godina, ali je prelomni događaj bio poziv pokojnog Dragoljuba Đuričića. Ponudio mi je nešto što nisam mogla ni da pojmim. Predložio je da učestvujem u prvom izdanju njegove “Cucke jeke”, i to tako da ja pjevam izvorne pjesme, a da me prate bubnjari i jedan harmonikaš. Ja rekoh – kako ću ja to, ne znam kako će to zvučati, on veli – ne brini ništa. Dođem u Cuce, a tamo 15.000 ljudi, to je bilo nešto nezapamćeno tamo đe je i međed rekao doviđenja. Počnem ja ove naše, a svi prisutni, i mladi i stari, pjevaju sa mnom, dok sa jedne i druge strane silaze bubnjari sa onih čuka ka meni, nestvarna slika.

Pjevala sam jedno 15-20 minuta, okrenula se i vidjela Đuričića kako stoji u jednom ćošku i plače. Njega je to toliko emotivno pogodilo, a meni je bilo drago što sam mogla da mu priredim takav užitak. Zato sam nastupila i sljedeće godine. Imao je još jedan projekat, dogovarali smo se nekoliko mjeseci prije korone da se na ljeto ode na Bjelasicu ili Komove. On je želio da sa visova brda lupaju bubnjari, i to da dovede najbolje bubnjare Evrope, a da nastupe svi etno pjevači iz okruženja. Među njima sam trebala biti i ja. Na žalost, korona ga je odnijela.

RB/BI: U ponedjeljak imate prvi put solistički koncert u Baru, nakon 55 godina rada.

Šćepanović: Imala sam koncerte širom svijeta, a nikad u Baru, zanimljivo. Pjevala sam na “Šušanjskoj noći”, to je lijepo, ali to nije to – ljudi šetaju, jedu, u gomili se teško čuje i šta pjevaš, ovo sad je u Domu kulture izuzetna prilika da dočaram svoju muziku, da ljudi pjevaju sa mnom. Za koncert mogu da zahvalim Opštini Bar i Kulturnom centru koji su mi omogućili da imam prvi solistički nastup u Baru nakon 55 godina karijere, i presrećna sam zbog toga. Ulaz je slobodan, nadam se da će svi pjevati sa mnom od početka do kraja, da ćemo zajedno uživati.

The post Branka Šćepanović: Imala sam koncerte širom svijeta, a nikad u Baru first appeared on BARinfo.

„Ne propustite jedinstveni koncert legendarne Branke Šćepanović, koja će povodom jubilarnih 55 godina svoje karijere i neizmjerne ljubavi prema tradiciji i izvornoj muzici održati koncert u Baru!

Koncert pod nazivom ‘Gledala sam s’ Koma plava’ pratiće orkestar Ivana Pekovića, a održaće se u ponedjeljak, 7. oktobra u 20:00h u sali Doma kulture u Baru. Ulaz je slobodan!

Koncert se organizuje u saradnji Opštine Bar sa JU Kulturni centar Bar.

Pridružite nam se da zajedno uživamo u interpretacijama crnogorske tradicionalne narodne pjesme!“, navodi se u objavi.

The post Koncert Branke Šćepanović u Baru first appeared on BARinfo.

V.d. direktora TO Bar, Ivan Kovač, ponovo je izrazio  zadovoljstvo zbog oživljavanja manifestacije „Veče Velikog Pijeska“ u jednoj od najljepših uvala crnogorskog primorja, najavljujući slične i u Šušanju i Sutomoru, gdje će, takođe, nastupiti poznata estradna imena – Branka Šćepanović, Žuti Serhatlić, Peđa Medenica, kao i Lexington bend u okviru “Ljeta sa zvijezdama”, čime će biti zokružena ponuda sto se tiče ljetnjeg zabavno-muzičkog programa u Baru. Zadovoljan je i najnovijim brojkama tokom špica sezone.

„Sinoć  je organizovan i bazar rukotvorina i umjetnina, a u cilju afirmacije kvalitetnih domaćih proizvoda, izlagali su i pčelari, maslinari i vinari. Turista je šest posto više nego 2019., naplata boravišne takse veća je za čak 19 procenata, trudili smo se da organizacijom zanimljivih događaja ‘pojačamo’ predsezonu… Dobar rezultat nije izostao, bila je tri puta bolja od prošle. Ranije su otvoreni hoteli, odlično je pripremljena sezona, što je urodio plodom, a čemu svjedoči statistika”, zadovoljan je Kovač.

A naša gošća nije krila zadovoljstvo pozivom za nastup. Branka Šćepanović je pjevačica crnogorskih izvornih pjesama, prepoznatljiva po  interpretacijama numera „Gledala sam s Koma plava“, „U planini glas se čuje“ i brojnih drugih. Rođena je 1951. godine u Kolašinu. Od 70-ih godina prošlog vijeka sa suprugom živi u Beogradu. Ima dvoje djece, sina i ćerku.

„Uvijek raduju pozivi za nastup iz moje Crne Gore. Tu sam stekla slavu i ime. I sada kada stigne poziv, srce zaigra. Moram da priznam da odavno nisam bila u Baru, a posljednji nastup je bio u Domu kulture. Ovo je sada već druga priča“, kaže naša gošća.

Dobitnica je brojnih priznanja. Sve nagrade gode, ali publika je ta koja je najvažnija.

„Prijaju priznanja, od Oskara popularnosti, do one dodijeljene za Dan oslobođenja Podgorice i Kolašina, ali je publika najvažnija. Istina je da sam jedan dio karijere posvetila porodici, ali ne žalim ni trena. Kada sam osjetila da je došlo vrijeme za povratak, ja sam se i vratila“, kazala je Šćepanović.

Publici u Baru Branka Šćepnović galiće dušu u okviru „Šušanjske noći“, 11. avgusta.

„Biće to pravi izazov i poslije ovoliko godina. Jedno je nastupati u zatvorenom prostoru, a drugo kada je na otvorenom. Spremila sam splet pjesama koji će obuhvatiti naše izvorne, ali i neke za naše goste. Ne bih da otkrivam, ali biće i iznenađenja“, zagonetna je  naša gošća.

The post Branka Šćepanović: Kada stigne poziv iz Crne Gore, srce zaigra first appeared on BARinfo.

Bio je to glavni, ali ne i jedini povod, za gostovanje u programu Radio Bara Milana Sjekloće, našeg sugrađanina, nekadašnjeg kolege, sada muzičara, člana klape KUD “Jedinstvo”… Uz to što je jedan od organizatora koncerta, Milan je i učesnik dva nova, sjajna muzička projekta.

Na početku razgovora, naglasio je da nije bilo teško okupiti muzičare oko istog cilja- pomoći djeci bez roditelja.

“Čim sam, preko prijatelja Harisa Babajića, saznao za nesreću ove porodice, na pamet mi je pala organizacija  koncerta. Zahvaljujući Viber grupi koju je formirao Momčilo Zeković i koja funkcioniše ponajviše zbog snimanja spota za pjesmu “Barsko sunce”, lako sam stupio u kontakt i još lakše ‘nagovorio’ kolege da krenemo u ostvarenje humanog cilja. Uz dogovor sa direktorom Kulturnog centra, Erolom Marunovićem, obezbijedili smo i lokaciju, a to je nova, moderna, bioskopska sala, opremljena najsavremenijim uređajima, tako da o tehničkim detaljima ne treba da brinemo”, siguran je Sjekloća.

Oni koji odluče da dođu na koncert, kupovinom ulaznice doniraju pet eura djeci Džolić.

“Smatram da je to sasvim korektna cifra. Lišite sebe jednog ili dva odlaska u neki od barskih kafe-barova, pođite u utorak na koncert i izdvojite prilog koji će biti više nego značajan djeci koja, nažalost, prolaze kroz mučnu situaciju- bolest i smrt, najprije majke, a onda i oca. To je nenadoknadiv gubitak, ali možemo da pokušamo da im ublažimo nedaće kroz koje prolaze”, poručuje Milan Sjekloća, dodajući da očekuje da će se veliki broj Barana pojaviti na ovom koncertu i po ko zna koji put pokazati veliko srce.

U holu Doma kulture, tokom trajanja koncerta, biće postavljena i kutija za ekstra dobrovoljne priloge, dok će na digitalnom ekranu biti istaknut i broj žiro-računa Miloša Šoškića, ujaka i staratelja malih Džolića.

Milan Sjekloća se tokom gostovanja kratko osvrnuo i na spot za pjesmu “Barsko sunce”, čije snimanje su Radio Bar i Bar info propratili. Posebno mu je, kaže, prijala atmosfera na snimanju…. 

“Snimanje spota bio je izuzetno lijep povod za okupljanje i druženje na različitim lokacijama šireg područja grada za čiji izbor je bio zadužen Dejan Senić i kome sam zahvalan što sam upoznao neke, za mene do sad nepoznate djelove naše opštine.  Ukratko, pet generacija barskih muzičara našlo se tih dana na jednom mjestu.  Počev od ‘Veselog dječaka’ Zorana Vojvodića, preko Sanča iz čuvenog ‘Ružinog trna’, zatim Gaja Ugrenovića i Bobana Mijovića (‘Belmondo’), do  moje generacije… Mladen Popović sa ‘Padrino bendom’… Sa nama su bili i najmlađi muzičari, a moram spomenuti i profesorice iz barske Muzičke škole. Onaj koga, svakako, ne smijemo zaboraviti, a uvijek je imao udjela u radu barskih muzičara, je veliki majstor muzike, naš pokojni Novak Noco Brajović koji, nažalost, nije dočekao priliku da uživa sa nama u ovom novom ostvarenju”, navodi Sjekloća. 

Nakon hita “Ja sam Crnogorac”, objavljenog u maju prošle godine, Milan je ovih dana okončao snimanje spota za duetsku numeru sa Brankom Šćepanović, poznatom interpretatorkom crnogorskih izvornih pjesama. “Duni vjetre s Prokletija”, autorsko je djelo Momčila Zekovića Zeka.

“I ovaj spot je sniman na prekrasnim lokacijama, između ostalih u selu Poseljani, do kojeg se stiže starim putem Virpazar- Rijeka Crnojevića. Interesantno je, neobično i nevjerovatno privlačno za snimanje, selo koje ima sedam kaskadno poređanih vodenica i jedan stari kameni mostić koji izgleda nestvarno, onako filmski”, objašnjava nadahnuto Sjekloća.

“Zbog specifične konfiguracije terena, pravi izazov bio je zauzeti zahtjevne pozicije za snimanje. Svima je uspješnije odolijevala Branka (Šćepanović), moja partnerka iz dueta”, priznaje Milan Sjekloća, dodajući da je ponosan na saradnju sa  legendom  crnogorske  izvorne muzike.

Aranžman i studijski dio snimanja pjesme povjeren je Senadu Dreševiću, u čijem studiju planiraju da urade i jednu ljetnju pjesmu…..Iako će spot za numeru “Duni vjetre s Prokletija” biti objavljen tek za sedam dana, slušaoci Radio Bara su,  zahvaljujući našem gostu, ali i njenom autoru, ipak imali ekskluzivnu priliku da je čuju.

Podsjetimo, humanitarni koncert za pomoć djeci Džolić biće priređen u utorak, 15. februara, u sali Doma kulture, u 20 sati. Učešće su najavili “Akademia”, “Grimm”, Milan Sjekloća, Haris Babajić, Dino Beharović, Aleksandra Vojvodić Jovović, Marijana Kankaraš, Bojana Pejanović, Mladen Popović, Zoran Sančo Veljić (ex “Ružin trn”), Tea Šufta, KUD “Jedinstvo”, klapa KUD-a “Jedinstvo”, Elena Tomanović, Andrea Demirović, Ana Vukazić i Goran Pejović Gula. Gost večeri biće Momčilo Zeković Zeko (Perper). 

Barani su uvijek ujedinjeni kad su ostvarivanja humanitarnih ciljeva u pitanju, kako građani- pojedinci, tako i ustanove, institucije i preduzeća- javna i privatna, stoga ne sumnjamo da će i ovaj put pokazati da su velikog srca.

The post Milan Sjekloća: Koncert za djecu Džoliće u utorak, uskoro i dva nova spota first appeared on BARinfo.