Pored uobičajenih maslinarskih tema, naglasak je dat na promociji nedovoljno poznatih bisera barske opštine u cilju prezentovanja prirodnog blaga – nedovoljno poznatih predjela i činjenica o njima.

U ovom broju su i razgovori sa nagrađenim maslinarima na najpoznatijem svjetskom takmičenju maslinovih ulja u Njujorku, tekstovi o patuljastim maslinama kojih je sve više širom opštine, odnosu ekstradjevičanskog ulja i fenolnih jedinjenja, te projektima koji se bave ovom problematikom.

Čitaoci u novoj “Maslinadi” tako mogu pronaći reportažu iz kanjona zubačke Rijeke do vira Bezden, atraktivne fotografije i priče o plažama Bigovica i Crvena stijena, te farmi “Argella” u Dabezićima, putopis iz ugla maslinara o tri susjedne zemlje, kratke zapise o lokalitetima Volujica, Smrdeljavica, Velji most i potopljenom ostrvu u Barskom zalivu, uputstvo kako se koriste u ishrani morski ježevi…

Peta “Maslinada” donosi i sjećanje na vrijeme kad su masline iz Brca bile jedan od glavnih prihoda sela, esej o korišćenju ulja za osvjetljavanje vjerskih objekata, prikaz retrospektivne izložbe Branka Vukića, intervju sa slikarem Davidom Husićem, kao i priču ulcinjskog novinara Mustafe Canke o afričkim crncima i njihovim potomcima u ovom gradu.

Na naslovnoj strani je Ana Pejović, nekada model i miss Crne Gore, danas propagator i predstavnik zdravog života, na kamenitoj plaži Petovića Zabio.

“Pored osnovnog zadatka – praćenja trendova u maslinarstvu i izvještavanja o svim novostima, u narednom periodu biće riječi i o prirodnim bogatstvima naše opštine, bogatoj kulturnoj i istorijskoj baštini, zdravom životu, ljudima koji grad čine drugačijim i specifičnim… Otkrivaćemo djelove opštine za koje ne zna veliki broj Barana, o turistima i gostima da ne govorimo, otškrinuti vrata mnogima nepoznatih predjela između jezera i mora. Svi znaju – maslina i more uvijek idu zajedno, pa smo u ovom broju ‘Maslinadu’ obogatili i morskim sadržajima. I ljepotom, nje nam u Baru nikada nije falilo”, ističe se, pored ostalog, u uvodniku mr Ćazima Alkovića, predsjednika Društva maslinara Bar koje izdaje časopis “Maslinada”.

The post Objavljen peti broj časopisa Maslinada first appeared on BARinfo.

„Večeras smo ovdje da se prisjetimo jednog našeg značajnog sugrađanina, slikara Branka Vukića, koji je po svemu zaslužio da mu se napravi jedan omaž, da se prisjetimo njegovog rada i njegovog truda, kao i pedagoškog rada koji nije bio kratak, već je obilježio više od četiri decenije u gradu pod Rumijom“, kazao je dr Milun Lutovac.

On je istakao da je ova izložba najava obilježavanja 40 godina OŠ „Jugoslavija“, koja će biti obilježena svečanom akademijom 16. maja u velikoj sali Doma kulture.

„Mislim da je Branko Vukić po svemu zaslužio da bude jedan od tih, prvih, o kojima se priča kada je u pitanju ta škola, zbog toga što je sav svoj vijek proveo u njoj i ostavio nama u gradu Baru veliko i značajno djelo.

„Branko je bio dosljedan sebi, bio je strpljiv i na svom putu bio je dosljedan tom nekom nauku iz jedne od najautentičnijih likovnih škola, a to je škola u Herceg Novom, koja je iznjedrila mnoge velikane likovne scene. Kao da je tu dobio taj pečat koji je nosio cijelog života. On je upravo u toj disciplini, koja je stečena na samom startu njegovog obrazovanja bio, pjesnički rečeno, zatočenik tih nekih pravila i dugo se nije usuđivao da se oproba u tom nekom stvaralaštvu, o čemu lijepo piše Vladimir Vlado Lukšić,“ kazao je dr Lutovac.

On je dodao da je jedan od mladih barskih stvaralaca kazao „da Branko Vukić mora biti dobar u ovom likovnom izrazu zbog toga što je bio fantastičan crtač, a onaj ko je dobar crtač drži pod kontrolom sve što se iz njega rađa i nastaje. Ispod mreže ovih koloritnih djela nalazi se jedan fantastičan, strpljiv, promišljen, u svojoj strukturi dat crtež koji to sve nekako objedinjava, skuplja i pravi od toga jednu lijepu maslinu, koja može biti i krik i ideja i molitva svemogućem bogu i sve što možete da doživite posmatrajući njegova djela. “

Dr Lutovac je istakao da mu je drago što su OŠ „Jugoslavija“ i Kulturni centar na ovaj način uspjeli da se oduže Branku Vukiću. Zahvalio je njegovoj porodici koja je omogućila da se izložba organizuje.

Danijela Drobnjak, profesorica likovnog vaspitanja u OŠ „Jugoslavija“, istakla je da je imala čast da upozna Branka Vukića.

„Njegov rad je mnogo uticao na mene, na moj pedagoški pristup i način rada u školi. Poštovala sam ga i voljela zbog očinskog odnosa kakav je imao prema meni i osjećaja pripadnosti umjetničkom svijetu, koji je meni nedostajao. Smatram da je Branko Vukić jedan od rijetkih stvaralaca koji je uspio da se afirmiše i opstane i kao umjetnik i kao pedagog. Čiika Branko je bio čovjek tih, povučen, strogih patrijarhalnih načela kojima je do kraja života ostao vjeran. Takve vrijednosti je prenosio i učenicima. Prema njima je imao neobičan pedagoško autoritativni pristup, kojim je nastojao da kod učenika stvori lijep i istrajan odnos prema umjetnosti. Takav je bio i njegov pogled na umjetnost, što se primjećuje na njegovim slikama, na kojima je maslina kao vječno i istrajno drvo. Pošto nije imao atelje, slikao je u učionici, za vrijeme ljetnjeg i zimskog raspusta, a nekad i popodne, kad nije bilo nastave. Tako da znate da su svi ovi radovi, većinom, potekli iz naše škole i iz naše učionice,“ kazala je Drobnjak.

Vladimir Vlado Lukšić, dugogodišnji prijatelj pok. Branka Vukića, koji je objavio je monografiju o njemu, otvorio je večerašnju izložbu. Istakao je da mu je drago što proslava jubileja OŠ „Jugoslavija“ počinje ovom izložbom.

„Branka sam upoznao negdje septembra 1949. godine. Tih godina sam živio u Podgradu. Bilo je tada jedno društvo, nažalost nekoliko njih je umrlo, među njima i Branko. Bili su tu i Ljubo Živković, Čiča Vukčević, Mišo Perišić, Safet Divanović, Truš, Milošević,“ kazao je Lukšić.

On je podsjetio da je Vukić završio hercegnovsku Likovnu školu, te da se sa njim družio čitavog života. „Intenzivno je druženje posebno bilo kad smo otišli obojica u penziju. Posebno subotom, ja bih otišao kod njega u školu da vidim što je tokom protekle nedjelje uradio“, kazao je Lukšić.

„Nažalost, već je devet godina da Branko nije sa nama, a sedam godina otkad je izašla monografija o njemu koju sam stvarno sa ljubavlju uradio i sa zadovoljstvom je predao i porodici a i javnosti“, kazao je Lukšić, koji je ovom prilikom pročitao odlomak iz svog djela. Podsjetio je da je na kraju knjige stavio jednu preporuku, da i Bar, kao i jug Francuske, dodijeli nagradu „Vitez masline“.

„Tada sam predložio da prvi laureati posthumno budu Ksenija Miranović i Branko Vukić. Oni to svakako zaslužuju“, kazao je Lukšić, dodajući da njegova inicijativa tada nije naišla na „neki veći odziv, nažalost, a već su se, kako je proteklo vrijeme stekli uslovi da još poneko dobije tu nagradu- je li to Vlado Iličković, Vebija Abazović, Dado Martinović, Božo Šalta… Prolazi vrijeme, Bar bi trebalo da tu nagradu ustanovi i dodjeljuje svake dvije godine, zaslužnima za očuvanje masline“, poručio je Lukšić, otvarajući izložbu.

The post Masline kao dio pejzaža, ali i kao ideja, krik i vapaj first appeared on BARinfo.