Kako dolaze i zašto su opasne?

Invazivne vrste, ili alohtone vrste, kako ih još nazivamo, organizmi su koji se unose u nova područja izvan svog prirodnog staništa. Njihova sposobnost brzog razmnožavanja i prilagođavanja novim uslovima čini ih izuzetno opasnima za lokalne ekosisteme. Glavni putevi njihovog dolaska su:

Balastne vode brodova: Ogromni teretni brodovi, prevozeći robu širom svijeta, u svojim balastnim vodama prenose i brojne morske organizme. Kada se te vode ispuštaju, organizmi se oslobađaju i mogu započeti kolonizaciju.

Klimatske promjene: Globalno zagrijavanje mijenja temperaturu mora, čineći Jadran pogodnim za vrste koje su ranije preferirale toplije vode.

Suecki kanal: Otvaranjem Sueckog kanala, vrste iz Crvenog mora dobile su direktan pristup Mediteranu, a time i Jadranu. Te vrste se nazivaju i lesepsijanske vrste, nazvane po Ferdinandu de Lessepsu, francuskom diplomati koji je najzaslužniji za probijanje Sueckog kanala.

Predstavićemo nekoliko vrsta koje su već našle stanište u Jadranu:

Invazivne alge roda Caulerpa: Ove alge, poput Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa, stvaraju guste naslage koje potiskuju autohtone biljne i životinjske vrste, smanjujući bioraznolikost.

Atlantski plavi rak (Callinectes sapidus): Ovaj agresivni rak, porijeklom iz Atlantskog okeana, brzo se širi Jadranom, ugrožavajući autohtone rakove i druga morska bića. Njegova adaptabilnost i sposobnost da se hrani raznim organizmima čine ga izuzetno opasnim.

Riba lav (Pterois miles): Prelijepa riba, porijeklom iz Indo-Pacifika, poznata je po svojim otrovnim bodljama. Njen brzi rast i razmnožavanje, kao i nedostatak prirodnih neprijatelja, omogućili su joj da se brzo proširi.

Srebrnoprugasta četverozupka (Lagocephalus sceleratus): Ova riba, koja sadrži snažan neurotoksin, predstavlja ozbiljnu opasnost za ljudsko zdravlje. Njena prisutnost u Jadranu predstavlja potencijalni rizik za ribolovce, kao i za gastronome.

***

Caulerpa racemosa i Caulerpa taxifolia su dvije vrste morskih alga koje pripadaju porodici Caulerpaceae, a koje su postale ozbiljan ekološki problem u Mediteranu. Ove vrste su u kratkom vremenskom periodu postale invazivne i izazvale značajne promene u lokalnim ekosistemima, potiskujući domaće vrste i ugrožavajući biološku raznovrsnost. Oba organizma imaju sposobnost brzog širenja i prilagođavanja različitim uslovima u vodi, što ih čini vrlo uspješnim invazivnim vrstama.

Caulerpa racemosa je alga koja se prepoznaje po svojim granama koje izgledaju poput zrna grožđa. Njena boja je svjetlo zelena, a raste u ogromnim kolonijama koje mogu prekriti velike površine morskog dna. Ova vrsta je posebno prisutna u tropskim i subtropskim morima. Racemosa brzo raste, širi se i može preuzeti staništa drugih biljnih i životinjskih vrsta.

Caulerpa taxifolia je poznata po svom specifičnom izgledu, jer njeni listovi podsjećaju na čemprese, dugi su i uspravni. Ona je karakteristična po svojoj otpornosti na varijacije u salinitetu, temperaturi i svjetlosti, što joj omogućava da se širi i u uslovima koji nisu idealni za mnoge druge vrste.

Obje vrste su postale invazivne u Mediteransku, a njihovo širenje izazvalo je velike promjene u ekosistemima. Racemosa je u region došla prije više decenija, a tek je u posljednjih dvadeset godina došlo je do njenog brzog širenja. Vjerovatno zbog zagrijavanja mora. Sa druge strane, Taxifolia je u Mediteran uvedena 1984. godine, kroz akvaristiku, i od tada je počela da se širi. Širenje oba tipa algi povezuje se s ljudskim aktivnostima, posebno s prenosom u akvarijumima i kontaminiranim sidrima brodova, a dodatno se ubrzava zbog klimatskih promjena koje utiču na temperaturu morskih voda.

Ove alge prekrivaju velike površine morskog dna, potiskujući domaće vrste biljaka i algi, pa i korala, a posredno i smanjujući broj i raznovrsnost riba i drugih morskih organizama. Oba tipa algi ometaju svjetlost koja dopire do morskih trava i drugih biljaka koje su ključne za ekosisteme.

Konkretno, Racemosa može dovesti do smanjenja livada murave – Posidonia oceanica, koje su vitalne za zdravlje morskih ekosistema, jer ove trave pružaju staništa i hranu za brojne vrste riba, rakova i drugih beskičmenjaka. Slično, Taxifolia stvara “tepih” koji smanjuje prirodnu raznovrsnost i šteti vrstama koje zavise od morskog dna. Takođe, ove alge mogu izazvati smanjenje nivoa kiseonika u vodi, što može imati negativne efekte na životne uslove za mnoge morske vrste.

Pored toga, Caulerpa taxifolia i racemosa posjeduju toksična svojstva koja su biti štetna za ribe i druge organizme koji konzumiraju ove alge. To može dovesti do smrti ili smanjenja broja riba, što još više destabilizuje ekosisteme.

Kontrola širenja ovih invazivnih vrsta predstavlja veliki izazov. Oba tipa algi imaju sposobnost brzog širenja i obnavljanja čak i nakon fizičkog uklanjanja. Razne metode uklanjanja, kao što su ručno branje, pokrivanje specijalizovanim tamnim materijalima, ili upotreba herbicida, preduzete su u nekim područjima kako bi se smanjila ekspanzija algi. Međutim, ove mjere nisu uvijek dugoročno efikasne, jer alge mogu brzo ponovo da se razviju iz preostalih djelova.

Zbog toga je preventivna kontrola ključna. Edukacija lokalnih zajednica, ribara i turističkih radnika o opasnostima koje ove vrste predstavljaju za ekosisteme, kao i spriječavanje daljnjeg širenja putem neodgovornog trgovanja i transporta, od velike su važnosti. Takođe, potrebna su dalja istraživanja i razvoj novih strategija za dugoročnu kontrolu širenja ovih vrsta.

Malo poznati efekat koji izaziva prisustvo ove alge je da potpuno izmjeni ukus mesa nekih ribljih vrsta. Alga je izazvala i promjene u ponašanju sargova, kao i u njihovom zdravstenom stanju, jer sadrži metabolike, među kojima je i caulerpin, koji ima toksične efekte na ribe. To uzrokuje smanjenje reproduktivnih sposobnosti – lošiju plodnost i neurološke smetnje kod ovih riba.

Riblje vrste koje se hrane ovom algom, poput sarga, već su pretrpjele značajne promjene u kvalitetu mesa. Meso ribe postaje lošijeg ukusa, tvrđe, a nutritivna vrijednost opada, što dovodi do pada tržišne vrijednosti.

Iako je ova alga postala problem, istraživači su otkrili da caulerpin može imati važnu primjenu u medicini. Prvo su istraživana njena svojstva koja mogu pomoći u liječenju bolesti poput ateroskleroze (nakupljanje holesterola u krvnim sudovima), a kasnije su otkrili da caulerpin može biti koristan i kao dodatak hemoterapiji, naročito u liječenju raka jajnika. Ovaj metabolik pokazuje potencijal i u borbi protiv virusa Herpes, ali su potrebna dodatna istraživanja kako bi se ustanovile njegove mogućnosti.

***

Plavi rak, Callinectes sapidus, je invazivna vrsta porijeklom sa zapadne obale Atlantskog okeana, koja je posljednjih decenija značajno proširila svoje prisustvo u Sredozemnom moru, uključujući i Jadran. Njegovo prisustvo u ovim vodama predstavlja ekološki i ekonomski izazov, ali i potencijalna prilika za lokalne zajednice.

Prisustvo plavog raka u Mediteranu prvi put je zabilježeno početkom 20. vijeka. Smatra se da je u ove vode dospio putem balastnih voda trgovačkih brodova ili kroz Suecki kanal. Kombinacija povoljnih ekoloških uslova, poput porasta temperature mora usljed klimatskih promena, i nedostatka prirodnih predatora omogućila je ovoj vrsti da se brzo razmnožava i širi. Danas je plavi rak prisutan duž čitave obale Sredozemnog mora, gdje utiče na lokalne ekosisteme i ribarstvo.

U crnogorskom dijelu Jadranskog mora, plavi rak je prvi put primjećen prije oko dvadeset godina. Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore u Kotoru sprovodi redovni monitoring ove vrste kroz različite projekte, uključujući program Generalne komisije za ribarstvo na Mediteranu.

Plavi rak je posebno prisutan u područjima poput ušća rijeke Bojane, gdje zauzima staništa drugih vrsta, poput zelene krabe. Ribari iz ovih oblasti izvještavaju o štetama na ribolovnim alatima, posebno mrežama, koje plavi rak može da ošteti svojim snažnim klještima. Iako predstavlja izazov za lokalno ribarstvo, plavi rak je jestiva i cijenjena vrsta u svom prirodnom staništu, što otvara mogućnosti za njegovu komercijalnu eksploataciju i u Crnoj Gori.

Prisustvo plavog raka u Jadranskom moru ima višestruke posljedice. Ekološki, ova vrsta može da utiče na lokalne ekosisteme preuzimanjem staništa i hrane od autohtonih vrsta, što može dovesti do smanjenja njihovih populacija. Ekonomski, plavi rak može izazvati štete ribarima uništavanjem ulova i ribolovnih alata. Međutim, s obzirom na to da je u drugim djelovima svijeta ova vrsta cijenjena u gastronomiji, postoji potencijal za razvoj tržišta i uvođenje plavog raka u lokalnu kuhinju, što bi moglo doneti dodatne prihode ribarima i ugostiteljima.

Stručnjaci preporučuju nekoliko mjera za kontrolu i upravljanje populacijom plavog raka u Jadranskom moru:

Organizovani izlov: Podsticanje ribara na ciljani izlov plavog raka može pomoći u smanjenju njegove populacije i ublažavanju pritiska na autohtone vrste.

Edukacija i promocija: Informisanje lokalnog stanovništva o nutritivnim vrijednostima i kulinarskim mogućnostima plavog raka može povećati njegovu potrošnju i tržišnu vrijednost.

Praćenje i istraživanje: Nastavak monitoringa i istraživanja populacije plavog raka omogućava bolje razumijevanje njegovog uticaja na ekosistem i razvoj efikasnih strategija za upravljanje.

Implementacijom ovih mjera, Crna Gora može efikasnije odgovoriti na izazove koje donosi prisustvo plavog raka, istovremeno iskorišćavajući potencijalne ekonomske benefite koje ova vrsta može pružiti.

Nastaviće se…

The post Priče talasa: Tihi osvajači Jadrana, prvi dio first appeared on BARinfo.