“Uvijek se lijepo osjećam u Radio Baru, Baru, Crnoj Gori. Njujork je privlačan kao veliki grad, sa neboderima, nekim načinom života, ali moj san je mjesto gdje sam ponikao, planine, more mog kraja i moja zemlja. Tako sam vaspitavao i učio i svoju djecu, iako nisu rođeni ovdje, već u Americi”, kazao je Džaferović, koji je rodno selo Besa, u Krajini, napustio dok je bio još dječak, ali naglašava da veoma voli taj kraj, ambijent, atmosferu, prirodu i tišinu. Trudi se da i u Americi, gdje živi pedeset i pet godina, promoviše svoju postojbinu, ali, kaže, uvijek govori Amerikancima da bi morali da dođu da se lično uvjere i dožive ljepote našeg prostora.

Ćazim Džaferović, nakon niza donatorskih i humanitarnih akcija, ponovo je na plemenitom zadatku. Zalaže se za rekonstrukciju puta Virpazar – Ostros, kako bi prosperirao i oživio ne samo taj kraj, već turizam Bara, Ulcinja, Crne Gore. Takvu ideju predočio je nedavno i predsjedniku države Jakovu Milatoviću, prilikom njegove posjete Njujorku.

“Rekonstrukcija tog puta, koji je sada u veoma lošem stanju i nebezbjedan za korišćenje, bila bi od ogromnog značaja, jer smo mi, ljudi iz dijaspore, sa kojima sam razgovarao i neki američki biznismeni sa ozbiljnim kapitalom, spremni da ulože u Krajinu značajna sredstva i podstaknu razvoj turizma, povratak ljudi iz iseljeništva i vraćanje imanjima i njihovom obrađivanju. Kazao sam to predsjedniku Milatoviću, čiji stavovi mi se sviđaju, kao i njegov trud da naša zemlja napreduje. Na susretu sa iseljenicima u Njujorku, obećao sam da ću ja prvi, kada put bude rekonstruisan, uložiti sredstva. On je nekada davno kao dječak prošao tom trasom, dogovorili smo se da zajedno (samo zbog toga ću doći iz Njujorka), prošetamo tom dionicom, jer samo na taj način možemo vidjeti svu ljepotu tog prostora i sve resurse koje posjeduje i koje bi trebalo staviti u funkciju razvoja. To je neotkriveni, zaključani biser, i on treba da zasija u punom smislu, da svi osjetimo ljepotu i dobrobiti od njega. Moj sin veoma voli da dođe tim putem do Murića, Ostrosa, a uvijek sam veoma zabrinut kako će stići, jer je veoma rizičan za vožnju”, kazao je Džaferović, koji je naveo da bi volio da uloži u hotele, ali podsjeća da su prilike za investiranje mnogostruke, jer to područje ima izvanredne potencijale, ne samo za razvoj turizma, već i poljoprivrede.

“Nevjerovatno je to zaleđe Skadarskog jezera, i samo jezero, sa brojnim vrstama ptica, ribljim fondom, istorijskim spomenicima, a onda tim putem stižemo do Krajine, koja nas dočekuje sa šumama kestena, čuvenim kozjim sirom, organskim proizvodima, ljekovitim pelinom i drugim travama (nekada smo u tom kraju živjeli od pelina), jer tamo je još netaknuta priroda, da ne govorim o vinogradima u Crmnici, manastirima… Put bi dao novu šansu i lokalnom stanovništvu. Sa daljim razvojem došla bi druga klijentela sa Zapada i drugih zemalja svijeta, koji sada, uglavnom, biciklima obilaze taj prelijepi prostor. Svi bi imali beneficije kada bi se ta ideja realizovala. Put bi nas lakše povezao i sa Albanijom, što bi, takođe, doprinjelo razvoju turizma. Mi danas idemo u Skadar ili Tiranu na izlet, ručak, večeru, a mogli bi oni i njihovi turisti da dolaze kod nas, da vide našu neotkrivenu ljepotu”, poručio je Džaferović.

Vlada Crne Gore je raspisala tender za dionicu puta Ostros – Vladimir koja će koštati 17 miliona eura. Džaferović smatra da bi najmanje duplo novca trebalo za rekonstrukciju puta Virpazar – Ostros, ali vjeruje da bi takav projekat podržala i EU iz svojih fondova.

“Sada je na čelu države mladi kadar, čija su nam inicijativa i agilnost veoma potrebni. Na osnovu naših razgovora u Njujorku uputiću pismo predsjedniku Milatoviću, a vjerovatno ću imati susret i sa premijerom Spajićem. Mislim da će oni to podržati, jer je u pitanju zajednički interes i na dobrobit svih. Meni nije potreban novi biznis, ali učiniću to, isključivo zbog simbolike, emocije i želje da dam doprinos prosperitetu svog kraja i države i podstaknem dijasporu da se vraća i investira. Važno mi je da to uradim za života, a bližim se sedamdesetoj godini i nemam baš puno vremena. Jedva čekamo da uđemo u Evropsku uniju, na dobrom smo putu, nove vlasti rade intenzivno na tome, blizu smo cilju, što je veoma pohvalno. Mislim da bi to trebalo da iskoristimo i za realizaciju projekta koji bi vratio život ovom kraju, jer bi tu otvorili sve potrebne sadržaje – od hotela, restorana, prodavnica, do Hitne pomoći, Doma zdravlja”, kazao je Džaferović, koji napominje da uporedo sa putem, treba raditi na izgradnji vodovodne mreže, jer adekvatno vodosnabdijevanje je dugotrajan problem Krajine, ali i na elektro- instalacijama.

“Prednost ove investicije bila bi to što bi ovdje uložili naši ljudi iz tog i drugih krajeva Bara i Crne Gore, što daje posebnu dimenziju. Mi ne bi bili motivisani isključivo zbog profita, čak i da ne zaradim ništa – ja ću uložiti, jer prvenstveni cilj mi je razvoj naše opštine i zemlje, a kao što rekoh, Skadarsko jezero i njegovo zaleđe su nevjerovatno bogatstvo i dragulj. Dao bih sve za ovu državu, jer ona je moja, ovdje sam rođen, volim je neizmjerno, zato je ova ideja moj životni san”, podvukao je Džaferović, koji je započeo izgradnju etno sela u Bartuli. Njegov sin je, takođe, investirao ovdje, iako ima nekretnine i u Budvi jer, kako ponovo naglašava Džaferović, četvoro djece učio je da vole svoje korijene, svoj kraj i stalno im je ukazivao na prednosti i ljepote ovog prostora, u šta su se oni uvjerili i prihvatili sa velikom ljubavlju.

The post Ćazim Džaferović: Dijaspora veoma zainteresovana za rekonstrukciju puta Virpazar – Ostros first appeared on BARinfo.

“Danas je, u ime Ćazima Džaferovića, predstavnik dijaspore iz Njujorka donirao novac našem udruženju. Veliku zahvalnost dugujemo istaknutom humanisti na ovom gestu, a sredstva ćemo usmjeriti za nabavku dijela didaktičke opreme za rad stručnih lica.

Naime, kako su se uslovi rada poboljšali proširenjem prostornih kapaciteta, trenutno stručni tim radi tri puta sedmično sa 22 korisnika  – djece i mladih sa 27+ godina, pa im je neophodna dodatna didaktička oprema”, istakao je za Radio Bar i Bar Info Čedo Popović, predsjednik Društva roditelja djece sa posebnim potrebama Bar, i najavio “uskoro otvaranje novih prostorija Društva”.

The post Ćazim Džaferović donirao novčani iznos nagrade Društvu roditelja djece sa posebnim potrebama first appeared on BARinfo.

Članovi žirija su bili dr Zoran Srzentić (predsjednik žirija), Jusuf Kalamperović, Osman Subašić, Branka Ćetković, Vlado Lukšić, Ćazim Nikezić i Srđan Lekić.

Nagrada “24. novembar“ biće dodijeljena na svečanoj sjednici Skupštine opštine Bar, koja će se održati u petak, 24. novembra 2023. godine, u svečanoj sali Doma kulture, sa početkom u 12 časova.

The post Poznati dobitnici nagrade 24. novembar first appeared on BARinfo.

Međutim, solidarnost i humanost u ovoj nesreći, kako ističe sekretarka barskog Crvenog krsta, Zorica Crnčević, snaži ovu humanitarnu organizaciju. Protekle nedjelje stigle su brojne donacije, među kojima i 26-oro Barana koji žive i rade u Njujoku, okupljenih u udruženje Humanitarno društvo za podršku Crnoj Gori. Sakupili su 26.000 dolara i uputili ih CK Bar za hranu najugroženijima u svih 12 mjesnih zajednica barske opštine.

Završena je četvrta nedjelja od kada se pojavio koronavirus kod nas i četvrta sedmica od kada barski Crveni krst i njegovi vrijedni volonteri obilaze stare, bolesne i siromašne. Apela za pomoć je iz dana u dan sve više, ali, na sreću, i dobrih i humanih ljudi, koji svojim donacijama omogućavaju da Crveni krst radi na najbolji mogući način.

Dvadeset i šestoro Barana, iz udruženja “Humanitarno društvo za podršku Crnoj Gori”, koje predvodi potvrđeni humanitarac, Ćazim Džaferović, obratili su se predsjedniku Opštine Dušanu Raičeviću i obavijestili ga da će uplatiti 26.000 dolara za materijalnu podršku najugroženijeg stanovništva.

“Izražavam veliku zahvalnost našim Baranima u Njujorku, koji su, kao mnogo puta do sada, prepoznali kada je lokalnoj zajednici neophodna pomoć i, istovremeno, nas učinili veoma ponosnim što imamo ljude u inostranstvu koji ne zaboravljaju svoj kraj”, zahvalio se predsjednik Opštine Dušan Raičević.

Na podršci, nemjerljivo važnoj u ovim trenucima, zahvalila se i sekretarka CK, Zorica Crnčević.

“Ne mjerimo materijalnu vrijednost donacija, najvažniji su nam ljudski osjećaj i solidarnost naših privrednika iz zemlje i inostranstva. To je ono što snaži Crveni krst i njegovu misiju, posebno kada dođe od naših Barana koji su daleko, u Njujorku i koji sada, takođe, preživljavaju još veću dramu nego mi. Ipak, ni u takvoj situaciji oni nas nijesu zaboravili, niti svoje sugrađane. Dvadeset i šest porodica, porijeklom iz Bara, koji žive u Njujorku, izdvojili su po 1.000 dolara-ukupno 26.000, za 500 paketa hrane koje ćemo u narednom periodu podijeliti po svim mjesnim zajednicama. Njihova podrška i saosjećanje znače nam mnogo”, kazala je Crnčević, koja je istakla da,samo zahvaljujući donacijama, ova humanitarna organizacija uspijeva da odgovori sve većim potrebama.

“Na kraju 2019. godine imali smo 350 porodica, sa preko 1.200 članova, koji su bili naši korisnici. Sada imamo preko 1.000 više. Samo ove nedjelje bilo je 330 poziva novih korisnika. Obišli smo 250 porodica, podijelili 248 paketa hrane, higijenskih sredstava i brašna, 54 pakovanja pelena za odrasle i djecu i preko 2.500 pakovanja jogurta-donacija CK Crne Gore. U ovom periodu stiglo je i 100 paketa hrane koje je donirala Luka Bar AD, kao i isto toliki broj od humanitarca Hajriza Brčvaka“, navela je sekretarka Zorica Crnčević.

Broj volontera iz dana dan, kao i potreba za njima, su sve veći. Crveni krst, trenutno, na raspolaganju ima 42-oje ljudi velikog srca koji svakodnevno obilaze ugrožene. Među njima je i mladi Baranin Haris Hot, učenik IV razreda Elektrotehničke škole u Podgorici, koji se priključio Crvenom krstu čim se pojavio prvi oboljeli od koronavirusa kod nas.

“Želio sam da pomognem svojim sugrađanima kojima je to potrebno i koji su u izolaciji. Volonteri su, kako ih mediji nazivaju, tihi heroji ovog doba”, kazao je za Radio Bar i Bar info, Haris, koji je istakao: “ne možete ni da zamislite na kakve sve tužne životne priče i patnju nailazimo. Najjači utisak na mene su ostavile porodice sa jedanaest ili dvanaest članova, koje žive u prostoru veličine jednog auta. Dočekuju nas kao najrođenije svoje, jer ono što im mi donesemo, jedino je od čega mogu da prežive”, ispričao je ovaj mladi volonter, koji je svakodnevno, od 8 h ujutro, do kasnih popodnevnih sati na terenu.

Iako se suočavaju sa teškim situacijama i sudbinama, Haris Hot ističe da se nijednom nije pokajao, naprotiv, ponosan je, kako je kazao, što je postao volonter Crvenog krsta i, kada se završi epidemija, i dalje će, biti njegov član.

Crveni krst u saradnji sa svim službama pokušava da identifikuje sva lica i porodice na području opštine koji su materijalno ili zdravstveno ugroženi, nažalost, vrlo često ove dvije nesreće idu zajedno.

“Radimo u saradnji sa Centrom za socijalni rad, Udruženjem penzionera, NVO koje se bave OSI populacijom, mjesnim zajednicama, kako bi stvorili pravu socijalnu sliku o licima koja traže pomoć, a koja do sada nijesu bila na evidenciji Crvenog krsta ili Centra za socijalni rad. Cilj nam je da pomoć stigne kod onih kojima je najpotrebnija. Na raspolaganju su nam i dalje sve opštinske službe i ministarstva koja imaju svoje institucije u gradu, ali i građani svojom dobrom voljom i informacijama o ugroženima i nemoćnima”, kazala je za naše medije sekretarka CK, Zorica Crnčević.

U protekloj nedjelji podršku su uputili i: “Možura” doo-1.000 €, “Energean Montenegro” 4.500 €, RACC doo i “Premium Consulting Montenegro”-1250 €, Sindikalna organizacija Osnovnog suda Bar-300 €, Željko Drešić-1.000 € i kompanija “Cerovo”-1.000 €.

The post VIDEO: Crvenom krstu sve više apela za pomoć, na sreću i donacija first appeared on BARinfo.

“To nam neizmjerno mnogo znači i vjerujemo da će naš i blagoslov naših korisnika, stići do Džaferovića i  njegove porodice”, kazala je za Radio Bar i Bar Info Ljiljana Vujović, predsjednica NVU “Žene Bara”.

Ćazim Džaferović, koji pedeset godina živi u Njujorku, ponovo je pokazao veliko srce i plemenitost, poput isto tako plemenitih i vrijednih žena koje su osnovale prvu Narodnu kuhinju u našem gradu. Znamo ga kao jednog od najvećih donatora barskoj bolnici 2004. godine, a podržao je i izgradnju sva tri vjerska objekta, puteva i druge infrastrukture, pomagao referendumsku kampanju i učestvovao u nizu drugih humanitarnih aktivnosti, ne samo u Baru, već u cijeloj Crnoj Gori. O tome nikad nije želio mnogo da govori , već skromno ističe: “Ima li veće sreće nego nekome pomoći kada možete”.

Njegov najnoviji humani gest donio je veliku sreću velikim ženama iz NVU “Žene Bara”.

“Njegova uplata za jednogodišnji zakup prostora za Narodnu kuhinju za nas je ogromna olakšavajuća okolnost, jer svakog mjeseca smo razmišljale kako ćemo od naših članarina sakupiti dovoljno novca za ovu svrhu. Sada možemo biti mirne, a novac od članarine usmjerićemo za nabavku namirnica”, ističe Vujović, koja navodi da u ovom trenutku svakodnevno kuvaju hranu za 153 korisnika, a počeli su u novembru prošle godine sa manje od 100 obroka dnevno.

“Broj korisnika se povećavao iz dana u dan, ali smo mi, zahvaljujući dobrim ljudima, njihovim donacijama, Opštini Bar, koja je iz bužeta obezbijedila 15.000€, privrednicima i drugim, uspjeli da  opstanemo već skoro godinu. Svakodnevno se susrećemo sa ljudima i njihovim teškim i tužnim sudbinama, koji žive na rubu egzistencije, ali isto tako i sa velikim talasom dobrote koji nam daje vjetar u leđa. Tako je i sa najnovijom donacijom Džaferovića. To je za nas satisfakcija i vjera da će, zahvaljujući ovakvim ljudima, naši gladni sugrađani biti nahranjeni i da će vrata Narodne kuhinje, vrata dobročinstva, uvijek za njih biti otvorena.Takođe, vjerujem da će naš i blagoslov naših korisnika stići do njega i svih donatora i da će im se to na najbolji način vratiti, njima i njihovim porodicama”, istakla je Ljiljana Vujović, predsjednica NVU “Žene Bara”.

Vijest da je za prostorije Narodne kuhinje plaćen jednogodišnji zakup ozarila je i lica njenih korisnika, čije su živote obilježili glad, nesreća, siromaštvo.

Elma Čobić, samohrana majka dvoje djece, čiji je muž poginuo prije deset godina, ispričala nam je kakav je bio njen susret sa “Ženama Bara velikog srca” u Narodnoj kuhinji ,i kako je brzo i lako, zahvaljujući ovim vrijednim i humanim damama, pobijedila stid i sramotu.

“Čula sam da se otvorila Narodna kuhinja i pitala sam se kako se pojaviti na ovim vratima i zatražiti pomoć, iako djeci nisam imala da dam da jedu. Žene su me ovdje sačekale toplo, raširenih ruku i sa puno ljubavi, tako da je vrlo brzo nestao i moj strah i stid. Svakog korisnika, jer ja sam ovdje često i to vidim, jer ponekad dođem da im pomognem, dočekuju isto tako, iako ni njima nije lako. I one imaju svoje porodice i obaveze , a nama su mnogo i nesebično posvećene, ne samo u hrani, pomažu nam i u odjeći, obući, pa čak i kada nam treba nešto od namještaja”, kazala nam je Elma Čobić, koja sa djecom od 13 i deset godina živi od socijalne pomoći koja iznosi 140€. Do sada, kaže, gotovo ni od koga nije dobila pomoć i podršku.

“Moj sin ima zdravstvenih problema i potrebno je da stalno budem uz njega, pa nijedan poslodavac nije imao razumijevanja za to. Dobila sam jedino pomoć od produkcije koja radi emisiju ‘Dnevnica’. Poznata barska sportistkinja Majda Mehmedović radila je za mene u firmi ‘Cakan sport’, i na tome sam mnogo zahvalna”, ističe Elma Čobić.

Radmila Laličić živi od materijalnog obezbjeđenja porodice koje iznosi 70€. Od samog početka je korisnik Narodne kuhinje.

“Ove žene su za mene heroji, za svaku pohvalu i nagradu. One su poput naših majki, sestara, strini ili tetaka, jer brinu o nama na taj način. Kako bih ja preživjela sa 70€, bez njih? Svi obroci su ukusni, spremaju ih u kuhinji koju održavaju izuzetno čisto. Svaki dan dođem po obrok, ali i sjednem, porazgovaram sa njima kao sa najbližima”, ispričala nam je Radmila Laličić.

Mirsad Agović i njegova žena su nezaposleni, a imaju šestoro djece. “Žene Bara velikog srca” spasile su im živote, jer, kako naglašava Mirsad, 200€ mjesečno socijalne pomoći, nije dovoljno ni za golo preživljavanje. “Ne znam kako bi živjeli bez njih. Neizmjerno smo zahvalni ženama iz Narodne kuhinje. Više ne brinemo ni za hranu, odjeću, a pomogle su nam i kada nam je zatrebalo nešto od namještaja i kućnih aparata”, ispričao je i Mirsad Agović.

Zahvaljujući Ćazimu Džaferoviću, Narodna kuhinja narednu godinu može nesmetano da radi u svom prostoru u centru grada, čiji je vlasnik, Rešad Hamzić, u dogovoru sa Džaferovićem, smanjio zakupninu za 30€, koje će biti upotrijebljene za nabavku namirnica, čime se i on pridružio gestu velikog donatora.

Ono što je Narodnoj kuhinji sada najpotrebnije jeste veliki kazan u kojem bi mogle da kuvaju obroke za preko 150 korisnika, što bi značajno olakšalo svakodnevno spremanje ogromnih količina hrane. Nadaju se da će im i u tome pomoći ljudi velikog i dobrog srca, poput Ćazima Džaferovića.

Podsjećamo, žiro račun NVU “Žene Bara” u Lovćen banci je: 565-3443-40.

The post VIDEO: Ćazim Džaferović uplatio jednogodišnju zakupninu Narodnoj kuhinji first appeared on BARinfo.

***

Kada je lagano, korakom pravog gospodina, ušetao u prostorije naše medijske kuće, američki precizno, petnaest minuta prije zakazanog gostovanja, jasno je bilo da se radi o čovjeku kome vrijeme znači sve… I na kraju razgovora je priznao da je isprva mislio da će razgovor trajati 15 min, a da mu je bezmalo sat na talasima Radio Bara prošao kao tren. On je Ćazim Džaferović, iseljenik, predsjednik ”Humanitarne organizacije za podršku Crnoj Gori” iz Njujorka, čovjek velikog srca… I što je rijetkost, jedan od onih koji kada pomaže, a radi to nesebično, skoro punih 40 godina, radi to tiho i bez pompe.

“Ne volim da pričam o dobročinstvima, na to gledam kao na neki vid samoreklame. Meni to zaista nije potrebno. Tu sam i ja, ali i svi ljudi iz naše organizacioja kada treba, kome god treba i kada god možemo da pomognemo. Jednostvano, svojim trudom i radom smo došli u tu poziciju. A ima li veće sreće nego nekome pomoći kada možete, kaže Džaferović.

Kroz čitav razgovor se provlačilo malo mjesto iz Krajine, njegovo rodno selo Besa, ali i Bar u kojem je odrastao i školovao se. Nostalgija ili šta…

“Da budem iskren, i nostalgija, ali i želja da pomognem ljudima koji tamo žive. I mislim da smo na neki način uspjeli. Zajedno smo u Besi izgradili vjerski objekat, renovirali školu, Opština Bar je dosta uradila sa putevima, ali ostaju problemi… Snadbijevanje vodom je jedan od njih. Moj je plan da se izgradi veliki bunar koji bi umnogome riješio to pitanje, a drugi izgradnja regionalnog puta Virpazar-Ostros, jer je to još uvijek nedovoljno iskorišćen kraj naše Opštine. Pokrenute su inicijative, razgovarali smo sa vašim gradonačelnikom Dušanom Raičevićem, za kojeg se odmah vidi da zna šta je dobro za grad i vjerujem da ćemo uspjeti u ovom naumu”, ističe Džaferović.

Prije 50 godina, poslije niza peripetija, zahvaljujući Italijanima njegova porodica se našla u “obećanoj zemlji”. On sa svega 13 godina, maltene dječačić, ali je njegov otac koga su poznavali svi Barani Bećir Džaferović, bio taj koji je imao jasnu viziju…

“Svako ko kaže da je lako u početku, nije u pravu. Međutim, mi smo imali potporu. Otac je bio zanatlija, vrijedan, predan poslu. Čovjek kome ništa nije bilo teško da prehrani porodicu. I uz njega i njegove moralne principe sam stasavao, i on je od mene napravio čovjeka. U nekim poznim danima, kada se morao vratiti u Bar, često mi je svaki njegov telefonski savjet značio mnogo. Uticao je i na to da preko 30-40 ljudi povedemo u Ameriku, ali i da u nekim drugim firmama zaposlimo druge. Sada je lako, imam građevinsku firmu, biznis na svu sreću dobro ide, često dođem u rodni kraj, oženio sam se, otac sam dvije udate kćerke, i sina koji se oženio…”.

Mnogi ne znaju da je bio jedan od glavnih velikih donatora barskoj bolnici 2004. godine, da je pomogao izgradnju sva tri vjerska objekta u Baru, da je pomogao i referendumsku kampanju, da je pomogao znanima i neznanima, da je dobio specijalnu plaketu za doprinos iseljenika prije dvije godine…

“To nisu stvari o kojima volim da pričam. Jednostavno, to je tako. Kompletna naša organizacija je tu da pomogne sve što može. Ne želim da zvučim skromno, ali uvijek sam želio, želim i željeću da pomognem svom Baru. A kome ću drugo. Kada god nam se neko obrati, tu smo”.

Trenutno je u Baru, iako kaže da prije svega zbog porodice koja je u Americi, neće još uvijek moći trajno da se vrati. Ali “rodna gruda“ zove iz dana u dan sve više. Pogodili smo ga u dušu sa par izvornih pjesama, a njegova duša je ogromna.

“Ne još uvijek ne mogu da razmišljam o povratku. Ipak, gore mi je porodica, ali nostalgija je čudna stvar. Vidjećemo… Trenutno imam jedan projekat u Bartuli za koji sam siguran da će biti pravi hit. Od Opštine sam otkupio zemljište, doveo komunalije i planiram da izgradim etno selo. Zašto samo na sjeveru da ih ima, može i kod nas”, kroz osmijeh ističe Dzaferović. “Imam puno razumijevanje lokalne uprave na čelu sa mladim i pametnim predsjednikom Opštine, koga smo i ugostili u Njujorku. Vidjećete da će to biti prava stvar za Bar”.

I, na kraju, poruka mladima: “Treba da se okrenu pravim vrijednostima, vjeri, bez obzira kojoj pripadaju, da se okanu poroka sadašnjice, da život posvete pravim stvarima. Nema toga ko nije uspio a da je vrijedno i marljivo radio. Jednostavno je – daj životu, da bi i on tebi dao. A što se tiče inostranstva, ne znam šta bih vam rekao. Mnogi se vrate, malio broj uspije. Mlade ne treba da interesuju partije, iako, jeste bio sam jedan od donatora za nezavisnu Crnu Goru, i kako dolazim vidim da se radi, ulaže. Lako je kritikovati iz perspektive onog ko je svakog dana u Crnoj Gori, ali mi koji dolazimo svake druge, treće, četvrte godine, mi vidimo da naša zemlja ide naprijed. I neka bude tako”.

Ćazim Džaferović iz sela Besa u Krajini i Adžija Karastanović iz Kunja, kod Dobre Vode, žive pedeset godina u Njujorku.

Njihova bliska saradnja i prijateljstvo započeti su upravo u Americi, a spojila ih je ljubav prema rodnom mjestu, Baru i Crnoj Gori. I, naravno spremnost da pomognu svojim sunarodnicima.

“Pozvao sam Adžiju da mi pomogne u prikupljanju donacija za barsku bolnicu, on se bez razmišljanja odazvao i od tada je moja desna ruka i potpredsjednik Crnogorske humanitarne fondacije u Njujorku, na čijem sam čelu”, kazao je za Radio Bar i Bar Info Ćazim Džaferović.

I Adžija Karastanović sa radošću priča o počecima svoje saradnje sa Džaferovićem i pokretanju humanitarne fondacije.

“Spojio nas je isti zadatak i cilj, da ne zaboravimo svoju domovinu, svoje rođake, prijatelje i komšije, već da im pomognemo kada je to potrebno. Osim za bolnicu, sakupljali smo novac i za puteve, elektro i vodovodnu infrastrukturu, bolesne kojima je trebalo pomoći kod liječenja. Priključila se cijela dijaspora u Njujorku i na tome smo im mnogo zahvalni”, kazao je Adžija Karastanović.

“Bar to zaslužuje. To je grad u kojem postoji tradicija mirnog suživota i ljubavi naroda sve tri vjere, jedan je od najrazvijenijih i najperspektivnijih gradova u Crnoj Gori . Mi iz dijaspore smo najbolji svjedoci njegovog razvoja i napretka, jer ga sagledavamo iz drugog ugla i povremeno dolazimo. Ta multietnička sloga i ljubav i danas postoje. Sve to zajedno nas motiviše da mu se vraćamo, ulažemo i pomažemo ljudima ovdje”, kazao je Džaferović, čija porodica je veliki donator, ne samo za Bar, već i cijelu Crnu Goru. On ističe da će pokušati , zajedno sa opštinskim i državnim organima, da riješe dva najveća problema Krajine-vodosnabdijevanje i rekonstrukcija regionalnog puta Virpazar-Ostros, koji bi donio ekspanziju ne samo Ostrosu i Krajini, već i cijeloj Crnoj Gori.

“U zaleđu je Skadarsko jezero sa nestvarnom ljepotom i potencijalima, koji pružaju mogućnost za unaprjeđenje i razvoj i turizma i poljoprivrede. Mnogo su na poboljšanju uslova života i infrastrukture učinili i bivši predsjednici Opštine Žarko Pavićević i dr Zoran Srzentić, a puno sada čini i aktuelni gradonačelnik Dušan Raičević. Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama postići značajan efekat”, naglašava Džaferović.

Adžija Karastanović je napravio kuću u rodnom selu Kunje, u Mrkojevićima i ovdje provodi 6 mjeseci godišnje.

“Kada sam napustio Bar, imao je 6.000 stanovnika, svi smo znali jedni druge, bolje radili i sarađivali, a narodi tri vjere funkcionisali su kao tri brata. Danas Bar ima 50.000 stanovnika, a naš osjećaj je isti. Želio sam da napravim kuću tamo gdje sam rođen, želim i sve više vremena ću provoditi ovdje. Redovno se, dok sam i u Americi, čujem sa svojim komšijama i prijateljima. Drago mi je što se, zahvaljujući bivšem predsjedniku dr Zoranu Srzentiću i sadašnjem Dušanu Raičeviću, koji je odlično počeo, Bar izvukao iz krize. Vjerujem da dolazi još neko bolje vrijeme, jer Bar to zaslužuje”, smatra i Karastanović.

I Ćazim Džaferović, poput  Adžije Karastanovića, ističe da je željan Bara i Crne Gore kojima će se, nada se, kao i njegov prijatelj, sve više vraćati.

The post VIDEO: Džaferović, Karastanović: Ulažemo i pomažemo ljudima ovdje first appeared on BARinfo.