“Iz svakodnevne prakse Centra za socijalni rad, svjedočimo dubokoj krizi kroz koju prolazi savremena porodica. Naše kancelarije su prečesto mjesto gde se završavaju bračne zajednice, a procesi razvoda postali su jedan od najučestalijih povoda za postupanje stručnih službi. Poseban izazov predstavljaju visokokonfliktni razvodi, u kojima se donošenje odluke o tome kome ćedijete biti povjereno na čuvanje i vaspitanje, pretvara u dugotrajne i iscrpljujuće sudske sporove. U takvim okolnostima, dužnost nas kao stručnjaka, ali i cjelokupnog društva, jeste da podsjetimo naprimarni značaj očuvanja funkcionalne porodice i zaštite djece od posljedica partnerskih sukoba”, ističu iz Stručne službe Centra, i upozoravaju na posljedice porodične krize na djecu.

“Kada nastupi kriza braka, djeca nerijetko postaju tihe žrtve narušenih odnosa odraslih. Kao organ starateljstva, u svakodnevnom radu uočavamo sledeće kritične pojave:  dijete kao instrument sukoba, jer roditelji u konfliktu svjesno ili nesvjesno koriste djecu kao sredstvo pritiska na drugu stranu, čime se narušava djetetovo pravo na oba roditelja,  emocionalna nestabilnost – izloženost stalnim svađama i neizvjesnosti kod djece izazivaju visok nivo anksioznosti, osjećaj krivice, pad školskog uspjeha i poremećaje u ponašanju, otuđenje od roditelja – u sudskim postupcima čestodolazi do pokušaja manipulacije djetetovim osjećanjima, što vodi do neprirodnog odbacivanja jednog od roditelja. Očuvanje porodice ne znači nužno ostanak u nefunkcionalnom braku po svaku cijenu, već,  prije svega , očuvanje roditeljskog saveza i stabilnog okruženja za razvoj djeteta. Čak i kada se brak prekida, roditeljstvo ne prestaje. Zato je ključno preusmjeriti fokus sa međusobnih optužbi na najbolji interes djeteta”.

Da bi se odgovorilo na savremenu krizu braka, fokus se mora pomjeriti sa ličnih sukoba na najbolji interes djeteta kroz tri ključna koraka:

– pravovremena prevencija i traženje stručne pomoći kroz porodična savjetovališta u ranoj fazi krize, može pomoći partnerima da prevaziđu probleme prije nego što dođe do trajnog udaljavanja i sudskih sporova

-kultura civilizacijskog dijaloga – ako je razvod neizbježan, svijest o očuvanju roditeljske porodice zahtijeva da se postupak vodi sporazumno, bez teških riječi i uplitanja djece u sukobe odraslih.

-prihvatanje podrške institucija. Centar za socijalni rad nudi stručno vođenje, medijaciju i savjetodavni rad.

“Naš cilj nije samo donošenje formalnih mišljenja za sud, već pružanje podrške roditeljima da ostanu funkcionalan tim i nakon razlaza. Kriza porodice je poziv na odgovornost za cijelo društvo, a posebno za roditelje. Apelujemo na sve partnere koji prolaze kroz bračne krize da interese svoje djece stave ispred ličnog. Očuvanje stabilne atmosfere, bilo kroz opstanak braka ili kroz civilizovan i dostojanstven razvod, jedina je sigurna investicija u mentalno zdravlje i budućnost naše djece.Obilježavanje Međunarodnog Dana porodice, 15. maja, pravi je trenutak da zastanemo i zapitamo se šta činimo za očuvanje naših najvažnijih odnosa. Iz ugla Centra za socijalni rad, ovaj dan nije samo kalendarski praznik, već glasan apel i podsjetnik da je stabilna porodica stub zdravog društva. Čuvajući porodicu, čuvamo pravo svake djevojčice i svakog dječaka na srećno i bezbrižno odrastanje. Najveći poklon koji roditelji mogu dati svojoj djeci nije život bez problema, već porodica koja zna kako da te probleme prevaziđe zajedno”, poručuju iz barskog Centra za socijalni rad.

U okviru Stručne službe za djecu i mlade Centra za socijalni rad Bar, radi šest stručnih radnica – Andrijana Raković, rukovoditeljka službe, Vesna Jukić, supervizorka, Adela Šabović, voditeljka slučaja, Valerija Ivančević, voditeljka slučaja, Jadranka Dragović, voditeljka slučaja i Sanja Bogdanović Petranović, voditeljka slučaja.

The post Centar za socijalni rad Bar obilježava Dan porodice first appeared on BARinfo.

Sa namjerom da djeci dodatno uljepša predstojeće praznične dane i pruži osjećaj sigurnosti i topline, lokalna uprava je opredijelila prigodne novčane poklone u pojedinačnom iznosu od 100 eura, kao i „slatke paketiće“. Poklone je mališanima uručila potpredsjednica Opštine Bar, Tanja Spičanović sa saradnicima.

Ovom prilikom obradovano je ukupno 36 djece smještene u hraniteljskim porodicama, kao i dvoje djece sa teritorije opštine Bar koja se trenutno nalaze na smještaju u Dječjem domu „Mladost“ u Bijeloj.

Posebna vrijednost ovog gesta ogleda se u dodatnoj afirmaciji hraniteljstva i podršci onima koji se odluče da nesebično ponude dom i porodičnu toplinu djeci bez roditeljskog staranja, čime se potvrđuje da duh humanosti živi u Baru.

Djeca su dobila i personalizovane poklone koji su, u skladu sa njihovim uzrastom i razvojnim potrebama, pripremljeni od strane Centra za socijalni rad.

Druženje je, treću godinu zaredom, organizovano u dječjoj igraonici „Maša i medo“, čiji su vlasnici i ovog puta nesebično ustupili prostor bez naknade, uz obezbijeđeno prigodno osvježenje, čime su dali značajan doprinos stvaranju toplog prazničnog ambijenta.

Ova tradicionalna aktivnost Opštine Bar potvrđuje posvećenost lokalne uprave da, kroz kontinuiranu saradnju sa institucijama socijalne zaštite, unapređuje kvalitet života djece, jača snagu hraniteljskih porodica i gradi zajednicu zasnovanu na brizi i odgovornosti prema onima kojima je pomoć najpotrebnija.

The post Opština Bar:  Uručeni poklon paketići za djecu bez roditeljskog staranja first appeared on BARinfo.

Radionica je imala za cilj da učenicima približi važnost prepoznavanja i izražavanja emocija, kao i načine na koje se mogu nositi sa različitim emocionalnim stanjima. Učesnici su bili učenici odjeljenja III-1, uz podršku učiteljice Rajke Vujović.

Kroz raznovrsne aktivnosti, učenici su imali priliku da na kreativan način prikažu kako se emocije pokazuju i skrivaju. Jednostavnim, djeci prilagođenim jezikom, pričalo se o osjećanjima poput radosti, tuge, ljutnje i straha.

Poseban akcenat bio je na razvijanju empatije, međusobnom razumijevanju i stvaranju sigurnog prostora za slobodno izražavanje. Predstavnici Centra za socijalni rad naglasili su važnost ovakvih radionica u razvoju emocionalne pismenosti i zdravih odnosa među djecom.

U vedroj i podsticajnoj atmosferi, učenici su pokazali zrelost i zainteresovanost za temu, a radionica je još jednom potvrdila značaj saradnje škola sa stručnim ustanovama.

The post Učenici OŠ Meksiko učili da prepoznaju emocije first appeared on BARinfo.

U prostorijama Centra za njegu OO Crvenog krsta Bar priređen je muzičko-kulturni program u okviru kojeg su predstavljeni istorija i kultura Roma kroz vrijeme, uz izvođenje tradicionalnih romskih pjesama, a najugroženijim romskim porodicama podijeljeno je 45 poklon paketa.

Na događaju kojem su prisustvovali Naser Kraja – rukovodilac Odsjeka za ljudska i manjinska prava i rodnu ravnopravnost u Opštini Bar, Biljana Tvrdišić Pajović – direktorica Centra za socijalni rad, Zorica Crnčević – sekretarka OO Crvenog krsta Bar, Alan Adžović ispred Romske zajednice i brojni pripadnici RE populacije, istaknuta je važnost obrazovanja, zapošljavanja i socijalne inkluzije Roma.

Poručeno je da Opština Bar posvećeno radi na realizaciji projekata koji treba da pruže podršku romskoj zajednici, sa posebnim akcentom na oblast obrazovanja, pa je stoga pokrenut program dodjele subvencija za obrazovanje RE populacije kojim su obuhvaćeni predškolci, osnovci, srednjoškolci i studenti, za šta je iz lokalnog budžeta opredijeljeno 90 hiljada eura. Osim toga, lokalna uprava je, kroz participaciju u projektu ROMACTED, obezbijedila asfaltiranje ulica i čišćenje kanala u naselju Sokolana, nakon čega je ugovoren i projekat elektrifikacije što će doprinijeti povećanju bezbijednosti i boljim uslovima života.

Aktivnu podršku romskoj populaciji pružaju i Centar za socijalni rad i OO Crvenog krsta Bar iz kojih su ukazali na važnost osnaživanja žena, njihovih potencijala i integracije u lokalnu zajednicu, smanjenje stigme i diskriminacije, ali i na potrebu angažmana svih releventanih subjekata koji će zajedničkim djelovanjem doprinijeti unapređenju prilika za Rome.

U čast Međunarodnog dana Roma, tradicionalno je istaknuta romska zastava ispred zgrade Opštine Bar, a istim povodom će u četvrtak 10. aprila, u OŠ “ Kekec” u Sutomoru, biti organizovana prijateljska utakmica pionira u malom fudbalu između ekipa iz Bara i Ulcinja.

The post Opština Bar obilježila Međunarodni dan Roma first appeared on BARinfo.

Barski Centar za socijalni rad ukazuje na mogućnost, identičnu kao za nezbrinutu djecu, smještaja odraslih i starih u srodničku ili nesrodničku porodicu, koja bi im obezbijedila dostojanstvene uslove za život i osjećaj familijarnosti i povezanosti.

Kako i na koji način, za Radio Bar i Bar info, razgovarali smo sa Milenom Leković – psihološkinja, Azrom Čindrak – socijalna radnica i Ivanom Bošković – socijalna radnica u Centru za socijalni rad.

„Ova mogućnost nije dovoljno poznata široj javnosti za razliku od hraniteljstva ili porodičnog smještaja za djecu koja je zaživjela. Zato smo danas ovdje, da zajedno sa vama, promovišemo uslugu i informišemo građane konkretno što ona znači i kako je realizovati. Dakle, ta usluga podrazumijeva smještaj u srodničku ili nesrodničku porodicu starog ili odraslog lica koje nema podršku svoje biološke porodice i o kojem nema ko da brine. To je organizovani oblik zbrinjavanja, ali, nažalost, u Centru za socijalni rad mi još uvijek nismo imali nijedan slučaj nesrodničkog smještaja ovakvih lica. Do sada imamo 5 korisnika koji su smješteni u srodničke porodice, a to su, u stvari, rođaci koji su već brinuli o njima, samo smo formalizovali njihovu dotadašnju brigu i njegu . U našoj opštini ima puno starih koji žive sami i kojima je, sigurni smo, potrebna ova vrsta pomoći. Moram naglasiti da se ova usluga odnosi i na trudnice, samohrane majke sa djetetom do treće godine, stare koji trpe zlostavljanje i zanemarivanje od sopstvene porodice, kao i sva odrasla lica koja ne mogu i nisu u stanju, iz raznoraznih razloga da samostalno brinu o sebi”, objasnila je Ivana Bošković, socijalna radnica, koja je naglasila da je ova mogućnost veoma značajna, tim prije što u svakom gradu ne postoji Dom za stare ili nezbrinuta lica, a tamo gdje su sagrađeni, prebukirani su i nema mjesta.

U proceduri smještaja nezbrinutog lica u porodicu, potrebna je njegova saglasnost. Izuzetak su jedino oni koji su oboljeli, npr. od demencije, kada se određuje staratelj za poseban slučaj. Materijalne troškove za ovu uslugu snosi korisnik, ukoliko ima prihode, u protivnom, država, odnosno resorno Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga. Lice koje je smješteno u porodicu dobija brigu i zaštitu, a onaj koji to pruža odgovarajuću naknadu.

Proces starenja je veoma težak, ukoliko su stari, koji su najčešće bolesni i nemoćni, prepušteni sami sebi, upozorava psihološkinja u Centru za socijalni rad, Milena Leković.

„Psihologija starenja proučava emocionalne, kognitivne i socijalne promjene koje donosi to doba. Posebno bih naglasila socijalni momenat u trenutku kada se završi profesionalni angažman i ode u penziju. Stara lica mijenjaju životni stil, mijenjaju se socijalni kontakti, a prijateljstva i druženja koja su bila intenzivna i svakodnevna proređuju se. Sa tim dolazi i do emocionalnih promjena, a kasnije mijenjaju se i kognitivne funkcije. U tom kontekstu, potrebna je velika podrška i razumijevanje, jer se suočeni sa svim tim, stari osjećaju stigmatizovano i neravnopravnim u društvu. To je uočljivo kada su u pitanju slavlja, rođendani, okupljanja, uvijek možemo primjetiti da su negdje izolovani, sjede u nekom ćošku, jer se plaše da su na smetnji, i po pravilu, kratko se zadržavaju. To nam šalje poruku da bi trebalo da obratimo pažnju i pokažemo razumijevanje. Sa druge strane, oni su svjesni, u najvećem broju slučajeva, da djeca i unuci rade, moraju da obavljaju sijaset svakodnevnih obaveza i da nisu u mogućnosti da adekvatno odgovore na sve njihove potrebe. Sve to često dovodi do depresije, koja može biti uvod u još ozbiljnije bolesti, a ne možemo zanemariti ni uticaj našeg mentaliteta i kulture u ovakvim relacijama, za razliku od istočnjačke ili zapadne. U Kini, Japanu, kada kažemo ‘starac’, to je ekvivalent za mudrost i prema takvim osobama se odnose sa dužnim poštovanjem. Kod nas je, nažalost, taj odnos često nipodaštavajući, a moramo imati u vidu da stari, koliko god godina imaju, žele pažnju, izlazak, druženje, razgovor, da pojedu picu, da se počaste slatkišem, a nama se čini da su njihove potrebe samo bazične. Da ne govorimo o zapadnjačkoj kulturi gdje ljudi u dubokoj starosti intenzivno žive, putuju, zabavljaju se. Kod nas, osim mentaliteta i tradicionalnih obrazaca, nažalost, za tako nešto je ograničavajući faktor i ekonomski momenat”, kazala je Milena Leković, psihološkinja u Centru za socijalni rad.

U Crnoj Gori, izuzev, prostora u Crvenom krstu ili u Caritas -u, ne postoje ni odgovarajući klubovi u kojima bi stari mogli da se druže neformalno i opušteno, gdje bi imali osmišljene zabavne i umjetničke programe. Često osjećaju usamljenima i u porodičnom okruženju, a posebno teška situacija jeste kada nema ko o njima da brine. Zato je usluga smještaja u srodničku ili nesrodničku porodicu izuzetno važna, jer pružalac usluge će, naglašava Leković, znati da na adekvatan način odgovori na potrebe korisnika, iako je zbog mnogih okolnosti (stari su izloženi raznim bolestima, smanjenju kognitivnih funkcija) cijeli postupak izuzetno izazovan, složen, i zahtijeva sinhronizaciju, dobru volju i kod jedne i kod druge strane.

Azra Čindrak, socijalna radnica, objasnila je ko, u stvari, može da bude pružalac usluge porodičnog smještaja i kakve uslove mora da ispuni.

„Zakonodavac je predvidio da, uz volju, motivaciju, pružalac usluge mora da posjeduje odgovarajuće stambene uslove – kuću ili stan u kojima postoji odvojena soba za korisnika, da su uslovi solidni i da korisniku obezbijedi odgovarajuću hranu, obuću i odjeću. Pružalac usluge može biti pojedinac ili porodica. Zainteresovani bi trebalo da u Centru za socijalni rad predaju zahtjev, a socijalni radnici procjenjuju da li su podobni za pružanje usluge. Neophodno je i da prođu određenu obuku, nakon čega dobijaju licencu. Najvažnije je da na relaciji pružalac usluge i korisnik, a tu je naravno, i Centar za socijalni rad, postoji poštovanje, povjerenje, međusobno razumijevanje, kontinuirani rad i saradnja. Pružalac je dužan da ima redovan kontakt sa tzv. voditeljem slučaja u Centru za socijalni rad, da ga informiše o svim značajnijim promjenama koje se dešavaju u životu korisnika i njihovim međusobnim odnosima. Na taj način organ starateljstva može da pomogne, jer pružalac ima pravo na stručnu podršku, jednom u stotinu dana, a u slučaju potrebe i više puta. Mi smo tu da pomognemo da se svaki problem riješi. Pružalac usluge ima pravo na naknadu troškova smještaja korisnika, u visini troškova za smještaj u javne ustanove socijalne i dječje zaštite. Takođe, ima pravo i na naknadu za rad. U jednu porodicu može biti smješten jedan ili, najviše dva korisnika, kako bi se na adekvatan način zadovoljile njihove potrebe. Svi članovi porodice moraju da budu saglasni kada je riječ o prijemu korisnika, a jedan član dobija licencu”, kazala je Čindrak, koja je naglasila da pružaoci usluga mogu biti svi srodnici, izuzev djece i supružnika.

Ova usluga je kod nas definisana Porodičnim zakonom, a u određenom dijelu i Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Vrste smještaja su – od standardnog, uz intenzivnu podršku, do urgentnog i povremenog. Koja forma će biti ponuđena korisniku zavisi od njegovog zdravstvenog stanja, kao i specifičnih porodičnih prilika, pa se mora imati u vidu koji mu je oblik zaštite potreban.

„Standardni smještaj podrazumijeva jednu vrstu zbrinjavanja za odraslo ili staro lice. Korisnici dodatka za tuđu njegu i pomoć imaju pravo na intenzivnu ili dodatnu podršku, a veoma bi važan bio urgentni smještaj, koji, nažalost, nemamo, a u Centru za socijalni rad je na snazi dvadesetčetvoročasovna pripravnost, upravo zbog starih koji su izloženi zlostavljanju i drugim vrstama nasilja . Ta prva pružena pomoć bi nam bila od velikog značaja, jer bi mogli odmah da smjestimo to lice u neku porodicu do iznalaženja trajnog rješenja. Takav smještaj može da se iskoristi i za žrtve trgovine ljudima, a povremeni se pruža najduže dvadeset dana u godini. Obezbjeđuje se za stare i odrasle koji se nalaze u porodičnom smještaju uz intenzivnu ili dodatnu podršku. Značajan je, jer porodici koja je primila korisnika, njeguje ga i brine o njemu dvadeset i četiri sata, trebaju predah i odmor, da se ne bi pojavio sindrom sagorijevanja njegovatelja”, upozorila je Ivana Bošković.

Uz saosjećanje, empatiju, altruističke motive, neophodno je još mnogo toga kako bi odnos između korisnika i pružaoca usluge, posebno kada se radi o nesrodničkim porodicama, bio adekvatan i uspješan.

„Nekada nije dobro ni kada imamo pretjerane emocije i empatiju, neophodno je da budu usklađene sa raciom, jer radi se o složenom i delikatnom procesu, i potrebno je balansirati. Porodica mora biti stabilna i funkcionalna, jer jedino kao takva može pružiti korisniku zadovoljavajući okvir u kojem će živjeti. Takođe, moramo spriječiti da dođe do sindroma sagorijevanja, koji je različit od pojma stresa, jer stres može da traje kratko, dok taj sindrom, po pravilu traje mnogo duže, i nekada oni koji su mu izloženi, nisu ga ni svjesni, navikli na repetitivni program i obaveze koje imaju. Dešava se da pružalac ne može da odgovori na sve potrebe korisnika, ili da odgovori, ali da korisnik to ne prepoznaje. Suština je da treba podrška i pružaocu usluga, zato smo mi, u Centru za socijalni rad stalno na raspolaganju kada je pomoć potrebna i jednima i drugima”, kazala je psihološkinja Milena Leković, koja je navela da im u takvim slučajevima predlažu i tehnike samopomoći – vježbe disanja, šetnje, odlazak u prirodu, fitnes i sve druge oblike relaksacije koje mogu sami da sprovode, iako često nemaju vremena ni za šetnju pored mora. Alternativa je gledanje omiljenih televizijskih programa, pisanje ili druga vrsta malih životnih zadovoljstava koja mogu da pomognu.

Period adaptacije i prilagođavanja može biti veoma stresan i za korisnike i za pružaoce usluga, posebno u porodicama gdje postoji više generacija. Ali, uz stručnu pomoć sve se može prevazići, uz obostrano zadovoljstvo, jer ovakva usluga, naglašavaju naše gošće, obezbjeđuje rast i razvoj i pružaocu i korisniku, i na kraju, stvara uslove za humanije društvo u cjelini.

Svi zainteresovani za pružanje usluge porodičnog smještaja za odrasle i nezbrinuta stara lica mogu se javiti u Centar za socijalni rad.

The post Porodični smještaj za odrasle i stara lica, uz podršku Centra za socijalni rad first appeared on BARinfo.

Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti se prvi put obilježio protestnom akcijom u Parizu 17. oktobra 1987. Više od 100.000 ljudi, okupljenih na mjestu gdje se 1948. potpisala Opšta deklaracija o ljudskim pravima, glasno se izrazilo da je siromaštvo kršenje ljudskih prava i da se moraju preduzeti koraci u rješavanju ovog problema. Skupština UN ovaj je dan službeno proglasila 1993. godine.

Dostojanstven rad i adekvatna socijalna zaštita ključni su za efikasnu borbu protiv siromaštva u Crnoj Gori i širom svijeta.

Iako je broj korisnika koji se nalaze na evidenciji Centra za socijalni rad Bar, kao korisnika prava na materijalno obezbjeđenje porodice u konstantnom padu, Centru se svakodnevno obraća veliki broj osoba sa zahtjevom za pružanje pomoći. Najugroženije kategorije stanovništva čine oni koji žive izvan urbanih sredina, djeca, mladi, nezaposleni i neaktivni nosioci domaćinstva. U nezavidnom položaju se takođe nalaze i mnogočlane porodice, samohrani roditelji, osobe sa invaliditetom, kao i njihove porodice.

„Organizacija OM je već dugo pružala pomoć brojnim korisnicima koji su na evidenciji našeg Centra. OM se poziva na hrišćanske vrijednosti i njen cilj je da služi zajednici i zadovolji različite potrebe ljudi oko nas, na osnovu altruizma“, navode iz Centra za socijalni rad.

Kako bi se, ovom prilikom, donekle olakšao nepovoljan materijalni položaj određenih ciljnih grupa, OM je pomoć opredijelila za djecu sa smetnjama u razvoju, jednoroditeljske porodice, porodice korisnice prava na materijalno obezbjeđenje, pripadnice RE populacije, žrtve nasilja i dr.

„Pomoć je podrazumijevala pomoć u naturi – kupovinu garderobe, bebi opreme, sitnijeg pokućstva, trambolina za djecu (jer vježbe na toj spravi mogu značajno koristiti djeci s autizmom da poboljšaju senzornu integraciju, socijalne vještine, emocionalnu regulaciju i pažnju).

Briga o socijalno ugroženim porodicama i porodicama kojima je potrebna stručna podrška, nastaviće se i u narednom periodu, jer je i prioritet za koji se zalažemo“, zaključili su iz Centra za socijalni rad.

The post OM i Centar za socijalni rad akcijom obilježili Međunarodni dan borbe protiv siromaštva first appeared on BARinfo.

Učesnici na ovoj diskusiji bili su pretežno učenici srednjih škola u Baru.

Bila je to prilika da im se pojasne pojmovi mentalne higijene, kao i činjenica je briga o mentalnom podjednako važna kao i o briga fizičkom zdravlju.

Psiholog Centra za socijalni rad, Milena Leković im je ukazala na značaj introspekcije.

Specijalni pedagog, Dajana Vujisić, pojasnila je kako se može prepoznati osoba koja ima problema sa mentalnim zdravljem, ali je naglasila da ponekad ovi simptomi nijesu uočljivi ili ih teško možemo prepoznati.  Bavila se i stanjima kao što su frustracije, anksioznost i depresija.

Socijalni radnik, Biljana Pajović govorila je o stigmi i predrasudama prema mentalno oboljelim licima, čime se dovode u dvostruko nepovoljni položaj, jer se pored borbe sa simptomima bolesti bore i sa predrasudama i diskriminacijom.

“Tokom diskusije, kroz neka uvriježena mišljenja, pokušali smo da zajedno sa učesnicima dođemo do pravih odgovora i razbijemo određene mitove koji postoje u društvu. Poseban osvrt je bio i na temu društvenih mreža, koje su sastavi dio savremenog društva kod gotovo svih generacija i pozitivnim i  negativnim stranama kod upotrebe istih” saopštili su iz Centra za socijalni rad.

U završnici panel diskusije bilo je riječi o aktivnostima za unapređenje mentalnog zdravlja mladih, ključnim koracima u traženju podrške za prevazilaženje emotivnih problema i dostupnim servisima podrške u lokalnoj zajednici.

The post Panel diskusija o značaju brige o mentalnom zdravlju first appeared on BARinfo.

RB/BI: Anđelu Jukić, psihološkinju iz NU “Lea” pitali smo kako je protekao prvi mjesec rada skloništa?

Jukić: Mogu da kažem da nam se, iako smo relativno mlado nevladino udruženje, zaista jako puno korisnica javilo. Puno žena je u nama prepoznalo neku vrstu zaštite. Imamo dobru i plemenitu namjeru, da pomognemo ženama i djeci koja  su u teškoj situaciji, jer problematika porodičnog nasilja sa sobom nosi teške posljedice i traume. Posebno po djecu, koja ne moraju biti primarne žrtve, ali su svjedoci nasilja. Imali smo i korisnica u skloništu. Žene su nas kontaktirale i putem društvenih mreža. Svaka od njih ima neku svoju muku i želi da to sa nekim podijeli, da je neko sasluša, da joj savjet, da je osnaži. Uvijek se odazovemo, jer želimo da radimo na pravilan i zdrav način. Osim rada u skloništu, dajemo i stručne savjete. Bilo je žena koje smo ohrabrile da prijave nasilje, išle smo sa njima u službu povjerljivog lica.

RB/BI: A vi ste tu da ih ohrabrite. Socijalna radnica u Skloništu, Katica Kovač, reći će nam nešto više o problemima sa kojima se suočavaju žene i djeca koje im se obraćaju. 

Kovač: Podsjetila bih da nasilje prema ženama i nasilje u porodici ugrožavaju fizički, psihički i moralni integritet ličnosti i predstavljaju povredu osnovnih ljudskih prava, a to su pravo na život i bezbjednost. Razumijevajući da je nasilje nad ženama kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije žena, kao i da je specifična vrsta nasilja, koju se dešava zloupotrebom moći prema članovima porodice ili domaćinstva, prema bivšim ili sadašnjim partnerima – u svakom slučaju, prema onima s kojima žive. To je specifičan društveni problem, koji ugrožava članove zajednice i društveno je vidljiv. Žene, pored fizičkog, trpe seksualno, emocionalno i psihičko nasilje, koje mnogo teže prepoznaju, posebno jer su emotivno vezane za partnera sa kojim žive i sa kojim grade porodicu, budućnost… To dovodi do stresa, konfuzije, straha, a često su takve žene u bezizlaznoj situaciji, jer nemaju gdje da odu. Ne znaju da pronađu način za izlaz iz problema. 

RB/BI: Svjesne su da imaju problem, ali rješenje ne vide.

Kovač: Rješenja često i nema. Mi smo tu da uskočimo kad je urgentna situacija, da im se trenutno obezbijedi krov nad glavom. To je privremeni oblik zbrinjavanja, dok se ne nađe neko trajnije rješenje. Radi se procjena rizika, individualni plan zaštite. U saradnji sa korisnicama dogovaramo kome se iz porodice mogu obratiti za pomoć. Najčešće se neko nađe, ali ima i takvih situacija kada se moraju osloniti same na sebe. Pruža im se pomoć u nalaženju posla, krova nad glavom, nekog trajnijeg rješenja. 

RB/BI: Na koji način žene stižu do vas?

Kovač: Mogu se lično obratiti Skloništu, na broj (068/692-231), posredstvom Centra za socijalni rad, posredstvom policije, koja nam ih i najčešće upućuje. Kada su žene neposredno fizički ugrožene, obraćaju se policiji ili Centru za socijalni rad. Istina je da se nekad Centru radije obrate, kao blažoj varijanti, za pružanje pomoći. U suštini, po Protokolu o zaštitititi od nasilja i nasilja u porodici, Centar mora da obavijesti i policiju i sve druge institucije koje su uključene u rad sa takvim žrtvama.

RB/BI: Znači da su institucije umrežene. Znamo da Sklonište ima licencu Ministarstva rada i socijalnog staranja i pretpostavljamo da postoje određene procedure u radu.

Kovač: Jeste, svaka institucija se mora pridržavati Protokolom predviđenih procedura. Tačno je predviđeno šta radi zdravstvo, šta policija, sudstvo, tužilaštvo, nevladine organizacije… Postoje obrasci u kojima se vodi evidencija, način postupanja i svi su obavezni da se toga pridržavaju. Moram da naglasim da je veoma bitno stvoriti, u neposrednom radu i kontaktima, mrežu ljudi sa kojima se sarađuje. Ipak je mnogo bolje kad imamo neposredna poznanstva, kada je u pitanju i zdravstvo i policija i ostale službe, jer sve mnogo lakše teče. Ljudi nekako imaju više razumijevanja nego kad odemo samo po protokolu i po propisima. 

RB/BI: Kako prepoznati nasilje? Kad o njemu govorimo, najčešće se govori o fizičkom, a postoje i drugi oblici. Kako se zaštititi, kome se obratiti?

Jukić: Prepoznavanje nasilja nije uvijek lako, jer se ono ne manifestuje uvijek na očigledan način. Svima je poznata tema fizičko nasilje, ali je jako bitno osvijestiti žene da prepoznaju prve znake emocionalnog i psihološkog zlostavljanja, koje je suptilnije, ali u većini slučajeva, eskalira u fizičko. Moram pomenuti da je i seksualno nasilje jako bitna tema.

RB/BI: Često i tabu tema.

Jukić: Često velika tabu tema u našem društvu. A prisiljavanje je svaki neželjeni seksualni kontakt, dodirivanje intimnih djelova tijela, od strane poznatih ili nepoznatih osoba bez ženinog pristanka, a moramo takođe pomenuti i djecu… Mnoge žene ne znaju da postoji silovanje u braku, koje je nešto što one nisu potpisale da mora da se dešava bez njihovog pristanka. To su jako česti oblici nasilja kojih nismo svjesni. Tu je i objavljivanje eksplicitnih fotografija bez dozvole osoba koje su na njima, fotografisanje u javnom prevozu, uhođenje – sve je to neki vid nasilja. Kada zlostavljač ponižava žrtvu, umanjuje njen osjećaj sopstvene vrijednosti, tu govorimo o emocionalnom nasilju. Emocionalno zlostavljanje su i uvrjedljivi komentari šaljivog tipa, konstantna kritika žrtve. Izolacija od društva, prijatelja, prijetnja fizičkom povredom sebi, djeci, prijateljima, njenim komšinicama, roditeljima – tada govorimo o psihičkom nasilju. Sve su to slučajevi kada treba potražiti pomoć i oni predstavljaju alarm za čitavu familiju. Jako je važno da žena uspije da prepozna prve znake nasilja koje se nad njom dešava, da shvati da to nije nešto što je normalno, jer se ne može normalizovati takav vid ophođenja partnera prema ženi. Treba naći osobu od povjerenja – majku, prijateljicu, podijeliti problem sa nekim. Jer tek kada priznamo sebi da imamo problem i da neko čini nasilje nad nama, onda tek možemo krenuti ka rješavanju problema. 

RB/BI: Svaki od tih oblika nasilja je pokazivanje moći te osobe nad drugom osobom i sve vremenom postaje gore. 

Jukić: Što god mi dozvolimo u odnosu, to može samo da se nastavi, da se prolongira i da eskalira. 

RB/BI: U tim situacijama, ne pomaže ni naša patrijarhalna sredina i savjeti poput: “Trpi, svaka je trpjela” i slični. Dosta često, govoreći ovakve stvari, žene budu najveći neprijatelj jedne drugima. 

Jukić: Tako je. Ne smijemo da izostavimo slučajeve femicida koji se dešavaju u Crnoj Gori, što predstavlja ozbiljan društveni problem, ukorijenjen u patrijarhalnim strukturama i rodnoj nejednakosti. Iako postoje zakoni, neophodno je osigurati da se primjenjuju i da institucije pruže adekvatnu zaštitu ženama. Nevladine organizacije imaju ključnu ulogu u pružanju podrške žrtvama i podizanju svijesti, ali je potrebno angažovanje društva i institucija kako bi se suzbio femicid i rodno zasnovano nasilje. 

RB/BI: Nasilje se definitivno dešava u našem društvu. Nažalost, sudeći po medijskim izvještajima, ono eskalira u posljednje vrijeme i ne ostavlja samo fizičke posljedice.

Jukić: Naravno da ne ostavlja. Patrijarhalne norme koje podržavaju muškarce, a potčinjavaju žene duboko su ukorijenjene u našem društvu i svi smo svjesni toga. Muškarac misli da ima pravo na ženu, da je njegovo vlasništvo u svakom smislu, naročito kada stupe u bračni odnos. Bitno je raditi sa djecom. Žene, majke, imaju veliku ulogu u vaspitavanju svoje djece: moramo sinove naučiti kako treba postupati sa djevojčicama, kako se žene poštuju. Ako je neko od mladih dana počeo sa problematičnim ponašanjem, ako je nasilan, ko garantuje da neće takav biti u braku?

RB/BI: Sa druge strane su i mnogi tihi, mirni i divni ljudi sa kojima njihove porodice jako teško žive. 

Jukić: I to je istina. Tu isto pričamo i o narcisoidnom poremećaju ličnosti. Takve osobe su uglavnom jako dobri manipulatori, koji svoju žrtvu ubijede da je ona izazvala tu reakciju i ubijede je da se drugačije ponašala ne bi ni došlo do toga, da su one to izazvale i zaslužile. 

RB/BI: Stiče se utisak da je teško, ali ipak moguće, izaći iz kruga nasilja. Tu su nevladine organizacije, institucije društva… Šta biste vi savjetovali žrtvi nasilja?

Jukić: Izlazak iz nasilja jeste težak. Može biti vrlo izazovan, zavisi od kompleksnosti situacije, ali je svakako moguć, uz adekvatnu podršku i odlučnost. Taj proces uključuje prepoznavanje problema, traženje pomoći i planiranje bezbjednog izlaza. Jako je bitno da žena prihvati realnost, da se nalazi u nasilnom odnosu i da joj treba pomoć, jer joj takav odnos narušava fizičko i psihičko zdravlje, remeti komunikaciju sa drugim ljudima, izoluje je od društva. Nasilje nije izolovani incident. Žrtva prolazi kroz različite cikluse: tenzije, nasilja, manipulacije od strane nasilja – “faza medenog mjeseca” u kojoj on pravda sebe i obećava da se nasilje neće više dogoditi. Ali, ako se jednom desilo, nasilje će se ponoviti. Bitno je prepoznati nasilje, odlučiti se na korak koji je težak, ali je ispravan, jer svaka žena ima pravo na život iz nasilja, a djeca na odrastanje u zdravoj atmosferi. 

RB/BI: Samo u zdravim uslovima djeca se mogu pravilno razvijati, za razliku od onih koji gledaju primjere lošeg ponašanja i nesvjesno ih usvajaju. 

Jukić: Djeca koja odrastaju u nasilnim porodicama često se teško koncentrišu, što dodatno može otežati njihovo obrazovanje. To je možda najblaža posljedica. Djeca odrasla u takvim uslovima često ponavljaju ovaj obrazac u svom odraslom životu, bilo kao učinioci ili žrtve.  

RB/BI: Ako majka živi u lošem braku, trpi nasilje, iz tog ciklusa treba da izađe zbog sebe, ali i zbog svoje djece, da oni ne bi živjeli život kao njen. 

Jukić: Postoji mogućnost da djeca, koja su prisvojila taj obrazac ponašanja, kasnije će biti isti kao počinitelj ili kao žrtva. To je teška trauma za dijete, koje uvijek osjeća krivicu, stid, pita se zbog čega se to baš njemu i njegovoj majci dešava. Usljed traume, dolazi i do regresije u rastu i kognitivnom razvoju.

The post Sklonište za ženu i djecu žrtve nasilja izvor podrške first appeared on BARinfo.

Pajović i Kastrati su istakle da im je posebno zadovoljstvo zbog potpisivanja ovog memoranduma, kao bivšim studentkinjama Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore, Studijskog programa Socijalna politika i socijalni rad.

Istoga dana, održan je i sastanak, kome su prisustvovali i prof. dr Milan Marković, prodekan za razvoj, prof. dr Nataša Ružić, prodekanica za nastavu, i Sekule Raičević, sekretar Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore.

„Aktivnosti iz Memoranduma su vezane za socijalni rad, socijalnu politiku i socijalna pitanja generalno. Ova saradnja će se posebno kretati u pravcu što sadržajnije edukacije studenata Studijskog programa Socijalna politika i socijalni rad na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore – kako kroz realizaciju studentske prakse, tako i kroz organizovanje radionica, prezentacija, obuka i projekata.

Dogovoreni su dalji koraci, kao i planiranje zajedničkih aktivnosti, jer je i zajednička misija ove dvije institucije povećanje informisanosti i integracija specifičnih znanja budućih kadrova koji visoko obrazovanje stiču na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore, a koja se tiču socijalne i dječje zaštite, što vodi adekvatnom pristupu i kvalitetnom stručnom radu u socijalnoj politici i socijalnom radu“, navode iz Centra za socijalni rad za opštine Bar i Ulcinj.

The post Potpisan Memorandum o saradnji između Centra za socijalni rad i Fakulteta političkih nauka first appeared on BARinfo.

Tim povodom, direktorica Centra za socijalni rad Biljana Pajović se zahvalila na donaciji kompaniji na čijem su čelu Elvir i Damir Kalamperović, uz posebnu zahvalnost PR menadžerki i izvršnom direktoru „Kalampera“ Sanji Peročević i Damiru Peraziću.

“Postojeći prostorni uslovi u Centru za socijalni rad nijesu zadovoljavajući i neophodno ih je unaprijediti i obezbijediti uslove za nesmetan rad i kvalitetno sprovođenje aktivnosti sa djecom različitih kategorija. U skladu sa postojećim, skromnim, prostornim kapacitetima, obezbijeđena je zasebna prostorija u kojoj će se odvijati razgovor sa djetetom, kao i kontakti djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi, kada je uređeno odlukom suda da se odvijaju u kontrolisanim uslovima”, kazala je Pajović i naglasila da je “preduzeće ‘Kalamper’ u našoj lokalnoj zajednici prepoznato po svojoj humanosti i godinama unazad primjer je društveno-odgovorne kompanije”.

Ovakva mjera izriče se u situacijama kada postoji opasnost od negativnog uticaja jednog roditelja na dijete. Takođe, ovakva viđanja se organizuju kada jedan od roditelja, najčešće otac, nije vidio dijete od rođenja ili po nekoliko godina.

Prema Porodičnom zakonu Centri za socijalni rad obavljaju funkciju organa starateljstva, čija je dužnost da roditeljima pružaju odgovarajuće oblike pomoći i podrške i preduzimaju potrebne mjere u cilju ostvarivanja najboljeg interesa djeteta.

Organ starateljstva je obavezan da vrši nadzor nad vršenjem roditeljskog prava i da roditeljima ukaže na greške i propuste u vaspitanju i podizanju djece.

U skladu sa preporukama međunarodnih organizacija za ljudska prava i prava djeteta, potrebno da država prostorije institucija i ustanova gdje borave djeca i roditelji sa djecom prilagodi kako bi bile odgovarajućeg standarda, opremljenosti i izgleda.

Ostvarivanje kontakta djeteta i roditelja/srodnika sa kojim dijete ne živi se uobičajeno odvija u neadekvatnom prostoru koji je radna prostorija, skučenih dimenzija sa stolovima i kompjuterima. U takvoj prostoriji je gotovo nemoguće obavljati individualne razgovore sa djetetom/djecom, savjetodavni i/ili terapijski rad.

Prostor za rad sa porodicom i kontakt roditelja i djece potrebno je da bude naročito prilagođen djeci (child friendly) kako bi se postigla topla i intimna atmosfera, a u cilju prevazilaženja njihovog straha i odbojnosti koju izaziva stroga i formalna atmosfera Centra za socijalni rad. Osim toga, imajući u vidu nadležnosti centara za socijalni rad, stručni radnici imaju kontakt i rade sa djecom potencijalnim/žrtvama, djecom koja pokazuju problem/poremećaje u ponašanju, djecom sa smetnjama u razvoju, djecom bez roditeljskog staranja i dr.

“Očekujemo da će ova namjenski adaptirana prostorija doprinijeti kvalitetu i rezultatima rada u postupcima pred Centrom za socijalni rad i ujedno pozitivno uticati na rad stručnih radnika u njemu”, zaključila je Pajović.

The post Donacija kompanije Kalamper: Opremljena kontakt prostorija Centra za socijalni rad first appeared on BARinfo.