„STEGA, u vezi s nedavnim tekstom dostavljenim medijima povodom crkve na Rumiji, a koji je prvobitno potpisan kao stav STEGA-e, obavještava javnost da sadržaj ovog teksta ne odražava stav niti je zvaničan stav STEGA-e.

Ovo smo dužni javno objaviti zbog konfuzije i većeg broja negativnih reakcija primarno od istaknutih aktera STEGA-e.

Dakle, pravo je svakog da promišlja na razne teme, pa i o slučaju nelegalno izgrađene crkve na Rumiji, ali važno je istaći da je autorka Sekulić u startu bila dužna naznačiti da se radi o ličnom stavu i kolumni i time izbjeći potrebu da se uputi ovaj javni demanti.“

The post Demanti udruženja STEGA povodom teksta o crkvi na Rumiji first appeared on BARinfo.

“Postoje mjesta čija vrijednost nije u kamenu, građevini ili pojedinačnom vjerskom znaku, već u onome što su ljudi vjekovima činili zajedno. Rumija je jedno od takvih mjesta. Viševjekovni običaj iznošenja krsta Svetog Jovana Vladimira na Rumiju prevazilazio je granice jedne konfesije. U pohodu su učestvovali pravoslavci, katolici i muslimani barskog kraja, pa je Rumija postala istorijski prostor njihovog susreta i zajedničke tradicije”, navode.

Prema njihovim riječima, suština rumijskog fenomena je upravo u tome: različitost nije poništavala svetinju niti zajedništvo oko nje.

“Tvrdnja da je na vrhu Rumije postojala crkva Svete Trojice, koju su Osmanlije srušile prilikom osvajanja Bara 1571. godine, važna je za savremeno opravdavanje metalnog objekta – crkve postavljene na vrhu. Međutim, njena istorijska utemeljenost je sporna. Ukoliko postoji bilo kakav arheološki, kartografski ili drugi relevantan dokaz da je na tom mjestu prije osmanskog osvajanja postojala crkva, bilo bi važno da ga oni koji zastupaju tu tvrdnju predoče javnosti”, ukazuju.

Na odsustvo pouzdane istorijske potvrde ukazivao je i istoričar Zvezdan Folić, pozivajući se, između ostalog, na mletačku kartografsku građu iz vremena osmanskog osvajanja Bara.

“U tekstu ‘Crkve na Rumiji nikad nije bilo’, objavljenom na portalu Montenegrina, ukazuje se i da se zapisi o navodnoj crkvi pojavljuju znatno kasnije, u izvorima i predanjima iz XIX i početka XX vijeka. Istorijska nauka, naravno, ne može dokazati da nikada, ni u jednom periodu, na vrhu Rumije nije mogao postojati neki sakralni objekat. Takva kategoričnost nije ni potrebna jer je istorijski relevantno da nema pouzdane savremene potvrde za tezu da je 1571. na vrhu Rumije postojala crkva koju su Osmanlije tada srušile”, dodaju.

Kasniji mit, kako su kazali, ne može se retroaktivno pretvoriti u nepobitnu istorijsku činjenicu.

“Godine 2005. na vrh Rumije helikopterom Vojske Srbije i Crne Gore prenesen je i postavljen metalni objekat – crkva Svete Trojice. Time je prostor zajedničkog kulta dobio dominantno obilježje jedne konfesije i promijenjen je simbolički karakter mjesta čija je posebnost bila upravo u viševjekovnoj tradiciji više vjerskih zajednica”, ističu.

Stvarni problem Rumije je, smatraju, zapravo pitanje može li tradicija koja je opstajala kao simbol suživota biti naknadno pretvorena u dokaz da pripada samo jednoj zajednici.

“Kada se složena istorijska i kulturna baština Crne Gore pokušava svesti na jednu nacionalnu ili konfesionalnu interpretaciju, međuvjerski sklad postaje jedna od prvih žrtava takvog prisvajanja. Kritika ne treba biti usmjerena protiv pravoslavlja niti protiv pravoslavnih vjernika već upravo Srpska pravoslavna crkva na Rumiji može napraviti gest kojim bi pokazala da veličina sopstvene tradicije ne zavisi od potiskivanja tuđe”, jasni su oni.

Naglašavaju da postoji i drugačiji odgovor na spor oko metalnog objekta – crkve.

“Ne rušiti je! Preobraziti je”, poručuju.

Rušenje bi, kako navode, proizvelo novu simboličku pobjedu jednih nad drugima i otvorilo još jedan krug identitetskog sukoba.

“Mnogo snažnije bi bilo zapravo postojeći objekat pretvoriti u simbol onoga što je Rumija bila prije nego što je postala predmet spora. Srpska pravoslavna crkva mogla bi pokazati razumijevanje prema viševjekovnoj tradiciji barskog kraja i otvoriti prostor za dogovor sa Barskom nadbiskupijom i Islamskom zajednicom”, smatraju iz Stege.

Postojeća crkva, prema njihovim riječima, mogla bi se arhitektonski preoblikovati tako da obuhvati dva autonomna hrišćanska liturgijska prostora, pravoslavni i katolički, dok bi se neposredno uz njih formirao odgovarajući muslimanski molitveni prostor sa minaretom.

“Ne treba stvarati vještačku ‘superreligiju’. Svaka od tri zajednice mora zadržati svoj identitet, bogosluženje i pravila ali mogu svi dijeliti isto mjesto, upravo ono što su na Rumiji vjekovima činile. Berlin gradi ono što Bar već vjekovima ima. Ideja da različite religije dijele jedan arhitektonski kompleks nije utopijska”, ukazuju.

Berlinski projekat „House of One“ povezuje judaizam, hrišćanstvo i islam kroz tri zasebna sveta prostora: sinagogu, crkvu i džamiju i svi su povezani zajedničkim prostorom susreta.

“Svaka religija ostaje autonomna a zajednički prostor ne briše razlike već ih dovodi u razgovor. U Berlinu su to Jevreji, hrišćani i muslimani. Na Rumiji bi to bili pravoslavci, katolici i muslimani Bara, upravo zajednice čiji je suživot oblikovao kulturni identitet ovog područja”, pojašnjavaju.

Takvo arhitektonsko rješenje, kako dodaju, predstavljalo bi izuzetno rijedak model savremene sakralne arhitekture, ali njegova najveća vrijednost ne bi bila u arhitektonskoj neobičnosti već u tome što bi predstavljalo arhitektonsku interpretaciju viševjekovne barske tradicije, pretvaranje simbola podjele u simbol pomirenja.

“Možda upravo objekat koji je postao simbol spora može postati i simbol njegovog prevazilaženja. Pravoslavni oltar ne mora nestati da bi katolik dobio svoje mjesto. Katolički oltar ne ugrožava pravoslavni. Minaret ne poništava krst. Sve tri zajednice time bi priznale pravo jedna drugoj da zajedno stoje tamo đe su vjekovima stajale, na Rumiji”, poručuju.

Takvo rješenje, kako kažu, zahtijevalo bi ozbiljan arhitektonski projekat, saglasnost tri vjerske zajednice i puno poštovanje njihovih pravila.

“Ali, mnogo više od političkog gesta, bio bi dokaz da je međuvjerski sklad nešto što smo spremni ugraditi u prostor, a ne samo parola ili sjećanje na nekadašnji zajednički kult. Vjekovima prije nas, ljudi različitih vjera penjali su se prema istom vrhu i nijesu morali imati istu vjeru da bi poštovali istu svetinju. Vratimo Rumiju Rumiji – pravoslavnoj, katoličkoj i muslimanskoj, onakvoj kakvu su je generacije prije nas umjele dijeliti”, zaključili su.

The post STEGA: Ne rušiti crkvu na Rumiji, preobraziti je u simbol zajedništva first appeared on BARinfo.

Njeno reagovanje prenosimo u cjelosti:

„Iza inicijative za uklanjanje crkve na Rumiji ne stoji ni pravo, ni urbanizam, ni javni interes, već dobro poznata ideologija onih koji su kroz istoriju rušili crkve i manastire, otimali svetinje, hapsili mitropolite i progonili monaštvo i sveštenstvo.

U najmanju je ruku maliciozno pozivati se na ‘zakon i red’ u gradu koji živi multivjerski sklad. Na toj istoj Rumiji se vjekovima — i prije i poslije 2005. godine — na Trojičindan zajednički iznosi krst Sv. Jovana Vladimira, sa istim osjećajem vjere i poštovanja.

Onima kojima je uvijek smetala svaka mjera mira i slobode, bogatstvo naših različitosti i danas vide kao priliku da posvađaju brata sa bratom, komšiju sa komšijom. Bar je oduvijek bio kuća svih nas, a namjere onih koji ne umiju da grade, već samo da ruše, i ovaj put će ostati samo neuspjeli pokušaj unošenja nemira pred kojim ćemo stajati barski — a to znači uspravno, složno i ponosno!

Gospodo iz DPS-a, prestanite da se krijete. Svi dobro znaju čiji je ovo rukopis.

Rumija nije mjesto za vaše rušilačke igre. Bar će ostati kuća svih nas. Rumija će ostati simbol pamćenja, vjere i poštovanja. A oni koji misle da se politika gradi rušenjem, treba da znaju da će pred njima uvijek stajati ljudi koji znaju da čuvaju ono što je sveto, ljudsko i zajedničko“, navela je Minić.

The post Minić (Demokrate): Rumija nije mjesto za vaše rušilačke igre, Bar će ostati kuća svih nas first appeared on BARinfo.

„Upućujemo odlučan apel da se ovakvim opasnim i retrogradnim idejama definitivno mora stati na kraj.

U društvu koje teži evropskim vrijednostima, vladavini prava i izgradnji trajnog građanskog mira, nema i ne smije biti mjesta politikama rušenja, razgradnje, netrpeljivosti i proizvodnje novih sukoba. Ideje o rušenju bilo kog vjerskog objekta predstavljaju prizivanje jezivih scenarija iz prošlosti koji su građane već previše koštali. Takvu retoriku i politiku moramo ostaviti iza sebe jednom za svagda.

Umjesto rušenja, srljanja u ambis i produbljivanja starih rana, fokus našeg cjelokupnog društva, koje se nalazi u predvorju Evropske unije, mora biti usmjeren na dijalog, međusobno uvažavanje i poštovanje različitosti. Poštovanje tuđih svetinja i slobode vjeroispovijesti temelj je stabilnog društva. Vrijeme je da politički i društveni akteri pokažu zrelost i odgovornost. Podjele se moraju prevazilaziti inkluzivnim dijalogom, a ne prijetnjama rušenjem vjerskih objekata, bez obzira na to kojoj vjerskoj zajednici oni pripadaju.

Koristim ovu priliku da pozovem nadležne institucije, političke aktere i cjelokupnu javnost da spuste tenzije i odbace ekstremizam u bilo kojoj formi. Crnoj Gori su, a to je više nego jasno, prijeko potrebni mir, stabilnost i zajednička evropska budućnost, a ne nove varnice vještački izazvanih podjela koje bi usljed neodgovornosti mogle izazvati nesagledive posljedice“, navodi se u saopštenju.

The post Joković (SNP): Nema rušenja crkve svete Trojice na Rumiji first appeared on BARinfo.

Peticiju sa blizu hiljadu potpisa, Bardhi i Mehmeti dostavili su predsjednicima države, Vlade i Skupštine, Jakovu Milatoviću, Milojku Spajiću i Andriji Mandiću, potpredsjedniku Skupštine Nikoli Camaju, kao i predsjednicima Opštine i Skupštine opštine Bar, Dušanu Raičeviću i Branislavu Neneziću.

U dopisu Milatoviću traži se da se sa vrha Rumije ukloni metalna crkva, naknadno obložena i kamenjem, koju je Mitropolija crnogorsko-primorska SPC postavila 18. juna 2005.

 “Obraćamo Vam se ovim zahtjevom u pisanoj formi – peticijom, kojom svojim potpisima blizu hiljadu građana, kao i mi u naše i u ime političke stranke DS u CG, traže da se objekat u formi crkve, metalna crkva, dimenzija osnove 3,5 metara sa 2,6 metara, oltarski dio 60 sa 120 cm, visina do kubeta 3,5 metara, dok joj je zvonik (preslica) sa krstom visok 5 metara, a ukupna težina iznosi 3,5 tone, ukloni sa vrha planine Rumije i da se lokacija vrati u prvobitno stanje, da se oslobodi od helikopterske vojne – crkvene – srpske okupacije. Vrh Rumije treba i mora da bude slobodan, ne samo za stanovnike Krajine, okolnih sela i naselja Bara, Ulcinja i Skadra, nego za sve ljude dobre volje i dobrih namjera, za sve konfesije i sve nacionalnosti i za sve goste, posjetioce ovih lijepih historijskih predjela, planinskih krajeva i vrhova, koji predstavljaju kulturno-duhovnu i materijalnu baštinu Krajine i čitavog okolnog podrumijskog regiona”, stoji u peticiji, iza koje stoje Bardhi i Mehmeti.

Podsjeća se da je metalna crkva od mjesta izrade do dokova Luke Bar prenijeta uz obezbjeđenje policijskog automobila registarskih oznaka P-200-279, pod rotacijom.

“Odakle je u dva navrata ‘odletjela’ na vrh Rumije u klasičnoj okupacionoj akciji vojnim helikopterom MI-8, iz Podgoričkog garnizona tadašnje vojske Srbije i Crne Gore, 18. juna 2005. i postavljena nelegalno, nezakonito i agresivno na vrh planine na gomili kamenja, na tumulu, od strane Mitropolije crnogorsko-primorske SPC. Taj objekat trebalo je da bude uklonjen na osnovu Rješenja inspektora za građevinarstvo (broj 0702-060/05-809) od 22. jula 2005, kojim je Mitropoliji crnogorsko-primorskoj SPC naređeno da ukloni metalnu konstrukciju i poruši kamenu oblogu zidova vjerskog objekta – crkve sa vrha Rumije u roku od jednog dana, te da će se u slučaju neizvršavanja preduzeti druge zakonske mjere”.

Navode i da bi vrh Rumije trebalo da bude slobodan za sve ljude, svih vjera i nacija, “kao što je i uvijek bio do ove crkvene i vojne okupacije”.

U obrazloženju peticije piše da je penjanje na vrh planine uvijek bilo svojevrstan doživljaj:

 “Sa tog mjesta širi se nepregledni vidik na sve strane – široko plavo more, krajinske planine, zeleni vrhovi nepreglednih šuma, Prokletije iznad Skadra i Skadarskog jezera, sve do Podgorice i ravnice Ćemovsko polje, Malesija i Lovćena. Kada se razvedrava, poslije kiše mogu se čak primijetiti i obale Italije i Istanbul. Ali, na vrhu Rumije nikad nije bilo crkve, a još manje Srpske pravoslavne crkve”.

Piše i da tu nije bilo nikakve građevine, osim gomile kamenja – “tumula od stotine i hiljade kubika”.

“Napravljene od kamenja koje su nosili svi koji su se stotinama godina unazad peli na vrh ove svete naše planine. Kažemo ‘naše’, jer smo po tim uvalama i predjelima, od podnožja pa i do samog vrha, mi Kranjani čuvali stada ovaca, koza… Svakako, jedan put godišnje, na organizovan način, a i u drugim prilikama, kada bi se popeli na vrh, svi bi donijeli po jedan kamen kako bi ova planina postala još viša. Pa i mi, naši rođaci, komšije, drugovi, poznanici, gosti i posjetioci svaki put kada smo se popeli na vrh, kamen koji smo nosili, stavili smo na gomilu. Sada je MCP SPC, na naše kamenje stavila metalnu crkvu, što ni po bilo kojoj moralnoj, zakonskoj i tradicionalnoj normi nije mogla, niti je smjela”.

Dodaje se da su svadbe i druga veselja u Krajini skoro uvijek počinjale sa pjesmama o Rumiji i navodi se strofa jedne od njih:

 “Oj Rumia bjeshkë e naltë, Ti u bafsh o ma e naltë, Ti u bafsh ma e nalt se je; Kur hypa n’maje teje, Pashë Stamollë/n me sy – O Rumijo, planino visoka, Neka se uzdigneš još više, Neka postaneš viša nego što jesi; Kada se popeh na tvoj vrh, Vidjeh Istanbul svojim očima”.

Podsjeća se da su godinama i vjekovima na livadi Male Rumije, koja se nalazi oko 100 metara ispod vrha planine (1.595 mnv), u prisustvu velikog broja ljudi, organizovana viteška takmičenja – bacanje kamena s ramena, skokovi u dalj, troskok, potezanje konopa, rvanje…

 “Taj objekat ne samo da nije legalan, kojim je vrh Rumije okupiran i devastiran, nego predstavlja namjernu, ciljnu, jasnu i najveću provokaciju i prijetnju za ova mirna mjesta Krajine naseljena etničkim albanskim autohtonim stanovništvom na podneblju podrumijskog regiona, a i za ostale miroljubive građane, ljude ljubitelje slobodnih, visokih vrhova i planina”.

Podsjeća se da su DS i Bardhi kao njen predsjednik i poslanik, više puta reagovali i tražili uklanjanje metalnog objekta.

“I ovim putem posredstvom ove peticije, koju je potpisalo blizu hiljadu građana za veoma kratko vrijeme, zahtijevamo da uklonite taj nelegalni, prijeteći za mir metalni objekat… i oslobodite planinu od okupacije od strane Mitropolije crnogorsko-primorske SPC, jer tu nema mjesta za nijedan vjerski i drugi objekat. Rumija treba da bude slobodna kao što je od pamtivijeka uvijek i bila. Tražimo da bude zaštićena jer Rumija je nesporno kulturno mjesto pa i arheološki lokalitet”.

Navode da se vjerski objekti grade da bi građani u njima obavljali vjerske obrede, ali u naseljenim mjestima, selima, naseljima i gradovima.

“Gdje ima građana, a nikako po vrhovima visokih planina, pogotovo tamo gdje se ljudi teško mogu popeti, čak i za neku sportsku rekreativnu šetnju, što je i slučaj sa ovim metalnim objektom na vrhu Rumije. Zato je ovo provokacija i prijetnja. Urazumimo se”.

Podsjeća se da je Crna Gora u procesu pristupanja Evropskoj uniji preuzela obavezu da dosljedno primjenjuje evropske standarde u oblasti vladavine prava, zaštite ljudskih i manjinskih prava i poštovanja kulturne baštine.

“U tom smislu pozivamo se na Pregovaračko poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna prava, koje obuhvata zaštitu osnovnih ljudskih prava, prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, zabranu diskriminacije i obavezu države da obezbijedi jednako postupanje prema svim građanima. Smatramo da je rješavanje pravnog statusa objekta na vrhu Rumije, u skladu sa važećim zakonima i izvršnim odlukama nadležnih organa, od značaja za očuvanje međunacionalnog i međuvjerskog sklada, zaštitu kulturno-istorijske baštine i jačanje povjerenja manjinskih zajednica u institucije Crne Gore, što predstavlja jedan od ključnih ciljeva Poglavlja 23 u procesu evropskih integracija”.

Podsjećaju da su zahtjeve za uklanjanje metalne crkve sa vrha Rumije tražile javno i mnoge društvene građanske organizacije, političke partije, poznate ličnosti i građani različitih vjera i nacionalnosti “kako bi se vratio mir među svim građanima i institucijama sistema u Crnoj Gori”.

U peticiji piše i da su problemi na prostorima ispod Rumijskog regiona “počeli još krajem 80-ih godina, kada su neki iz SPC-a pronašli ‘srpsku Meku’ u Ostrosu, usred Krajine”.

“U to vrijeme, 1989. godine, imamo jedan interesantan događaj, kojeg valja pomenuti, kada je, kod ostataka manastira Prečista Krajinska (alb. Kisha e Krajës, Shën Mëria e Krajës ili E Papërlyemja e Krajës) odigran dramski komad ‘Vladimir i Kosara’. Na toj priredbi je bilo mnogo posjetilaca, mještana i gostiju, a najviše partijskih i društvenih rukovodilaca SKJ iz Krajine, Opštine Bar, Crne Gore pa i Federacije. Na toj priredbi bio je i glavni imam Krajine, hodža tog mjesta. Treba naglasiti da je najveći gost te večeri ipak bio predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, tada još uvijek drug, profesor Stipe Šuvar”.

Podsjećaju da odmah poslije toga dolazi “’događanje naroda’, Miloševićevi pohodi, počeci krvavih ratova radi ‘oslobađanja’ srpskih teritorija, sa mnogo stradanja…”.

“U svemu ovome jednu od bitnih uloga je imala i SPC. Bilo je i pohoda za ‘oslobođenje’ Crne Gore. Bilo je velikih okupljanja naroda, ‘zapaljivih’ govora na tim skupovima… Ali, kada su u pitanju ovi prostori, gdje vjekovima živi albansko etničko stanovništvo, u to vrijeme SPC je vidjela šansu, koju je godinama pripremala. Počeo je munjeviti pohod na Skadarsko jezero – osvajanje skoro svih otoka. Protivno svim važećim zakonima reda i mira i narodnih običaja, počela je munjevita bespravna gradnja crkava, manastira sa pratećim kućama, vilama, baštama po tim otocima, gdje će živjeti popovi i časne sestre. Širenjem bezakonja, širili su i strah – dolazak i obilazak po Krajini mnogih ljudi sa mantijama u skupim autima, donošenje građevinskog materijala i prevoženje čunovima do otoka, gdje su izvodili građevinske radove na starim temeljima naših crkava i nekadašnjih samostana. Čak su i prijetili nekim mještanima, koji su se usprotivili tim radnjama i ‘šetnjama’ po Krajini. Tada su crnogorske vlasti – nadležna ministarstva i građevinski inspektori, koji su trebali da spriječe to prisvajanje i devastiranje, mijenjanje oblika i forme starih kulturnih monumenata, otuđenje i bezakonje, zatajile – bile su i ostale posmatrači ili čak i aminovale”.

The post DSuCG ponovo traži uklanjanje crkve s vrha Rumije, uz peticiju sa 1000 potpisa first appeared on BARinfo.

Radunović je izjavio da za legalizaciju bespravnih objekata postoje tri osnovna uslova koja svaki podnosilac zahtjeva mora da ispuni.

“Prvi uslov je da objekat bude vidljiv na snimku iz jula 2025. godine. Drugi je da ne ugrožava putne pravce, niti bilo koji javni interes. Treći je da objekat bude upisan u katastar, makar sa teretom”, precizirao je Radunović.

Govoreći o izradi Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Bara, ministar je kazao da predlog prepoznaje predmetnu poziciju kao lokaciju za sakralni objekat.

“Kao što znate, PUP ne može biti usvojen bez saglasnosti Ministarstva kulture. U okviru tog resora djeluje i Uprava za kulturu i baštinu, koja mora voditi računa o svim pitanjima na koja ste ukazali”, rekao je Radunović.

On je naglasio da se postupak vodi strogo u skladu sa zakonom.

“Ako budemo imali sve potrebne saglasnosti – plan će biti usvojen. Ukoliko ih ne bude, PUP se neće usvojiti”, zaključio je ministar.

Čobi je kazao da, ukoliko ministarstvo legalizuje objekat na Rumiji, taj resor bi bio u prekršaju.

“Pošto ne ispunjava nikakve uslove. Ja tražim i zahtijevam da se tamo, ako treba, rade istraživanje i da vidimo kakva je situacija. Jer tamo nije postajalo ništa prije 2005”, kazao je Čobi.

The post Ministar Radunović na Skupštini o legalizaciji crkve na Rumiji first appeared on BARinfo.

“Ovim izmjenama i dopunama PUP-a trebalo bi da bude prepoznata crkva Svete trojice na vrhu Rumije, koja se nalazi na katastarskoj površini 1, katastarske opštine Mikulići i katastarskoj površini 3192 katastarske opštine Livari, s opredjeljenjem za vjerske objekte”, navedeno je u predloženoj izmjeni prethodne verzije nacrta izmjena PUP-a, u kojoj ova lokacija nije imala tu namjenu.

Iz Ministarstva su za predloženu izmjenu odgovorili sa “primjedba se prihvata”, uz dopunu onoga što sad planiraju na vrhu Rumije, gdje se nalazi crkva koja 20 godina izaziva brojne kontroverze i polemike.

“Za predmetni lokalitet planirana je namjena površine naselja, u okviru koje se nalaze i vjerski objekti”, piše u kratkom obrazloženju Ministarstva.

PUP-ovi definišu namjenu prostora za određenu gradnju ili zaštitu, dok se naknadno detaljnim urbanističkim planovima definišu sami objekti prema toj namjeni – površina, visina, spratnost… Nedavno usvojeni Zakon o legalizaciji bespravnih objekata predviđa da se nelegalni objekti mogu legalizovati ako se nalaze na orto-foto snimku, ako su unijeti u katastar, ako su riješeni imovinski problemi i ukoliko su predviđeni urbanističkim planom. Definisanjem namjene površine na vrhu Rumije za vjerski objekat, započinje se taj postupak.

Metalna crkva je na Rumiju dopremljena helikopterom Vojske Srbije i Crne Gore 2005. godine, što je izazvalo oprečne reakcije u Crnoj Gori.

Mitropolit crnogorsko-primorski SPC Amfilohije je osveštao crkvu, a postavljanje objekta se objašnjavalo riječima da je na vrhu Rumije nekad postojala crkvica koja je srušena. Vlada je još 2010. godine najavila rušenje crkve, ali se to nije desilo. U međuvremenu, spoljni zidovi crkve obloženi su kamenom.

Mitropolit Amfilohije je u oktobru 2018. u otvorenom pismu tadašnjem premijeru Dušku Markoviću (DPS) kazao da za tu lokaciju nema važećeg planskog dokumenta, ocijenivši da nema manjeg objekta, a “veće priče u Crnoj Gori”. “Na prostoru oko Rumije podignuto je u isto vrijeme desetine džamija (možda i bez dozvole), kao i drugih objekata, a samo je obnovljena mala crkva postala maltene međunarodno pitanje. Ono što je važno, zapisano je i u zapisniku o inspekcijskom pregledu od 23. oktobra 2018, koji nam je upravo dostavljen, da ‘za predmetnu lokaciju vrh planine Rumije nema važećeg planskog dokumenta’”, naveo je on.

Duško Marković je prethodno na premijerskom satu u Skupštini ocijenio da je neprimjereno da MCP gradi vjerske objekte na “nelegitiman i nezakonit način”, i da sve ide u prilog tome da će, kako je naveo, “nelegalni objekat na Rumiji morati da bude uklonjen”, napomenuvši da nije imao uvid u zapisnik inspekcije.

The post Otpočeli prvi koraci postupka legalizacije crkve na Rumiji first appeared on BARinfo.