Govoreći o svom životnom i profesionalnom putu, Danijela Stanković-Drobnjak ističe da je završila Likovnu akademiju na Cetinju u klasi profesora Smaja Karaila. Prisjeća se srećnog djetinjstva provedenog uz more, gdje je još kao trogodišnje dijete pokazivala talenat za crtanje, koji su prvi prepoznali vaspitači u vrtiću. Od najranijih godina, naglašava, znala je da će se baviti umjetnošću.

„Posebno mjesto u mom umjetničkom formiranju zauzimaju Šušanjska plaža, kamenje, more i priroda, koji su trajno odredili tematiku mog stvaralaštva – dominantni motivi mog rada su upravo more, školjke i prirodni elementi primorskog ambijenta. Vjerujem da svi umjetnici u sebi zadržavaju dječiju radoznalost i sposobnost igre. Umjetnost je za mene proces posmatranja, istraživanja i oblikovanja svijeta, kroz koji umjetnik prenosi svoje misli, emocije i doživljaje“, ističe gošća „Mozaika“.

Poziv na likovnu koloniju u Somboru i značaj umjetničkih poznanstava

Stanković-Drobnjak kaže da je poziv za učešće na likovnoj koloniji u Somboru proistekao iz ranijih kontakata ostvarenih kroz barski Street Art festival. Ključnu ulogu imala je slikarka Svetlana Zarić iz Sombora, koja je prethodno učestvovala na događajima u Baru. Kroz ta poznanstva razvijena je saradnja koja je rezultirala pozivom Danijeli Stanković-Drobnjak i njenim kolegama da učestvuju na koloniji.

Organizacija kolonije i stvaralački rad u Somboru

„Na koloniju su, pored mene, otišli i Seada Škrijelj iz Bara i Matan Vukčević iz Podgorice. Učesnike kolonije nije povezivala samo umjetnost već i pedagoški rad, jer su mnogi zaposleni u školama ili na fakultetima. Upravo ta kombinacija umjetničkog i obrazovnog iskustva omogućila je bogatu razmjenu znanja, ideja i profesionalnih iskustava. Sama kolonija je bila izuzetno kvalitetna, tim Svetlane Zarić pokazao je visok nivo posvećenosti. Posebno bih naglasila važnost činjenice da je završna izložba održana u gradskoj galeriji „Laza Kostić“ u Somboru, što smatram velikim uspjehom organizatora“, akcentuje sagovornica Radio Bara.

Na koloniji je učestvovalo 25 umjetnika iz zemalja bivše Jugoslavije, a tokom četiri dana nastalo je oko 50 umjetničkih djela. Neki učesnici su donijeli već započete radove, dok su drugi stvarali potpuno nova djela tokom boravka. Umjetnici su bili smješteni u Vili Kronić, objektu baroknog stila sa velikim dvorištem i sadržajima koji su omogućavali ugodan boravak i koji je ostavio snažan utisak na učesnike.

„Ipak, kolonija nije bila samo prilika za odmor, već prvenstveno radna obaveza, jer je svaki učesnik imao zadatak da izradi dvije slike. Jedan od najzanimljivijih segmenata programa bilo je javno slikanje u centru Sombora. Učesnicima kolonije pridružili su se članovi lokalnog udruženja „Likovni stvaraoci 76“, koje obilježava pola vijeka postojanja. Cijela ulica bila je pretvorena u otvoreni atelje ispunjen štafelajima i slikama, a događaj je bio medijski praćen. Nakon nekoliko sati rada na otvorenom, vratili smo se u vilu kako bismo završili i pripremili radove za završnu izložbu. Na kraju kolonije organizovana je izložba svih nastalih radova koja će, nakon Sombora, vjerovatno gostovati u drugim gradovima, među kojima se pominje Apatin, čime će dobiti karakter putujuće postavke“.

Inspiracija Somborom i značaj likovnih kolonija

„Govoreći o utiscima koje nosi iz Sombora, Danijela naglašava da je boravak bio veoma inspirativan. Ona i njene kolege odlučili su da u svojim radovima spoje mediteranski duh Bara sa karakterističnim motivima Sombora, poput gradske arhitekture, fijakera i bicikala. Posebno ju je impresionirala činjenica da bicikl predstavlja jedno od glavnih prevoznih sredstava u gradu, što smatra simbolom kulturnog i uređenog načina života.

Veliki utisak na nju ostavila je i bogata kulturna tradicija Sombora, naročito povezanost grada sa istaknutim umjetnicima poput Save Stojkova i Milana Konjovića. Posjeta galeriji Milana Konjovića bila je jedno od najznačajnijih iskustava tokom boravka, jer je kroz njegove slike mogla da prati umjetničke uticaje i prijateljstva koja su oblikovala njegov opus. Posebno se osvrnula na sliku posvećenu Petru Lubardi, koja je na nju ostavila snažan utisak.

Na pitanje o značaju likovnih kolonija danas, ističe da njihov osnovni smisao nije promocija umjetnika niti sticanje popularnosti, već razmjena iskustava i međusobno učenje.

„Kao primjer navešću susret sa umjetnikom Nevenom Koletićem, koji se bavi hiperrealizmom, kao i brojne razgovore tokom kojih smo svi mi učesnici analizirali jedni drugima radove, razmjenjivali mišljenja i davali sugestije. Upravo u toj otvorenoj komunikaciji vidim najveću vrijednost savremenih likovnih kolonija – to su razmjena iskustava i stvaralačkih pristupa. Primijetila sam ovom prilikom da se mnogi učesnici uglavnom bave pejzažima i mrtvom prirodom, odnosno temama koje su često komercijalno prihvatljive i lakše nalaze put do kupaca. Za mnoge umjetnike važan aspekt stvaralaštva jeste i mogućnost prodaje radova. Na inicijativu organizatorke kolonije, ja sam ostala vjerna svojim prepoznatljivim motivima riba, ali sam ih prilagodila somborskom ambijentu – na slikama su se tako našli i riječni i morski motivi, povezani sa elementima somborskog okruženja. Smatram da je upravo takvo povezivanje različitih prostora i inspiracija doprinijelo uspješnom uklapanju u zajedničku tematiku kolonije“, navodi Stanković-Drobnjak.

Vrijednost likovnih kolonija i značaj umjetničke povezanosti

Na ovakvim okupljanjima, dodaje, formalne titule i akademska zvanja nijesu presudni. Umjetnici prije svega procjenjuju kvalitet rada, boju, kompoziciju i stil svojih kolega, a razgovori među učesnicima uglavnom se odnose na tehnike rada, umjetnička iskustva i uslove stvaranja u različitim sredinama.

„Takva razmjena mišljenja i savjeta podstiče umjetnike na preispitivanje vlastitih postupaka i otvara mogućnost za usvajanje novih pristupa u radu. Zato i kažem da je najveća vrijednost likovnih kolonija prije svega međusobna povezanost umjetnika. Iako svako tokom rada ima potrebu za određenim stepenom samoće i koncentracije, prisustvo kolega i mogućnost razmjene iskustava predstavljaju dragocjen dio procesa. Tu je i važnost ambijenta u kojem se kolonija održava – boravak u prirodi, kontakt sa vazduhom, vodom i ljudima sličnog senzibiliteta stvaraju atmosferu pogodnu za kreativni rad. U takvom okruženju nema sukoba ni nadmetanja, već prevladavaju međusobno razumijevanje, podrška i zajednička posvećenost umjetnosti“, rekla je gošća „Mozaika“.

U osvrtu na vlastito stvaralaštvo, ponovo se vratila motivima koji je prate od djetinjstva – Jadranu, obali, oblucima i živom svijetu mora. To su teme koje se kontinuirano pojavljuju u njenom radu i koje su prepoznatljive publici još od prvih samostalnih izložbi.

Inspiracija Barom, istorijom i lokalnim identitetom

Na pitanje da li će nova iskustva iz Sombora proširiti tematski okvir njenog rada, Danijela odgovara da će i dalje ostati vjerna primorskim motivima, ali da će ih vjerovatno dodatno razvijati i mijenjati. Ističe da se proces stvaranja često odvija spontano i da konačan izgled slike nerijetko bude drugačiji od prvobitne zamisli. Tokom rada pojavljuju se nova rješenja, mogućnosti i pravci koji mogu potpuno promijeniti tok stvaranja.

“Što se tiče inspiracije koju pronalazim u Baru i njegovoj istoriji,  svaki umjetnik treba dobro da poznaje sredinu iz koje potiče jer umjetnici svojim djelima predstavljaju grad iz kojeg dolaze, posebno kada izlažu van svoje sredine. Zbog toga je važno da se u njihovim radovima prepoznaju lokalni motivi, istorija i kulturni identitet. Navešću kao primjer radove svojih kolega sa kolonije, koji su uspješno spojili motive Bara i Crne Gore sa karakterističnim elementima somborskog krajolika. Istorijsko znanje predstavlja važan segment umjetničkog rada, naročito kada se stvaraju djela sa autentičnim lokalnim motivima ili kada naručioci traže prikaze istorijskih i kulturnih znamenitosti poput manastira Ostrog ili Stare masline. U takvim situacijama umjetnik mora posjedovati i znanje i odgovarajuću stručnost”.

Iskustvo likovnog pedagoga i prepoznavanje talenata kod djece

Gošća “Mozaka” odavno je poznata i van Bara po svom pedagoškom radu u OŠ „Jugoslavija“, a potvrda tome je i činjenica da je njena nekadašnja učenica, mlada umjetnica Jovana Ivanović, u nedavnom gostovalanju u Promenadi četvrtkom s velikim poštovanjem govorila o svojoj prvoj profesorki.

Danijela se prisjeća da je u vrijeme kada je predavala Jovani tek završavala fakultet i sticala prva iskustva u nastavi, kroz osmijeh kaže da joj je Jovana bila svojevrsni „pokusni kunić“ prve generacije učenika.

“Sačuvala sam neke od njenih ranih radova i kasnije joj ih poklonila kao uspomenu. Generalno, rad sa djecom zahtijeva mnogo energije, naročito u periodu kada nastavnik istovremeno gradi profesionalnu karijeru, podiže porodicu i izvršava brojne životne obaveze. Zbog toga sam jedno vrijeme manje izlagala i više energije usmjeravala na nastavu i porodicu. Danas, kada imam više vremena za sebe i stvaralaštvo, ponovo intenzivnije razvijam umjetnički rad. Inače, u učionici se darovita djeca veoma lako uočavaju. Njihov pristup zadatku, način razmišljanja i kvalitet rada izdvajaju ih od vršnjaka-spontano koriste perspektivu ili pokazuju napredniji nivo razumijevanja likovnih elemenata. Međutim,  talenat sam po sebi nije presudan – često djeca sa manje prirodnog dara, ali više rada i upornosti, postižu bolje rezultate od talentovanijih vršnjaka”.

Značaj likovne kulture i razvoja kreativnosti kod djece

“Ovom prilikom bih uputila, smatram- važnu poruku roditeljima o značaju razvijanja estetske kulture i kreativnosti kod djece od najranijeg uzrasta, bez obzira na to da li će se ona kasnije profesionalno baviti umjetnošću. Roditelji često najveći značaj pridaju predmetima poput matematike i jezika, ali, upravo su likovni izraz i sposobnost vizuelnog oblikovanja osnova iz koje su nastali i brojevi i slova. Čovjek je prirodno predodređen za kreativno izražavanje kroz sliku i zvuk. Još je praistorijski čovjek stvarao ritam i zvuk udarajući kamen o kamen, jednako kao što je crtanjem i simbolima počeo da oblikuje prve oblike komunikacije. Na taj način se povezuje umjetnost sa samim počecima ljudske civilizacije, i to je njen trajni značaj u razvoju svakog pojedinca”, ukazuje Stanković Drobnjak.

Kreativnost, obrazovanje i izazovi savremenog doba

Prema njenim riječima, slikarstvo i muzika duboko su ukorijenjeni u ljudskoj prirodi, “mi se rađamo sa kreativnim potencijalom”.

“Pitanje zato nije da li čovjek posjeduje kreativnost, već da li će je tokom života razvijati i nadograđivati ili će interesovanja usmjeriti ka drugim oblastima poput sporta, matematike ili nekih drugih profesija. Postoje i ljudi koje umjetnost jednostavno ne privlači, ali da je kreativni impuls sastavni dio ljudskog bića”, dodaje likovna pedagoškinja OŠ “Jugoslavija”.

Posebnu pažnju posvetila je uticaju savremene tehnologije na razvoj dječje kreativnosti. Istakla je da su računari i mobilni telefoni doveli do kulture brzog preuzimanja gotovih rješenja, zbog čega se sve češće javlja nedostatak originalnosti i samostalnih ideja.

“U radu sa učenicima često se susrećem sa situacijama u kojima djeca žele da rješenja pronađu na internetu, ali ih podsjećam uvijek da je sve što pronađu već nečiji autorski rad i da je važno razvijati sopstveni izraz i maštu”.

Uticaj rada sa djecom na umjetničko stvaralaštvo

Govoreći o povezanosti pedagoškog rada i ličnog umjetničkog razvoja, ističe da joj je posebno zadovoljstvo kada vidi da su njeni učenici nastavili školovanje i profesionalni razvoj u oblasti umjetnosti. Kao primjer navodi upravo Jovanu Ivanović, čiji je talenat prepoznala još tokom školovanja i čiji uspjeh danas doživljava kao jedno od najvećih profesionalnih priznanja.

“Istakla bih ovom prilikom bivšeg učenika Borka, dječaku sa razvojnim poteškoćama koji je pohađao integrisano odjeljenje. Na preporuku defektološkinje posvetila sam mu dodatnu pažnju i postepeno mu zadavala sve složenije zadatke. Njegov napredak smatram jednim od svojih najvećih pedagoških uspjeha. Imali smo izložbu organizovanu u školi povodom završetka njegovog osnovnog obrazovanja, kao i zajedničke posjete Cetinju i Srednjoj likovnoj školi, nakon koje je Borko jasno izrazio želju da upravo tamo nastavi školovanje.

Tu je i svjež primjer učenice koja je osvojila prvu nagradu na konkursu Srednje likovne škole na Cetinju. Nakon posjete školi i dodjele nagrada, djevojčica je odlučila da će upravo tamo nastaviti svoje obrazovanje, što  vidim kao potvrdu važnosti neposrednog iskustva i susreta sa umjetničkim okruženjem”.

Poređenje obrazovnih uslova i iskustva iz Slovenije

Stanković-Drobnjak smatra da su za razvoj umjetničkog obrazovanja važni i adekvatni uslovi rada. Kao ilustraciju navodi nedavnu posjetu osnovnoj školi u slovenačkoj Ajdovščini, sa kojom njena škola ima uspostavljenu saradnju. Tokom boravka prisustvovala je času likovne kulture i ostala impresionirana opremljenošću škole. Učenicima su bili dostupni brojni materijali i alati – od peći za obradu gline i grafičkih presa do štafelaja, blokova, ormara za odlaganje radova i specijalizovanih učionica. Smatra da su takvi uslovi teško dostižni u domaćem obrazovnom sistemu, posebno u vremenu kada digitalni uređaji sve više potiskuju praktičan i manuelni rad.

Budući planovi i administrativne prepreke za umjetnike

Govoreći o predstojećim aktivnostima, gošća “Mozaika” je najavlila izložbu u galeriji „Nebojša Glogovac“ u Nevesinju, planiranu za kraj juna. Iako je priprema izložbe u završnoj fazi, ističe da umjetnicima značajan problem predstavljaju administrativne procedure vezane za transport umjetničkih djela preko granice.

“Prije svega, to je složena dokumentacija koju je potrebno pripremiti za iznošenje slika i smatram da bi službenici nadležnih institucija trebalo bolje da razlikuju autorska umjetnička djela od predmeta koji predstavljaju nacionalno kulturno blago. Prema mom mišljenju, nedostatak stručnog znanja u toj oblasti nepotrebno komplikuje rad umjetnika i organizaciju međunarodnih izložbi”, zaključila je Danijela Stanković-Drobnjak.

The post Danijela Stanković-Drobnjak: Najveća vrijednost kolonija je povezivanje umjetnika first appeared on BARinfo.

Izložbu je otvorila direktorica Kulturnog centra „Nikola Đurković“, Radmila Beca Radulović, ističući značaj savremenog likovnog izraza umjetnice, koja Mediteran doživljava ne samo kao geografski prostor, već kao duboko lično i emotivno uporište.

Postavku prati i tekst istoričarke umjetnosti Katarine Gazdić Ilić, koji je upotrijebljen u katalogu izložbe, a koji dodatno osvjetljava simboliku i poetiku ciklusa „Mediteranski imaginarijum“.

Riječ je o radovima u kojima autorka istražuje mediteranski svijet kao prostor sjećanja, unutrašnjih pejzaža i suptilnih narativa. Slike, rađene u tehnikama ulja i akrila na platnu, kao i kombinovanim tehnikama, karakterišu vedar kolorit i slojevite kompozicije u kojima se prepliću stvarno i imaginativno. Za Radio Bar i Bar info, umjetnica je kazala da je posebno radosna što je nakon mnogo godina svoje radove predstavila upravo u Kotoru, gradu koji nosi u ličnim i umjetničkim sjećanjima.

Rođena 1976. godine u Baru, Stanković Drobnjak diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Smaila Karaila. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2002. godine. Do sada je realizovala devet samostalnih i četrnaest kolektivnih izložbi, učestvujući na brojnim likovnim salonima i festivalima širom Crne Gore.

Pored umjetničkog rada, bavi se i pedagoškim radom u Osnovnoj školi „Jugoslavija“ u Baru, gdje svoje iskustvo i posvećenost prenosi mlađim generacijama.

Izložba u Kotoru predstavlja još jedno značajno predstavljanje njenog prepoznatljivog likovnog rukopisa, snažno vezanog za more, obalu i mediteranski senzibilitet.

The post Mediteran kao unutrašnji pejzaž Danijele Stanković first appeared on BARinfo.

“Ova umjetnička djela nastala su inspirisana predivnim prirodnim ambijentom sela Kaludra. Sa zadovoljstvom sam se odazvala pozivu selektora Irvina Masličića. Učesnici kolonije su bili iz Španije, Turske, Bugarske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Crne Gore… Izložbu je otvorila Tanja Bošković, jedna od najpoznatijih pozorišnih, filmskih i televizijskih glumica“, kazala je za Radio Bar i Bar Info, Danijela Stanković Drobnjak.

Kolonija i izložba se odvijaju u sklopu manifestacije „Beransko kulturno ljeto“ pod pokroviteljstvom Opštine Berane i Ministarstva kulture i medija Crne Gore, koje sufinansira ovaj program putem konkursa „Razvoj kulture na sjeveru Crne Gore“.

The post Danijela Stanković Drobnjak izložila radove u Beranama first appeared on BARinfo.

„Veliko mi je zadovoljstvo i čast što sam svoje radove po prvi put prikazala bjelopoljskoj publici. Moram da pohvalim izvanrednu saradnju sa umjetničkim osobljem Centra za kulturu u Bijelom Polju i Draženom Konatarom – umjetničkim direktorom galerije ‘Vojislav Bulatović Strunjo’, koji je izložbu proglasio otvorenom, kao i divnim ljudima, njegovim saradnicima“, kazala je s neskrivenim zadovljstvom Danijela Stanković Drobnjak za Radio Bar i Bar Info po povratku iz Bijelog Polja.

Pojasnila je i kako je nastao novi ciklus slika.

„Ciklus koji nosi naziv ,Naše priče’, proistekao je iz ‘Morskih priča’. Vremenom te ‘Morske priče’ su na platnima imale puno detalja, a ja sam počela da ih malo modifikujem i sređujem, te su prešle u ‘Mediteranski imaginarijum’“, objašnjava Stanković Drobnjak, dodavši da je u radu koristila tehnike akrilik i kolaž, a da na radovima ima i elementa crteža.

,,U njenom ciklusu slika ‘Mediteranski imaginarijum’ more više nije samo pejzaž, već živi, bezvremenski Univerzum radosti i nostalgije, čvrsto povezan sa djetinjstvom i obalom na kojoj je odrasla. Njena paleta ne bilježi samo ono što oko vidi, već osluškuje unutrašnje pejzaže – mentalne mape kojima se vraća iz sjećanja. Grad i obala plešu zajedno u slojevitom tkanju gdje simboli i boje grade nove narative. Kompozicije su slobodne od vremenskih granica, i opet savršeno balansirane između bajkovitog i stvarnog, očiglednog i skrivenog. To su slike koje šapuću i pjevaju, pune boje i tišine, stihova i šapata – priče utkane u energiju života”, kazao je, između ostalog, Dražen Konatar, proglasivši izložbu otvorenom.

Otvaranje izložbe muzikom je obojila pijanistkinja Ajša Ćorović učenica Škole za osnovno muzičko obrazovanje u Bijelom Polju.

The post Mediteranski imaginarijum Danijele Drobnjak plavetnilom zapljusnuo publiku u Bijelom Polju first appeared on BARinfo.

“Iako nisam lično prisustvovala, o mojem stvaralaštvu govorile su slike”, kazala je Stanković Drobnjak, gostujući u emisiji “Mozaik”.

Slika pod nazivom “Iskorak”, kojom se predstavila, simbolizuje ne samo fizički korak u svijet međunarodnog priznanja, već i duhovni iskorak – smjelost da se proširi sopstveni umjetnički horizont. ”Izložba u Jedrenu okupila je 68 umjetnica iz 21 države i bila je izuzetno posjećena. Organizatori su najavili mogućnost da poprimi i prodajni karakter, što otvara nova vrata umjetnicama koje su bile dio ovog izuzetnog događaja”, objasnila je Stanković Drobnjak.

Slikarski izraz umjetnice neraskidivo je vezan za more, motiv koji je obilježio njeno djetinjstvo na Šušanjskoj plaži. Radovi odražavaju emocije čekanja, nostalgije i povezanosti sa pomorskim svijetom, inspirisane i porodičnom tradicijom – njen otac je bio pomorac i kapetan. Upravo zato, žena koja čeka, često zauzima centralno mjesto u njenim djelima.

Pored međunarodnih izložbi, aktivno učestvuje u likovnim kolonijama, među kojima je i ona u Kaludri. Ovaj ambijent joj je omogućio da se u potpunosti posveti stvaranju i istraži nove izraze u svom radu. “Radovi nastali u Kaludri prošle godine, biće predstavljeni u julu 2025. u Kući Gavra Vukovića”, objašnjava umjetnica.

Kao slikarka i likovni pedagog u OŠ “Jugoslavija”, Danijela svakodnevno balansira između stvaralačke posvećenosti i prenosa znanja. U radu sa djecom pronalazi neiscrpnu inspiraciju, dok istovremeno svojim likovnim opusom ostavlja trag na savremenoj crnogorskoj umjetničkoj sceni. Njene prepoznatljive “kolažne kućice” simbolizuju toplinu doma, porodice i svih onih trenutaka koji čovjeka vraćaju suštini.

Iako su izazovi za umjetnike u Crnoj Gori brojni, Danijela ne odustaje od svog stvaralačkog puta. Administrativne procedure, ograničeni termini za izlaganje i finansijski izazovi ne sprječavaju je da aktivno doprinosi likovnoj sceni i nastavi da razvija svoj prepoznatljiv stil. U planu su nove izložbe, među kojima tradicionalna Izložba likovnih umjetnika Crne Gore, Likovni salon pedagoga, kao i samostalna izložba u Bijelom Polju tokom ljeta 2025. godine.

Danijela ističe da rodni Bar ostaje njena vječna inspiracija. More, školjke i pejzaži Mediterana prisutni na slikama, odražavaju poseban odnos prema prostoru u kojem je odrasla. Svjesna izazova sa kojima se mladi umjetnici suočavaju, ističe važnost upornosti, predanosti i podrške porodice u procesu umjetničkog razvoja. “Umjetnost nije samo vizuelni izraz, već duboka emotivna i simbolička priča, koja se najbolje razumije kroz doživljaj, a ne kroz tumačenje”, poručila je slikarka.

The post Iz Bara do Jedrena: Slikarski iskorak Danijele Stanković Drobnjak first appeared on BARinfo.

Akademski slikari  iz Španije, Turske, Bugarske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Crne Gore, stvarali su nova umjetnička djela, inspirisani  predivnim prirodnim ambijentom sela Kaludra.

Na poziv selektora Irvina  Masličića, u manifestaciji koja njeguje umjetnost i multikulturalnost , učestvovala je i naša sugrađanka, slikarka Danijela Drobnjak iz Bara, koja je svojim djelima uvećala umjetničku zbirku slika i skulptura Centra za kulturu. Drobnjak je svrstana među pet crnogorskih umjetnika koji su, tokom prošle nedjelje, učestvovali u radu kolonije.

Učesnici ovogodišnje manifestacije, prethodno su prisustvovali otvaranju izložbe slika koje su nastale na prošlogodišnjoj, XII Međunarodnoj likovnoj koloniji.

Kolonija  je organizovana u okviru manifestacije „Beransko kulturno ljeto 2024“, pod pokroviteljstvom Opštine Berane i  Ministarstva kulture i medija Crne Gore, koje su sufinansirale ovaj program,  putem konkursa „Razvoj kulture na sjeveru Crne Gore“.

Tokom boravka u Kaludri, Danijela je uradila četiri likovna rada, na kojima su afirmisane ljepote prirode.

„Učešće u radu kolonije predstavlja satisfakciju i potrvdu mog bavljenja umjetnosću. Od učesnika sam mnogo naučila i produbila svoja znanja, a zahvaljujći pozivu selektora Irvina Masličića, stekla novo  i veliko iskustvo u druženju i radu sa umjetnicima“, kazala je za Radio Bar i Bar info Danijela Drobnjak.

The post Ljepota prirode u djelima slikarke Danijele Stanković Drobnjak first appeared on BARinfo.

RB/BI: Da krenemo od onog što je najaktuelnije – izlagali ste na kolektivnoj Međunarodnoj izložbi “Iluzija 2023” koja je održana u Beogradu od 3-17. aprila, u prostorijama Udruženja za razvoj likovne umjetnosti u Beogradu “Betty Ford”. Kako je došlo do saradnje i šta mislite o tom novom vidu predstavljanja online?

Stanković-Drobnjak: Na predlog akademskog slikara Dalibora Dada Ćetkovića koji redovno prati sva ta dešavanja online. Poslala sam sliku na konkurs i čekala da Umjetnički savjet izložbe odluči. Nedugo potom poslali su mi mail da ću učestvovati. Platila sam kotizaciju i objasnili su mi da upravo tim novcem oni štampaju moje djelo. Za slanje slika preko granice plaća se carina i da se to ne bi dešavalo, najbolje je kažu, ovako. Ovo nije prva izložba na kojoj sam učestvovala online. Ja sam 2020. Godine, u vrijeme korone, učestovala na “Majdan Art”- izložbi svjetske kategorije, sa više od 400 umjetnika iz raznih krajeva svijeta. Tada sam se predstavila slikom “Atlantida”.

RB/BI: Izložba “Iluzija 2023” je jedan od autorskih projekata diplomirane grafičarke Ane Marinković iz udruženja “Kreativna fabrika” iz Beograda. Koliko je bilo učesnika na toj izložbi i koju sliku ste odabrali za predstavljanje beogradskoj publici?

Stanković-Drobnjak: Učestvovalo je 48 umjetnika iz regiona. Za to predstavljanje odabrala sam moju omiljena sliku iz novog ciklusa – “U ogledalu”. To je slika iz nove serije koju je barska publika imala priliku da vidi u februaru na mojoj samostalnoj izložbi slika u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković”. Za nju sam se odlučila jer je jako slična samom nazivu izložbe – “Iluzija 2023”. Mislim da sam dobro odabrala.

RB/BI: Ciklus slika “Nove priče”, zapravo je nastavak vaših “Morskih priča”. More – vječna inspiracija.

Stanković-Drobnjak: Jeste, ja sam odrasla u kući pored mora. Porasla sam bukvalno na plaži. Svaki kamen znam, svaku kapljicu vode znam. Uživam u moru, pričam sa morem.  Neko će reći – “Bože, šta priča ova žena danas”, ali stvarno je tako. More je meni vječna inspiracija i mislim da neću nikada odustati od te teme. Jedino što ću možda dalje da je unapređujem i da je malo možda modifikujem, da nekako provučem kroz neke druge detalje.

RB/BI: Čini se da je u ovom ciklusu i došlo do tih nekih, kako ste kazali, modifikacija. Nove slike nekako zrelije djeluju u odnosu na prethodne “Morske priče”. Koja je razlika između tog i novog ciklusa slika?

Stanković-Drobnjak: Razlika je ne samo u zrelosti, nego sam čak i preko nekih slika iz starog ciklusa, počela da radim nove. Morski svijet poistovjećujem sa kosmosom. Možda se to desilo i zbog korone. Jer, smatram da je korona došla i kao neki  predah za planetu. Da malo ljudi razmisle o sebi, o svojim postupcima, o svom načinu života. To me možda i navelo da ubacim u taj morski svijet i čovjeka.

RB/BI: U ciklusu “Nove price” su i kućice?

 Stanković-Drobnjak: Naravno. Kućice su dio stanovništva naše planete.

RB/BI: Meni je zanimljiva bila i kritika divne istoričarke umjetnosti Katarine Gazdić-Ilić za vaš novi ciklus slika. Ona između ostalog piše – “ U ciklusu ‘Nove priče’ u spontanoj korelaciji likovnosti i života umjetnica bajkovito oblikuje krajolike svog unutarnjeg bića. U njemu se, od figuralnog, preko simboličkog, do asocijativnog, objedinjuju urbani i morski pejzaž u jednu prirodnu, tajanstvenim nitima uvezanu cijelinu”. Kako ona sve to lijepo objasnila riječima, a Vi slikom.

Stanković- Drobnjak: Da. A pjesnik Labud Lončar bi rekao da sam ja napisala pjesmu slikom. Jer kako je kazao “pjesnici i slikari rade istu stvar – slikaju. To što pjesnici rade riječima, slikari kistom”.

RB/BI: Ovo je dobra prilika da pomenemo i da je književnik Labud Lončar, predsjednik Međunarodnog udruženja književnika “Nekazano”, tada i otvorio vašu izložbu, ali da dodamo i da su mu vaše slike bile i inspiracija za pjesme. Jedna od slika je takođe i ilustracija u novom broju časopisa “Nekazano”.

Stanković- Drobnjak: Jeste. A što se tiče Katarine Gazdić-Ilić, ona je zaista osvježenje za Galeriju. Kada je vidjela moje slike i predložila je – “Hajde ti prva da izlažeš u ovoj sezoni, kao naša sugrađanka”. Ja sam joj u dokumentaciji i pripremama za izložbu, dostavila neke ranije likovne kritike mojih slika, koje su pisali dr Anastazija Miranović, istaknuti akademski slikar Muharem Muratović… Ona je rekla da će ona pisati i tako je nastao tekst koji ste pročitali. Za sliku “Nimfa” je kazala da predstavlja mene. Kritika je prelijepa, zahvalna sam na tome.

RB/BI: Na vašim slikama je uvijek bilo raznih elemenata, ali što bi rekla akademska slikarka Violeta Bolmanović u nekoj ranijoj kritici, to je nekako i tada bilo s mjerom. “Hrabra igra jarkih kolora i širok spektar motiva, multiplicirani su pristup slikarskoj zamisli sa vrlo izbalansiranim i veoma istančanim osjećajem mjere”, zapisala je. U ovom ciklusu slika uveli ste i jedan novi objekat ali i još neke detalje. Koje? I na čemu je fokus?

Stanković- Drobnjak: U prošlom ciklusu fokus je bio na morski svijet i dešavanja u njemu. Rađanje, smrt, život morskih stanovnika jednako paralelan sa našim i životima na planeti uopšte. Sada je recimo, prva slika, koja je bila i naslovna na katalogu izložbe – Morski svijet dubina, ali na njoj su i kućice i čovjek. To sam povezala, jer, posle korone to je taj neki vid ponašanja čovjeka u svijetu. A opet, taj morski svijet je i kosmički svijet. Pojavljuje se čovjek. Na svakoj slici ima po jedna figura čovjeka, koji je uvijek različite boje.

RB/BI: Zbog čega?

 Stanković-Drobnjak: Svi mi imamo neko zračenje – auru, koja je nekad bijela, nekad plava-sve zavisi kao osobe kakvi smo. Sve te boje imaju značaj, u psihologiji t i uopšte. Negde, na nekoj slici, čovjek počinje da bude crn. Znači, on je u tom momentu nesnađen. On ne zna šta ga je snašlo od korone, ne zna ni šta je, ni kako je, ni kako je da postupi u raznim životnim okolnostima. A negde, on već počinje da, možda, polako shvata… pa se ta boja mijenja. Već na trećoj slici, on i dalje traga za nekim rješenjem. Na četvrtoj, on je negde bijeli, negde zelen kao Eco-man. Zelen, u smislu očuvanja životne sredine. Negde je plav, onda se on, zapravo “restartovao”, osvježio. Sklopio se sa cjelinom, prihvatio je situaciju kakva je.

RB/BI: Zaista su vrlo koloritne sve Vaše slike, koja Vam je omiljena, koja boja dominira?

Stanković-Drobnjak: Najčešće plava. Uglavnom, htjela sam da tu cijelinu dovedem do kraja. Negdje sam na nekoj izložbi, čini mi se u “Kuli Balšića” u Ulcinju 2020. izložila pola “Morskih priča” a pola “Novih priča”. I onda sam rekla da idem do kraja. Tako je i nastao novi ciklus slika.

RB/BI: Dakle, 2020. godine, baš u vrijeme korone. Uvijek volim da iskomentarišem kako je, posebno za umjetnike, koliko god da je tada situacija bila užasna to, ispostavilo se, bio vrlo produktivan period.

Stanković-Drobnjak: Kroz istoriju umjetnosti  poznato je da svaki umjetnik prođe kroz te neke “karantinske dane”. Pogotovo, recimo, kada su ratovi. Što su veća negativna dešavanja u zemlji i u okruženju, to su oni više puni energije, puni snage. Sklanjaju se u neki svoj svijet, da bi mogli tu nešto, što je spoljašnji svijet, da prikažu na bolji način u samoći. Mislim da je samoća potrebna svakom od nas da malo razmisli, da malo se restartuje, da izađe bolji.  

RB/BI: U neformalnom razgovoru rekli ste mi da uvijek imate neki svoj kutak. Sada, kada su vam djeca porasla, nastupio je i novi kreativni period. Kako ste do sada balansirali ulogu majke i akademske slikarke, nastavnice? I kako sada gledate na taj period od prije desetak godina, koji je bio preplavljen obavezama. Pretpostavljam da ste relaksiraniji?

Stanković-Drobnjak: Više se vremena ima, definitivno. Sad tu je, kako ste primijetili, baš tih nekih deset godina razlike. Za sve je bitna dobra organizacija. Ja sam od malena djecu naučila da sam ja umjetnik i da meni treba neko moje posebno vrijeme. Dok su bili mali, počinjala sam da slikam sam od tih nekih večernjih sati. Noćni tip. Od devet sati, pa do ujutru. Onda ujutru na posao, radno vrijeme do jedan. Ali imala sam pomoć svekrve, majke, muža, naravno, i  podršku od prvog dana.

RB/BI: Dakle, prvenstveno dobra organizacija. Da pomenemo i vaš pedagoški rad. S obzirom da radite u OŠ “Jugoslavija”, gdje ste na izvoru talenata, prepoznate ih i usmjeravate dalje. Srele smo se na izložbi Ateljea “Dalijas” koji vode Dalibor Dado Ćetković i Jasmina Ćetković. Tada su radove izložili i neki vaši bivši i sadašnji učenici. Nekoliko djevojčica, sada već djevojaka, uspješno su nastavile likovnim putem, a upravo ste ih vi prepoznali i usmjerili.

 Stanković-Drobnjak: U osnovnoj školi radim po planu i programu koje dobijam od Ministarstva prosvete. Tu ne mogu da ništa izmijenim, osim na likovnoj sekciji. Još na samom početku otvaranja likovnog ateljea “Dalijas” sa Daliborom Ćetkovićem sam razmijenila kontakte. U Srednjoj likovnoj školi na Cetinju, predaju i kolege koje su bile sa mnom u klasi, npr. profesor Branko Mrdak i drugi. Zbog tada male djece i porodičnih obaveza, neko vrijeme nisam dodatno mogla da se posvetim talentima i usmjeralavala sam ih kod njih. U osnovnoj školi ima puno talentovane djece koji vole da rade i talenata koji su prosto prirodni, izvorni talenti. S druge strane ima i djece koja npr. znaju da dobro crtaju ali ih to ne zanima. A rad i usavršavanje su izuzetno važni. Na primjer, neko ko ima manje talenta a više radi, može da uspije bolje od onoga ko je talentovaniji, a manje radi. Najvažnije je interesovanje, zatom volja i želja da se time bavi. Recimo, učenica OŠ “Jugoslavija” Tiara Mlatišuma, na nedavnoj izložbi “Veliši u čast” dobila nagradu publike za sliku “Mr Gusan”. Ona je neko ko i na času u školi predano radi, dostigla je taj neki nivo i prevazišla program za svoj uzrast. Andrijana Mumović koja je dobila Gran pix u svojoj kategoriji na izložbi “Dalijas” sada je studentkinja na FLU u Trebinju.  

RB/BI: Da podsjetimo da ste član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2002. godine. U Podgorici je u toku tradicionalna 78. godišnja izložba ULUCG u Umjetničkom paviljonu u Podgorici, i ove godine ste učestvali.

Stanković-Drobnjak: Svake godine se trudim da učestvujem na izložbi ULUCG. Moram se pohvaliti i da sam nedavno dobila mail u kojem su me obavijestili da sam ušla u 80 delegata za izbor Skupštine ULUCG. Nijesam prisustvovala sjednici zbog obaveza u školi. Ali, upućena sam u neka dešavanja, tako da sam se pojavila na izložbi. Učestvujem sa slikom koja se zove “Lanac” i koja je takođe iz novog ciklusa.

RB/BI: Uprkos priči da i među umjetnicima ima sujete, vi imate lijepu saradnju. Uvijek ste tu kada su izložbe, da razmjenite iskustva i podržite jedni druge, što je zaista za pohvalu.

Stanković-Drobnjak: Naravno, uvijek su dobrodošli razmjena mišljenja i informacije. Recimo na izložbi ateljea “Dalijas” smo došlo je do poznanstva sa Belisom Pajetićem, direktorom Kulturnog centra Pljevlja, pominjali smo i da bismo mogli neku saradnju da ostvarimo.

RB/BI: Evo i momenta kada bi trebalo da govorimo malo i o planovima za naredni period. Da li već imate pozive za izlaganje i gdje biste možda voljeli da se predstavite u Crnoj Gori, možda i van granica naše države. Koje su vaše želje?

 Stanković- Drobnjak: Moje želje su i da se predstavim van granica Crne Gore. Prvenstveno bih se možda još malo predstavila kroz primorje, u Herceg Novom i Kotoru, to mi je želja. U Tivtu, Petrovcu i Ulcinju sam izlagala. U pregovorima sam za izložbu u Podgorici, zatim sa Belisom Pojatićem za Pljevlja. Da malo morske i nove priče predstavim i na sjeveru. Zatim, možda i samostalna izložba u Beogradu.

RB/BI: Naravno, želimo Vam svu sreću i da nastavite tako divno da radite kao i do sada. Nisam istoričarka umjetnosti i ne mogu da napišem ovako lijepu kritiku kao Katarina Gazdić-Ilić, ali umijem da osjetim i da prepoznam što je ljepo.

Stanković- Drobnjak: I ja nekad volim da poslušam, recimo. Rekli su mi da bi trebalo da radim i male slike – minijature, pa ću i to da probam.

RB/BI: Da, srele smo se nedavno i na otvaranju izložbe minijatura u Dvorcu kralja Nikole. Kako vam se dopala ta izložba?

Stanković-Drobnjak: Jako, jako dobra. Koliko čovjek može detalja da uradi na jednoj malenoj slici. Baš čitav svijet u malom, prosto nevjerovatno.

RB/BI: Pozivamo naravno naše slušaoce i čitaoce da pogledaju izložbu u sali Dvorca, koja je u postavci do 3. maja. Nekako je, čini se, uvijek malo vremena za priču sa umjetnicima. Ali vjerujem da smo otkrile našim slušaocima neke detalje o vama koje možda nisu znali, kao i o vašem slikarstvu na koje ih upućujemo. Za kraj razgovora da pitam i da li ste možda razmišljali o nekom svom sajtu gdje ćete takođe predstaviti slike?

 Stanković-Drobnjak: Da. Ali za sada imam Instagram profil- danijela.danyart i Facebook nalog sa mojim  imenom i prezimenom. Tu su generalno sva dešavanja, što se tiče mojih slika krenula sam i sa online predstavljanjem, pa vjerujem da će se i to unaprijediti.

The post Nove priče Danijele Stanković Drobnjak first appeared on BARinfo.

Istoričarka umjetnosti, Katarina Gazdić Ilić ukazala je da autorka ovom izložbom predstavlja životne priče o djetinjstvu i čovjeku, te da u svojoj upornosti života „umjetnica bajkovito oblikuje krajolike svog unutarnjeg bića. U njemu se, od figuralnog, preko simboličnog, do asocijativnog, objedinjuju urbani i morski pejzaži, u jednu prirodnu, tajanstvenim nitima vezanu cjelinu. Kombinovanom tehnikom akrila i kolaža, vedrim i toplim koloritom i dekorativnim crtežom stvara samo svoju, jedinstvenu viziju svijeta. Morske nimfe, školjke, jedrenjaci, mornari, uhvaćeni ribarskom mrežom njenog stvaralaštva u prepoznatljivoj paleti, tvore promišljenu, razigranu kompoziciju, unutar morskog plavetnila u kome se odvija vječno traganje za smislom našeg putovanja“, istakla je Gazdić Ilić.

Pjesnik i predsjednik Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“, Labud Lončar, otvorio je izložbu istakavši paralelu između književnosti i poetike na platnu.

„Cilj mi je da dokažem da riječi Oskara Vajlda, da je ’cilj umjetnosti da otkrije umjetnost, a sakrije umjetnika’, večeras treba da izgube svoj značaj, jer cilj nam je da otkrijemo umjetnika i sve ono što je ovdje ona večeras predstavila – jedan bajkoliki svijet boja i snova. Ona se vodila latinskom izrekom Imago est ocultus poema (slika je skrivena pjesma). Pitaćete se otkud veze između pjesnika i slikara, to je jednostavno: pjesnici slikaju riječima, a pjesme slikari pišu svojim kičicama i bojama“, naveo je Lončar.

Autorka je za Radio Bar i Bar info kazala da su na njenim slikama „neka sjećanja na djetinjstvo, šušanjsku plažu, kamen, morske pejzaže, koji su joj praktično bili u dvorištu kuće“.

Prilikom rada na slici, kako ističe, trudi se da svoje „morske pejzaže“ poveže sa prirodom, tako da su na njenim platnima, na primjer, prelijepi leptiri sačinjeni od riba.

The post Bajkoliki svijet boja i snova Danijele Stanković Drobnjak first appeared on BARinfo.

„Večeras smo ovdje da se prisjetimo jednog našeg značajnog sugrađanina, slikara Branka Vukića, koji je po svemu zaslužio da mu se napravi jedan omaž, da se prisjetimo njegovog rada i njegovog truda, kao i pedagoškog rada koji nije bio kratak, već je obilježio više od četiri decenije u gradu pod Rumijom“, kazao je dr Milun Lutovac.

On je istakao da je ova izložba najava obilježavanja 40 godina OŠ „Jugoslavija“, koja će biti obilježena svečanom akademijom 16. maja u velikoj sali Doma kulture.

„Mislim da je Branko Vukić po svemu zaslužio da bude jedan od tih, prvih, o kojima se priča kada je u pitanju ta škola, zbog toga što je sav svoj vijek proveo u njoj i ostavio nama u gradu Baru veliko i značajno djelo.

„Branko je bio dosljedan sebi, bio je strpljiv i na svom putu bio je dosljedan tom nekom nauku iz jedne od najautentičnijih likovnih škola, a to je škola u Herceg Novom, koja je iznjedrila mnoge velikane likovne scene. Kao da je tu dobio taj pečat koji je nosio cijelog života. On je upravo u toj disciplini, koja je stečena na samom startu njegovog obrazovanja bio, pjesnički rečeno, zatočenik tih nekih pravila i dugo se nije usuđivao da se oproba u tom nekom stvaralaštvu, o čemu lijepo piše Vladimir Vlado Lukšić,“ kazao je dr Lutovac.

On je dodao da je jedan od mladih barskih stvaralaca kazao „da Branko Vukić mora biti dobar u ovom likovnom izrazu zbog toga što je bio fantastičan crtač, a onaj ko je dobar crtač drži pod kontrolom sve što se iz njega rađa i nastaje. Ispod mreže ovih koloritnih djela nalazi se jedan fantastičan, strpljiv, promišljen, u svojoj strukturi dat crtež koji to sve nekako objedinjava, skuplja i pravi od toga jednu lijepu maslinu, koja može biti i krik i ideja i molitva svemogućem bogu i sve što možete da doživite posmatrajući njegova djela. “

Dr Lutovac je istakao da mu je drago što su OŠ „Jugoslavija“ i Kulturni centar na ovaj način uspjeli da se oduže Branku Vukiću. Zahvalio je njegovoj porodici koja je omogućila da se izložba organizuje.

Danijela Drobnjak, profesorica likovnog vaspitanja u OŠ „Jugoslavija“, istakla je da je imala čast da upozna Branka Vukića.

„Njegov rad je mnogo uticao na mene, na moj pedagoški pristup i način rada u školi. Poštovala sam ga i voljela zbog očinskog odnosa kakav je imao prema meni i osjećaja pripadnosti umjetničkom svijetu, koji je meni nedostajao. Smatram da je Branko Vukić jedan od rijetkih stvaralaca koji je uspio da se afirmiše i opstane i kao umjetnik i kao pedagog. Čiika Branko je bio čovjek tih, povučen, strogih patrijarhalnih načela kojima je do kraja života ostao vjeran. Takve vrijednosti je prenosio i učenicima. Prema njima je imao neobičan pedagoško autoritativni pristup, kojim je nastojao da kod učenika stvori lijep i istrajan odnos prema umjetnosti. Takav je bio i njegov pogled na umjetnost, što se primjećuje na njegovim slikama, na kojima je maslina kao vječno i istrajno drvo. Pošto nije imao atelje, slikao je u učionici, za vrijeme ljetnjeg i zimskog raspusta, a nekad i popodne, kad nije bilo nastave. Tako da znate da su svi ovi radovi, većinom, potekli iz naše škole i iz naše učionice,“ kazala je Drobnjak.

Vladimir Vlado Lukšić, dugogodišnji prijatelj pok. Branka Vukića, koji je objavio je monografiju o njemu, otvorio je večerašnju izložbu. Istakao je da mu je drago što proslava jubileja OŠ „Jugoslavija“ počinje ovom izložbom.

„Branka sam upoznao negdje septembra 1949. godine. Tih godina sam živio u Podgradu. Bilo je tada jedno društvo, nažalost nekoliko njih je umrlo, među njima i Branko. Bili su tu i Ljubo Živković, Čiča Vukčević, Mišo Perišić, Safet Divanović, Truš, Milošević,“ kazao je Lukšić.

On je podsjetio da je Vukić završio hercegnovsku Likovnu školu, te da se sa njim družio čitavog života. „Intenzivno je druženje posebno bilo kad smo otišli obojica u penziju. Posebno subotom, ja bih otišao kod njega u školu da vidim što je tokom protekle nedjelje uradio“, kazao je Lukšić.

„Nažalost, već je devet godina da Branko nije sa nama, a sedam godina otkad je izašla monografija o njemu koju sam stvarno sa ljubavlju uradio i sa zadovoljstvom je predao i porodici a i javnosti“, kazao je Lukšić, koji je ovom prilikom pročitao odlomak iz svog djela. Podsjetio je da je na kraju knjige stavio jednu preporuku, da i Bar, kao i jug Francuske, dodijeli nagradu „Vitez masline“.

„Tada sam predložio da prvi laureati posthumno budu Ksenija Miranović i Branko Vukić. Oni to svakako zaslužuju“, kazao je Lukšić, dodajući da njegova inicijativa tada nije naišla na „neki veći odziv, nažalost, a već su se, kako je proteklo vrijeme stekli uslovi da još poneko dobije tu nagradu- je li to Vlado Iličković, Vebija Abazović, Dado Martinović, Božo Šalta… Prolazi vrijeme, Bar bi trebalo da tu nagradu ustanovi i dodjeljuje svake dvije godine, zaslužnima za očuvanje masline“, poručio je Lukšić, otvarajući izložbu.

The post Masline kao dio pejzaža, ali i kao ideja, krik i vapaj first appeared on BARinfo.

Petnaestak dana ranije, djeca iz Sutomora, Brca, Šušanja i Bara su ukrasila po svom nahođenju misijske kućice od gipsa – rad Mladena Perkovića iz Vinkovaca, a na izložbi su ponuđene na prodaju, kao i dvije umjetničke slike – Gorana Ćetkovića i Danijele Stanković Drobnjak.

Svečanosti su prisustvovali Nadbiskup barski i apostolski administrator Kotorske biskupije Rrok Gjonlleshaj, poglavarka provincije milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova sestra Valerija, a besjedio je kotorski biskup u miru, msgr. Ilija Janjić.

Milosrdne sestre sv. Križa iz Bara pjevanjem su animirale događaj, a u publici su bile i sestre franjevke od Bezgrješnog začeća – Crnogorske provincije, te predstavnici različitih humanitarnih udruženja i NVO, istaknuti pojedinci i volonteri koji djeluju na području barske opštine, pomažući siromašne, volontiraju u radu sa starijima na župama, pomažu u zbrinjavanju životinja, brinu se da okolina bude čistiji i ljepši… Veče je vodila Ana Čakalović.

Don dr Dejan Turza, upravitelj župe, pojasnio je razlog okupljanja i smisao godine misija i Svjetskog dana siromaha. Kotorski biskup u miru, mons. Ilija Janjić, govorio je o svojim iskustvima tokom posjete misonarima u Tanzaniji, uz prateće fotografije.

Slikarka Danijela Stanković Drobnjak pohvalila je radove djece. “Kućica nije izabrana slučajno jer ona simbolizuje mir, zajedništvo, porodicu i napredak. U izradi maketa koristili su prirodne materijale karakteristične za naše podneblje (šišarke, drvo, borove iglice, osušeno lišće, prirodne boje i povrće). Modeli su nalik afričkim kućicama u kojima tamošnja djeca žive. Na vrlo kreativan način djeca su naučila o svojim vršnjacima sa afričkog kontineta, učeći istovremeno o dječjim pravima, humanosti, solidarnosti kao i važnosti obrazovanja za njihov život”. Za ovu prigodu su ona, kao i slikar iz Brca Goran Ćetković donirali po jednu svoju sliku.

“Program čitavog dana bio je pod okriljem poruke pape Franje povodom ovogodišnjeg Svjetskog dana siromašnih – ‘Nada ubogih neće biti zaludu’. Papa je upozorio na nove oblike siromaštva danas: brojne osobe koje su morale napustiti svoje domove, djecu koja su prisilno odvojena od svojih porodica, mlade koji se žele ostvariti kroz zaposlenje, ropstvo seksualnog zlostavljanja i drogiranja. Sveti Otac nas tako poziva da se ne zaustavljamo samo na materijalnim potrebama, nego da svakom čovjeku koji je u potrebi pristupamo individualno prepoznajući njegove potrebe – materijalne, kulturološke i duhovne. Upravo radi toga smo pozvali nevladine organizacije i volontere koji rade na tome da se na lokalnom nivou pomogne siromašnom i ugroženom čovjeku, očuvanju šume i mora od smeća, te zbrinjavanju nezaštićenih i odbačenih životinja. Da je ovakav vid zahvale i okupljanja potreban, pokazao je lijepi odaziv različitih udruženja i organizacija: Caritas – Bar, zajednica Cenacolo, Izviđački odred ‘24. Novembar’, Novo i ljepše Sutomore, Udruženje Spičana – Nehaj, Žene Bara, Povjerenje, Čisto more, Zupci Production, Šapice i Sunčani sat”, rekao je za Bar Info idejni pokretač ove donatorske večeri, don Dejan Turza.

Svečanost je završena na tradicionalni način u hotelu “Izvor” – bogatom trpezom sa specijalitetima spičanskog kraja koju su pripremili domaćini, porodica Petrović. Organizatori donatorske večeri zahvalili su se poseban način domaćinima na ustupljenom prostoru, a msgr Ilija Janjić im je darovao prigodnu sliku, rad umjetnika iz Tanzanije.

The post Donacijska izložba za gladnu djecu Afrike first appeared on BARinfo.