Godina je 1348. Kuga hara Evropom, a u Firenci, kolijevci renesanse, okuplja se grupa mladih umjetnika koji će se bolesti i smrti oduprijeti pričanjem priča i uživanjem u životu, poklonjenim trenucima sreće u okruženju apokalipse.

Savremenim scenskim jezikom pričaju sedam priča iz Bokačovog “Dekamerona” i skoro pa ravnomjerno smjenjuju emocije. Humorno sagledavanje, ironija i apsurd poetička su sredstva kojima se u dramatizaciji služio Stevan Koprivica, a reakcije publike kazuju da nas dramaturg odlično poznaje.

“I kada vam se čini da imate gotov pozorišni proizvod, publika je ta koja daje konačni sud. Večeras je bilo zaista dobrih i pravih reakcija. Ono što smo mislili da će ići u komedijskom tonu, išlo je. U jednom trenutku su tu izvjesna tumačenja tragizma i gubitništva, to je bila i namjera reditelja, a publika je to jako dobro prepoznala pa se iz smjehova prešlo u jednu znakovitu tišinu i neku vrstu katarze, što i jeste svrha pozorišta”.

“Dekameron” je spoj različitih žanrova. Od farse, skerca, anegdote, pa do tragedije i melodrame, za koju Koprivica kaže da je kao pisac preferira.

“Svega toga ne bi bilo da Bokačovo svevremeno djelo nije dalo povoda da se napravi ovakav komad. Ovo je, takozvana, fragmentarna dramaturgija, niz slika koje na kraju daju jednu opštu, veliku sliku i vizuru spram bolesti, straha, religije, manipulacije i pokušaja malog, običnog čovjeka da se uspravi i da bude slobodan.“

Dejan Projkovski pripada vrhu regionalnog rediteljskog svijeta čiji su komadi nagrađivani i spajaju artističko i komercijalno. Makedonski reditelj ističe da ovo pozorišno ostvarenje ima duh mjesta u kom je nastalo, te da je u središtu priče čovjek i njegova ideja o ličnoj slobodi i izborima. Po njegovim riječima, i sam Bokačo govori o malom čovjeku koji hoće da se poigrava sa velikim temama.

“Čitao sam jedan tekst koji govori o tome šta je dokaz da postojanje ove civilizacije ima smisao, i između ostalog pominje se ‘Dekameron’, Danteov ‘Pakao’, Mikelanđelo, Leonardo Da Vinči, Petrarka. Zapravo, svi su oni gravitirali oko Firence i to je ta renesansa. Kada je čovjek postao centar svijeta, onda su se rodile velike stvari koje su do dan-danas najvažnije stvari istorije umjetnosti. Ova predstava zapravo slavi čovjeka“, kazao je reditelj dodavši da predstava ima ideju da slavi život i predstavi velike životne kontre, najveću sreću i najveću tugu.

Više od dva sata pred punim gledalištem smjenjivali su se maestralni glumci Narodnog pozorišpta Niškog i Gradskog pozorišta Podgorica. Ovaj ansambl, generacijski raznolik, energijom je vrlo ujednačen i predan. Omar Bajramspahić, glumac Gradskog pozorišta, sa rediteljem je sarađivao nekoliko puta i kaže da je sloboda koju on daje glumcima nešto što najviše cijeni.

“Ne koči nas, pušta me i da griješim da bismo na kraju došli do onoga što je i on, ali što sam i ja, želio. Večeras smo osjetili koji su to momenti na koje publika reaguje i to nam daje znak gdje da zaoštrimo ubuduće. Zaista se prelijepo osjećam u svim njegovim predstavama u kojima igram”, kazao je ovaj miljenik publike.

U predstavi još igraju: Miloš Pejović, Sanja Krstović, Vanja Jovićević, Dušan Kovačević, Maja Vukojević Cvetković, Pavle Popović, Una Lučić, Stefan Vuković, Lara Dragović, Evgenija Stanković, Dragana Jovanović i Dragiša Veljković.

Scenografiju potpisuje Valentin Svetozarev, muziku Goran Trajkoski, dok je raskošne kostime radila Marija Pupučevska. Scenski pokret i koreografija povjereni su Tamari Vujošević Mandić, asistent reditelja je Branka Knežević, a muzički urednik i korepetitor Renata Perazić.

Reprizno igranje “Dekamerona” zakazano je za večeras, na Ljetnjoj pozornici, u 21.30h.

The post Premijera Dekamerona na Barskom ljetopisu first appeared on BARinfo.