Iako, prvenstveno grafičar po opredjeljenju i obrazovanju, kasnija usavršavanja i stvaralačka sazrijevanja doprinijela su da se Đokaj, kao multitalentovani umjetnik, iskaže u više likovnih disciplina i stilskih pravaca što je dodatno potvrđivalo njegovu umjetničku virtuoznost. Medijska i stvaralačka razuđenost, pedagoški rad, uticaji raznih traganja i pronalaženja, studijski boravci u Italiji i Njemačkoj, zaokružili su Đokajev umjetnički credo, kazala je na otvaranju izložbe istoričarka umjetnosti i selektorka programa, dr Anastazija Miranović.

„U amplitudi, od geometrizovanih formi, preko figuracije do apstrakcije, već njegovi rani radovi ukazuju na uticaje matafizičkog, nadrealnog, asocijativno-apstraktnog, kao i slikarstva ekspresionizma, kojima će ostati dosljedan tokom čitavog stvaralaštva. Mirisi i zvuci zavičaja – rodnog Miljuša, Tuzi i rijeke Cijevne, uz nacionalni etos, etnos, epiku, dramatiku, folklor, u kontekstu bogatog materijalnog i nematerijalnog nasljeđa balkanskog kulturološkog prostora, činili su finu bazu za „kaleme“ civilizacijskih umjetničkih dostignuća – od antike i Vizantije, preko hrišćanstva i islama, renesanse, baroka, pa sve do evropske moderne i postmoderne. I otuda ne čudi, što su na Đeljoševim radovima, pored uobičajenih portreta i pejzaža, zastupljeni etno motivi nošnji, sačevi, pogače, ali i reminiscencije na praistorijska, antička i srednjevjekovna vremena, kroz mitologiju, ikonopis, fresko-slikarstvo i zapise iz Kurana.“

Cjelokupno umjetnikovo stvaralaštvo, u čijem središtu je stradalni, ranjivi i odljuđeni čovjek, karakteriše snažna umjetnička individualnost prepoznatljive likovne poetike i rukopisa. Istoričari umjetnosti i likovni kritičari, tražili su u Đeljoševom slikarstvu uticaje Đota, Brojgela, Boša, Šagala, De Kirika, Ernsta, Pikasa, sa jugoslovenskih prostora – Hegedušića i Dada Đurića, no, on je ostao svoj, autentičan, dosljedan i vjeran svom umjetničkom biću.

„Mjesta rođenja i mjesta življenja sudbina može beskrajno da udalji. Ipak, ona ostaju povezana neponovljivom autentičnošću individualnog života i pripadanja određenom prostoru. Sagledano u svojoj ukupnosti, djelo Đeljoša Đokaja, odraz je osobene „mentalne geografije“ i brižljivo njegovanog „kulturnog pejzaža“, koje se, pored svih tragalačkih uporišta/ishodišta, kroz lirsko, mitsko i mistično, kroz univerzalno i lično, vraća svom iskonskom, prapočetku, mjestu đe je „sjeme klicu zametnulo“ – Crnoj Gori, zavičaju, Miljušu“, kazala je Miranović proglasivši izložbu otvorenom.

Izložbu, koja će u Zavičajnom muzeju (Dvorac kralja Nikole) biti postavljena do 23. avgusta, čini 39 radova iz privatne kolekcije Seada Đokaja. Nakon Bara, Đokajeva djela biće predstavljena u Skoplju i Prištini.

The post Otvorena izložba Đeljoša Đokaja u Zavičajnom muzeju first appeared on BARinfo.

Đokajeva izložba predstavlja svojevrsnu retrospektivu umjetničkog stvaralaštva ovog osobenog umjetnika, s obzirom na to da situira njegove radove u pedesetogodišnji vremenski okvir, od ranih šezdesetih godina prošlog vijeka do kraja prve decenije 21. vijeka. 

Iako, prvenstveno grafičar po opredjeljenju i obrazovanju, kasnija usavršavanja i stvaralačka sazrijevanja doprinijela su da se Đokaj, kao multimedijalni umjetnik, iskaže u više likovnih disciplina i stilskih pravaca. Crtež/grafika (najčešće akvatinta) predstavljaju svojevrsnu „uvertiru“ Đeljoševe slike, koja sublimira jedinstveni/autentični konceptualno-fenomenološki, estetski izkaz. Medijska i stvaralačka razuđenost, pedagoški rad, uticaji raznih/različitih traganja i pronalaženja, studijski boravci u Italiji i Njemačkoj, zaokružili su Đokajev umjetnički credo. U amplitudi, od geometrizovanih formi, preko figuracije do apstrakcije, već njegovi rani radovi ukazuju na uticaje matafizičkog, nadrealnog, asocijativno-apstraktnog, kao i slikarstva ekspresionizma, kojima će ostati dosljedan tokom čitavog stvaralaštva, zapisala je u pratećem katalogu izložbe dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti, selektorka Likovnog programa „Barskog ljetopisa“, koja će otvoriti izložbu.

Đeljoš Đokaj/Gjelosh Gjokaj je rođen 1933. u selu Milješ, nadomak Tuzi (Crna Gora). Diplomirao je 1963. na grafičkom odsjeku ALU u Beogradu, u klasi prof. Boška Karanovića. Magistrirao je 1966, takođe, na ALU u Beogradu. Kao scenograf, učestvovao je u realizaciji antologijskog filma „Lelejska gora“ (1968) po istoimenom romanu Mihaila Lalića. U Italiji je 1977. proglašen za najboljeg slikara Italije za tu godinu. Dobitnik je najvećeg državnog priznanja Crne Gore –Trinaestojulske nagrade. Kao ugledni umjetnik, međunarodne reputacije, imenovan je za profesora na FLU na Cetinju. Status istaknutog kulturnog stvaraoca dobio je 2010. Odlukom Vlade Crne Gore. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Kosova, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, Udruženja likovnih umjetnika Srbije i Akademije nauka, književnosti i umjetnosti u Palermu. Njegova djela zastupljena su u mnogim muzejima i galerijama širom svijeta i cijenjena među kolekcionarima. Umro je 2016. godine u Minhenu. 

The post Treća izložba u znaku Đeljoša Đokaja first appeared on BARinfo.