Na kampu će učestvovati brojni ljekari iz Crne Gore i okruženja, prvenstveno specijalisti endokrinologije i nefrologije, koji će polaznicima predočiti kako dijabetes utiče na bubrege i kakve visokorizične komplikacije može izazvati, kako ih spriječiti, ali, uz pomoć psihologa, i savjetovati oboljele kako se nositi sa još jednom zdravstvenom tegobom koju izaziva šećerna bolest. Pacijenti, od kojih mnogi nose teške životne priče i svakodnevno se bore za zdravlje, prenijeće svoja iskustva, a treći dan kampa posvećen je temi „Tehnologija, zdravstvena njega i sveobuhvatni timski pristup”.

Organizatori tradicionalnog susreta dijabetičara, ljekara i medicinskog osoblja u Baru su NVO „Plavi krug” – Društvo za borbu protiv šećerne bolesti Bar i Savez dijabetičkih društava Crne Gore.

Ova svojevrsna zdravstvena misija, koja je kroz petnaest godina postigla mnogo u podizanju svijesti građana o potrebi prevencije i pravilnom liječenju, ali i u nabavci medicinskih pomagala za dijabetičare, traje u kontinuitetu deceniju i po zahvaljujući posvećenosti dr Valentine Kalinić, endokrinološkinje i predsjednice „Plavog kruga”. Ona je u razgovoru za Radio Bar i Bar info istakla da su joj u složenoj i skupoj organizaciji ovakvog skupa stalna podrška Opština Bar, farmaceutske kuće, privrednici i pojedinci, ali i kolege ljekari i medicinske sestre, koji volonterski daju snažan doprinos da ova priča postigne svoj cilj i puni efekat.

Dr Kalinić je započela i novi projekat „Žena kroz život”, posvećen problematičnim fazama u životu ljepšeg pola, ne samo kada je riječ o menopauzi, već i hormonalnim problemima koji se danas sve češće javljaju i kod djevojaka.

„Teško se nositi sa dijabetesom i potrebno je ogromno razumijevanje porodice, snaga i spremnost oboljelog, ali i adekvatan pristup i terapija od strane ljekara i medicinskog osoblja. Šećerna bolest je u porastu, sa tendencijom stalnog povećanja broja oboljelih, a pošteđena nijesu ni djeca. Imamo bebe od dva mjeseca do starijih ljudi od osamdeset godina koji imaju dijabetes. Naravno, simptomi se razlikuju, ali pristup u liječenju i način praćenja je isti. Moj cilj je od početka bio da skrenemo pažnju na opasnosti, da doedukujemo pacijente i nas, ljekare i medicinske sestre. Posebno moramo voditi računa o djeci. U septembru smo, kada počinje školska godina, i bilo bi veoma dobro da roditelji djece sa dijabetesom upoznaju nastavnike, pedagoge i psihologe sa tom činjenicom, jer je neophodan poseban, naravno, nikako diskriminišući odnos, već suptilan, sa posebnom senzibilnošću prema djeci dijabetičarima. Dešava se da zaborave da uzmu užinu, što je iznimno važno kod dijabetesa; takođe, oni moraju da izađu iz učionice i daju sebi insulin. Zato i škole i vrtići, odnosno zaposleni, moraju imati tu informaciju. Udruženja djece sa dijabetesom su tome veoma posvećena”, kazala je dr Kalinić, koja je naglasila da su danas, nažalost, autoimune bolesti u porastu.

„Dešava se da u jednoj porodici dvoje djece dobije dijabetes. Nekada su najmlađi naši najbolji pacijenti, jer su od najranijeg djetinjstva suočeni sa problemima koje nosi to stanje, prihvatili su način života sa dijabetesom i prilagodili mu se. Od šesnaeste do osamnaeste godine je tranzitni period, što nekada nije bilo prepoznato od strane institucija (Institut za bolesti djece u Podgorici sada je formirao grupe, što je značajna podrška), nakon čega, umjesto pedijatra, mlade ljude sa dijabetesom prati endokrinolog. Važno je pacijentima približiti kako se mjeri šećer, koriste trakice i pumpe. Zato sam predložila da se u našoj, barskoj bolnici otvori posebna ambulanta, u kojoj bi ljekari i tehničko osoblje pratili novine, edukovali sebe, ali i pacijente. U tom smislu važan nam je i kamp, koji se od devetog, kada je, zbog poznatih okolnosti, bio priređen onlajn, uvijek fokusira na određenu problematiku, jer dijabetes sa sobom nosi raznovrsne komplikacije i brojne zdravstvene tegobe. Često kada se pojave drugi problemi – srčani, visok pritisak, nefrološke komplikacije – saznamo da pacijent ima šećer. Osim što smo uobičajeno na kampovima posvećeni ishrani, novinama u terapijskom pristupu (dijabetologija je u posljednjoj deceniji napredovala, kako u pomagalima, tako i u terapijskom pristupu, posebno za dijabetes tip 2) i trudnoći, ovoga puta to je nefropatija, jer pacijenti sa šećernom bolešću tip 2 od početka imaju sve faktore rizika za razvoj bolesti bubrega. Ako prođemo kroz dijalizne centre, vidjećemo da su sedamdeset posto onih koji su na dijalizi dijabetičari. To je invazivna terapija, koja je teška za pacijente, učestala i još jedan dodatni činilac koji remeti život i zdravlje. Da ne bi došlo do dijalize, kao terminalnog stadijuma, moramo sve uraditi da osobe sa dijabetesom, uz sve komplikacije, ne dobiju i ovu, koja je, uz bolesti očiju, nogu i krvnih sudova, veoma otežavajuća za pacijenta. Zato će sa nama na kampu biti svi nefrolozi u Crnoj Gori i pedijatri-nefrolozi. Na kampu će učestvovati i oni koji imaju komplikacije, sa napomenom da nije isto kada je neko u prvom, a neko u četvrtom stadijumu nefropatije. Ako je pacijent u prvom, mora naučiti kako da se hrani, kako da drži šećer i pritisak pod kontrolom, odnosno kako da zaustavi progresiju. Pacijent koji je u nultom stepenu ima šanse da preduprijedi, već za pola godine, tu vrstu komplikacije. Zato nam je važno da im u početnim stadijumima ponudimo rješenja i terapiju koja će odgoditi dijalizu ili doprinijeti da nikada ne dođe do nje. Pacijenti koji su već na dijalizi biće u prilici da čuju što moraju preduzeti kako im ne bi bila, na primjer, amputirana noga. S obzirom na to da će na kampu učestvovati pacijenti u različitim fazama oboljenja, prenijeće jedni drugima iskustva, što, uz stručne savjete ljekara, može biti dragocjeno”, istakla je dr Kalinić, dodajući da će sa njima biti i mlade žene koje su od početka u toj priči. Dolazile su kada su imale svega 15 ili 16 godina, a sada su već majke koje su, sa dijabetesom ili nefropatijom (koja se češće javlja u trudnoći), rodile djecu. One su, kako je sa posebnim zadovoljstvom kazala dr Kalinić, pokazale nevjerovatnu snagu i spremnost da se nose sa bolešću na pravi način, uz podršku ljekara i porodice.

Kamp je puno postigao za petnaest godina postojanja. Trakice za pacijente poslije osamnaeste godine, do kojih je teško bilo doći, a koje mnogo manje koštaju od amputacije noge ili barokomore, ističe dr Kalinić, bile su dostupne tek nakon inicijative sa kampa.

„To je bio vanredan uspjeh, jer su trakice za dijabetes bile veliki materijalni izdatak za porodice koje imaju jednog oboljelog člana, a ponekad i više. Bez njih dijabetičari ne mogu da funkcionišu, a nažalost, još uvijek ih nemamo za dijabetes tipa 2. Te iste godine, nakon višegodišnjeg trajanja kampa, dobili smo i senzore, a zatim i pumpe. Osobe sa dijabetesom tip 1 trebalo bi da dobiju senzore i poslije dvadeset sedme godine. To nam je cilj, a trebalo bi da bude i našim institucijama, jer uvijek je bolje prevenirati komplikacije. Ponavljam, liječenje posljedica dijabetesa košta mnogo više od pumpi i senzora. Dijaliza je već komplikovani tretman, da ne govorim o transplantaciji bubrega, nakon što ih šećerna bolest ošteti. Dijabetološka savjetovališta moraju biti prodornija i glasnija, a ja sam već razgovarala sa predsjednikom Opštine, koji ima puno razumijevanja, da za udruženje dobijemo prostorije gdje bi se pacijenti, ljekari i medicinsko osoblje susretali, razgovarali i edukovali. Vrlo je važno, i to bi bila značajna motivacija za pacijente, da imaju svoj kutak, što bi, naravno, trebalo organizovati u svim gradovima”, poručuje dr Kalinić, koja je posljednjih godina posvećena još jednom zdravstvenom problemu i projektu „Žene kroz život”, koji nije prepoznat u našem društvu na pravi način, a često ni u medicinskim krugovima. Obrađuje problematiku koju donosi menopauza – prelazni period kod žena, ali i sve izraženije tegobe koje imaju djevojke – insulinsku rezistenciju i gojaznost (koja otežava začeće) i, uz to, doprinose estetskom narušavanju fizičkog izgleda kroz maljavost, ćelavost i probleme sa kožom.

Ovaj projekat, kazala je dr Kalinić, skreće pažnju na terapiju u takvim slučajevima u vidu hormonalne supstitucije, koja je dugo, kako ističe, bila tabu tema i među ljekarima.

The post XV Edukativni kamp – dijabetes i nefropatija first appeared on BARinfo.

Cilj kampa jeste unaprjeđenje znanja, razmjena iskustava i jačanje saradnje između pacijenata i zdravstvenih radnika, posebno medicinskih sestara, jer su one glavna spona u tom procesu, kazala je za Radio Bar i Bar Info, osnivač kampa, dr Valentina Kalinić, internista, endokrinolog i predsjednica NVO „Plavi krug”, koja se osvrnula na početke kampa, prije četrnaest godina, i efekte koje su postigli.

„Trudili smo se da budemo preteča u nečemu važnom, da pratimo promjene u dijabetologiji, jer medicina stalno napreduje, a ako se nešto značajno promijenilo u poslednjih dvadeset godina, onda je to liječenje i tretman, odnosno nadzor osoba sa dijabetesom. Naš, odnosno cilj udruženja ‘Plavi krug’, bio je da utičemo na pacijente da dijabetes ne dovede do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija koje mogu da ugroze normalno funkcionisanje i život. Uz sve ljekare raznih specijalnosti, trudili smo se da na kampu uvijek bude prisutan doktor za ishranu, odnosno higijenu, sa akcentom na ishranu i fizičku aktivnost, ali da sa nama budu i profesori fizičke kulture i psiholozi, jer za ovu ‘trku’ na duge staze, koju donosi dijabetes, neophodna je podrška, počev od roditelja, do stručnih lica. Na početku kampa, imali smo i druge ciljeve – da ostvarimo prava za pacijente, i mnogo toga smo i postigli. Na primjer, do tada su trakice bile namijenjene samo pacijentima do osamnaeste godine, poslije 2018. dobili smo trakice, insulinske pumpe, pomoć za pacijente do osamnaest godina uz podršku drugih nevladinih organizacija, ostvarili pravo na refundaciju troškova za senzore, koji su od ove godine dostupni svima u Crnoj Gori – pacijentima koji imaju pumpu i onima do dvadeset i sedme godine života, dok ne završe studije, odnosno onima koji imaju dijabetes 1, a ne koriste pumpe. U međuvremenu, dobili smo i veći broj doktora endokrinologa, koji se posebno bave dijabetologijom, i nastavili dobru tradiciju da, već na nivou primarne zaštite u domovima zdravlja, imamo savjetovališta, gdje će pacijenti dobiti preporuke i biti upućeni na dalje kontrole, u trenutku kada još ne osjećaju tegobe”, kazala je dr Valentina Kalinić, rezimirajući učinke četrnaestogodišnje misije barskog Kampa za osobe sa dijebetesom. Ona je upozorila da je dijabetes jedna od najmasovnijih nezaraznih bolesti u savremenom dobu, koja prouzrokuje i ogromne troškove u liječenju pacijenata zbog teških zdravstvenih komplikacija.

„Naš cilj jeste prevencija, kako se ne bi razvio dijabetes tipa 2 kod pacijenata, a kampanja počinje od najmlađeg uzrasta, već od škola i vrtića – da djeca ne jedu nezdravu hranu, ne budu gojazna. Kod pacijenata koji imaju dijabetes 1, trudili smo se da damo podršku, da imaju sigurno utočište. Mnogi od učesnika kampa imali su šesnaest godina kada su počeli da dolaze, a danas su oženjeni ili udati, u stalnom smo kontaktu, oni su meni podrška za održavanje kampa, ja njima, ali su i primjer za nova lica koja nam se pridruže i shvate svrhu kampa. Oni šire informacije, svoja iskustva, a učesnici kampa su osobe sa dijabetesom iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Kamp je imao i jednu drugu funkciju – dali smo ideju za organizovanje sličnih događaja u drugim gradovima, pa smo ove godine prvi put, imali kamp za djecu mlađu od četrnaest godina sa dijabetesom, na Cetinju. Ja sam bila gošća na tom kampu, na kojem su doktori, pedijatri i endokrinolozi, odradili odličan posao, jer djeca su bila bez roditelja, a takav način komuniciranja sa njima pokazao je značajne prednosti”, naglasila je dr Kalinić, koja je ponovila da su zdravstvene komplikacije koje izaziva dijabetes veoma teške i opasne.

„Dijabetes često dovodi do amputacije noge, stopala, sljepila, veliki broj pacijenata je na dijalizi i ima potrebu za transplantacijom bubrega, česte su i kardiovaskularne bolesti… To uništava život pacijentima, nanosi štetu društvu. Kako nema simptoma i najava u početnom stadijumu, veliki broj dođe u poodmakloj fazi bolesti, ili u predkomatoznom stanju. Zato je neophodno da postoje savjetovališta koja će ciljano pozivati pacijente, vršiti kontrolu, uočavati te male, često neprimjetne promjene i raditi na njihovom suzbijanju, jer mnogo je lakše i manje posljedice ostavlja kod pacijenata pravovremena reakcija”, poručila je dr Kalinić, navodeći koliko je važno umrežavanje, stvaranje timova koji će pratiti pacijente, jer su često nemarni prema svom zdravlju. Treba im poslati poruku, naglasila je doktorka, da obrate pažnju na svoje zdravlje, čak i onda kada ih ništa ne boli.

„Od desetog kampa smo zato akcenat stavili na timski rad. To se dopalo i medicinskim sestrama, a od prošle godine na kamp pozivamo ljekare opšte prakse, kako bi im ukazali na novine u tretmanu i načinu liječenja. Iskristalisala se potreba za dodatnom edukacijom sestara, koju one, uobičajeno prolaze, ali ovoga puta biće još više nego do sada stavljen akcenat na taj segment medicinske podrške. Napravićemo paralelno dva kampa – za medicinske radnike i ljekare, kao i kamp za pacijente sa dijabetesom, a na kraju ćemo u zajedničkim radionicama, kroz kvizove i časove, to što smo naučili podijeliti, razmijeniti iskustva i pomoći jedni drugima. Na primjer, pumpe i senzori, nisu ‘bauk’, ali pacijenti kojima nema ko na to ukaže, imaju strah i predrasude prema njihovom korišćenju. Nije sve ni u terapiji, puno zavisi od individualnog pristupa, prije svega spoznaji o važnosti sprovođenja dijete i fizičke aktivnosti. Kada to postignemo kod pacijenta, onda smo na dobrom putu da adekvatno pratimo i kontrolišemo šećernu bolest. Sestre su važna spona između pacijenta i ljekara, zato je značajno da prođu dodatnu edukaciju, u prisustvu doktora raznih specijalnosti koje će okupiti ovaj kamp, ne samo iz Crne Gore, već i regiona. Među njima će biti i ljekari koji imaju djecu oboljelu od dijabetesa, što će, takođe, biti dodatno iskustvo, a imaćemo i gošću iz Novog Sada koja je patentirala hleb namijenjen ovim pacijentima. Donijeće svoju YouTube prezentaciju, održati radionice . Ona pravi hleb sa glikemijskim indeksom pogodnim za dijabetičare, a znamo da je to namirnica koje se najteže odriču. U Vojvodini se taj hleb već proizvodi, ali kako mu je rok trajanja 24 sata, ne može da ga distribuira u druge krajeve. Zato će učiniti dostupnim recept, kako bi mogao da se pravi i ovdje, u Crnoj Gori, ali i u drugim zemljama regiona”, kazala je dr Valentina Kalinić.

Svaki kamp, učešćem i porukama svih prethodnih godina, podržavale su poznate muzičke zvijezde, umjetnici, sportisti, javni radnici, a finansijski, prvenstveno, opština Bar, privrednici, farmaceutske kuće i pojedinci, koji su prepoznali njegovu važnost.

„’Plavi krug’ je, kao nevladina organizacija, na listi prioriteta kada je riječ o finansiranju iz lokalnog budžeta, ali Opština je uvijek tu kada nas treba i dodatno podržati, na čemu sam veoma zahvalna. To me dodatno obavezuje da istrajem, iako, uz sve druge obaveze, nije jednostavno organizovati skupove na ovom nivou. Zahvaljujem se i svim pojedincima, privrednicima, umjetnicima i sportistima koji su svih ovih godina uz nas, kao i Radio Baru, koji nas prati od samog početka”.

The post XIV Edukativni kamp za dijabetes – dva kampa jedna misija first appeared on BARinfo.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info, profesorica Nikoleta Strugar ispričala je kako je došlo do saradnje.

„Video je posvećen borbi za normalan život sa dijabetesom. Cover popularne numere Survivor – ‘Eye of the Tiger’, Slađana i ja smo snimile još u martu u Podgorici, u studiju Mihaila Radonjića. Želja nam je bila da to i ekranizujemo. Odmah smo se jednoglasno dogovorile da ekranizacija bude povjerena ‘Bubulj produkciji’ i Dejanu Seniću, ali dugo nismo mogli da nađemo sponzore. Obratila sam se mojoj prijateljici Branki Ćalasan predsjednici NVO ‘Portret’, koja me spojila sa dr Valentinom Kalinić iz „Plavog kruga“, i onda je sve nekako išlo glatko. Na treningu kod Nađe Milošević uočila sam Nenada Dulovića, koji je uprkos tome što mu je sa 11 godina diagnostikovan diabetes, već sa 18 godina postao vicešampion Evrope. To sam rekla dr Valentini, ne znajući da je on ustvari njen pacijent. I tako su se nekako sklopile sve kockice“, priča profesorica Strugar.

„Pjesma ‘Eye of the tiger’ vezana je za životne borbe, istrajnost i dostojanstvenost. Mislim da je to jedna od najboljih numera koju smo mogle obraditi – simbol borbe i pobjede“, ističe prof. Slađana Božović.

„Veliku zahvalnost dugujemo kao prvo režiseru Dejanu Seniću, koji je, takođe, bio zadužen i za kameru, kao i Branku Maljeviću. Sjajnu montažu odradili su Zorica Vučeljić i Filip Despotović. Za frizure je bila zadužena Indira Jevremović, a za šminku Marijana Knežević. Kadrovi su snimani u parku Dvorca Kralja Nikole. Posebno zahvaljujemo Luki Bogdanoviću vlasniku restorana ,Knjaževa bašta’ koji nam je izašao u susret i za potrebe snimanja spota pozajmio klavir, kao i Srđanu Vukićeviću, vlasniku teretane ‘Maximus’, u kojoj je sniman dio spota“, dodale su profesorice.

Kadrovi su snimljeni krajem jula.

„Bila je ‘paklena’ atmosfera, što zbog vrućine, što zbog režisera Deja i Branka, koji su bili jako zahtjevni. Snimali smo od deset do dva, po najvećoj vrućini i sa dronom ponavljali neke kadrove puno puta, ali smo zadovoljni što je na kraju sve to tako divno ispalo. Nenad je snimao četiri dana kasnije. A to je tek bilo zahtjevno. Ipak, na kraju se sve lijepo uklopilo. On je to profesionalno odradio i baš ozbiljno shvatio svoj zadatak“, naglašava prof. Strugar.

„Ja sam inače takav da što god radim želim da se tome maksimalno posvetim, tako sam se posvetio i snimanju spota. Prezadovoljan sam kako je spot na kraju ispao. Smatram da bi trebalo što više da se promoviše taj video, kako bi što više ljudi vidjelo. Volio bih, to je još jedna od lijepih stvari, da se i dalje bavim time. Sigurno bih prihvatio još ponuda, jer mi je to nekako bio izazov. Osjećao sam se prijatno dok smo snimli kadrove i baš sam zadovoljan. Nikoleta, Slađana, dr Valentina i ‘Bubulj produkcija’ su realizovali predobar projekt, ponosan sam i čast mi je što sam bio dio toga“, zadovoljan je Nenad Dulović.

Za Radio Bar i Bar Info ispričao je da karate trenira od svoje desete godine, kako se kao dječak suočio sa dijagnozom u jedanaestoj godini ali i koji su danas njegovi izazovi i želje.

„Tokom ovih 14 godina koliko treniram, napravio sam velike rezultate, stekao sam nacionalnu penziju, osvojio sam puno medalja sa evropskih i balkanskih takmičenja… Prvak države sam bio 13 puta za redom. Manje-više zadovoljan sam, ali ne planiram da se tu zaustavim. Volio bih da treniram još koliko je moguće i da postižem dobre rezultate“, priča Dulović.

Kao jedanaestogodišnjaku prisjeća se, nije mu bilo teško da se prilagodi novom načinu života. Njegova rođena sestra ima dijabetes od svoje treće godine, pa su, kako kaže, i roditelji bili upućeni, te mogli lakše da mu objasne to stanje.

„Nisam imao nikakvih problema da to shvatim, kao što danas puno djece to ima u početku, jer često budu tvrdoglavi… Ne žele da shvate da moraju nešto drugačije od svojih vršnjaka. To je mislim, jedan od najučestalijih problema djece sa dijabetesom“, smatra Dulović i ističe da je u svemu tome izuzetno važna uloga i podrška roditelja.

„Na njima je da obrate pažnju na svoje djete i nađu način da im objasne kako da pristupe tom problemu. Ne da im pričaju da nešto moraju drugačije nego druga djeca, već da apsolutno mogu sve isto, samo što nešto moraju da rade u ograničenim količinama. Naročito što se tiče ishrane i brige o svom zdravlju“, objašnjava Dulović.

A kako bi saznali odgovore na brojna pitanja Dulović potencira i veliki značaj Edukativnog kampa za osobe sa dijabetesom koji u Baru organiuzje NVO „Plavi krug“.

„I ranije sam dolazio i svakog puta dobio koriste savjete. Uvijek sam nešto novo naučio. Koristio sam priliku da pitam da mi objasne što mi nije jasno. Savjetovao bih onima koji imaju dijabetes da iskoriste mogućnost da od vrhunskih ljekara koji drže predavanja na kampu, riješe nedoumice, razmijene iskustva i čuju priče i drugih učesnika. Ja imam obavezu da četiri puta toku dana primim insulin i to je jedino što me podsjeti u toku dana da imam dijabetes“, priča ovaj istaknuti sportista i poručuje mladima sa dijabetesom da „ukoliko brže prihvate tu činjenicu bolje će živjeti sa njom i prihvatit će kao dio sebe“.

Fizička aktivnost, ali i koliko god je moguće, izbjegavanje stresnih situacija i nalaženje pravog načina da reaguju na njih, nešto je što takođe smatra veoma bitnim za osobe sa dijabetesom.

“Primijetio sam i tvrdim da je to jedna od najbitnijih stavki – dobro raspoloženje vodi sigurno i do dobrog načina razmišljanja, a i to je ono što drži nivo šećera u krvi regulisanim. Vjerujte mi, koliko god da pratimo dobru ishranu, terapije i savjete doktora, ukoliko nismo dobro raspoloženi, ako se dobro ne osjećamo, sve može da ‘padne u vodu’”, naglašava Dulović.

On trenira dva puta dnevno. Tokom procesa priprema za velika takmičenja nekad odradi i tri treninga.

“Ali, to je profesionalni sport. Bude nekad mnogo teško u smislu, ako je previše fizičke aktivnosti, a šećer u krvi treba da bude ni prenizak ni previsok. To su neke stvari koje se uče vremenom. Kada osluškujete i upoznajete svoje tijelo, kada i kako reaguje, bude sve lakše i lakše. Dijabetičarima je od izuzetnog značaja fizička aktivnost. To je nam daje prostora da možemo da napravimo neki ‘luft’ u ishrani da se nekad i malo opustimo”, dodaje Nenad.

A uz to preporučuje i “što više smijeha, druženja i pozitive”.

“Dijabetičari ne treba sebe da smatraju drugačijima od ostalih ili da se stide toga, da misle da imaju problem, već da slobodno pred bilo kim, mogu da kažu da imaju dijabetes. Poznajem ljude koji su imali te probleme. Možda sam ih i ja kao mlađi nekad imao, ali sam shvatio da je to danas sasvim normalna stvar. Od toga ne možemo pobjeći. Uvijek će biti tu i čekati nas da prihvatimo, da prigrlimo tu činjenicu i da nastavimo da živimo sa tim, onako kako treba da se živi. Što prije shvatimo da je dijabetes dio nas, to će nam biti lakše. Dobra fizička aktivnost, smijeh, osmijeh uvijek, ishrana i, naravno, što prije prihvatiti da moramo da živimo s tim, to će će biti lakše po nas, naše vrijeme i sve ljude oko nas”, zaključuje Nenad.

The post VIDEO: Snažna umjetnička i ljudska poruka mladima sa dijabetesom first appeared on BARinfo.

Za razliku od prethodnih, kada se radilo na edukaciji pacijenata, ove godine je akcenat dat umrežavanju i edukaciji medicinskog kadra.

Prvi dan Kampa protekao je u znaku sveobuhvatnog pristupa dijabetesu i  predavanjima o četiri najvažnija postulata u njegovom tretiranju – terapiji, ishrani, fizičkoj aktivnosti i samokontroli.

Drugi dan je bio posvećen savremenim terapijskim opcijama za tretiranje dijabetesa – insulinskim pumpama i senzorima. Tokom trećeg dana, nakon prijepodnevnog rada, polaznici kampa posjetili su Staru maslinu, Barsku uljaru i maslinjak porodice Sadiku u Valdanosu.

Današnja predavanja bila su posvećena dijabetskom stopalu, čestoj komplikaciji. Eminentni predavači razmijenili su iskustva u liječenju i objasnili koliko je važno da pacijenti, dok se dobro osjećaju, poštuju savjete struke.

Tokom čitavog kampa bilo je riječi o formiranju medicinskih timova. Istaknuto je da je veoma važno da se na nivou primarne zdravstvene zaštite, u domovima zdravlja, prepozna potreba pacijenata, ali i da se oni edukuju i osvijeste, kako bi u toku liječenja imali što manje negativnih posljedica.

Marija Stanišić, specijalista porodične medicine iz Doma zdravlja Herceg Novi prvi put je na kampu.

„Nosim veoma lijepe impresije. Možda je i pravo vrijeme da se okupimo u ovolikom broju poslije epidemiološke situacije kakva jeste bila, bezmalo evo već tri godine. U ova tri dana sve moje kolege, izabrani ljekari saglasni su da bi trebalo na neki način ponovo vratiti svrsishodnost tima izabranog doktora koja je po malo zagubljena u vremenu epidemije, a i nešto prije nje“, kaže dr Stanišić.

Ona je za Radio Bar i Bar info istakla da je doprinos izabranih ljekara tokom  epidemiološke situacije nemjerljiv, iako se često nenamjerno zaboravlja koliko su značili i građanima i zdravstvenom sistemu.

„Pošto je ovo kamp o dijabetes melitusu i pošto je tema šećerna bolest, lijepo je reći da bi trebalo vratiti savjetovališta za dijabetes u pravom svjetlu na pozornicu primarne zdravstvene zaštite. Jer, naš primarni zadatak jeste prevencija. Džaba imali najbolje ljekove, najbolju volju Fonda da sve to podrži, ako zakaže preventiva. A ona jeste zakazala, zbog razumljivih epidemioloških okolnosti koje smo imali“, istakla je Stanišić.

Ona smatra da bi se sve to realizovalo, mora se vratiti tim izabranog ljekara, porodičnog doktora, na mjesto koje mu pripada u zdravstvenom sistemu.

„Svrsishodnost medicinske sestre u timu izabranog ljekara, koju niko drugi ne može da zamijeni, pa ni sam doktor, se u ovom trenutku izgubila. Ogroman dio posla u preventivnom radu i radu savjetovališta treba da nosi ona“, objašnjava Stanišić, dodajući da je to sve nekako zagubljeno i samo forma na papiru. Posljedica toga je da je sve manje pacijenata motivisano da posjećuje savjetovališta koja dugo nisu radila.

„Kamp je bio pravi način da nas opomene na šta moramo obratiti pažnju da bi bilo na korist pacijentima, a onda i samim ljekarima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Utisak je da smo kolege sa primarnog, sekundarnog i tercijarnog nivoa sada ovdje bile tim. Samo timski rad u medicini donosi rezultate. Svako je imao svoju ulogu i izgledali smo kao tim koji može dobiti tu bitku“, kazala je Stanišić, dodajući da su tu bile „sjajne medicinske sestre iz KBC-a“, što je, objašnjava „opet motivacija za sestrinski kadar na primarnom nivou, jer učimo od boljih i to tako treba da bude“. Kamp je bio skup različitih ljudi od kojih je svako veoma važna karika u lancu koji mora biti neraskidiv, i na čijem se osnaživanju mora raditi da bi pacijent bio zadovoljan“, zaključila je naša sagovornica.

Sanja Minić, strukovna medicinska sestra specijalista, glavna sestra Interne klinike u KC Crne Gore po peti put učestvuje u radu Kampa.

„Ove godine mislim da je kamp najbolje organizovan, zato što smo imali tri tematske cjeline. Prvog dana razgovaralo se o dijabetesu – o tipovima dijabetesa, o ishrani, fizičkoj aktivnosti, samokontroli. Drugi dan je bio posvećen vrstama insulina, pravilnom davanju insulina, što je veoma bitno kod naših pacijenata i insulinskim pumpama koje predstavljaju novinu u liječenju dijabetesa. Treći dan je posvećen dijabetskom stopalu, koje predstavlja jednu od najčešćih komplikacija kod dijabetesa“, kazala je Minić za Radio Bar i Bar Info, dodajući da je zajednička uloga primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite da do ove komplikacije ne dođe.

„Na prvom mjestu izabranog ljekara, zatim endokrinologa, medicinskih sestara… Kad već dođe do dijabetskog stopala, onda imamo i neurologe i vaskularne hirurge i medicinske sestre sa Vaskularne hirurgije, koje igraju veliku ulogu u liječenju dijabetskog stopala“, objasnila je Minić.

Ona ističe da svi pacijenti koji imaju smanjenu toleranciju na glukozu ne moraju dobiti dijabetes.

„To zavisi od načina života, od ishrane, gojaznosti i nedovoljne fizičke aktivnosti. Koliko se pravilno hranimo, koji broj obroka u toku dana imamo, koja je struktura ugljenih hidrata, proteina, soli u ishrani – sve to utiče na mogućnost da se dijabetes razvije,“ objašnjava Minić, dodajući da su okidači i stres, neuredan život, nedovoljno sna, pušenje.

Uloga medicinske sestre u dijabetološkom timu je velika, ističe naša sagovornica.

„Ja radim na tercijarnom nivou u Kliničkom centru, najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Crnoj Gori. Vjerovatno zbog načina života, sve više imamo mladih ljudi koji obolijevaju od dijabetesa. Mi se trudimo da olakšamo našim kolegama na primarnom i sekundarnom nivou, da svakog pacijenta otpustimo edukovanog, jer je edukacija temelj za liječenje. Pod tim se podrazumijeva i fizička aktivnost i ishrana i pravilno davanje insulina i samokontrola glikemije. Nijednog pacijenta sa klinike ne otpustimo ako ga ne naučimo kako se pravilno daje insulin, kako se čuva, koja su mjesta za davanje insulina, koliko se regija gdje se insulin daje može i mora često mijenjati, što je veoma bitno za dalju resorpciju insulina. Pacijenti moraju tri puta nedjeljno da šetaju po 40 minuta, da voze biciklo, plivaju, sve je to neophodno da bi pravilno pratili svoje stanje i da ne bi došlo do komplikaci“, objasnila je Minić.

Ranijih godina na Kampu su, podsjeća ona, bili prisutni i pacijenti.

„Prvi put ove godine je tema našeg kampa edukacija edukatora. Ove godine su bili prisustni izabrani ljekari, endokrinolozi, neurolozi, vaskularni hirurzi, psiholozi i svi zajedno smo pokušali da naše znanje i iskustvo prenesemo kolegama s primarnog i sekundarnog nivoa, da bi oni dalje, u svojim ustanovama, približili pacijentima kako da preveniraju komplikacije, kao i da im objasne higijensko dijetetski režim,“ sumirala je ona aktivnosti ovogodišnjeg kampa.

Kada je liječenje u pitanju, Minić objašnjava da u medicinskom timu svako ima svoje mjesto, a da je edukacija pacijenata posao dobro edukovane medicinske sestre.

“Vjerovatno naši građani ne znaju da medicinske sestre imaju fakultete, da to nije, kako je u našem narodu prisutno, srednji stručni kadar. Posljednjih godina imamo sve veći broj medicinskih sestara sa medicinskom diplomom, sa diplomama magistara i doktora nauka. Sve veći broj medicinskih sestara, osim što radi u zdravstvenim ustanovama, radi i kao nastavnice zdravstvene njege u medicinskim školama i na fakultetu. Naš posao je edukacija pacijenata. Kad ljekar završi svoj dio, da terapiju pacijentu, odredi insulinske doze, mi nastavljamo svoj, ne manje bitan dio posla“, zaključila je naša sagovornica.

Ona je podsjetila da pacijenti mogu da se obrate i dijetetičarima i nutricionistima Instituta za javno zdravlje, kako bi dobili planove ishrane. Ona je podsjetila da pacijenti koji primaju insulin moraju da imaju najmanje četiri do pet obroka, a oni koji piju tablete, najmanje tri.

The post Kamp posvećen obuci edukatora i formiranju medicinskih timova first appeared on BARinfo.

RB/BI: Kako smo navikli već 11-u godinu zaredom, period kada ljeto lagano odlazi, rezervisan je za Kamp koji se organizuje na Vašu inicijativu. Podsjetimo kome je namijenjen i zamoliću Vas da objasnite koja problematika će biti u fokusu ovoga puta?

Dr Kalinić: Želim da na početku izrazim veliku zahvalnost vašoj medijskoj kući na izuzetnoj podršci svih godina od kada „Plavi krug“ postoji. Edukacija je osnov u liječenju bilo kog, pa i dijabetičnog stanja. Iako sam nakon prošlogodišnjeg, jubilarnog kampa, bila na pragu odluke da ove godine ne organizujem okupljanje, pogotovo jer je zbog pandemije to visokorizičan proces, došla sam na ideju da bi edukacija edukatora (ljudi koji se s medicinskog aspekta bave tom problematiklom) u ovom trenutku možda bila više od koristi, nego edukovati pacijente. Iako je i ovaj Kamp otvoren za pacijente, primarno će biti namijenjen predavanjima koja će pohađati zdravstveno osoblje. U liječenje dijabetesa uključeno je mnogo stručnjaka – medicinske sestre, izabrani ljekari, endokrinolozi, interniste… Dijabetes je stanje koje obiluje brojnim novinama, a da biste bili u toku morate pratiti pacijenta i opominjati ga da ono nije bezazleno. Nažalost, u vrijeme COVID-a se pokazalo da su čak i oni mladi ljudi koji su deset godina pratili i pridržavali se preporuka sa kampa, bili savjesni i odgovorni, ispali – najgori… Dijabetes ne boli, potrebna je podrška porodice, ali i svakodnevno, neagresivno praćenje i opomena, kako od strane medicinskog, tako i nemedicinskog kadra, da preuzmu odgovornost za sopstveno stanje.

RB/BI: Koje teme će biti obrađene na Kampu za osobe sa dijabetesom?

Dr Kalinić: Veče otvaranja će biti posvećeno mojim divnim kolegama, mojim učiteljima, od kojih sam imala podršku svih godina – nedavno preminulima dr Elzani Čikić i prof. dr Božidaru Bojoviću. I pacijenti, učesnici Kampa su, što se tiče pedijatrije, endokrinologije, interne medicine, od njih imali velike koristi. Brošura/knjižica koja treba da izađe iz štampe, pod nazivom „Dijabetes nije prepreka za trudnoću“ će obilježiti prvu temu. Ako dobijete dijabates u ranom dječjem uzrastu, sigurna sam da se svi pitaju „da li će se to dijete moći ostvariti kao roditelj?“. S obzirom da dijabetes zaista nije prepreka za trudnoću, (naravno ako osoba preuzme potpunu odgovornost za svoje stanje), kasnije može očekivati podršku endokrinologa, ginekologa, porodice, saputnika. Moj zadatak je da štampanim izdanjem, u kojem su objedinjeni primjeri, savjeti, preporuke, smjernice, a napisano jezikom pacijenta, budućim mladim majkama i očevima približim problematiku. Ovo je podrška „Plavog kruga“ u najvažnijoj misiji čovječanstva – rađanju zdravog potomstva. U doktorki Elzani Čikić imala sam iskrenog prijatelja koji me je srcem podržavao. Nije joj bilo teško da iz Bijelog Polja, nerijetko neposredno nakon dežurstva, dođe u Bar i bez ikakve nadoknade održi predavanje na Kampu. Ovo je moj način da izrazim zahvalnost nekome ko je život posvetio medicini. Takođe, o veličini i uticaju dr Bojovića svjedoči, između ostalog, i što nekadašnje njegove, a sada moje pacijentkinje, kažu da se nisu ni udavale dok njega ne pitaju. Taj detalj je još jedna potvrda da medicina nudi mogućnost da se pokažeš i kao čovjek i kao ljekar. Sljedeći dani biće posvećeni edukaciji medicinskih sestrara, izabranih doktora, endokrinologa… Želja mi je bila da uspostavim čvrstu vezu među ljekarima u Crnoj Gori, pa sam svih ovih godina od nadležnih u medicinskim ustanovama tražila da šalju predstavnike – iz svakog grada po jednu medicinsku sestru iz Doma zdravlja, izabranog ili ljekara porodične medicine, endokinologa i medicinsku sestru iz bolnice.

RB/BI: Edukativni kamp za dijabetičare bilježi izuzetno veliku zainteresovanost i posjećenost. Koliko će ove godine biti učesnika?

Dr Kalinić: „Plavi krug“ će moći da ugosti 60 -70 učesnika. Veliku zahvalnost dugujem farmaceutskim kućama, Opštini Bar, privrednicima… Kad imaš volju, nađeš i način. Znam da ću dobiti i podršku Ministrastva i Fonda za zdravstveno osiguranje.

RB/BI: Od prvog Kampa imate izvanrednu podršku kolega ljekara, ali i medicinskog osoblja, psihologa, trenera… Da li će tako biti i ove godine?

Dr Kalinić: Hoće. Insistiram na stručnjacima iz raznih oblasti, jer kada novo stanje postane dio vašeg života, morate biti pripremljeni. Ovoga puta radićemo pripremu onih koji će da „prate“ pacijente na putu kvalitetnog života. Sva predavanja će, po dobrom običaju, biti interaktivnog karaktera. Bavićemo se dijabetesom Tip 1 i 2, pravovremenom dijagnozom, terapijskim režimima (ishrana i fizička aktivnost), potom ćemo govoriti o inzulinskoj terapiji, pumpama, aparatima za mjerenje glikemije u krvi, senzorima… Dolazak u Bar su potvrdili vrsni predavači iz Vojvodine i Srbije. Trećeg dana će u fokusu biti „dijabetesno stopalo“, kao gorući, vidljivi problem osoba sa dijabetesom. Govorićemo o načinu toalete, previjanju, tretmanima. Svi zajedno, uz pomoć endokrinologa, vaskularnog hirurga, neurologa, medicinskih sestara, probaćemo da dobijemo najrelevantnije informacije o tome kako se ponašati i na koju adresu se obratiti, kada se pojavi rana na stopalu.  

RB/BI: Ono što karakteriše edukaciju i druženje u Baru je bogat i zanimljiv program koji se ne tiče isključivo usvajanja znanja i preporuka koje se tiču dijabetesa. Učesnike privlačite i bogatim zabavnim programom, druženjem… Šta ste pripremili za ljeto 2022-ge?

Dr Kalinić: Naš gost biće i Davor Skeledžija iz Hrvatske koji nam je jako puno pomogao da bijemo bitke sa kojima se nose pacijenti sa dijabetesom. Ovaj mladi, energični čovjek vodi portal nainzulinu.com. Preko njega svi mogu da saznaju najnovije, najpraktičnije stvari u vezi sa dijabetesom. Doći će i novinar Aleksandar Opačić, koji je kao predstavnik Dijabetološkog saveza Srbije, toj zemlji omogućio mjesto u Internacionalnoj dijabetološkoj federaciji. Osim edukativnog dijela, potrudićemo se da budemo i dobri turistički vodiči, pa ćemo organizovati izlet na kome će se gosti upoznati sa čarima i ljepotama podneblja na kome živimo. Na zabavnoj večeri učestvovaće naš čuveni Omer Hodžić, koji nam je od prve godine velika podrška, kao i njegovi prijatelji.

RB/BI: Naravno, kompletna priča, osim organizaciono, složena je i sa finansijskog aspekta. Od koga imate podršku, podsjetimo, lokalna uprava je prepoznala „Plavi krug“ kao NVO od velikog značaja za zajednicu, pa dio sredstava dobijate i na taj način?

Dr Kalinić: Zahvalna sam, iako je dio sredstava sa kojim Opština učestvuje dosta skoman. Pomoć imam od farmaceutskih kuća, privrednika… Do skoro mi je ogromna podrška dolazila iz hotela „Sidro“, od Dragana Nikezića i Slavice Adžić, a od prošle godine iz hotela „Princess“. Veliki pijatelj „Plavog kruga“ je i Kulturni centar.

RB/BI: Koliko tipova šećerne bolesti postoji i kako se postavlja dijagnoza?

Dr Kalinić: Tip 1 i Tip 2 su najčešći oblici dijabetesa. U posljednje vrijeme sve je više pacijentkinja sa gestacijskim dijabetesom. Tip 1, koji je „rezervisan“ za ljude mlađe od 35 godina, ima pet do osam posto pacijenata. Tip 2 ima 92-95 procenata osoba sa dijabetesom. Iako od njega obolijeva mahom starija populacija, zbog gojaznosti i sedentarni načina života, nerijetko se pojavljuje i kod mladih ljudi. Moram reći da od početka pandemije bilježimo porast broja pacijenata sa dijabetesom. Oni su ugrožena grupa, preosjetljiva na komplikacije koje izaziva Covid infekcija. Godinama upozoravamo da izuzetno povećanje broja osoba sa dijabetesom poprima pandemijski karakter, a tek sada, poslije pandemije koja je infektivne prirode, je to naročito izraženo. Imamo porast broja oboljelih od Tipa 1, pa je broj novootkrivenih pacijenata među djecom od početka ove godine povećan. Porastao je i broj osoba sa dijabetesom Tip 2. Nešto je napravila Covid infekcija, nešto kortikosteroidna terapija, a nešto destruktivne promjene na ćelijama za koje još uvijek nemamo odgovor, a dešavaju se kao posljedica tako razarajućeg virusa.

RB/BI: Koje su najčešće komplikacije?

Dr Kalinić: Gubitak vida, vaskularne komplikacije, netraumatska amputacija stopala, a prilikom pojave bilo kojih virusnih infekcija u najrizičniju grupu spadaju pacijenti sa dijabetesom. Dobra gliko-regulacija, do sedam ujutro, devet-deset popodne, dva sata poslije jela je znak zaštite zdravlja. Porodica za osobe sa dijabetesom ima veliku ulogu. Treba da bude informisana, da motiviše. Naravno, i zdravstveni radnici. Ovo nije posao koji ima radno vrijeme, rad sa pacijentima sa dijabetesom je neophodan u svim situacijama i tokom cijelog dana. Treba naći način da se zdravstveni radnici motivišu da pomažu pacijentima i van radnog vremena.

RB/BI: Koliko je osoba sa dijabetesom registrovano u Crnoj Gori?

Dr Kalinić: Gost na Kampu prvog dana biće dr Dragan Likić, koji je u ime Instituta za javno zdravlje bio zadužen za izradu Nacionalnog registra. Za sada raspolažemo podacima iz 2013. godine, kada je u Crnoj Gori bilo između 35 i 40 hiljada pacijenata sa dijabetesom. Izvjesno je da je sada taj broj mnogo veći. Ova dijagnoza se minimizuje jer ne boli, a itekako ugrožava život.

The post Dr Kalinić: I edukatori se moraju dodatno edukovati first appeared on BARinfo.

Uoči Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa, 14. novembra, Savez dijabetičkih društava i udruženja Crne Gore organizuje kampanju pod sloganom „Ne boli, ali može da razori“. Cilj kampanje je da se podigne svijest javnosti o značaju otkrivanja i suzbijanja dijabetesa, o potrebi (samo)kontrolisanja bolesti i važnosti da se o dijabetesu otvoreno govori. Slogan naglašava prirodu bolesti, koja je najčešće skrivena i potcijenjena, ali je sve vrijeme tu, dok njeno zanemarivanje može da dovede do teških posljedica po zdravlje.

Prema riječima interniste endokrinologa, dr Valentine Kalinić, dijabetes postaje svojevrsna pandemija koja pogađa sve više pojedinaca i porodica i izazov je za društvo u cjelini. „Iako je stopa obolijevanja od dijabetesa u našoj zemlji već na zabrinjavajućem nivou, zabrinjava što je mnogo slučajeva koji su i dalje neotkriveni. Zbog toga o dijabetesu, koji mnogi zovu pandemijom modernog doba, treba da govorimo, kako bismo podstakli građane da pođu na kontrolu i budu jedan korak ispred ove bolesti“, kazala je Kalinić.

Dijabetes, kao hronični poremećaj metabolizma u kome je nivo šećera u krvi povišen, može izazvati ozbiljne posljedice po zdravlje. Dijabetes tipa 1, koji je autoimuno oboljenje i ne može se spriječiti, češći je među mlađom populacijom u Crnoj Gori. Među odraslim osobama zastupljeniji je tip 2 dijabetesa, koji se može uspješno spriječiti preventivnim mjerama.

Kalinić dodaje da dijabetes može da se drži pod kontrolom ako se pravovremeno otkrije i adekvatno liječi. „Pravilna ishrana, fizička aktivnost uz samokontrolu, terapiju i edukaciju uslovi su da pacijent sa dijabetesom normalno živi“, naglašava Kalinić.

Stoga se ovogodišnjom kampanjom šalje poruka da dijabetes nije i ne smije biti prepreka za normalan život. „O ovoj tihoj bolesti treba govoriti glasno, uz poruku – provjeri nivo šećera u krvi, otkrij na vrijeme, stavi dijabetes pod kontrolu“, poručila je Kalinić.

Ozbiljne zdravstvene komplikacije usljed dijabetesa, kao što su kardiovaskularni problemi, amputacije donjih ekstremiteta, problemi sa bubrezima ili vidom, mogu se uspješno spriječiti u mnogim slučajevima dijabetesa zahvaljujući insulinu. Upravo se ove godine obilježava 100 godina od pronalaska insulina, lijeka čija je upotreba otvorila novu perspektivu oboljelima i predstavlja jedno od najvećih otkrića u polju medicine.

Dijabetes je rastući problem i u svijetu. Prema najnovijim podacima Međunarodne federacije za dijabetes (IDF), čak 537 miliona odraslih osoba živi sa dijabetesom širom svijeta, a projekcije IDF-a pokazuju da će do 2045. čak jedna od osam odraslih osoba imati dijabetes, ističe se u saopštenju Saveza dijabetičkih društava i udruženja Crne Gore.

The post Više od pedeset hiljada građana boluje od šećerne bolesti first appeared on BARinfo.

-Najveću pažnju izazvale su radionice „Dijabetes nije prepreka za trudnoću“ i „Kako spriječiti respiratorne infekcije“ (gdje smo pacijentima dali instrukcije kako da prepoznaju simptome, s obzirom da su odlasci doktorima zbog epidemiološke situacije bili limitirani). Upravo su neprovjerene i nepravovremene informacije zasnovane na strahu, osporavale liječenje- objašnjava dr Kalinić. Ona ukazuje da  korona „isprovocira“ skok šećera i krvnog pritiska, što je uslovilo porast broja novootkrivenih osoba sa dijabetesom.

“Korona je bukvalno ‘probudila’ ono što je ‘čučalo’ u njima. Jedan broj pacijenata nijesmo mogli liječiti tabletama, nego smo morali uključiti insulin. Svi gojazni ljudi u sebi nose potencijal za dijabetes”, navodi dr Kalinić.

O broju preminulih pacijenata sa dijabetesom koji su bili zaražrni koronom, istraživanje će biti obavljeno kada epidemija prođe, a ni o pravilima šta infekcija uradi organizmu ne možemo govoriti, jer je, kako objašnjava, sve individualno.

“Recimo jedan moj pacijent koji je operisao srce, uz sve komplikacije šećerne bolesti, imao je i obostranu upalu pluća izazvanu koronavirusom, a prošao je solidno. Siniša Mikulić je jako loše bio regulisan i jako teško je podnio gripu. Bio je već na granici za neinvanzivnu ventilaciju. Gojaznost uzrokuje veći rizik, pa su gojazniji lošije prošli. Veliki uticaj ima i stres i strah od bolesti i kako kroz nju proći. Osobe sa dijabetesom doprinos svom boljitku mogu da daju u smislu da smanje nivo glikoregulacije, puno se hidriraju, lagana ishrana je takođe važna, kao i korekcija terapije. Loša glikoregulacija ‘hrani’ ono što ne valja. Ipak, nekada ni u bolničkim uslovima ne možemo da spustimo nivo glikemije, jer okolnosti- temperatura, infekcija koja ode u lošijem pravcu, terapija koja se pojačava, podiže nivo glikemije u krvi. Zbog nemogućnosti odlaska u ambulante ljudi su nemoćni, pa su prinuđeni da upotijebe sopstvena saznanja. Moraju znati kako da pristupe problemu. Simptomatično je da se i u ovim otežavajućim okolnostima o zdravlju najviše brinu oni koji su i do sada bili dobro i svoju bolest uspješno držali pod kontrolom. Mi smo hedonisti, ne želimo da mijenjamo loše navike, opiremo se”, upozorava dr Kalinić.

Siniša Mikulić je pacijent dr Kalinić. Krajem septembra se inficirao koronavirusom. Kada je hospitalizovan, šećer mu je bio oko devet, međutim, ubrzo je skočio na čak 25. U bolnici je proveo devet dana, imao je obostranu upalu pluća i tokom cijelog boravka u KC Podgorica, uz ostalu terapiju, bio je i na kiseoničkoj potpori. Kaže da je virus podmukao, nepredvidiv, da se u njegovom slučaju situacija mijenjala iz dana u dan. Život se Siniši lagano vraća u normalne tokove, a od posljedica koje primjećuje, navodi da je “ponekad zaboravan”.

“Nakon što mi je ćerka dobila koronu, testirao sam se i ja. Prvi test je pokazao da sam negativan, međutim, sedmog dana od početka kućne izolacije, dobio sam temperaturu. Terapiju, uz infuziju dva puta dnevno, primao sam kod kuće. Ipak, svakim danom bivalo mi je sve lošije, pa ubrzo nijesam mogao samostalno ni da hodam. Temperatura mi je, od 37 sa 2 prvih dana, počela dostizati i 40 stepeni. Izuzetno loše sam se osjećao, uspaničio sam se. Ćerki sam rekao: ‘sine, ako ne skočiš za dva minuta, ja ću ti umrijet’ za pola sata’”- prisjeća se Siniša.

Supruga i ćerka su ga odvezle u COVID ambulantu na Zlatici, gdje prvobitno, kako kaže, nijesu htjeli da ga prime, jer je terapiju primao kod kuće.

“Poslije insistiranja i malo žustrijih riječi moje ćerke, primili su me, izmjerili mi pritisak, koji je bio 70 sa 40. Žena i ćerka su me potom odvezle u Urgentni centar. Smjestili su me u kontejner, gdje sam primio infuziju. Doktor Radulović, divan čovjek koji je ubrzo još teže od mene prebolovao koronu, je naložio da mi snime pluća. Imao sam obostranu upalu. Primljen sam u bolnicu, testiran sam na koronu.  Test je ovoga puta bio pozitivan. Međutim svih narednih dana, test je pokazivao da sam negativan na koronavirus. Nevjerovatno. Ništa mi nije bilo jasno”, kaže Mikulić. Prvih nekoliko dana bio je veoma loše, nije mogao samostalno napraviti ni nekoliko koraka. Od velike pomoći su mu bile vježbe sa fizioterapeutom dva puta dnevno po pola sata, što ga je “vratilo u život”. Siniši je boravak u bolnici teško pao, a najteže to što nije mogao da vidi porodicu.

“Pacijentu mnogo znači kad mu dođe neko njegov, nasmije mu se, da mu podršku. Prvih dana moji nijesu htjeli da mi daju telefon, jer su procijenili da bi me pozivi dodatno opteretili i umarali”, kaže on.

Tretmanom u bolnici je izuzetno zadovoljan, ljekari i medicinsko osoblje su korektni i profesionalni, a posebnu zahvalnost duguje dr Jeleni Borovinić Bojović, aktuelnoj ministarski zdravlja, koja je u to vrijeme radila u COVID centru. Prisjeća se da mu je nakon devet dana dr Borovinić Bojović kazala da još uvijek nije za otpust, ali da ispred bolnice ima težih slučajeva za koje nema mjesta. Sjutradan su mu ponovo snimljena pluća, stanje je bilo zadovoljavajuće, pa je Siniša otpušten na kućni oporavak. Smršao je 15- tak kilograma, što je, s osmjehom priča, dobro i zbog dijabetesa.

“Nekoliko mjeseci kasnije otišao sam na kontrolu kod pulmologa, dr Zorice Vukčević, koja je na početku, sa snimkom mojih pluća ispred sebe, samo ćutala i gledala me. Prva rečenica koju je izgovorila bila je: ‘Ne mogu da vjerujem da si preživio’. Ovih dana idem na ultrazvuk srca koji mi je zakazao kardiolog Milan Popivoda. Prati me i divna dr Valentina Kalinić, primam insulin, jer mi šećer naveče stigne i do osam. Dok se nijesam razbolio od korone, nijesam imao nikakvih komplikacija u vezi sa dijabetesom, nije bilo alarmantno, nikada mi šećer nije prelazio deset”, ističe Mikulić.

Bojana Đukić je maturantkinja Srednje medicinske škole. Dijabetes ima od devete godine. Ova izuzetno visprena, razborita, sugestivna djevojka je neko ko veoma pazi na sebe i svoje zdravlje. Dijabetes, tvrdi, ne utiče na kvalitet života ako je osoba savjestna, disciplinovana i osvještena. Od koronavirusa se najbolje čuva boravkom u prirodi, na čistom vazduhu.

“Posljednjih godina ozbiljnije shvatam svoje stanje nego kada sam bila mlađa. Vodim računa i trudim se koliko god mogu da se zaštitim od infekcije koronavirusom. Opšte je poznato da su osobe sa dijabetesom, posebno ženskog pola, prilično osjetljive- nama i menstrualni ciklus ili bilo kakva prehlada, znaju da izazovu poremećaj šećera u krvi. O njegovom nivou moramo voditi računa svakodnevno, ne smijemo dozvoliti da počnemo da brinemo onda kada nam bude loše. To nije komplikovano, jer je dijabetes stanje koje nas prati čitavog života i tu nema nekih oscilacija i nepoznanica, ukoliko je osoba disciplinovana”, poručuje Bojana. Kaže da vodi računa o ishrani, fizičkoj aktivnosti, a najsrećnija je što je u prilici da sve slobodno vrijeme provodi kod babe na selu.

“Ovdje sam potpuno slobodna, dišem svjež zrak, mogu da boravim napolju bez straha od zaraze, što nemam mogućnosti kada sam u Podgorici”, kaže Bojana.

Sa velikom ljubavlju priča o šestogodišnjem volonterizmu u Dječijem savezu, a angažovana je i kao animatorka na rođendanima, pa ne iznenađuje što planira da upiše Filološki fakultet u Nikšiću, jer obožava pedagogiju.

Na Edukativnom kampu u organizaciji “Plavog kruga” iz Bara aktivno učestvuje.

“Sve teme koje su obuhvaćene su izuzetno zanimljive i korisne. Iako fali kontakt, ljudi su tokom protekle godine navikli da se brojne aktivnosti odvijaju posredstvom društvenih mreža, onlajn predavanja. Posebno je važno da sve obrađene teme zainteresovani imaju mogućnost da isprate na youtube kanalu ili Instagram stranici”, objašnjava Bojana.

Raduje je i dodatno stimuliše činjenica da su kamp ispratili i brojni ljudi koji nemaju dijabetes, a željeli su da se informišu. Koliko je edukacija važna uvjerila se, nažalost, na ličnom primjeru.

“Već 12 godina idem na folklor. Tokom turneje u Bugarskoj bila sam u hipoglikemijskoj komi. Oni koji su se u tom trenutku zatekli pored mene, upravo zbog neinformisanosti, nijesu znali kako da mi pomognu. Trebalo je samo da mi daju jedan običan sok. Greška je, a ujedno i žalosno što ljudi nemaju interesovanje za tako široke teme kao što je dijabetes”, poručuje Bojana, koja naglašava da to stanje za nju nije prepreka za bilo kakav angažman, niti stoji na putu bilo kojoj želji. Pozitivan stav, snaga i odlučnost kojima zrači, presudni su faktori zbog kojih je, još od kada je kao devetogodišnjakinja dobila dijabetes, i okolina doživljava kao zdravu, sposobnu, odlučnu.  

“Dijabetes je dio mene, moj saputnik. Kada sam ga u osnovnoj školi dobila, moje društvo, iako tada mali, sve su sa mnom preživljavali. Vjerovali su u mene i porodica i prijatelji, što mi je ulilo samopouzdanje i uticalo da postanem odgovorna i zrela. Znam da sam drugačija od ostalih ljudi na poseban način, pa u skladu sa tom spoznajom i živim. Dijabetes zahtijeva njegu i svakodnevnu pažnju. Moram da vodim računa o sebi, ali i o ljudima do kojih mi je stalo- ne volim da brinu o meni u smislu da im postanem obaveza o kojoj moraju oni da razmišljaju, jer ja nijesam sposobna da se staram o sebi. Nekada je osobama koje me ne poznaju dobro, čudno kada zbijam šale na račun svog stanja, jer nijesu navikli da se otvoreno govori o tome”, sa osmjehom, bez trunke gorčine, priča Bojana. Sa ljubavlju i poštovanjem govori o značaju koje za osobe sa dijabetesom ima Edukativni kamp, kako u praktičnom, tako i u psihološkom smislu. Ističe da poznaje dosta osoba koje imaju dobru regulaciju šećera u krvi, ali o svom stanju ne govore otvoreno. Nepoznanica joj je da li je u pitanju stid ili nedostatak podrške da javno istupe i govore o tome.

Koliko je Bojana sugestivna potvrđuju brojne pohvale i podrška koju dobija kako iz Crne Gore, tako i iz inostranstva. Njeno zalaganje i značaj uticaja na mlade, potvrđuje i što je nedavno kontaktirala Italijanka koja u toj zemlji ima stranicu namijenjenu osobama sa dijabetesom, sa posebnim fokusom na trudnice, a čini je grupa mladih žena koje podržavaju jedna drugu.

Posljednja radionica pod okriljem Edukativnog kampa za osobe sa dijabetesom organizovana je pred Novu godinu, a karakterisao ju je optimizam, jer kako navodi dr Kalinić “treba uživati u danu, podići sopstvenu energiju, živjeti za trenutak, jer ne znamo šta će se dešavati”.

“Previše su i mediji zatrpali čovjeka informacijama o broju oboljelih, umrlih, niko ne javlja koliko je rođenih, ne izvještava se o nekim lijepim događajima, pozitivnim primjerima, jer život nije stao. Zapazila sam da se život ipak rađa, nastavlja. U prilog tome govori da su trudnice najmalobrojnija kategorija oboljelih od COVID- 19. Radionica ‘Dijabetes nije prepreka za trudnoću’ pobrala je brojne pohvale, pisali su nam i iz inostranstva. Svijetao primjer je moja Teuta Zejneli, koja je prvo dijete rodila sa 48 godina u doba korone. Loše vijesti i pesimizam previše oduzimaju snagu nekome ko je već potrošen. Još uvijek o ovom virusu ništa sa sigurnošću ne znamo. Terapijski pristup ne znamo, ne znamo mjere zaštite, niti kako se prenosi. Spletom okolnosti, od straha, svijet se okrenuo protiv čovjeka… Tokom vebinara pokušala sam da zamislim kako je u njihovoj koži i da pitam učesnike sve što bi, da imam dijabetes, mene interesovalo. Nije život samo ono što u knjigama piše. Kada izađeš iz ordinacije, suočiš se sa bolom ili mukom, a pri tome imaš i dijabetes… To je muka. Ili, imaš koronu, a pritom nemaš ni hleba da jedeš. Svako ima neki problem”, kaže dr Kalinić.

U prilog njenom stavu da je veoma važno njegovati pozitivne misli i širiti optimizam, svjedoči i procjena četiri psihologa, učesnika vebinara, koji su se složili da je upravo podizanje morala kod pacijenata od izuzetnog značaja.

Od narednih aktivnosti dr Kalinić izdvaja izradu priručnika “Dijabetes nije prepreka za trudnoću”. Uslijediće i “Razgovor sa psihologom” sa smjernicama kako se ponašati kada dobiješ dijagnozu. Da je ovakav način edukacije korisan i učinkovit , potvrđuje što je “Priručnik za pacijente sa dijabetesom” objavljen 2013. godine dobio isključivo pozitivne ocjene.

The post Osobe sa dijabetesom ranjiva kategorija u doba korone first appeared on BARinfo.

Poslije kraće pauze, tokom koje su emitovani snimljeni programi, ovog četvrtka najavljuju novi live webinar na temu “Prihvati stanje i daj doprinos zdravlju”.

O načinima kako se nositi sa bolešću govoriće Tatjana Koćalo, diplomirani psiholog i psihoterapeut i Nadežda Radenović, diplomirani psiholog i geštalt psihoterapeut. Moderator je dr Valentina Kalinić, internista endokrinolog.

Radionica je interaktivna, a gledaoci imaju mogućnost da postavljaju pitanja i komentare.

Radionica počinje u 15 sati, na youtube kanalu kampa.

The post Poslije kraće pauze, ponovo onlajn radionice kampa za dijabetes first appeared on BARinfo.

Osnivač NVO “Društvo za borbu protiv šećerne bolesti-Plavi krug Bar” dr Valentina Kalinić, na čiju inicijativu je počela realizacija Kampa koji je poprimio međunarodni karakter, kaže da ovogodišnji nosi naziv “Poveži se, mijenjamo dijabetes”. 

“Ipak, zbog opšte situacije 9. Edukativni kamp za osobe sa dijabetesom ove godine biće realizovan online. Zainteresovani nas mogu pratiti putem Youtube kanala, kao i preko društvenih mreža. Link će biti na našem sajtu www.dijabetes.me. Trudićemo se da povežemo i motivišemo što veći broj osoba da nas prate, aktivno učestvuju u predlogu tema, postavljaju pitanja na koja će, kao i na prethodnim kampovima, odgovore dati ljekari- prije svega internisti endokrinolozi, dijetolozi, nefrolozi, neurolozi, ginekolozi, a svakako sa nama su i psiholozi i profesori fizičke kulture. Ideja je da ljude pokrenemo”, objašnjava dr Kalinić. 

Ona ističe da je, s obzirom da smo u situaciji sa kojom se do sada nijesmo susretali- usporili su se životi, čak i rad ljekara, pri čemu bolesti, nažalost nijesu, pa pored korone imamo bolesti i stanja koji napreduju, došla na ideju da bi bilo šteta da mladi ljudi naučeni da se u Baru svakog septembra održava kamp, da se priča o dijabetesu i svim hroničnim nezaraznim stanjima, budu uskraćeni za informacije i motivaciju da nešto rade za sebe.

“Pod tim podrazumijevam samokontrolu glikemije, kao i odlazak kod ljekara kod kojih je, zbog novonastale situacije, broj posjeta i kontrola smanjen. Dvije trećine neregulisanih osoba i danas su neregulisani. Nažalost, u mojim ambulantama i u posljednjem periodu većinom dolaze dobro regulisani”, kaže dr Kalinić.

Kada je u pitanju tematski dio, ono što će ovogodišnji Kamp razlikovati od prethodnih, jesu dodatne teme, informacije vezane upravo za uticaj pandemije COVID 19 na dijabetes. Cilj je, kako ističe dr Kalinić, da se i osobe sa TIP , kao i osobe sa TIP 2, skoncentrišu na stanje dijabetesa, jer pojavom koronavirusa dijelom je zanemareno ovo stanje koje iziskuje kontinuiranu posvećenost.

Na prvoj radionici će učestvovati internista- endokrinolog i psiholog koji je, kako navodi dr Kalinić, svima potreban u ovom periodu za savjete i podršku- kako lakše da se snađemo i  kvalitetnije funkcionišemo dok traje pandemija.

“Svakako, ono što ne smijemo zanemariti jeste liječenje komplikacija, odnosno bolesti nastalih usljed dijabetesa. Upitno je koliko osoba sa dijabetesom je za posljednjih šest mjeseci stiglo do svog endokrinologa, a znamo da su redovne tromjesečne kontrole ono što bi trebao biti imperativ Jedna od ugroženih populacija su pacijenti sa dijabetesom i gojazne osobe. Dvije tećine pacijenata sa dijabetesom 2 su gojazni pacijenti, koja je kamen spoticanja u liječenju i značajno doprinosi povećanju smrtnosti. Pokušaću da u toj emisiji, koju ćemo najčešće raditi gost i ja kao moderator u ulozi spone između pacijenata i ljekara, odgovorimo na najčešća pitanja. Vratićemo se na teme koje smo obrađivali i na prethodnim kampovima, govorićemo o fizičkoj aktivnosti, savjetima vezano za ishranu, kontrole, sopstveni nadzor, kako spriječiti komplikacije”, kazala je dr Kalinić, dodajući da će svakog četvrtka biti održane edukativne radionice u terminu od 18 do 19 časova.

“Što više budemo udruženi u svim sferama društva i porodice, doprinijećemo da se situacija u kojoj se nalazi pacijent sa dijabetesom, počev od najmlađeg, pa do najstarijeg uzrasta, poboljša, da se pokrene i razmisli vezano za njegovo stanje. Stanje koje nije bolest je itekako teško pratiti, a sloganom pod kojim se realizuje ovogodišnji kamp, želimo da ih podstaknemo da razmišljaju o sebi, jer isključivo na taj način možemo riješiti situaciju u kojoj se ta osoba nađe”, objašnjava Kalinić.

Govoreći o tipovima dijabetesa, dr Kalinić podsjeća da postoje Tip1 i Tip 2 dijabetesa, ali i drugi tipovi gestacijskog dijabetesa ili sekundarni dijabetes- koji se slično liječe izmjenom stila života. Dijabetes se na početku najčešće ne prepoznaje i dok je takav, pogoduje razvoju virusnih infekcija, promjenama na sitnim krvnim sudovima, nervnim završecima… U tim okolnostima se razvije pogoršanje vida, rada bubrega, hipetrenzija (koja je takođe usko vezana za nezdravi stil života). Ipak, ponekada i među zdravstvenim radnicima, iskrena je dr Kalinić, ima onih koji nijesu bolji od pacijenata- misle to će se dogoditi nekom drugom…

-Kvalitetna ishrana, fizička aktivnost i, pod obavezno, smanjenje stresa su ključni preduslovi za odbranu od dijabetesa, prilagođavanje situaciji i traženje pozitivnog, jer ako ste kontinuirano pod stresom, vaš imunološki sastav postaje loš. Najteže je da se voli sebe, sebe se voli na više načina, ali strahom se ne voli sebe- doktorkin je savjet.

Tip 1 šećerne bolesti ne može dugo da ostane neprepoznat, međutim, nekada roditelji ne žele da prihvate simptome- ako dijete ustaje noću, često mijenja raspoloženje, gubi u kilaži, ima potrebu za većim količinama vode, morate ga odvesti ljekaru, koji će rutinskom kontrolom krvi uspostaviti dijagnozu. Dijabetes je najteže otkriti u najmlađim godinama. Procentualno najveći broj novootkrivenih pacijenata sa Tipom 1 dijabetesa su tinejdžeri.

Iako je, da bi se postigao kvalitet liječenja, neophodan Nacionalni registar osoba sa dijabetesom, u Crnoj Gori on ne postoji, ali se pretpostavlja da se taj broj kreće od osam do deset procenata od ukupnog broja stanovništva.

“Kada je Inernacionalna dijabetološka federacija radila određene proračune, ustanovljeno je Crna Gora (kao i zemlje okruženja) spada u države sa velikim brojem osoba sa dijabetesom. Jedno vrijeme smo bili drugi po tom pitanju, odmah poslije Turske. Crna Gora ima oko 50.000 osoba sa dijabetesom, što je ekvivalentno broju stanovnika u barskoj opštini”, upozorava doktorka.

Ona ističe da veliku podršku ima i zahvalnost duguje medijima, ali i lokalnoj zajednici- opštini, Domu zdravlja Bar, Opštoj bolnici Bar, ljekarima i medicinskim sestrama, privrednim subjekatima, kao i pojedincima, koji su prepoznali značaj i ulogu koje Kamp ima.

“Na posljednja tri kampa u Bar su dolazili i predstavnici Ministarstva zdravlja i Fonda zdravstva, zahvaljujući čijem angažmanu su pacijenti ostvarili brojna prava. Približili smo pacijente sa dijabetesom strukturama koje odlučuju o njihovim pravima, tako da smo puno toga ‘pomjerili’ ka dobrome. Prevencija komplikacija je prvi korak za zdravstvenoj zaštiti. Uvijek je bolje i jednostavnije uložiti u ono što prevenira, nego se kasnije baviti zdravstveno zapuštenim pacijentima”, kategorična je Kalinić.

Prošle godine su nakon sugestija upućenih upravo iz Bara na adrese Fonda zdravstva i zahvaljujući razumijevanju Ljekarske komore, endokrinologa, komisija… obezbijeđena nova pomagala i dobra terapija oboljelima od dijabetesa.

U kampovima u Baru je tokom prethodnih godina edukaciju prošlo oko 250 osoba, uglavnom mlađe populacije sa dijabetesom TIP 1. Na svakom kampu je radilo 30-tak ljekara iz Crne Gore i zemalja regiona, kao i psiholozi i profesori fizičke kulture.

The post VIDEO: Edukativni kamp za osobe sa dijabetesom ove godine u online izdanju first appeared on BARinfo.

Iskrenu priču koju plasira NVO “Plavi krug” podržavaju brojne regionalne i domaće muzičke zvijezde, dramski umjetnici, sportisti… Ovoga puta to su učinili barski umjetnici. Podršku u obilježavanju Svjetskog Dana dijabetesa dali su slikari Muharem Muratović, Goran Ćetković i Milun Lutovac, Filip Jovović koji izrađuje umjetničke predmete od maslinovog drveta, profesor harmonike Safet Drljan i glumac Branko Ilić.

Bar je tokom proteklih osam godina, najviše zahvaljujući Edukativnom kampu za dijabetičare, prvom i jedinom te vrste u Crnoj Gori, postao regionalni centar u kojem se krajem ljeta okupljaju osobe sa dijabetesom, uče, druže se, planiraju… Do sada je kroz kamp prošlo preko 250 učesnika. Organizator kampa je upravo NVO “Plavi krug” na čijem je čelu posvećena, vrijedna i uvijek puna inovativnih ideja, doktorka Valentina Kalinić, internista, endokrinolog. Ona je bila organizator i domaćin i manifestacije povodom obilježavanja Dana dijabetesa.

“Drago mi je što smo pronašli način da vam otvorimo srce i što ste se pridružili našoj borbi. Dijabetes, prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori ima između 35.000 i 40.000 registrovanih pacijenata, a taj je broj iz dana u dan sve veći. Svi imamo nekog u porodici ili prijatelja, poznanika koji ima dijabetes… Djecu sa dijabetesom od ostale djece razlikuje samo stanje, pa ti mališani mogu da postignu sve. Svih ovih godina jako sam motivisana njihovom snagom i odlučnošću. Dijabetes umori onoga ko ga ima, umori nas koji liječimo. Upravo stoga je jako bitno da u okruženju postoje ljudi koji vas opominju i motivišu”, istakla je na otvaranju manifestacije doktorka Kalinić.

Ona upozorava da dijabetes ni u kom slučaju nije bezalen i upozorava:

“Sve je veći broj umrlih osoba sa dijabetesom. Ako uzmete da svakodnevno svakih osam sekundi po jedna osoba umre od komlikacija izazvanih dijabetesom, složićete se da ovo stanje zaslužuje pažnju. U Crnoj Gori ima 232 djece uzrasta do 18 godina. Svi im želimo lijepu i svijetlu budućnost. Da bi to ostvarili nije potrebna samo terapija. Neophodna je i svakodnevna fizička aktivnost, poseban režim ishrane i samokontrola”, upozorava doktorka.

Snažna motivacija za predan rad su joj, kako ističe, majke koje imaju dijete oboljelo od dijabetesa, jer “nije lako ni kada je dijete pet dana bolesno, a tek kada ima stanje koje nije bolest i treba svakodnevni nadzor- to je velika bitka tih majki”.

Od Slađane Popović, koja već dvije decenije živi sa dijabetesom, posjetioci su imali priliku da čuju emotivnu, a snažnu i motivišuću životnu priču.

“Meni se čak i ime slaže sa ovim stanjem”, kroz osmjeh je otpočela obraćanje 41-ogodišnja Slađana, majka dvoje djece, koja zrači vedrinom i optimizmom.

“Dijabetes nije prepreka za normalan život. Pojavio mi se kada sam imala 21 godinu. Vrijednost šećera u krvi mi je u tom trenutku bila 30. Hitno su me prebacili u Podgoricu i sa vrata sam primila prvu injekciju. Bila sam u stanju šoka. Prva reakcija je bila neprihvatanje i odbijanje da se pomirim sa tim da imam dijabetes. Nijesam htjela da naučim kako se daje insulin, nijesam bila spremna ni da pomislim da mogu da živim bez bijele čokolade, eurokrema… Čak nijesam htjela ni da uđem u sobu gdje su bili smješteni pacijenti sa dijabetesom… To je kratko trajalo, brzo sam se navikla, jer u ovoj priči nema mjesta patetici. Vodim sadržajan, bogat život, pun smijeha i radosti. Možda ga živim ispunjenije nego najzdraviji čovjek. Rodila sam i dva zdrava dječaka – moju slovensku dušu Jovana i mog renesansnog mladića Đorđa. Dijabetes nije prepreka za trudnoću ukoliko imamo dobru regulaciju šećera, dobre endokrinologa i ginekologa trudnoća prođe bez problema”, priča Slađana.

Edukacija, zdravi stilovi života i aktivno učešće pacijenta su neophodni za prevenciju komplikacija od dijabetesa. O dijabetesu treba razgovarati, razmjenjivati iskustva, ali i razbijati stigmu. Ideja “Plavog kruga” je da se u tu priču uključi što više ljudi, uz rad na motivaciji onih koji nemaju dijabetes da razumiju, pruže pomoć i podrže. Valja obučiti i nezdravstveno osoblje u institucijama. Najmlađi sa dijabetesom, od vrtića preko osnovnih i srednjih škola, pa sve do fakulteta, nerijetko su žrtve upravo stigme i nedovoljne informisanosti kako vaspitača, učitelja, profesora, tako i vannastavnog osoblja.

Direktorica Gimnazije “Niko Rolović” Marija Đonović objasnila je kako u toj obrazovnoj ustanovi jačaju ličnosti i utiču na izgradnju pozitivnih stavova o životu kod učenika.

“Pored aktivnosti koje su usmjerene na formiranje pozitivnog stava prema zdravim životnim stilovima i osnaživanje ličnosti učenika, važan aspekt, kada govorimo o sveukupnom zdravlju mladih ljudi, jeste značaj klime i kulture u školi, sveukupnog ambijenta koji se kreira kroz komunikaciju svih aktera vaspitno- obrazovnog procesa- učenika, nastavnika, roditelja. Inkluzivna kultura podrazumijeva takav ambijent u školi u kome će učenici koji imaju dijabetes ili bilo koji drugi zdravstveni problem, ili su jednostavno drugačiji po bilo kom osnovu, biti prihvaćeni, ambijent u kome su ključne vrijednosti empatija i tolerancija”, poručila je Đonović i podvukla da jednu od glavnih uloga u kreiranju takvog ambijenta imaju upravo zaposleni u školi što je, kako je kazala “krupan izazov, ali i ljepota tog poziva”.

Baranima dobro poznata, redovna učesnica dešavanja koja organizuje NVO “Plavi krug”, profesorica Snežana Vujošević, internista endokrinolog sa Medicinskog fakulteta u Podgorici, govorila je o značaju zdravih stilova života, prevenciji komplikacija, adekvatnom higijensko- dijetetskom režimu kod osoba sa dijabetesom. Poseban fokus doktorka je stavila na značaj i podršku porodičnog okruženja za osobe sa dijabetesom.

“Morate biti jaki, sami tražiti svoj put, a sve što vam nije jasno treba da pokušate da saznate, jer što više znate više ćete moći da pomognete sebi. Svi članovi društva treba da se uključe i podrže ostvarenje ciljeva koji su u interesu osoba sa dijabetesom- počevši od ministra zdravlja, direktora Fonda zdravstva, direktora bolnica, farmaceutskih kuća…”, istakla je Vujošević.

Podršku “Plavom krugu” i osobama sa dijabetesom dao je i glumac Branko Ilić.

“Kažu da je dobar glumac onaj koji ima izraženiju empatiju, da saosjeća sa ljudima koji imaju problem. Danas je, pored ovolikih stega, očekivanja, jurnjave za novcem… teško gajiti tu crtu ličnosti”, kazao je Ilić koji je publici pročitao četiri pjesme za koje je pojasnio da “možda nijesu sadržajno prikladne”, ali je publici nakon objašnjenja bilo jasno i drago zašto je baš njih odabrao. Naime, napisao ih je anonimni pjesnik i Ilićevo čitanje bilo je prvo pred auditorijumom širem od njegove porodice.

“Njegovo ime je Branko Slavić, otac je mog dobrog prijatelja i kolege Gorana Slavića i čovjek je koji već 40 godina uspješno, zdravo živi sa dijabetesom. Predstavlja se kao matematičar- Hercegovac- dijabetičar. Dobar čovjek, stvarno. Bori se, pouzdano znam mu nije lako, ali tu svoju brigu nosi tako da je drugi ljudi ne osjete. Znam da će mu biti drago kada mu prenesem koliki aplauz je večeras dobio za svoje pjesme”, kazao je Ilić.

Obilježavanju Svjetskog dana dijabetesa priključio se i slikar Goran Ćetković. U holu Doma kulture izloženi su radovi iz njegovog novog ciklusa- pejzaži.

“Uloga umjetnika je da podržimo aktivnosti koje se tiču opšteg dobra ljudi. Novi ciklus nastao je poslije ciklusa ‘Zub vremena’ u kojem sam se prvenstveno bavio problematikom čovjeka. Sad sam se upustio u novu avanturu. Za umjetnika je bitno da u radu istražuje, dolazi do novih formi, tematike, korišćenja novih likovnih tehnika… Najčešći motivi mojih pejzaža su zavičaj, ostaci starih gradova, djelovi ruinirane arhitekture… Ipak, kada ih postavim pored mojih ‘glava’ (kako volim da nazivam moje portrete) nevjerovatno je kako korespondiraju jedni sa drugima. Pejzaž djeluje kao da je detalj sa slike na kojoj je predstavljen portret”, objašnjava slikar.

Manifestaciji je prisustvovao i direktor Fonda zdravstva Sead Čirgić, članovi Lions kluba LC Bar Antibaris, za logistiku je bio zadužen Foto studio Petović, a tokom večeri publika u Domu kulture uživala je u bravuroznom muziciranju profesora harmonike Safeta Drljana.

The post VIDEO: NVO Plavi krug obilježila Svjetski dan dijabetesa first appeared on BARinfo.