Muzičko znanje sticao je kao redovni član gradskog bleh orkestra, u kome je bio desetak godina, nakon čega se okušao i u pop-rock muzici.

Tokom 1987. uključio se najprije u prvu, akustičarsku postavu grupe “Carlo V”, i s njima snimio dva demo snimka – “Klementina” i “Blues”. Nakon što je dio benda pristupio folkloru KUD “Luka Bar” kao dio muzičke sekcije Društva, “Carlo V” je dobio nove članove i postao ozbiljan rock sastav. Na repertoaru su imali i Vlajnićeve autorske pjesme, od kojih je najpoznatija bila “Neću prestati da te volim”.

Poslije nešto više od godinu dana svirke u ovoj postavi, postaje član prvog benda koji je u Baru snimio LP ploču – “Bellmondo”, da bi potom sa Brankom Cikićem oformio grupu “Don Kihot”. Snimili su album “Zašto” sa devet kompozicija pitkog popa, na tragu radova tada popularne sarajevske scene. Ugovor sa izdavačem je predviđao mogućnost da se nakon prodaje prvih 10.000 kopija na omotu kasete pojavi i slika grupe, a kad je taj tiraž dosegnut “Don Kihot” je postao prva crnogorska grupa sa dvije različite verzije omota nosača zvuka. Usnimili su i tzv. “Mali koncert” za RTVCG.

Vlajnić je 1990. osnovao grupu “Ivan i legende”. U studiju su snimili pjesme za album, ali je raspad zemlje uslovio da ne bude publikovan. Učestvovali su i na Crnogorskoj gitarijadi u podgoričkom SC “Morača” 1992. godine.

Tokom devedesetih, Ivica Vlajnić je objavio niz snimaka u tada aktuelnom trendu densa, a oktobra 2002. godine sa Cikićem publikovao samizdat mini-CD sa dvije pjesme “Za mene ne brini / Ljubav je”. Dvije godine kasnije izdaju za “DK Sound” kompilacioni CD “The Best of – 1990-2004”sa devet kompozicija.  

Nakon što je prestao da bude dio muzičkog života, Vlajnić je radio na prekookeanskim brodovima kao tehničko lice, a posljednje godine proveo je na Gibraltaru, radeći na održavanju tamošnjeg trajekta.

Iza njega su ostali žena Ivana i kćer Tara.

The post Preminuo Ivan Vlajnić, frontmen grupe Don Kihot first appeared on BARinfo.

Branka Femić-Šćekić, Vanja Jovićević, Kristina Obradović, Sanja Popović, Jelena Simić, Branka Otašević i Anđelija Rondović uz muzičku pratnju Ane Vukazić na klaviru i Milene Kankaraš na bubnjevima još jednom su podsjetile publiku na položaj žene u 21. vijeku. U Urbanovom rediteljskom viđenju Servantesovog remek djela, na neke ovdašnje „vjetrenjače“ juriša njih sedam koje progovaraju o problemima i dilemama savremenog društva i žena u takvom okruženju. Predstava se, između ostalog, tiče i prepoznavanja donkihotovskog u sebi i u društvu oko nas, jednako kao i obračuna sa samim sobom i određenim društvenim licemerjem i manipulacijama.

Jedna od akterki, Jelena Simić priznaje da je jedva čekala da se opet sa ovim komadom nađe na “daskama koje život znače”.

“Jedva smo čekale jer volimo ovu predstavu i uigrane smo. Kada je predstava tako stabilna, očigledno da nije teško vratiti je nazad. Dan prije igranja u Baru, imale smo probu i bile smo prezadovoljne kako je prošla. Valjda i podgrijane željom nakon tolike pauze sve je prošlo uspješno, a večeras je publika lijepo reagovala. Posljednje igranje koje smo imali, bilo je baš na ovoj sceni u septembru”, podijelila je utiske nakon igranja Simić.

Predstava “Don Kihot” je koprodukcija Gradskog pozorišta iz Podgorice i Barskog ljetopisa, a premijera iste bila je 2019. godine na ovom festivalu. Kako u samoj predstavi kažu u “najljepšoj zemlji na svijet’ ” sporo se sve mijenja, pa ni pogled na ženu i njen status, za ovih nekoliko godina koliko se ista igra, nije puno promijenjen.

“Komentarisali smo dan pred igranje i na dan igranja predstave kako su neke stvari koje se pominju u našem ‘Don Kihotu’ još gore nego u tom momentu kad smo pravili ovaj projekat. A opet, imate ljude, čak i iz našeg posla, koji su bili skeptični prema tome o čemu govori predstava i tvrdili kako ‘nije to tako’. Kao da je društvo podijeljeno kod nas, misle da ako se kod njih, u njihovoj porodici, okruženju takve stvari ne dešavaju i oni tome ne svjedoče, da toga nema. A toga ima, ne samo u našoj zemlji, već u čitavom regionu. Ne znam koji je recept da se to izliječi, ali možda i ova predstava može da bude jedan od metoda, ne naravno koja vodi ka izlječenju jer je to vrlo kompleksno, već nešto što ljude osvijesti, kao neka šok terapija. Kad se sretneš sa tolikom količinom tako važnih i teških tema, vjerujem da ne možeš da izađeš ravnodušan poslije ove predstave”, sigurna je Simić.

“Kučka”, “biza”, “glupača”, samo su neki od naziva za žene koje se pominju u predstavi, a obraćanje poput “ćuti”, “začepi” ostvaljaju gorak utisak na publiku. Na pitanje koliko njima kompletna ova priča ostavlja “knedlu u grlu” dok igraju na sceni i ponovo sve to proživljavaju, Simović otkriva:

“Nama je uvijek isto, još od proba, jer ova predstava je nastala iz naših priča i improvizacija. Svi segmenti koje čujete kroz songove i scene, osim što su izvučeni iz romana, isprepletani su sa našim pričama i iskustvima ljudi i žena koje mi  poznajemo. Zato je to pravo, istinsko i životno, nije fikcija. Sigurna sam da u publici bude dosta ljudi koji se pronađu u tome. Istina je da žene sigurno reaguju intenzivnije od muškaraca, ali znam i pripadnike jačeg pola koji su klimali glavom i govorili da to jeste tako, koliko god se mi branili od toga”. 

Scenografiju predstave potpisuje Smiljka Šeparović – Radonjić, muziku je uradila Irena Popović, dok su kostimi djelo Line Leković.

Kratkim filmovima „Pomoz Bog“, „Bars, Walls“, „Vremenska kapsula“, „Velika dostignuća“ i „Praskozorje“ biće večeras nastavljen Barski ljetopis. Na Trgu Vladimira i Kosare prvi put će biti održane filmske projekcije. Ovo veče posvećeno je Fakultetu dramskih umjetnosti, a o filmovima će govoriti dekan Edin Jašarović.

“Ovogodišnji program filmskog segmenta Barskog ljetopisa je koncipiran tako da ponudi prostor najznačajnijim institucijama u Crnoj Gori, a koje se po prirodi posla i djelovanja bave filmom. Samim tim je krucijalno da se filmsko veče posveti studentskim filmovima jer oni su početak profesionalnog angažmana bilo kojeg filmskog stvaraoca. Zbog toga nije slučajno izabrano da prvo veče bude posvećeno studentskom filmu. U razvoju svakog umjetnika- slikara, književnika, ključan je prvi rad. Tako je i u filmu. Filmski stvaralac stasava snimajući studentske filmove i zbog toga prikazujemo najbolja ostvarenja nastala na FDU u posljednjih nekoliko godina”, otkrio je šta to publika može očekivati večeras Milija Šćepanović, selektor filmskog i pozorišnog programa Barskog ljetopisa.

Filmovi koji će biti prikazani večeras već su predstavljeni na nekim festivalima pojedinačno.

“U pitanju su filmovi koji su bili uspješni na studentskim festivalima, festivalima kratkometražnog filma, osvajali nagrade i koji su na osnovu toga selektirani da predstavljaju grupu najboljih filmova snimljenih na FDU sa Cetinja u posljednjih nekoliko godina. Iako na Barskom ljetopisu nijesu premijerno, vjerujem da će veliki broj Barana i gostiju ipak ova ostvarenja večeras gledati prvi put. Takvi filmovi po pravilu nemaju komercijalne projekcije, nego su isključivo vezani za festivale. Zbog toga je prednost ove projekcije da se ti filmovi prvi put mogu prikazivati i ‘običnim ljudima’ i to besplatno”, napomenuo je Šćepanović.

Projekcije na Trgu Vladimira i Kosare počinju u 21.30 časova.

The post Predstavom Don Kihot započeo pozorišni segment Barskog ljetopisa first appeared on BARinfo.

Sedam mikrofona za glasan i hrabar ženski ansambl, fizički intenzivnih više od sat igranja, jak diskurs bez cenzure, snažna rediteljska ličnost iznjedrili su priču o ženama i društvu u kom žive. Autorka teksta, Vedrana Božinović, ističe, osvrćući se na proces i suštinu komada rađenog po motivima Servantesovog romana – najprevođenijeg djela nakon „Biblije“ – da ovo nije samo priča o ženama. „Ovo je priča i o društvu. Jer su i žene i muškarci plod društvenih zakonitosti i posljedica odnosa koji se njeguju kao tradicija, očuvanje reda ili, što je možda i najvažnije – obraza“.

Igranje „Don Kihota“ na „Ljetopisu“ bilo je prvo nakon višemjesečne pauze, pa je za glumačku postavu bilo posebno uzbudljivo vratiti se opet na scenu.

“Ovo je bilo povratničko igranje za nas i zbog toga smo jako srećne, a i zadovoljne smo kako je igramo. Predstava je vremenom dobila na punoći, kao i naša igra. Posebno smo vezane za barsku publiku budući da je ovdje predstava i nastala. Ali zaista svuda imamo fantastičan prijem. To je zato što je u komad utkana univerzalna ideja koju ljudi svuda prepoznaju. A čak ako ne prepoznaju, zanimljivo im je da to tumače kao priču sa ovog podneblja. To je, između ostalog, priča o ženama u Crnoj Gori, za koju se uspostavlja da je zapravo univerzalna priča o ženama svuda. U njoj ima ličnih priča nas glumica koje igramo. Utkani su i naši, moji najličniji, najintimniji doživljaji svijeta i stvarnosti”, kazala je glumica Branka Femić Šćekić nakon igranja.

Publika, u kojoj je veliki broj onih koji se predstavi vraćaju iznova, takođe nije krila svoje reakcije na različite poruke koje prepoznaje kao najupečatljivije u mnoštvu onih koju autorski i glumački tim šalje ovim komadom. Osim reditelja Andraša Urbana i autorke Vedrane Božinović, komad potpisuju i Irena Popović Dragović, koja je radila muziku, Smiljka Šeparović Radonjić zadužena za scenografiju i kostimografkinja Lina Leković.     

The post Don Kihot ponovo na sceni Barskog ljetopisa first appeared on BARinfo.

Idejni tvorac festivala je Jug Radivojević, reditelj i upravnik pozorišta, koje će u prvih šest dana decembra biti domaćin gradskim teatrima iz Sarajeva, Ljubljane, Skoplja, Podgorice i Briona.

Autorsko djelo Urbana, jednog od najistaknutijih regionalnih reditelja predstavlja drugačije čitanje Servantesovog klasika, preslikano u društveno-političke okolnosti naše današnjice, upirući prstom u mnoge probleme od kojih se položaj žena u društvu ističe zahvaljujući kompletno ženskoj glumačkoj podjeli:

“Pozorište je medij koji je živ i koji govori iskrenije, koji se bavi onim problemima u kojima živimo a čak nas i zabavlja”, istakao je Urban i naglasio da kada predstava govori o ženskim pravima, ona govori o čovjeku, i tome dokle smo spremni da idemo da bismo promijenili svijet.

Vedrana Božinović, autorka teksta, i u ovom projektu je Urbanov vjerni “Sančo Pansa” koji do tančina uspijeva da pronikne u mentalitet društva “sada i ovdje”:

“Ovo nije samo ženska priča, ali jeste priča koju pričaju žene. One progovaraju o ‘ženskim pravima’. A samo onaj koji neće da sluša, neće shvatiti kako su to uvek i samo prava svakog čovјeka. Ako više iko ima snage i volje da se za prava bori. Jer, “ovo je loše vreme za lutajuće vitezove”, kaže Božinovićeva.

Urban je uloge povjerio crnogorskim glumicama Branki Femić Šćekić, Kristini Obradović, Branki Stanić, Jeleni Simić, Sanji Popović, Vanji Jovićević i Anđeliji Rondović.

Spektakularne songove koji čine polovinu predstave potpisuje kompozitorka Irena Popović Dragović, čiju muziku na sceni pored glumica izvode pijanistkinja Ana Vukazić i Milena Kankaraš na bubnjevima.

Scenografiju predstave potpisuje Smiljka Šeparović Radonjić, a kostimi su djelo Line Leković.

The post Urbanov Don Kihot pred beogradskom publikom first appeared on BARinfo.

Komad je režirao jedan od najznačajnijih reditelja u regionu Andraš Urban, a tekst, po motivima Servantesovog romana, potpisuje Vedrana Božinović. Reditelj se opredijelio isključivo za žensku podjelu, pa tako na pozornici od početka do kraja u žaru izvrsnog performansa izgara sedam glumica, sedam prekrasnih, moćnih žena otelotvorenih u iskrene borkinje protiv zla i pošasti ovog doba, društva, principa koji su satrli dobro i koji sistematski urušavaju nadu da dobro još uvijek negdje diše…

Uz muziku Irene Dragojević, scenografiju za koju je zadužena Smiljka Šeparović Radonjić i kostime Line Leković, Branka Femić Šćekić, Vanja Jovićević, Kristina Obradović, Sanja Popović, Anđelija Rondović, Jelena Simić i Branka Stanić poručuju da ne smijemo dozvoliti da se dogodi ono što je povodom predstave zapisao reditelj da „borba za ideale postane samo budalaština iz mladosti“.

Publika koja je očekivala postavku Servantesovog „Don Kihota“ to nije dobila. Dobila je Urbanovu predstavu. Nakon početnih scena koju je većina ispratila blago otvorenih usta i široko otvorenih očiju, nastupilo je otrežnjenje i prihvatanje da replike, poruke, strahove, beznađe, boli koje su glumice glasno, otresito, upozoravajući servirale- svakodnevno živimo.

“Predstava ‘radi’, funkcioniše, komunicira sa publikom, a i publika sa njom. Drago mi je da smo uspjeli. Vrlo je težak proces bio. Večeras smo vidjeli one kojima treba pozorište, a nadam se da ćemo ih vidjeti i na desetoj reprizi. Pozorište je medij koji je živ, koji govori, iskren je, bavi se onim problemima koje živimo i zabavlja nas”, kazao je nakon premijere Andreš Urban.

Ansambl je, putem kastinga, formiran isključivo za ovaj komad.

Brojne su replike koje ostavljaju snažan pečat na gledaoca, ispričane kroz prizmu umjetničke istine, tjeraju na razmišljanje i ostavljaju ukus gorčine, a jedna od njih, posebno upečatljivih je i “ako vi nećete, onda se pomjerite, ja ću sama”.

“Kada pričamo o ženi i ženskim pravima, mi pričamo o ljudskim pravima. To jeste priča o čovjeku. Počinje od momenta u kojem krećemo da se bavimo svijetom u kojem živimo i dokle smo spremni da odemo da bi ga mijenjali i napravili ga onakvim kakvim mislimo da treba da bude. A da li će neko drugi u njega doći… Svi sami nosimo odgovornost koliko utičemo da se on mijenja”, poručuje reditelj.

Utisak je da je Servantesov bezvremeni junak bio isključivo polazna tačka da se ispriča dublja, intimnija priča, a na momente se djeluje da odlomci iz Don Kihota samo referiraju na ovaj svijet, a predstava zapravo pokušava da olakša potragu za svjetovima koje nosimo u sebi. Govoreći o povezanosti sa djelom, Urban potcrtava da je kroz stvaranje predstave bilo veoma bitno da se “drži kontakt sa djelom” i kako duhovito ističe “srednjoškolci će ipak morati pročitati Servantesovu knjigu”.

“Nije isključivo referiranje, nego je stalni kontakt sa djelom, jer pričamo priču koja je donkihotovska”, objašnjava reditelj.

Direktorka Barskog ljetopisa Ksenija Popović zadovoljna je premijerom.

“Ovo je to što sam očekivala. Znala sam koga zovem da radi predstavu, znala sam zašto ga zovem i mislim da je tema žena nešto što decenijama slušamo, a pomalo smo počeli da je ignorišemo. Priča o tome nam, kako se narodski kaže ‘uđe na jedno uvo, a izađe na drugo’. To je postalo pomalo opasno, jer žene, po mom mišljenju, žive i dalje u inferiornom položaju u odnosu na muškarce u ovoj zemlji. I ne samo u njoj. Čini mi se da smo se dotakli mnogih aspekata te nametnute inferiornosti na koju pristajemo, na koju smo se navikli i kojoj mi učimo naše kćeri i jednostavno je propagiramo iz generacije u generaciju. Stalno govorim da kod nas šovinizam ne propagiraju muškarci, već majke i sestre muškaraca. Zato smo pokuušali da se dotaknemo te teme”, objašnjava Popović koja ističe da je bila “čast i privilegija da učestvuje u procesu stvaranja ovog komada i bude za stolom za kojim se o njemu razgovaralo”. Srećna je, kaže, što su neke stvari koje je tom prilikom izgovorila- ušle u predstavu.

“Osjetila sam da je vrijeme da sa Barskog ljetopisa ponudimo malo eksplicitniji i direktniji angažman. Mi smo se angažovanom umjetnošću itekako bavili i prošle i pretprošle godine (kroz ‘O miševima i ljudima’ osobama sa invaliditetom, kroz ‘Orkanske visove’ napuštenom djecom). Sada je došlo vrijeme da progovorimo o onome što je ženama na srcu i duši. Vjerujem da smo to uradili na pravi način. Andraš (Urban) je beskompromisan u načinu na koji se bavi temama koje ga intrigiraju i zato sam smatrala da treba baš on da se bavi ovom. Može da vam se sviđa predstava ili ne, ali da baš odete odavde kao da ništa niste čuli i vidjeli- to mislim da je teško”, ističe Popović. Iako je, kako priznaje, bilo strah reakcije publike, taj osjećaj je nestao kada su već na početku aplauza ustali i stojeći odali počast, isprovocirajući nekoliko naklona glumica.

Fantastični, moćni songovi kojima je komad znalački prožet, dodatno su “podgrijavali” atmosferu i uznosili snažne poruke do gledalaca. A da li je Crna Gora “najljepša zemlja na svijet” kako pred sam finiš snažnim glasovima strastveno “ubjeđuju” glumice, intiman je doživljaj.

“Za mene Crna Gora jeste najbolja i ‘najljepša zemlja na svijet’. Nije savršena, naravno, ali je volim takvu kakva je. Na nama je da je unaprijedimo i utičemo na to koliko god možemo. Svaka zemlja ima probleme i koliko god nam se činile više idilične nego što je naša, meni je ovdje najbolje, a svako ko misli da mu je negdje drugo bolje, može da ode”, kaže Popović.

Iako je Don Kihot bio punktna tačka oko koje se razvija priča, Urbanov komad je storija o nama, sada i ovdje u ovoj ženskoj glumačkoj podjeli. Autorka teksta Vedrana Božinović smatra da pozorište ne treba samo i isključivo da interpretira književnost, već je to umjetnost za sebe, koje književnosti, čak i dramskoj, treba da donese svoje viđenje, svoj stav, svoje čitanje, ono zbog čega publika to i gleda.

“Ne volim predstave koje su lijepo čitanje teksta sa scene, jer mislim da to na neki način omalovažava glumce koji to rade, a i publiku. Mi ne stvaramo predstave samo da bi ‘spasili’ nekoga čitanja. Kod kuće se čita, a iz pozorišta se izlazi sa nekom misli koja ostaje sa vama. Bilo bi potpuno suludo da radimo predstavu koja se ne bavi onim gdje i kako živimo, jer zašto se onda bavimo tom vrstom umjetnosti? Raditi odvojeno od toga gdje i kako živimo, dovodi do toga da se društvo ne kreće naprijed. Umjetnost ne može dovesti do neke velike revolucije, ali sigurno pokreće društvo. Zbog toga volim da radim komade koji progovaraju o stanju u kojem se nalazimo, o onome u čemu živimo i kako živimo. I to ne zbog toga da bi predstava dala neki konačan stav, nego samo da bi potakla ljude da misle”, poručuje Božinović, koja pozorište dijeli “isključivo na dobro i loše” i objašnjava da je kroz ovu predstavu “jedna stvar osvijetljena sa mnogo strana i, možda, sa nekih sa kojih je vi nikada niste osvijetlili“.

Dodatna vrijednost ovog komada je što u sebi ne nosi „parolašku“ angažovanost i na momente je brutalno iskrena.

“Idealisti, a ne praktični ljudi pokreću istoriju. Gdje bi bio svijet bez idealista? Pitamo se da li su idealisti budale, a da li se ikada zapitamo jesmo li mi, ljudi, spremni za idealna društva i jesmo li spremni za ostvarenje ideala o kojima govorimo? Ovom predstavom zaronili smo u crnogorsko društvo ne samo iz ženskog, nego i iz društvenog aspekta, pa počneš da razmišljaš o tome da su svi zakoni koji se citiraju fenomenalni, ali gdje su oni u praksi, šta se sa njima dešava. Servantes savjetuje da „kad donosiš zakone, postaraj se da se oni poštuju“- podsjeća Božinović.

Za Branku Stanić je bolno što je “društvo izbacilo tog jednog viteza koji ide sam”.

“To je vitez samog početka koji je i dalje čist, vitez koji ima dušu. To je ono kad kažemo ‘o, pa danas i dalje ima dobrih ljudi’. To je ono što nas iznenadi, a nekad i uplaši… Zapitamo se tada da li je moguće da se desilo da neko u autobusu kaže ‘dobar dan, hoćete li da sjednete…’. Ovo je gadno vrijeme za bilo kakvu vrstu viteza i viteštva. Na kraju taj jedan vitez kaže ‘ljudi, ne znam zašto prpa, čega ste se uplašili? Evo, ako nećete, ja idem’. Cenzurišite me, sve mi ukinite, ali dušu i ideale za koje se borite, stvarno vam niko ne može uzeti“, poručuje glumica.

Na Barskom ljetopisu „Don Kihot“ igra i večeras i sjutra veče, kao i 10. avgusta. Premijerno izvođenje pred podgoričkom publikom imaće 20. septembra i od tada će biti na repertoaru Gradskog pozorišta.

The post VIDEO: Odigrana premijera predstave Don Kihot first appeared on BARinfo.

Dramatizaciju i dramaturgiju ove predstave, koja nastaje kao kooprodukcijsko ostvarenje ovogodišnjeg “Ljetopisa” i Gradskog pozorišta iz Podgorice, potpisuje Vedrana Božinović, a glumačku postavu čine crnogorske umjetnice: Branka Femić Šćekić, Kristina Stevović, Branka Stanić, Jelena Simić, Sanja Popović, Vanja Jovićević i Anđelija Rondović.

Urbanovo viđenje Servantesovog djela, koje se po mnogim tumačenjima smatra prvim modernim romanom svjetske književnosti, odnosi se na prepoznavanje donkihotovskog u sebi i u društvu oko nas kao na obračun sa samim sobom i sa odredjenim društvenim licemerjem i manipulacijama.

Prema njegovim riječima, borba za ideale potkovana čvrstom moralnom vertikalom je u samom startu osuđena na propast, na apsurd, pa samim tim i na ismijavanje.

“Čovek koji se bori ubedjuje se od strane normalnog,konvencionalnog sveta da to što vidi u svojoj paralelnoj stvarnosti je samo privid, to što misli je ludilo. Ideali i realnost je sukob. Misliti drugačije je ludilo. Izrażavati se metaforično je ludilo. Živiti život sanjara je klinička dijagnoza. Plemenitost i plemeniti bunt je osudjen na propast. Uzaludan je. Voditi borbu unapred osudjenu na propast. Borba za rodnu ravnopravnost je uzaludan.Vrednosti svakodnevnog i profanog su zabetonirani. Uloge su zabetonirani. Svet se ne menja. Ali borba traje (a vizure se menjaju)”,istakao je Urban.

Za scenografiju je  zadužena Smiljka Šeparović Radonjić, muziku potpisuje Irena Popović dok je kostim djelo Line Leković.

Premijera predstave “Don Kihot” zakazana je za 20. jul ove godine.

I ovogodišnjom produkcijom “Ljetopis” afirmiše već utemeljenu ideju o saradnji Festivala sa profesionalnim domaćim pozorišnim subjektima, angažmanu isključivo crnogorskih glumaca i pozorišnih djelatnika, kao i njihovoj saradnji i povezivanju sa renomiranim i regionalno priznatim rediteljskim imenima.

The post Predstava Don Kihot produkcija 32. Barskog ljetopisa first appeared on BARinfo.