Svečana, službena intronizacija novog barskog nadbiskupa dr Nikole Dobrečića, izvršena je u Baru 9. aprila 1912. godine (po starom, onda važećem u Kraljevini Crnoj Gori, julijanskom kalendaru).

O tome je s posebnom paznjom izvještavao i list “Glas Crnogorca”, koji je izlazio na Cetinju. Mi u ovom prilogu navodimo samo neke fragmente iz oficijelne crkveno-državne procesije, Dobrečićeve intronizacije na čelu svih katolika u Crnoj Gori, odnosno, prezentiramo pozdravnu riječ sveštenika Barske nadbiskupije i njenog paroha u Salču (naselju kod Ulcinja) don Marka Aštića.

Njegov svečani govor, odnosno, pozdravna riječ, izgovorena u ime katoličkog sveštenstva i naroda rimokatoličke vjere u Crnoj Gori , glasi:

“Presvijetli Nadpastiru,

Današnji dan koliko je svečan, toliko je i značajan po katolike i bez razlike po cio crnogorski narod, jer se radujemo s jedne strane, što barska staroslavna stolica dobi u osobi Vaše Priuzvišenosti svoga duhovnog oca i poglavara, te poslije dvije pune godine udovanja, usljed smrti blaženopočivšeg i nikad neprežaljenog Prabiskupa Milinovića skide svoje korotno odjelo preoblačivši se u svečano, a s druge se strane i ponosimo, da se jedan naš dični građanin podiže na najveće dostojanstvo u katoličkoj eparhiji, koje ste dostojanstvo u potpunoj mjeri i zaslužili kao ispravni i pobožni služitelj Božjeg oltara, kao čovjek od svestranog obrazovanja i kao istiniti Crnogorac i vatreni rodoljub po srcu i po osjećajima. Ove vaše lijepe vrline i rijetke sposobnosti i obratiše visoku pažnju na Vašu uzvišenu osobu, koliko Sv. Oca Pape Pija X., toliko i Njeg. Vel. Našeg Premilostivog Kralja Gospodara, pod čijim moćnim i očinskim pokroviteljstvom žive Crnogorci katolici i slobodno ispovjedaju svoj vjerski zakon i svoje spoljašnje religiozne obrede.

Dakle, u ovom svečanom času, Vaše područno sveštenstvo zajedno s narodom i povjerenom Vam pastvom, najoduševljenije pozdravlja Vaš svečani ulazak u katedralnu crkvu i sretno zasjedanje na slavnoj Barskoj arcibiskupskoj stolici!

Preuzvišeni! Vama je vrlo dobro poznato, da je Barska mitropolitska stolica jedna od najslavnijih na Balkanskom poluostrvu – ona je nasljednica starodrevnog Dukljanskog arcibiskupata, koji je brojio svoj opstanak već od početka hrišćanskog razvitka, a kada u ІX vijeku razori iz temelja Duklju bugarski car Simeon, tada ne dugo vremena zatim, i sva prava i sve povlastice Dukljanske stolice pređoše na Barski Episkopat, koji se istovremeno i podiže na Mitropolitsko dostojanstvo.

Za vrijeme slavnih Nemanjića, dobi i veličanstvenu titulu Srpskog primasa, to jest „prvog vjerskog poglavara katoličke crkve cijelog srpskog carstva.”  I mi vidimo iz povjesti, da kroz sve vrijeme Nemanjića, Balšića i Crnojevića, pa sve do turske najezde, Barski arcibiskup igra najprvu i najvažniju ulogu u svima vjerskim i političkim pitanjima, bilo u Rimu kod poglavice katoličanstva, bilo kod raznih suverena i zemalja po Balkanskom poluostrvu. Povjest nam i to svjedoči, da je ova stolica imala među svojim mitropolitima i primasima muževe ukrašene naukom i životnim vrlinama, a uz to još od čeličnog karaktera i jake istrajnosti u izvršivanju raznih pitanja i mnogih poteškoća.

Presvijetli! Suđeno Vam je bilo da neposredno nasljedite pokojnog slavnog Milinovića na ovoj Barskoj stolici, doista dostojanstva pune, ali istodobno i opterećene teškom odgovornošću. Neizmjerna je Božja pomoć, te se mi nadamo tvrdo, da će Vaša Presvijetlost potpomognuta milošću Svevišnjega i sljedovati vjerno stopama Vašeg zaslužnog prešastnika!

Mi svi znamo i ispovjedamo, kao što nas vjera uči, da su Episkopi stožeri crkve svete – pastiri stada Hristova i glavari postavljeni od Duha Svetog da upravljaju sudbinom hrišćanskih duša- te kao takve i mi iskreno poštujemo, dragovoljno njihove savjete slušamo i naredbom se istijeh pokoravamo. Njima bi rečeno od Hrista Spasitelja „Ko Vas sluša, mene sluša, a ko Vam se protivi, meni se protivi”.

Presvijetli! Područno Vam sveštenstvo savjesno svog svetog zvanja već od ovog časa obećava Vam svoju odanost i poslušnost, te ako Bog da, uz Vaše mudro rukovođenje vršiće tačno svoje sveštenike i parohijalne dužnosti, a pastva Vaša, po cijeloj arcibiskupiji, koliko je bogoljubna toliko je zanesena za svoju pradjedovsku svetu vjeru; a koliko je poslušna i odana svome duhovnom pastiru već je odavna poznato a i na djelu potvrđeno!

Dakle, sveštenstvo i pastva opojeni ovim religoznim načelima, pozdravljaju ovaj dan kao osvitak njihove bolje sreće i boljeg napretka! 

Mi svi smo uvjereni da uživate blagonaklonost i potpuno povjerenje NJ. V. Našeg Uzvišenog Kralja Gospodara a uz to najljepše raspoloženje prema Vami Visoke Kr. Vlade i svijeh zemaljskijeh vlasti.

Računajući na ovu visoku pažnju i jaku potporu, uslov od neophodne potrebe po Vaš svestrani i vrlo teški apostolski rad, i na Vaše priznate moralne sposobnosti, mi se nadamo, da će Vaše Presvijetlost svojim iskrenim djelovanjem opravdati visoko povjerenje, koje Vam je poklonio NJ. V. Kralj Gospodar i raditi po onome pravcu, da njegove suverenske želje ostanu ispunjene u svim pitanjima religioznim, političkim i patriotskim, koja se postepeno pojavljuju i koja će se neminovno, tokom vremena, pod raznom formom, pojavljivati.

Sveštenstvo pak od Vas očekuje svoj bolji razvitak i svoj novi preporođaj, jer u mnogo čemu oskudijeva. Postojeći sveštenički zakon, koji daje ista prava i rimokatoličkom kliru, otvorio Vam je široko i slobodno polje za organizaciju područnog Vam domaćeg parohiskog sveštenstva u duhu moralno religijoznog i patriotskog zahtjeva.

A vjerna Vaša pastva nada se, da će te nad istom bditi danju i noću onom revnoćšu i ljubaznošću kojom i bdije dobar pastir nad svojim milim stadom-da će te je uputiti k savršenstvu hrišćanskih vrlina i privoliti je da ljubi Gospoda Boga kao stvoritelja svoga, nad svima stvarima, od kojeg i očekuje iza ovog kratkog i ništavog života nagradu vječnog blaženstva- nada se, da će te joj biti otac pravi, i da će te se po primjeru svetih apostola, čije namjesništvo i zauzeste i Vaših vrlih predšastnika za njezino dobro žrtvovati i nikakve trude prištediti.

Pod ovim izraženim čestitim željama, mi svi danas jednodušno i kličemo „Neka je blagosloven Onaj, koji dolazi u ime Gospodnje!!

(“Glas Crnogorca”, Cetinje, broj 16, od 21. aprila 1912, str. 2)

The post Mr Novak Adžić: Iz barske baštine (51) first appeared on BARinfo.