Sjećam se da je rekao: „I Riječka i Crmnička nahija su dobili ime po Riječanima i Crmničanima.“ Bio je primljen a mi smo zadugo, na najbolji način, riješili problem zdravstvene zaštite u ambulanti Virpazar.

Negdje poslije zemljotresa, vraćali smo se sa nekog sastanka u Titogradu, dr Andrija Rađenović, dr Jovan Ivović i ja i svratili u Virpazar, u posjetu dr Jovićeviću. U renoviranom objektu stare ambulante dočekala nas je srdačna i opuštena atmosfera, porodične kuće Jovićevića. Pila se kafa, pio se viski i pričalo. Dr Dean mi je pokazao niz diploma sa sastanaka, simpozijuma i kongresa, obimnu korespondenciju sa važnim ljudima iz svijeta kulture, biznisa i politike, epistolarni evropski džet-set, putopisne bilješke, fotografije. Rekao mi je da se, sa strašću i zanosom, bavi lovom i ribolovom, da ga u svijet imaginacije nose numizmatika i petrologija, i da je često uz Zelene, uz taj neobični pokret koji se porađao u Evropi. Vraćajući se kući, niz Petrovačke strane, uporno sam pitao dr Rađenovića, ko je zapravo dr Jovićević.

I prošlo je, potom, mnogo godina.

Odgovor sam dobio onog dana kada mi je bilo rečeno kako je, sa brojnih putovanja po svijetu, jednoj svojoj prijateljici, na razglednici, ispisao: „Otvori prozor, dolazim sa vjetrom.“

Dr Dean Jovićević je, naoko zdrav i nepovrediv, bolovao od jedne neizlječive hereditarne bolesti. U njegovoj krvi je bio smanjen broj T limfocita i on je patio zbog sniženog imuniteta na ljepotu. Njega je ljepota, naprosto, dovodila u stanje dekompenzacije.

Njegovi drugovi i prijatelji govorili su mi da on stanuje u nekom svom neobičnom svijetu, u virtuelnom svijetu svoga života.

Bio je tanani intelektualac, poliglota, govorio je italijanski, njemački i engleski jezik. Bio je veoma školovani ljekar i dobar čovjek. Rijetka, neobična, neponovljiva ličnost.

Poslednjih mjeseci umire se mnogo. Za sve vrijeme moga ljekarstva, čini mi se, nije umrlo toliko ljudi. I kada smo ih poznavali i kada nismo, osjećamo da su oni živjeli tu pored nas, sa nama. I da su svi oni, i dragi dr Dean koga sam poznavao, nerazdvojni dio svih nas. I da smo svi neprestano na gubitku.

Porodica dr Deana Lukina Jovićevića, njegova brižna sestra Bosa i svi Jovićevići iz Šin Đona mogu se ponositi njime.

                                                                             Dr Ljubo Živković

The post In memoriam: dr Dean Jovićević first appeared on BARinfo.