Naša ekipa je danas imala priliku da se uvjeri da su benefitima koje nova medicinska usluga pruža, zadovoljni svi – menadžment Doma zdravlja, ljekari, medicinsko i nemedicinsko osoblje, čelnici Luke, roditelji malenih pacijenata.

U prozračnoj ordinaciji, opremljenoj uređajem nove generacije, dočekao nas je tim predvođen direktoricom Doma zdravlja Bar, doktorkom Bojanom Vuković, specijalistom ginekologije. Zadovoljni zbog vrijedne donacije su, kako su nam kazali i njeni bliži saradnici pomoćnik direktora Nikola Vojvodić, sekretar i šef Pravno-kadrovske službe Vladimir Kovačević, šef Ekonomsko-finansijske službe Sudan Ramusović i glavna medicinska sestra Dušica Burić.

Direktorica Doma zdravlja je istakla da je ulaganje Luke Bar u zdravstveni sistem svijetli primjer društvene odgovornosti, koji bi trebalo da slijede i ostali uspješni privredni subjekti.

RB/BI: Od kada je u Domu zdravlja dostupan ultrazvuk za pregled kukova kod beba?

Dr Vuković: U Domu zdravlja se ultrazvučni pregledi kukova kod beba obavljaju dvije nedjelje. Veliku zahvalnost dugujemo direktoru Luke Bar Iliji Pješčiću, koji je donacijom omogućio da se unaprijedi zdravstvena zaštita naših najmlađih sugrađana i da se podigne nivo pružanja zdravstvenih usluga u Timu izabranog doktora za djecu. Ultrazvučni pregledi kod novorođenčadi predstavljaju neinvanzivan, bezbolan, siguran skrining za rano otkrivanje kongenitalnih displazija kukova (urođeni razvojni poremećaji). Obično se obavlja u periodu između četvrte i šeste nedjelje života, najkasnije do trećeg mjeseca i najčešće ih sprovode pedijatri ili ortopedi. Važnost ovih pregleda objašnjavamo time što je to ključna metoda za otkrivanje razvojnih poremećaja kukova kod novorođenčadi, gdje je glava butne kosti djelimično ili potpuno van zglobne čašice. Rano postavljanje dijagnoze i rana primjena terapije u sto posto slučajeva može da te poremećaje koriguje. Ako se, pak, dijagnoza postavi kasnije, kada dijete prohoda, dakle, poslije prve godine, onda to iziskuje komplikovanije dijagnostičke procedure, u nekim slučajevima i operativne zahvate. Na drugoj strani, ako se dijagnoza uspostavi u prvim nedjeljama života, terapija podrazumijeva vježbe, upotrebu terapijskih gaćica, a ako su deformiteti veći i upotrebu Pavlikovih kaiševa.

RB/BI: Nabavku ovog aparata je omogućila donacija Luke Bar. Nije prvi put da Luka značajnim sredstvima podrži zdravstvo. Da li taj put humanosti i društvene osviještenosti prate i druge kompanije u Baru?

Dr Vuković: Što se tiče Luke Bar, ona njeguje i očiti je primjer društveno odgovonog poslovanja, čime je značajno unaprijeđen rad u Domu zdravlja Bar. Tokom proteklih godina Luka je, između ostalog, donirala i ultrazvučni aparat u dispanzeru za žene. Ovim putem apelujem i na ostale kompanije u našem lijepom Baru da se pridruže sličnim aktivnostima, što će dovesti do unapređenja u pružanju usluga na primarnom nivou. Fokus našeg rada je na poboljšanju kvaliteta zdravstvene zaštite u Timu izabranih ljekara za djecu.

RB/BI: Koliko će ova dijagnostika olakšati roditeljima koji su ranije morali ići u druge ustanove na pregled kukova svoje djece?

Dr Vuković: Mislim da će itekako olakšati, samim tim što izabrani pedijatar sada u potpunosti ima uvid u zdravstveno stanje svog pacijenta prilikom obavljanja preventivnih pregleda. Važan je i finansijski aspekt, jer roditelji ne moraju djecu odvoditi u privatne klinike, kao što je do skoro bio slučaj.

RB/BI: Koliki je planirani broj pregleda na mjesečnom nivou?

Dr Vuković: To, u zavisnosti od potrebe ultrazvučnih pregleda, određuje pedijatar. U ultrazvučnom kabinetu pedijatar ordinira dva puta nedjeljno, a shodno broju pacijenata, moguće je organizovati preglede i više puta tokom sedmice.

RB/BI: Da li je pregled dostupan svim bebama i je li potreban uput pedijatra?

Dr Vuković: Da, ovaj pregled je dostupan svim bebama, a uputnica od pedijatra nije potrebna. Postoji posebna organizacija u Timu izabranog doktora za djecu, gdje pedijatri konsultuju doktorku Eminu Šabović, koja trenutno jedina obavlja ultrazvučne preglede. U planu nam je da još jednog kolegu pošaljemo na obuku, pa očekujemo da će u skorije vrijeme i on biti osposobljen da obavlja ovu dijagnostičke metodu.

RB/BI: Planirate li dodatno unapređenje dijagnostike ili nove medicinske usluge u Domu zdravlja?

Dr Vuković: Još jednom, zahvaljujući menadžmentu kompanije Luka Bar AD i njenom izvršnom direktoru, koji je na jednom radnom sastanku izrazio namjeru da podrži moju ideju koja se tiče unapređenja rada Tima izabranog doktora za odrasle i Tima izabranog doktora za djecu, od 19. do 26. aprila biće realizovana obuka sedam ljekara, specijalista porodične medicine. Nakon toga, oni će biti osposobljeni da obavljaju preventivne ultrazvučne preglede abdomena na aparatu koji je, takođe, nabavljen zahvaljujući donaciji Luke Bar. Partner u modernizaciji primarne zdravstvene zaštite u Baru je i “Adriatik banka” koja je donirala 5.000 eura za kupovinu audiometra za potrebe službe Medicine rada.

Za sada jedina obučena za rad na ultrazvučnom aparatu za snimanje kukova kod beba je doktorka Emina Šabović, koja je prije godinu i po proglašena za najboljeg pedijatra u Crnoj Gori. Da mlada doktorka ne želi da živi i radi pod svjetlom “stare slave”, dokazuje što je nedavno iskazala spremnost da se upusti u novi profesionalni poduhvat i to sa jednakim žarom, voljom i entuzijazmom na koje je navikla svoje male pacijente i njihove roditelje.

RB/BI: U kom uzrastu je najbolje uraditi ultrazvučni pregled kukova i koliko je važno rano otkrivanje problema sa kukovima kod novorođenčadi?

Dr Šabović: Kao mladi pedijatar sam veoma zadovoljna što, pored Savjetovališta, preventive i vakcinacije, u Domu zdravlja imamo aparat za ultrazvučno snimanje dječjih kukova. Ultrazvuk se radi u uzrastu od dva i po mjeseca, a kontrolni u dobi od pet i po mjeseci, ako indikacije ne nalažu drugačije i to kada je, osim pregleda pedrijatra, potrebno da se uključi i radiolog (u našem slučaju je to radiolog u Kliničkom centru Podgorica, jer se u Opštoj bolnici Bar ultrazvuk kukova ne radi). U slučaju nekog poremećaja, sljedeća instanca je ortoped. Do novembra prošle godine smo imali odličnu saradnju, na čemu smo veoma zahvalni doktoru Stefanu Milivojeviću, specijalisti ortopedije koji ordinira u Opštoj bolnici Bar. Kolega Stefan je, takođe, mladi stručnjak, entuzijasta, divan građanin našeg Bara koji je mnogo toga uradio za naše bebe. Kada je ta saradnja prekinuta, Dom zdravlja me poslao na obuku, nakon koje sam osposobljena da radim taj pregled. Nabavkom aparata za koji su sredstva obezbijeđena donacijom Luka Bar, na čemu smo izuzetno zahvalni, započeli smo preglede u prostorijama koje je prilagodio i osposobio Dom zdravlja Bar. Inicijativu je zdušno podržala direktorica Bojana Vuković. Nadam se da ćemo medicinska sestra Safeta i ja to uspješno raditi. Voljela bih da i kolege koje su na specijalizaciji iskažu volju da se edukuju u ovom pravcu i da, nakon njihovog osposobljavanja, zajedno nastavimo ovu lijepu priču.

RB/BI: Šta se tačno provjerava tokom ovog pregleda?

Dr Šabović: U zavisnosti od uzrasta djeteta, tokom ovog pregleda (uzimajući u obzir da li je prvi ili drugi pregled), provjerava se kakve su hrskavičave i mekotkivne strukture kuka, odnosno kakva je njegova zrelost. Prvo se radi klinički pregled kukova i, što je veoma važno – da li je beba opterećena porodičnom anamnezom, kakav je bio položaj u stomaku, kakav je bio porođaj… To su parametri kojima se rukovodimo prije ultrazvučnog pregleda kukova, kada pratimo, ustvari, koštanu zrelost kuka. Utvrđujemo da li postoji iščašenje, varijacije… Nakon sticanja precizne slike, zakazujemo kontrolni pregled za dvije do četiri sedmice. Bitno je da istaknem da ćemo se truditi da ta dva pregleda obezbijedimo za svu djecu uzrasta dva i po do tri mjeseca i u uzrastu od pet i po do šest mjeseci.

RB/BI: Koliko traje pregled i da li je potpuno bezbjedan za bebu?

Dr Šabović: Ultrazvučno snimanje je inače potpuno bezbjedna metoda, a ako baš želimo da budemo đaci profesora Nenezića, možemo da kažemo da postoje neke male promjene na tkivima, na molekularnom nivou, prilikom samog zagrijavanja ultrazvučnom sondom. To je zaista minimalno, beznačajno i za bebe je potpuno bezbjedno. Pregled ne traje dugo. Bitno je da je dijete nahranjeno i da ga, koliko možemo, obavimo u stanju mirnoće. Pomaže ako majka ponese flašicu sa hranom ili, ako dijete koristi, ‘dudu’. Prvo se snima desni kuk, dijete je okrenuto ka roditelju, koji ostvaruje kontakt ‘face to face’ sa svojom bebom, dok medicinska sestra održava taj primarni položaj da ja mogu napraviti dobar ‘sken’ i pogledati kuk.

RB/BI: Koliko su česti problemi sa razvojem kukova kod novorođenčadi i koji su najčešći faktori rizika za razvojni poremećaj kuka?

Dr Šabović: U riziku su prematurusi (nedonoščad), djevojčice, karlični ili nepravilni karlični položaj prilikom poroda. Vrlo je važno da u ranom razvoju djeteta ne forsiramo da dijete što prije sjedi, da ga stavljamo u hodalicu, dubak. Pedijatri savjetuju da dijete do dva mjeseca kao podlogu koristi bračni krevet, ili neku drugu ravnu, mekšu podlogu, a kasnije da to bude pod. Roditeljima savjetujemo i koje vježbe da rade i kako da se ponašaju tokom ranog motoričkog razvoja djece.

RB/BI: Šta se dešava ako pregled pokaže određene nepravilnosti?

Dr Šabović: Zavisi od toga o kakvoj anomaliji se radi. Ako je anomalija takva da se odmah mora uputiti radiologu, odnosno ortopedu, to i uradimo, a ako ne, onda pratimo stanje. To je razvojni poremećaj zbog kojeg se, ako se odmah konstatuje, dijete podvrgava pregledu kod radiologa ili ortopeda u Kliničkom centru.

RB/BI: Da li postoje simptomi koje roditelji mogu primijetiti kod kuće?

Dr Šabović: Bebu odmah nakon rođenja u bolnici pregleda pedijatar. U narednih petnaestak dana, i nakon otpusta kući, maleni su pod budnim okom pedijatra. Roditelje na prvom pregledu pitamo kakva je bila trudnoća, a iz medicinske dokumentacije konstatujemo pod kojim okolnostima se odvijao porođaj i da li postoje rizici za tu bebu. Roditelji mogu da vide ono što su gledale još naše bake prije nego što je postojao ultrazvuk: postoji li asimetrija brazdi na butinama, da li je dužina ektremiteta jednaka, je li uočljiv neki disbalans.

RB/BI: Koji su Vaši savjeti roditeljima, kada je riječ o pravilnom razvoju kukova kod beba (nošenje, povijanje, položaj)?

Dr Šabović: Što se tiče manipulacije bebom, majke su predodređene da svoje čedo njeguju, čuvaju i da ga drže. Takođe, i otac. Ali, za bebe je najbolje da što više pokreta obavljaju same. To znači da ne treba stalno da budu “na rukama”. Ne zato što ćemo ih razmaziti, jer mi svoju djecu treba da razmazimo, već zato što ne treba da sputavamo njihov motorički razvoj. Interesantno je kako one brzo dobiju asimetriju, pa već na drugom, trećem pregledu možete znati kako se ta beba nosi, jer u odnosu na to, ona već dobija svoj položaj. Zahvaljujući našem Razvojnom centru, kojim rukovodi doktorka Vesna Kostić i fizioterapeutima, gdje god primijetimo da bi malo pomoći dobrodošlo, zakažemo pregled i roditelji prolaze kroz ‘baby handling’, obuku na kojoj nauče kako presvlačiti, manipulisati bebom. To je veoma važno. Mi jesmo porasli bez tih stvari, ali ako nauka već saznaje nešto novo, bolje, to treba primjenjivati i dobro je da imamo uslova da to ispunjavamo.

RB/BI: Gdje ste prošli obuku i sa kojim profesorom ste radili?

Dr Šabović: Desetodnevnu, intenzivnu obuku u Domu zdravlja Podgorica, organizovalo je Ministarstvo zdravlja. Vodili su je prof. dr Dragoslav Nenezić, dječji radiolog i doktorka Žana Pavićević, specijalista radiologije u Dječjoj bolnici. Mnogo zahvaljujem doktoki Žani jer je, kada je aparat stigao, došla u Bar i ispratila naš rad tokom prvih pregleda.

Uz doktorku Šabović, vrijedno radi visprena, otresita medicinska sestra Safeta Duraković. Iako je već pri kraju karijere, inovacije koje se uvode na dobrobit malih pacijenata je čine srećnom i inspirišu je da, iako je ostvarila pravo na penziju, još uvijek ne želi da napusti Pedijatriju.

Posebno je, otkriva, zadovoljna jer radi sa doktorkom Šabović, koja je, kako je sa emocijama kazala “mnogo dobra prema njoj”.

Osavremenjavanje i uvođenje novih dijagnostičkih metoda u Dom zdravlja Bar i pored najbolje volje i riješenosti menadžmenta da ova medicinska ustavova svojim pacijentima pruži što bolji vid zdravstvene zaštite i tretmana, ne bi bila moguća bez podrške društveno osviještenih kompanija, konkretno, Luke Bar i direktora Ilije Pješčića.

RB/BI: Šta je motivisalo menadžment Luke Bar i Vas, kao čelnika najvećeg privrednog društva u Baru, da donira ultrazvučni aparat za pregled kukova kod beba Domu zdravlja?

Pješčić: Htio bih da istaknem da Luka Bar ima dugogodišnju odličnu saradnju sa javnim zdravstvenim sistemom – Opštom bolnicom Bar i Domom zdravlja Bar, pa je, kao društveno odgovorna kompanija, i proteklih godina donirala značajne iznose sa ciljem poboljšanja rada sa pacijentima i uvođenja novih zdravstvenih usluga. Podsjetiću da smo početkom 2022. godine opredijelili 60.000 eura za nabavku ultrazvučnog aparata za potrebe Porodiljskog odjeljenja Bolnice i kupovinu novog porodiljskog stola. Takođe, krajem 2024. godine donirali smo još 60.000 eura Opštoj bolnici, koja je ta sredstva uložila u kupovinu aparata za bezbolno razbijanje kamena u bubregu. Dotadašnji nedostatak tog aparata, menadžment Bolnice je isticao kao veliki problem u radu. Posljednja donacija u iznosu od 50.000 eura je upućena Domu zdravlja za nabavku ultrazvučnog aparata za snimanje kukova kod beba. Na taj način se u ovoj ustanovi prvi put obavlja ta vrsta dijagnostike kod novorođenčadi. Veoma mi je drago što se tako nešto pokrenulo u Domu zdravlja.

RB/BI: Koliko je, po Vašem mišljenju, važno da privreda učestvuje u projektima koji unapređuju zdravstvenu zaštitu u lokalnoj zajednici?

Pješčić: Od velikog je značaja jer, generalno sagledavajući situaciju, imamo dosta problema u državi, kao i u tranzicionim procesima koji prethode putu ka EU. Ipak, ako privreda dobro posluje, može dosta da pomogne, pa pozivam sve privrednike, što u državnom, što u javnom sektoru, da pronađu modalitet u davanju podrške i pomoći.

RB/BI: Koliko Vam znači činjenica da će zahvaljujući ovom aparatu najmlađi pacijenti moći da obave važan pregled u svom gradu i ustanovi javnog zdravstva?

Pješčić: Kao lokalpatriota, volim da se grad razvija, da Barani imaju dobru zdravstvenu uslugu, da budu zadovoljni, jer ovo je zaista najljepši grad, boljeg nema.

RB/BI: Planira li Luka Bar i ubuduće da podržava projekte u zdravstvu, obrazovanju ili drugim oblastima od značaja za građane, odnosno, da li je ova donacija, možda, dio šire strategije društveno odgovornog poslovanja kompanije?

Pješčić: S obzirom da posljednjig godina Luka Bar bilježi dobar poslovni rezultat, ishod toga je da možemo da pomažemo lokalnu zajednicu. Tako će biti sve dok ta situacija bude trajala. A, vjerujte da nije lako ‘prevući’ nove robe na ovaj logistički pravac. Za sada uspješno zadržavamo sklopljene ugovore. Pretpostavljam da će i u narednom periodu finansijski rezultat biti značajno dobar, tako da ćemo imati kontiunutit i u donacijam. Strategiju imamo, a tiče se, prevashodno, saradnje sa lokalnom zajednicom.

RB/BI: Kakvu poruku želite da pošaljete kada je riječ o ulaganju u lokalnu zajednicu?

Pješčić: Postoje respektabilno uspješne kompanije i privrednici. Bilo bi dobro da zajedno napravimo Okugli sto i mimo novinara i javnosti ustanovimo zajedničku strategiju i plan kako da pomognemo lokalnoj zajednici kroz ulaganja u zdravstveni sistem, ali i neke druge, važne društevene segmente u Baru. Luka Bar je uvijek otvorena za dijalog i dogovore tog tipa.

RB/BI: Kada napravite taj dogovor, bilo bi lijepo da pozovete novinare i to podijelite sa javnošću.

Pješčić: Naravno, kada budemo imali dobre vijesti, spreman sam da ih podijelim sa javnošću. Novinari su prva adresa.

Roditelji koje smo danas zatekli u čekaonici Doma zdravlja, imali su puno povjerenje u savremeni uređaj i stručnost dr Šabović i medicinske sestre Duraković.

Benjamin Dlakić ima dva mjeseca i deset dana i danas je imao prvi pregled kukova. Mlada mama plavookog dječačića, Ines naglašava da je ova dijagnostička metoda bila prijeko potrebna ustanovi javnog zdravstva u Baru.

„Zadovoljna sam što je pregled ultrazvukom kukova kod beba ponovo usluga Doma zdravlja, pa ne moramo da odlazimo u Podgoricu ili u privatne klinike. Znatno je olakšana procedura, samo pozovemo Dom zdravlja i zakažemo pregled. Danas sam srećna jer su kukovi kod mog sina u redu“, sa osmjehom kaže Ines.

Šestomjesečna Antonija Čubrilo na pregled kukova je stigla u pratnji mame i tate. Porodica je u ordinaciju ušla sa puno optimizma, potpuno rasterećeni. Pohvalili su se da imaju i stariju ćerku, dvoipogodišnju Ivonu, pa su, kada su roditeljske obaveze u pitanju, prilično relaksirani.

„Ovo je prvo snimanje kukova, jer nismo bili u mogućnosti da to učinimo ranije. Zadovoljni smo i, na prvom mjestu, oduševljeni našom doktoricom Eminom, koja je i Antonijin izabrani doktor. Doktorka Šabović je posvećena, srdačna i uvijek pristupačna. Nova usluga Doma zdravlja je izuzetna i olakšava nam odlazak ljekaru, jer se kompletna dijagnostika obavlja u jednom objektu. Sve je brzo, precizno, efikasno“, poručio je Aleksandar Čubrilo.

Sa Antonijom se u ordinaciji danas srela i malena Una Đorđević, rođena na isti dan kada i ona. Unin tata Milan je kazao da je ovo bio drugi kontrolni pregled i da je nalaz potvrdio sa su kukovi njegove djevojčice urednog razvoja.

Svi sagovornici dijele mišljenje da je uvođenjem ove dijagnostičke usluge Dom zdravlja unaprijedio zdravstvenu zaštitu najmlađih pacijenata, a roditeljima je olakšan pristup važnim pregledima. Poruka struke je da pravovremena dijagnostika razvojnih poremećaja kukova omogućava brzu reakciju ljekara i najbolju šansu za zdrav i pravilan razvoj djeteta.

The post VIDEO: Nova usluga u Domu zdravlja – ultrazvučni pregled kukova za najmlađe pacijente first appeared on BARinfo.

RB/BI: Direktan povod za učešće u programu Radio Bara je što ste prije mjesec, na kraju 2024. godine, dobili zaista vrijedan poklon za Novu godinu – priznanje da ste najbolji pedijatar u Crnoj Gori. Priznanje ste Vi i još dvoje Vaših kolega zavrijedili za, kako se navodi u obrazloženju „stručan i posvećen rad s najmlađim pacijentima i veliki doprinos zdravlju dječje populacije“. Prvo – iskrene čestitke, a potom ću Vas zamoliti za pojašnjenje ko je inicirao ovu divnu priču i bio organizator glasanja, kao i kako se taj proces odvijao?

Dr Šabović: Glasanje za najboljeg pedijatra je organizovano u sklopu inicijative koju su prije nekoliko godina pokrenule kompanije „Nelt“ i „Sebamed“. U pitanju je online glasanje za najboljeg pedijatra u Crnoj Gori, putem Instagram platforme. Većinom su to glasovi pacijenata, kolega, poznanika. Glasanje je trajalo tokom decembra, da bih jedne nedjelje dobila poziv od kolege iz „Sebameda“, koji mi je saopštio da sam i ja zavrijedila nagradu. To je za mene bilo veliko iznenađenje, zato što smo prethodnih godina svi pratili, bilo nam je jako interesantno. Emotivno i lično nam dosta znači, jer je priznanje od strane pacijenata. Pravo da Vam kažem, s obzirom da spadam u ekipu mladih pedijatara koji su završili prije tri godine, važno mi je što sam za kratko vrijeme zavrijedila poštovanje i povjerenje. Posebno me raduje što sam jednaka među najboljima – sa dr Ninom Mandić, u Crnoj Gori poznata kao veliki pobornik očuvanja zdravlja djece i prevencije bolesti u toj populaciji, koja radi u PPU „Doktorica Mica“ u Podgorici i dr Đurom Latkovićem, načelnikom Pedijatrije u Opštoj bolnici „Danilo I“ na Cetinju, svestranom ličnošću. Biti sa njima rame uz rame, velika je čast.

RB/BI: Vratićemo se nešto kasnije na priču o priznanju, a sada bi bilo lijepo da kažete nekoliko riječi o sebi.

Dr Šabović: Na svijet sam došla sam u barskoj bolnici, u dobi kada nije bilo izbora – rađali smo se u Baru ili na Cetinju. Sada je to malo drugačije. Rođena sam 11. novembra 1983. godine, kao prvo dijete mojih roditelja. Osnovnu školu sam završila u Dobroj Vodi, u područnoj jedinici OŠ „Mrkojevići“ do četvrtog razreda, a potom u matičnoj školi u Pečuricama. Gimnazija „Niko Rolović“ je tada bila izbor đaka koji su planirali da nastave obrazovanje poslije srednje škole. Poslije gimnazije upisala sam Medicinski fakultet u Podgorici, a nakon završenih studija, odradila sam pripravnički staž u Domu zdravlja Bar. Moj radni angažman, kao ljekara opšte prakse, počinje 2011. godine. U tom periodu radila sam kao zamjenski ljekar za dva poznata barska ljekara, sada pokojnog dr Rajka Šupića i dr Ibrahima Hamzu, koji je tada bio na bolovanju, a sada je među nama zdrav, čio, raspoložen za pošalice, humor i, uvijek, savjete. Ova dva ljekara su u to vrijeme imala impozantan broj pacijenata, što je bio veliki izazov za mladog ljekara, posebno jer sam radila u svom gradu. Znamo da nijedan posao nije lako raditi, ali je biti ljekar u mjestu iz kojeg potičete, zaista izazov. Pacijente poznajete, nerijetko im znate i rodbinu, srijećete ih na ulici, nekako ne može, a da ne budete subjektivni.

RB/BI: Od kada datira ljubav prema medicini, koji je to trenutak tokom Vašeg školovanja bio onaj u kome Vam je „kliknulo“ da želite da budete ljekar?

Dr Šabović: Razmišljala sam, Vjera, da ćete mi ovakvo pitanje postaviti. Kada se zapitam i retrogradno pokušam da sagledam, ne mogu reći kada sam se na to odlučila. Ipak, nekako sam duboko u sebi, prećutno, uvijek znala da ću biti ljekar. Tada je bilo uobičajeno, nekako se podrazumijevalo da, ako si u gimzaniziji lučonoša, svaki predmet moraš dobro da savladaš, ovladaš znanjem i materijom. Razmišljala sam da mogu biti profesorica matematike ili biologije, voljela sam hemiju (išla sam na takmičenje). Generacija sam sa Markom Mitrovićem i Sanjom Radoman, udatom Borozan. Nas troje smo odlučili da ćemo poslije srednje škole upisati medicinu. Tako je počela priprema za prijemni ispit i eto nas, na prvoj godini Medicinskog fakulteta u Podgorici.

RB/BI: Da li je pedijatrija od početka bila Vaša ljubav ili su još neke specijalizacije bile „u igri“?

Dr Šabović: Za izbor pedijatrije najviše je zaslužan moj otac. On me je „vidio“ kao pedijatra. Inače, svaki ljekar na stažu, izuzimajući one koji od počeka znaju šta će da budu, zazire od pedijatrije. Kada završite Medicinski fakultet i počnete da radite na Opštoj medicini sa odraslim pacijentima, nije vam baš prijatno kada pregledate djecu. To je specifičan pregled, to je drugačiji pregled, to su često pacijenti koji ne znaju da vam kažu šta ih boli, pa su zato potrebne drugačije vještine. Neću reći veće, ali vještine koje se uče. Nakon mog drugog porođaja, raspisan je konkurs za specijalizaciju. U ponudi su bile ginekologija i pedijatrija. Koleginica Bojana Vuković je krenula putem da postane ginekolog, a meni je pripala pedijatrija. Postojala je ljubav prema pedijatriji, a hranio ju je i moj otac govoreći „sine, ti ćeš biti dobar pedijatar, umiješ da slušaš i one koji ne pričaju“.

RB/BI: Nema bolje i iskrenije preporuke od roditeljske… Čuli smo kako je tekao Vaš obrazovni, pa potom karijerni put i, kasnije, razvoj kao specijaliste pedijatrije. Ko Vam je, osim oca, bio podrška i bodrio Vas, ko je najviše vjerovao u Vas?

Dr Šabović: Najveću radost što sam odlučila da postanem ljekar i upisala Medicinski fakultet je osjećala moja rahmetli baba po ocu. Bila je jako ponosna na moj izbor. To je bila žena koja se bavila poljoprivredom, koja je školovala dva sina i mnogo joj je značilo da budu fakultetski obrazovani ljudi. Baba je, u ono vrijeme, bila osoba sa idejom, sa vizijom o prosperitetu i lakšem životu od onog koji je sama vodila. Znala je reći: ili doktor, ili inženjer. Treću profesiju nije priznavala. Naravno, tu je veoma važna osoba bila i moja majka, jer student medicine je tinejdžer sa odloženim djelovanjem, u nastavcima. Negdje smo mi, zbog dugogodišnjeg školovanja, osjetljiviji, trebamo pomoć jer se mnogo vremena provodi nad knjigom. To je, zaista, težak put. Ne mogu reći da smo mazohistički nastrojeni, više je to altruizam. Specifičan je način studiranja medicine. Mora postojati jaka ljubav i svjesnost o tome za šta se spremaš.

RB/BI: Specijalizaciju ste završili u dobi kada ste bili ostvareni i kao majka. Kako su Vaše djevojčice i suprug uspijevali da funkcionišu u periodu kada ste dane, mjesece i godine provodili učeći, vjerovatno bili nervozni, preopterećeni, rastrzani, umorni, borili se sa nedostajanjem najvoljenijih…?

Dr Šabović: „Vratili“ ste me u vrijeme srednje škole, studiranja. Od fakulteta sam u emotivnoj, a kasnije i u bračnoj vezi sa mojim suprugom, ocem moje djece i mogu reći da je kruna podrške koju sam dobijala i kruna tog „zadnjeg talasa“ da uspijem i budem to što jesam, upravo što smo on i ja jedno pored drugog. U trenutku kada sam dobila specijalizaciju moja mlađa kćerka je bila jako mala. Sljedovalo me je godinu porodiljskog odsustva, što sam planirala da iskoristim. I, bio je dogovor: ako želim da idem na specijalizaciju pedijatrije, to podrazumijeva da moramo odseliti u Beograd. Bila je to velika i teška odluka. Sa njom se mnoge moje kolege susreću prilikom dobijanja specijalizacije, jer to nije samo „hej, za četiri godine ja ću biti specijalista“. To je četiri puta 365 svakodnevnog preživljavanja, pa ni samcu, a kamoli porodičnom čovjeku u drugoj državi, nije lako. Pedijatrija je tada podrazumijevala više od dvije godine boravka u Srbiji, jer sam specijalizaciju upisala na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a vršila sam je u čuvenoj Dječjoj klinici u Tiršovoj. Miloj. Muž je odlučio, s obzirom da fleksibilnost njegovog posla dozvoljava da ne bude prostorno vezan za Bar, da na ovaj put krenemo zajedno. Tako sam sa dvoje djece i suprugom odselila u Beograd. Starija kćerkica je već bila počela u prvi razred osnovne škole, međutim, napravili smo transfer, tako da je produžila predškolsko u Beogradu, a mlađa je krenula u obdanište i rasla poput sve ostale djece u Srbiji. Iako sam bila privilegovana što sam imala porodicu uz sebe, ni to nije lako jer svakog radnog dana od sedam ujutro, a nekada i ranije, imate obaveze karakteristične za tercijarne ustanove tog tipa. Vi ste tamo radnik koji mora da završi sve obaveze, pripremi sastanke za profesore te krovne institucije, koja pokriva čitav region. Imali smo pacijente iz Crne Gore, unutrašnjosti Srbije, Kosova, Makedonije. Bilo je to zaista neprocjenjivo iskustvo. Lana, starija kćerka, je prve dvije godine škole završila u OŠ „Svetozar Marković“ na Vračaru, a Elsa je pohađala vrtić „Srećkolino“. Jako sam zahvalna svim ljudima koje sam u Beogradu upoznala, bili smo prihvaćeni kao da nismo došljaci, već da tu i jesmo. A, zaista i jesmo bili – imali smo divnu saradnju sa ljudima iz škole, vrtića… Mogu reći da je zbog svega toga, najljepši dio mog života bio onaj koji sam provela u Beogradu.

RB/BI: Olakšavajuća okolnost je što je porodica bila na okupu.

Dr Šabović: Jeste, bili smo jedno drugom „na oku“. Bilo je i lijepih i teških trenutaka. Ja sam, tokom specijalizacije, imala nesreću da ostanem bez oca. To je na mene ostavilo veliki trag. Ali, nakon povratka u Beograd, jer sam jedan period nakon tatine smrti provela u Baru, sjećam se empatije profesora i kolega. Upravo mi je rad i pristup ljudi koji su bili oko mene, pomogao da taj prirodan, iako za mog oca ran prerano, lakše doživim, saživim se sa njim i preživim.

RB/BI: Vjerujem da ni sada, kada ste okončali taj oficijelni obrazovni ciklus, mada odgovorni, posvećeni ljekari nikada ne prestaju sa edukacijom, nije lako, niti jednostavno pomiriti sve obaveze. Dešava se da i Vaša djeca izostanu iz škole zbog bolesti, a za naše podneblje je karakteristično da te niko ne može oporaviti i osokoliti kao majka… I kada je zdravlje u pitanju, a bogami, i ostale teškoće i izazovi… Ima li porodica i dalje razumijevanja, da li ste i sada dobri u usklađivanju obaveza?

Dr Šabović: Moja porodica ima i više nego dovoljno razumijevanja. Ljekari su poput vojnika – naš život je sa dosta odricanja, mora postojati rad, red i disciplina. Do sada nikada nisam izostala sa posla zbog toga što su moja djeca bolesna. Dešavalo se da su dolazili na terapiju u Dom zdravlja, dok sam ja u svojoj ordinaciji radila sa drugom djecom. Ponosna sam na to, jer smatram da svako svoju profesionalnu ulogu mora obavljati racionalno i revnosno. Ja jesam majka, ali sam i doktor. Da li djeca trpe? Da. Da li žale? Da. Da li im je krivo? Da. Ali, na kraju dana shvataju. Dokaz tome je što moja starija kćerka kaže da bi voljela da bude ljekar, ali nije sigurna da li bi, jednog dana, to porodica trpjela. Moj suprug je čovjek pun razumijevanja i do sada nisam doživjela suprotno. Telefon mi zazvoni i noću, jer ljudima morate biti na usluzi. Nikada u njegovim očima nisam primijetila da mu to smeta, ali da je on žrtva i da cijela porodica podnosi žrtvu – podnosi.

RB/BI: Kazali ste da u Domu zdravlja radite od 2011. godine. Šta se od tada promijenilo? Jeste li zadovoljni napretkom, uspijevaju li, prema Vašoj procjeni, zdravstvene ustanove primarnog tipa u Crnoj Gori da hvataju korak sa regionom?

Dr Šabović: Osim što su se od tada do danas promijenila tri-četiri direktora, promijenilo se dosta. Dom zdravlja Bar je moja matična ustanova. Vaspitana sam tako da izuzetno volim kuću iz koje hleb donosim mojoj porodici. Dom zdravlja funkcioniše vrlo ozbiljno i profesionalno, tako da su moje kolege ljekari, medicinske sestre, pomoćno osoblje u misiji da pomognemo građanima koliko smo u prilici. Kolege i ja redovno pohađamo edukacije u zemlji i inostranstvu, taj put konstantnog učenja i napredovanja je nešto o čemu ustanova veoma vodi računa. Govoreći o promjenama koje su se dogodile od mojih prvih dana angažmana u Domu zdravlja, moram istaći da je veliki broj ljekara otišao u penziju. Dolaze novi naraštaji, stalno se novi ljudi zapošljavaju, ali je interesantan podatak da već dvije godine raspisujemo specijalizaciju za pedijatriju, a da se niko nije javio.

RB/BI: Koliko je pedijatara trenutno u barskom Domu zdravlja i je li to dovoljno?

Dr Šabović: Ima nas četvoro – naša načelnica dr Hadija Mujević Kurgaš, dr Sezana Dervišević, dr Rajko Zdravković i ja. Nakon penzionisanja, a zbog potrebe službe, ponovo je angažovana dr Radmila Bošković. Koleginica dr Jelena Stevanović Galić je na specijalizaciji pedijatrije na Univerzitetu u Kragujevcu. Takođe, pod okriljem Doma zdravlja Bar radi i Centar za djecu sa posebnim potrebama, gdje ordinira dr Vesna Kostić, a veliki doprinos daju i fizioterapeut, logoped i psiholog.

RB/BI: Doktorima bi bilo nemoguće da svoj posao obavljaju bez tima koji im daje stručnu, kolegijalnu, pa i drugarsku podršku. Raspolaže li Dom zdravlja Bar zadovoljavajućim brojem ostalog medicinskog osoblja i koje su najveće teškoće sa kojima se na dnevnom nivou susreće pedijatrijski tim?

Dr Šabović: Na dnevnom nivou to bi bio nedostatak pedijatrijskih sestara. U Timu pedijatra postoji izabrana sestra tog pedijatra. Kod mene je to sestra Safeta Duraković, vrlo iskusna i posvećena. Imamo i dvije sestre koje rade pola radnog vremena, a sve zbog specifičnosti koje diktiraju vakcinacije i preventivni pregledi. Pedijatrijske sestre su najkvalifikovanije za taj posao. Nažalost, taj smjer je ukinut. Ipak, imamo razumijevanje od strane direktorice, jer je i ona koleginica, da primimo sestre koje će proći vrlo specifičnu obuku. Imaju od koga da nauče, imajući u vidu da su naše sestre izuzetno iskusne. Kompletno osoblje je takvo. Ne želim da zaboravim naše vozače. Oni su uvijek tu kada su u pitanju hitni slučajevi. Ono što je hitno za odrasle – naravno da je hitno, ali ono što je hitno za dijete – to je itekako hitno! Podrazumijeva se da je to u opisu njihovog posla, ali, način i energija sa kojom oni pristupaju problemu sa djetetom je zaista za svaku pohvalu. Takođe želim da pohvalim i naše higijeničarke koje održavaju prostor na Pedijatriji, koji mora biti besprekoran, jer se tu rade preventivni pregledi od 15. dana života, a nerijetko nam roditelji donesu i bebu staru tek deset dana. Mislim da smo dobar tim i da uspješno odolijevamo izazovima i zadacima.

RB/BI: Koliko imate pacijenata i da li je taj broj veći od preporučenog da bi pedijatri posao obavljali valjano i savjesno?

Dr Šabović: Ja sam mlad pedijatar, što bi se reklo „pile“ među njima. Imam veliki broj pacijenata jer je gro novorođenčadi registrovano kod mene. Starije koleginice imaju djecu ranije rođenu, pa su njihovi kapaciteti u trenutku kada sam ja okončala specijalizaciju, već bili popunjeni. Zadobila sam povjerenje građana. Impozantan broj beba je registrovan kod mene, lijepo sarađujemo, to su mahom mladi roditelji, roditelji po prvi put, tako da zajedno sazrijevamo i učimo…

RB/BI: Kako se zakazuje pregled kod pedijatra?

Dr Šabović: S obzirom da je koncept Izabrani pedijatar osmišljen tako da Izabrana sestra zakazuje pregled kod svog ljekara i organizuje preglede kod njega, dva sata su određena za preventivne preglede i preglede, nakon kojih slijedi vakcinacija. Ostali dio vremena, sem polučasovne pauze, je posvećen radu sa bolesnom djecom. Napominjem da se pregled ne može zakazati istog dana. Naravno, svako ko bolestan dođe, bude primljen. Zakazivanje se pretežno obavlja telefonskim putem. Želim da naglasim da je bilo problema sa telefonskom linijom, pa smo imali zaista neprijatnih situacija. I to kao roditelj razumijem, ali Dom zdravlja nije daleko, pa mogu dovesti dijete. Nije u pitanju to da sestra neće da se javi, jer nekada previja, nekada daje injekciju, a nerijetko se i mi, ljekari javimo na telefon. Imali smo tehničkih problema i nadamo se da će se to uspješno završiti. Dešavalo se da aparat onome koji poziva daje signal da zvoni, a da mi to na šalteru ne čujemo. 

RB/BI: Vratimo se, kako sam na početku razgovora obećala da hoćemo, na priznanje za najboljeg pedijatra. Na društvenim mrežama ste tih dana, odgovarajući i zahvaljajujući se na čestitkama, objavili da smatrate da ćete biti najbolji kada procenat vakcinacije Vaših malih pacijenata bude makar 95 posto, a preventivnih pregleda bude tri puta više od kurativnih. Iako smo ovo gostovanje još tada počele da dogovaramo, ipak je ovo idealan trenutak, jer Vas sada mogu pitati jeste li zadovoljni kako je u Domu zdravlja Bar protekla Evropska nedjelja borbe protiv raka grlića materice koja se obilježava od 20. do 26. januara i vanredna imunizacija MMR vakcinom za djecu?

Dr Šabović: Tada sam to rekla i stojim iza toga. Najljepši je osjećaj kada u preventivi pregledate zdravu djecu. Dakle, ako u preventivi pregledate veći broj zdrave nego bolesne djece, znači da dobro radite svoj posao. To ukazuje da su roditelji pripremljeni da kada primijete malo narušavanje dječjeg zdravlja, odmah reaguju, kako bi preduprijedili veće razmjere bolesti. Nisam zadovoljna učinkom Evropske nedjelje borbe protiv raka grlića materice. U našem dispanzeru za žene je bio organizovan skrining za karcinom grlića materice. Nisam zadovoljna odazivom ni na vakcinisanje MMR vakcinom. Veoma je teško opovrgnuti loš imidž, a MMR vakcina je poput prelijepe djevojke koja je jednom u životu pogriješila. Ta greška je otjerala sve njene prosce. Ova vakcina se davala u ondašnjoj Jugoslaviji od ranih 80-ih. Male boginje su bile bolest koja je bila iskorijenjena. Od 2012. godine i malo kasnije, taj procenat strmoglavo pada. Obolijevanje se ne dešava u razmjerama kojih se ljekari plaše. Nikada ne znate kada će se to promijeniti, jer procenti su procenti – procenti vakcinacije, procenti obolijevanja, procenti hospitalizacije. Ali, onaj kome se desi, njegov procenat gubitka je sto posto. To niko ne sagledava. Nismo ni mi doktori nedodirljivi i nepogrešivi. Stariju kćerku sam rodila 2012. godine. Trebalo je da do 2014. dobije MMR vakcinu. U tom periodu je propaganda protiv ove vakcine bila najveća. Vjerujte mi da sam danima sa njom dolazila do Doma zdravlja i vraćala se. Tada sam bila ljekar, završila fakultet i staž, položila državni ispit. Nisam bila ni u planu za pedijatra. Teško sam odlučila, iako sam se plašila a ni sama nisam znala čega se plašim, jer je sve bilo na nivou propagande i opšteg straha i panike. Kada je dobila vakcinu, ništa se loše nije desilo. Za drugu kćerku, rođenu četiri godine poslije Lane, nisam imala nikakvu bojazan. I jedna i druga vakcinacija su prošle bez problema. Strah je jači od ljudi. Ali, isto tako, vjera u nauku, vjera u to da radite nešto ispravno, zakonom propisano, medicinski dokazano je bolje od preuzimanja na sebe tolike odgovornosti da se dijete razboli od tako ozbiljne bolesti i da te posljedice trpi ne samo njegov život, nego i vi čitav život. Moja poruka je snažno, snažno za vakcinaciju i da preveniramo sve što možemo.

RB/BI: Da rezimiramo – odgovorni roditelji treba dosljedno da se pridržavaju kalendara vakcinacije.

Dr Šabović: Tako je. Kalendara vakcinacije se treba pridržavati. Naravno, postoje i indikacije kada vakcinacije treba odgoditi – kada su u pitanju prijevremeno rođena djeca, mališani koji su suspektni na neke bolesti. Kalendar je na ovakav način uređen jer je imunizacija, odnosno „bustovanje“ organizma, upoznavanje organizma sa imunogenima i izazivačima ozbiljnih bolesti, najbolje u tom periodu, kako bismo prevenirali oboljenje. Odgovorno ćemo procijeniti da li dijete u tom trenutku treba da primi vakcinu, a tvrdim da niko od kolega neće bolesnom djetetu dati vakcinu.

RB/BI: Koje su zdravstvene tegobe kod djece obilježile ovu zimu?

Dr Šabović: Ova zima nije bila jaka. Rano smo imali gro nekih virusnih infekcija. Bilo je dosta streptokoknih infekcija grla i ostalih, sporadično bakterijskih infekcija. Nakon odmora kojeg sam koristila u januaru, dočekao me je početak gripa, infekcije gornjih respiratornih puteva. Ima i tegoba gastrointestinalnog trakta, povećanog broja proliva, ali uspješno odgovaramo izazovima i potrebama.

RB/BI: Počelo je drugo polugodište u osnovnim i srednjim školama. Koje su preporuke struke – kako kod djece izgraditi imunitet, kako se zaštititi od, u ovo doba najučestalijih, respiratornih infekcija?

Dr Šabović: Da postoji recept za to, mi ovih dana ne bi imali posla. Mislim da je recept boravak na svježem vazduhu. Da bi sačuvali respiratorni sistem, morate ga njegovati dobrim vazduhom, a to je vazduh iz spoljašnje sredine. Hvala Bogu, mi još uvijek živimo u ne previše zagađenom prostoru, imamo more i planine. Važno je provjetravanje prostorija, konzumiranje raznovrsne hrane, korišćenje što više voća, i, naravno, vode. Vode, nikada dovoljno. Ako dijete ima temperaturu, ako ga dobro pojite, efekat je kao da prima infuziju. U slučaju tegoba treba biti savjestan i odgovoran i izolovati se, sačekati da virusna infekcija, koja traje pet do sedam dana, prođe.

RB/BI: Čim izađemo iz sezone gripa, počinje sezona alergija. Koju starosnu grupu, kada su Vaši pacijenti u pitanju, alergije najviše pogađaju i kako se najdjelotvornije zaštititi?

Dr Šabović: Moji pacijenti su uglavnom novorođenčad, odojčad i djeca u drugoj godini života. Izuzetno je povećan broj djece sa alergijom na proteine kravljeg mlijeka. Kod te djece se javljaju kožne manifestacije te alergije, ekcemi, što iziskuje korištenje posebnih formula, a kod majki dojilja isključivanje mlijeka i mliječnih proizvoda iz upotrebe. Apelujem na žene koje su majke i one koje planiraju da budu, da razmišljaju u pravcu da je ono najbolje što mogu djeci da daju, njihovo mlijeko. Nije važno kakva kolica imaju, kakvu garderobu nose, da li su imali jelku i da li će negdje otići na odmor, djetetu je najvažnije da dobije majčino mlijeko. Mali je procenat žena koje ne mogu da doje. Naravno, potrebna je velika volja, istrajnost, boravak sa svojim djetetom 24 časa. Žene danas nemaju pomoć baka u mjeri kako je to bilo ranije, ne usvajaju savjete, a i sumnjaju u sebe. Do momenta kada dijete navrši 15 dana i prvi put ga donesu kod pedijatra, potrebno je da budu uporne. Patronažne sestre redovno obilaze porodilje, a uvijek se mogu obratiti i ljekarima i sestrama od kojih će dobiti podršku da to dojenje uspije. Osvrnuću se na proljećne alergije. Rinitis se kao alergijska manifestacija ne javlja kod djece do četvrte godine. Alergije budu manifestovane konjuktivitisima, kijavicama, bronho-opstrukcijama koje su u Baru česte. Tada kažu dijete je „prosviralo“, dijete „hripa“, što je posebno izraženo kod ljudi koji su doselili, a ne prija im klima. Kod djece sa alergijama se ponekada dokaže da je to potkovano alergijskom komponentom.

RB/BI: Iscrpile smo dosta medicinskih tema, a ono što ja nikako nisam željela da zaboravim i da ne pomenemu ovom razgovoru je da Vi pišete pjesme. Veliki sam ljubitelj pisane riječi koji, da budem iskrena, više preferira prozu, ali ipak, ne postoji niti jedna koju ste objavili na društvenim mrežama, a da je sa velikim uživanjem nisam pročitala. Vaše pjesme su tako tople, iskrene, mudre, a poruke koje šalju divne, svaka je ogrnuta ljubavlju. Od kada pišete poeziju i možemo li očekivati da će se Vaše pjesme naći između dvije korice?

Dr Šabović: Da krenem od kraja. Nadam se da će se jednog dana naći. Možda nisam dovoljno motivisana, jer poeziju pišem uglavnom u teškim emotivnim momentima. Sjećam se da je tematika prve pjesme koju sam napisala, bio rat. Bilo je to nakon ’92. godine. Čekali smo kod kuće Novu godinu i znam da sam je tada napisala. Pjesme sam pisala i kroz srednju školu, ali su one bile za mene, nisam ih čitala. Najveći motiv za ponovno pisanje je bila smrt mog oca. To je za mene bio veliki gubitak sa kojim nisam znala kako da se nosim. Bila sam ljuta na sve i, jednostavno, nisam mogla da kanališem emocije. Počela sam da pišem i poslije svake pjesme sam se osjećala kao da sam se dugo isplakala, moje srce je bilo čisto, mogla sam da idem dalje. Uslijedili su momenti pisanja o djeci, o svakodnevnim životnim situacijama… Znate ono kad vas nešto takne, kada nećete da kažete, nećete da odgovorite, ne zato što ste mudriji, nego pokušavate da budete racionalni. E, ja to pretočim u stihove pa, ko zna-zna, ko razumije-razumjeće. Moja baka je znala jako lijepo satkati stihove onako, iz čista mira. Mislim da sam to od nje naslijedila. Volim poeziju, volim prozu. Često djeci pominjem Andrićevu pripovjetku „Aska i vuk“, jer mislim da je umjetnost jedino što nas može izvući bilo iz socijalne, emotivne, lične, zdravstvene krize, da svako od nas može pronaći ono lijepo i da mu jedino to može pomoći.

RB/BI: Mislim da nema ljepše poruke za kraj razgovora od ove koju ste uputili. Zadovoljstvo je što je za Radio Bar i Bar Info govorila svestrana Emina Šabović, najbolja pedijatrica, posvećena majka, talentovana poetesa.

Dr Šabović: Vjera, od srca Vam hvala. Znate da sam zbog ličnih obaveza, a i zbog toga što nisam neko ko se eksponira, možda malo odugovlačila gostovanje, ali mi je bilo izuzetno prijatno. Zahvaljujem Vam se na pozivu i na prepoznavanju potrebe da se čuje i naša strana. Često su gosti u Vašoj emisiji ljekari i to je lijepo, posebno kada iskažete interesovanje da se čuje i kakav je naš privatni, a ne isključivo poslovni, segment života. Voljela bih da poručim i da sam na dosadašnjim rezultatima zahvalna učiteljima, profesorima, kolegama i porodici – bratu, snahi, djeci, mužu, svekru, svekrvi i majci. Majci do neba. Na mom putu pomoć svih njih je bila dobrodošla i zaista sam im dužnik.

The post Dr Emina Šabović, najbolji pedijatar u Crnoj Gori – Otac mi je govorio: sine, bićeš dobar pedijatar, umiješ da slušaš i one koji još ne pričaju first appeared on BARinfo.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje, uprkos manjim pozitivnim pomacima, obuhvat MMR vakcinacijom u Crnoj Gori je i dalje na zabrinjavajuće niskom nivou. Bar je jedna od opština koja bilježi gotovo najniže stope imunizacije.

Prema posljednjim zvaničnim podacima, MMR vakcinom imunizovano je 41 odsto djece rođene 2021. godine, a za djecu rođenu 2022. godine obuhvat iznosi samo 13 odsto.

MMR vakcinom imunizovano je 64 odsto djece rođene 2020. godine, 73 odsto djece rođene 2019. godine, 79 procenata djece 2018. godišta i 85 odsto one rođene 2017. godine.

Prema zvaničnim podacima, skoro 50 odsto djece predškolskog uzrasta je nevakcinisano, a za kolektivni imunitet neophodna je pokrivenost od 95 procenata.

Na ,,Karavanu zdravlja i vakcinacije“ u Ostrosu, dr Ganimeta Hodža, izabrana ljekarka u ambulanti Ostros, istakla je da se tokom svoje gotovo tri decenije duge karijere i rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, po prvi put susrijeće sa ovako niskim stepenom MMR vakcinacije protiv vrlo ozbiljnog, a nerijetko i smrtonosnog oboljenja kao što su male boginje.

Ona je podsjetila da se MMR vakcina već decenijama primjenjuje u svijetu i u Crnoj Gori, te da je to jedna od najviše provjeravanih vakcina ikada.

Dr Hodža je istakla da nema razloga da roditelji odlažu vakcinaciju, jer su vakcine bezbjedne i čuvaju zdravlje djece. Apelovala je na roditelje da iskoriste prvu slobodnu priliku i vakcinišu svoju djecu, ukoliko to već nijesu učinili.

Majka sedmogodišnjeg dječaka Amina, Emina Demirović kazala je da je njen sin blogovremeno vakcinisan.

Ona je rekla da žive u Njemačkoj te da tamo nije moguće upisati dijete u vrtić i obezbijediti pohađanje škole bez potvrde o urednom vakcinalnom statusu.

– Mi smo donijeli odluku na osnovu onoga što kaže nauka, a nauka je jasna – vakcine su bezbjedne. Koristim priliku da pozovem sve roditelje da budu odgovorni i da vakcinišu svoju djecu, ukoliko to već nijesu učinili – kazala je Demirović.

Dom zdravlja Bar je obezbijedio dovoljnu količinu vakcina tokom trajanja karavana. Pedijatrica dr Emina Šabović i medicinska sestra Selma Madžurić su obavljale vakcinaciju djece, ali i davale savjete roditeljima i odgovarale na njihova pitanja.

Dr sci. med. Mina Brajović, šefica Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori, je u Ostrosu kazala da podizanje nivoa obuhvata MMR vakcinacijom mora da bude kolektivna odgovornost i obaveza čitavog društva.

Istakla je da usluge promocije zdravlja i zdravstveni preventivni servisi moraju biti jednako dostupni svakom djetetu i svakom građaninu.

– Nijedno dijete ne smije da bude zaboravljeno. Nijedno dijete nije bezbjedno, dok svako dijete nije bezbjedno i dok ne bude ostvaren zadovoljavajući nivo kolektivnog imuniteta – kazala je ona.

Podsjetila je da je to i jedna od ključnih lekcija naučenih tokom pandemije korona virusa.

Dr sci. med. Ljilja Jovićević, koordinatorka Karavana, je u ime Doma zdravlja Bar apelovala na roditelje da vakcinišu djecu i kazala da to mogu učiniti i tokom vikenda.

„Karavan zdravlja i vakcinacije“ je organizovala Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), uz finansijsku podršku Evropske unije, u saradnji sa Domom zdravlja Bar, lokalnim vlastima, uz angažman Instituta za javno zdravlje, a pod patronatom Ministarstva zdravlja.

The post U Ostrosu organizovana imunizacija djece MMR vakcinom, ljekari apeluju na roditelje da zaštite djecu first appeared on BARinfo.