Rođen je marta 1863. godine u Kaštel-Stafiliću kod Trogira. Osnovnu školu je završio u Kaštel-Novom, a Nižu gimnaziju u Sinju. Višu gimnaziju je upisao u Splitu, ali se na samom početku školske godine pridružio protestima organizovanim protiv Habzburške monarhije. Na školskom času je mastionicom gađao na zidu okačenu sliku monarha Franca Jozefa. Očekivano, istog dana je morao nestati iz Splita, pa je došao u Kotor gdje je završio Gimnaziju.

Poslije položenog maturskog ispita, devetnaestogodišnji Pera odlazi u Grac (Austro-ugarska) sa namjerom da upiše medicinske studije na fakultetu u ovom gradu. Knjaz Nikola je čuo za njegove planove i ponudio mu državnu stipendiju, uz uslov da studije upiše na Imperatorskoj Vojno-medicinskoj akademiji u Sankt Petersburgu. Mladi Pera je to prihvatio i diplomirao u ovom ruskom gradu marta 1893. godine.

Početkom maja 1893. godine je stupio u službu Knjaževine Crne Gore, i sve do januara 1924. godine, kada je penzionisan, bio državni ljekar.

Izuzetno obrazovan (govorio je ruski, njemački i italijanski jezik), radni vijek u Crnoj Gori započeo je u bolnici “Danilo prvi” na Cetinju, a potom je Odlukom crnogorskih zdravstvenih vlasti 15. avgusta 1893. godine postavljen na radno mjesto okružnog ljekara u Baru. Dočekala ga je neprosvijećenost stanovništva, nepovjerenje u medicinu i školovane ljekare, siromaštvo i brojna žarišta zaraznih bolesti, ali ga to nije pokolebalo.

Početak radnog angažovanja dr Josipa Pere u Baru se poklapa sa epidemijom velikih boginja, koja je u pojedinim crnogorskim krajevima bila prisutna desetak godina, ali koja se primjenom administrativnih i zdravstvenih mjera stavila pod punu kontrolu. Jedan od zdravstvenih učesnika u lancu odbrane je bio i dr Josip Pera.

Nedugo nakon početka rada u Baru, dr Josip Pera je formirao porodicu. Oženio je Justinu, koja je poticala iz familije barskih pomorskih kapetana Đokića. U braku su dobili četvoro djece: tri kćerke i sina. Supruga je za vrijeme posljednjeg porođaja 1909. godine preminula.

Sanitetske vlasti su dr Peri dekretom od 10. avgusta 1903. godine proširili teren odgovornosti i na regiju Crmnice, pa je tako zvanično postao “oblasni ljekar barske i crmničke regije”. U to vrijeme datira i prvi pomen “Privatne apoteke Pera Bar”. Četiri godine kasnije, 24. avgusta 1907, postavljen je za oblasnog ljekara nikšićke regije. U tom gradu ostaje do aprila 1909. godine, kada je ukazom Ministarstva unutrašnjih djela postavljen za fizikusa ulcinjskog okruga. Za vrijeme službovanja u Ulcinju, zbog potreba crnogorskog saniteta 1910. godine radi na Virpazaru.

U Ulcinju ga je zatekao Prvi balkanski rat. Priključio se Primorskom odredu crnogorske vojske kao vojni ljekar u privremenim bolnicama, stacionarima i previjalištima formiranim duž linija Južnog fronta (Bar, Ulcinj, Zoganj, Sv.Nikola, Murićani…). Poslije završetka rata, postavljen je za ljekara danilovgradskog okruga i upravnika Doma za umobolne na Bralenovici, ustanove kojoj je pripojen azil za smještaj oboljelih od lepre početkom januara 1914. godine. Kako je u Crnoj Gori nedostajao zdravstveni kadar, brigu o vođenju bolesnika zaraženih smrtonosnom leprom, bez ikakvog pogovora, prihvatio je izuzetni humanista dr Pera.

Oba zdravstvena objekta prestala su s radom početkom Prvog svjetskog rata, a dr Pera se stavio na raspolaganje vojsci u ratnim bolnicama u Danilovgradu, Andrijevici, Peći, Nikšiću…

Nakon 1918. godine vratio se u Bar, i nastavio s radom. Pritisnuti evidentnim potrebama za djelovanjem Crvenog krsta, barski aktivisti su formirali jula 1923. Okružni odbor Crvenog krsta u Baru, a prvi predsjednik bio je dr Josip Pera.

Zvanično je penzionisan 12. januara 1924. godine. U kući na Gretvi pokrenuo je privatnu praksu, i sve do smrti obilazio bolesnike.

Pamte ga Starobarani po kožnoj torbici od koje se nije odvajao. Išao je gdje god su ga zvali, najčešće pješice, a sirotinji nije naplaćivao. Siromasi su kod dr Pere uvijek imali besplatan pregled, ali i ljekove iz njegove priručne apoteke. Poneko bi, ne tako rijetko, dobio i nešto novca, kojeg je doktor davao za kupovinu neophodnih namirnica u toku liječenja. U znak zahvalnosti, Barani su znali ostavljati bocu sa svježim mlijekom na vratima dvorišta doktora Pere, nerijetko i kilo-dva sira ili bocu ulja.

Pored liječenja, u svakoj prilici je zdravstveno prosvjećivao narod, učeći ga higijeni i osnovnom ponašanju u određenim zdravstvenim situacijama. Bio je spreman u svako doba poći pacijentu i u najudaljenija sela, često i bez ikakve naknade.

Dr Pera je umro 1953. godine. Ovaj Kaštelan, trajno zaljubljen u Bar, sahranjen je na groblju Sveti Vić.

Jedini je barski humanista kojeg su odlikovale i crnogorske i jugoslovenske vlasti: ukazom crnogorskog suverena knjaza Nikole Petrovića, 1899. godine je dobio orden Knjaza Danila IV reda, a kralj Aleksandar Karađorđević dodijelio mu je Kraljevski orden Svetog Save IV reda.

Od 2015. godine ulica koja počinje od Ulice Crvenih košulja i prostire kroz naselje Gornja Čeluga do katastarske parcele br. 3876 KO Polje nosi naziv: Ulica dr Josipa Pere.

Potok koji protiče kroz Džidžarin i često nabuja, praveći atraktivne vodopade, i danas se zove Perin potok.  

The post Dr Josip Pera: ljekar dobrotvor, omiljen u narodu first appeared on BARinfo.