Razgovarali smo sa doktorima i sestrama koji svakodnevno vode bitku za život sa pacijentima u barskoj bolnici, i građanima koji su svjesni da situaciju iz dana u dan, prvenstveno, pogoršava neodgovornost prema sopstvenom i zdravlju drugih.

U Covid centru barske bolnice liječe se najteži pacijenti iz šest primorskih opština, koji imaju obostranu upalu pluća, znatno oštećena plućna krila, a nerijetko i druge bolesti.

“Nažalost, veliki broj pacijenata dolazi na prvi pregled u veoma teškom stanju, sa odmaklom upalom pluća, kada je praktično nemoguće nešto učiniti. Jedan broj oboljelih, od samog početka ima maligni oblik, zbog čega je ovaj virus veoma opasan i zaokuplja pažnju cijelog svijeta. Zbog čega se razvija teška klinička slika može medicinski da se objasni, ali ne i predvidi. Kod jednog broja inficiranih dolazi do teških zdravstvenih komplikacija, iako su u punoj snazi i zdravi, sa uobičajenim imunim sistemom”, kazao je za Radio Bar i Bar info, dr Dragoslav Tomanović, direktor Opšte bolnice Bar, koji naglašava da je, tim prije, neophodna veća opreznost i odgovornost.

Covid centrom barske bolnice rukovodi konzilijum od četiri ljekara , od kojih su većina sa dugogodišnjim radnim stažom i iskustvom – dr Branko Raičević – infektolog, dr Miodrag Stanković – internista, dr Svetlana Vučetič – anesteziolog-reanimatolog i dr Zoran Vojinović -epidemiolog. Oni, zajedno sa vrijednim medicinskim osobljem,od početka epidemije, pokušavaju da spasu svaki život, ali je to u nekim slučajevima nemoguće, iako je protokol liječenja isti u svim zdravstvenim ustanovama, pa čak i u svijetu, u skladu sa preporukama SZO.

“Koliko god da dugo radimo ovdje, sve nas iznova pogađa svaka smrt i neizliječeni pacijent, iako se mnogi kratko zadržavaju, jer kasno, nažalost, i dolaze”, ističe dr Raičević koji apeluju na građane da se obrate doktoru čim dobiju prve simptome, jer je u tom slučaju, kako navodi, prognoza znatno bolja.

Dr Miodrag Stanković, takođe, ističe da bolesnici dolaze sa teškom kliničkom slikom, uznapredovalom bolešću i da je ishod krajnje neizvjestan, i mijenja se, ne iz časa u čas, već iz minuta u minut. Terapija i liječenje su jednobrazni i svuda isti. Borbu nastavljamo i dalje, uz upozorenje da svi budemo disciplinovaniji”, kaže dr Stanković, koji navodi da se radi o veoma teškim i zahtjevnim bolesnicima.

Liječenje ne podrazumijeva samo terapiju lijekovima, objašnjava dr Svetlana Vučetić, a sve je teže, kaže, i emocionalno, suočavati se sa pacijentima koji gube bitku sa virusom.

“Svim pacijentima je zajednički ogroman strah koji vidimo u njihovim očima, koji se pojačava sa težinom kliničke slike, ali i činjenicom da je ova bolest nepredvidljiva, kao i njena dinamika, evolucija i posljedice. Liječenje se ne svodi samo na medikamente, već dinamičan rad koji podrazumijeva i vježbanje za pravilno rukovanje i nošenje maski sa kiseonikom, demonstriranje i pokušaji da ih pacijenti prihvate. Najteže je kada bolest krene u pravcu koji ne želimo, kada gubimo pacijenta, to je i u redovnim okolnostima veoma teško. I, emocionalno, smo već na granici izdržljivosti, zato mi nije jasno što još treba da uradimo da svi zajedno shvatimo ozbiljnost situacije”, pita se dr Vučetić, koja podsjeća da je Primorje dugo bilo zelena zona, ali da to više nije slučaj.

Desetine poruka koje dobijaju od izliječenih pacijenata, i zahvalnost, sjenči sve veći broj onih koji dolaze sa veoma lošim stanjem pluća, za koje unaprijed znaju da neće moći da se izbore sa opasnim virusom.

Uz doktore, “lavovski” dio posla nose i medicinske sestre. Silvija Obradović i Sanja Lojić, glavna sestra, ispričale su nam, iz njihovog ugla, koliko su teški patnja, neizvjesnost i smrt, stalno prisutni u Covid centru.

“Borimo se za svaki život podjednako, užasno je teško. Sa pacijentima smo non-stop, preživljavamo svaku njihovu suzu, muku i sudbinu. Trudimo se, sa našim ljekarima, da što veći broj pacijenata bude izliječen, kao što je to bilo do prije mjesec. Zašto se stanje pogoršava ne znamo, ali tu smo da se i dalje borimo .Nadam se da će nam naši sugrađani pomoći u tome tako što će poštovati mjere predostrožnosti”, kaže posvećena sestra Silvija Obradović, kojoj je najteži momenat, koji će uvijek nositi urezan u sjećanju, bio slučaj bračnog para iz Budve ,koji su se zajedno borili sa virusom, ali mlada žena od 48 godina, nije uspjela.

“Scenu koju sam tada vidjela i emotivni šok njenog supruga, patnju, nikada neću zaboraviti”, priča sa suzama u očima, sestra Silvija.

Za glavnu sestru, Sanju Lojić, svaki momenat je težak .

“Očigledno je da je mnogo teže, nego do sada. Svi se trudimo, doktori su dostupni 24 sata, daju sve od sebe, potrebnu njegu, terapiju, toplu riječ. Pokušavamo i da budemo u stalnom kontaktu sa familijama oboljelih. Ne mogu izdvojiti što mi je najteže, da li bolest, tuga, neizvjesnost, smrt… Svaki trenutak u Covid centru je težak i upečatljiv”, kaže setra Lojić.

Izuzetno teško iskustvo ljekara i sestara jeste i situacija kada su oboljeli rođena braća, a jedan od njih umre. Imali su nekoliko takvih slučajeva, i to je nesaglediva tuga i bol.

U broju pacijenata koji se liječe u barskoj bolnici i koji imaju tešku kliničku sliku, i dalje prednjače Barani i Ulcinjani. Od 55-oro trenutno smještenih na Infektivno odjeljenje, 23-oje su iz Bara, a 13-oro iz Ulcinja.

Pitali smo naše sugrađane da li se plaše korone, što misle o sve većem broju oboljelih i preminulih, da li se pridržavaju preventivnih mjera i smatraju li da bi ih trebalo pooštriti.

“Zašto bih se plašio, kada će biti ono što je suđeno, ali treba nositi masku i pridržavati se pravila. Ljudi umiru i bez korone, čini mi se da sada za svakog ko umre, kažu da je preminuo od virusa”, kaže Adam.

Naš sugrađanin, Duško ističe da se plaši, i da misli da svi moraju osjećati strah.

“Nije svejedno. Smatram da se ne pridržavamo mjera, i da je zato situacija svakog dana sve gora”.

Milorad se plaši i ne plaši, kako je kazao.

“Ne znam što reći. Nosim masku, malo izađem da prošetam i to je to. Mislim da su pacijenti koji se liječe u barskoj bolnici i koji ne uspiju da se izbore sa virusom, već imali zdravstvenih problema, ali da je korona samo to probudila i dodatno ugrozila njihov život”, dodaje Milorad.

Nepoštovanje mjera i prisustvo proslavama doprinjelo je većem broju oboljelih i umrlih, kaže Adelina, ali smatra da, ipak, ne bi trebalo zatvoriti Bar i Ulcinj.

Tako razmišlja i Branka, koja ističe, da je nepovoljan ishod u barskoj bolnici, poslednjih dana, prvenstveno uzrokovan neodgovornošću.

“Moramo se uozbiljiti, ali ne možemo zatvarati gradove. Kako će narod da živi i obezbjedi egzistenciju, već ovo predugo traje”, kaže Branka.

The post VIDEO: Porast broja oboljelih u barskom Covid centru sa teškom kliničkom slikom first appeared on BARinfo.

Za danas je planiran otpust za četiri bolesnika, a u jedinici intenzivnog liječenja nalazi se šest pacijenata koji su na neinvazivnoj ventilatornoj podšci i njihovi nalazi su u pogoršanju, saopštila je dr Vučetić.

Na pitanje Milana Vujovića da li je neko od četvoro novozaraženih Barana smješten u barsku bolnicu i kakva je njihova klinička slika, dr Vučetić je kazala da su to ljudi koji imaju pozitivan PCR test, što ne znači da imaju i „klinički signifikantne znake bolesti“.

„Na bolničko liječenje smiještaju se oni bolesnici, bez obzira da li imaju pozitivan ili negativan PCR test, koji su u opštem stanju, takvom da na radiološkim slikama imaju znake upale pluća. Dakle, pozitivan test ne znači da je i bolesnik i da će biti smješten na bolničko liječenje“, objasnila je ona.

Na pitanje koliko među 32 bolesnika smještena u barskoj bolnici ima Barana i da li ih ima u Kliničkom centru, dr Vučetić je odgovorila pozitivno, što se tiče barske bolnice, ali da ne zna za Klinički centar jer „mi nismo slali nikoga iz našeg COVID centra prema Kliničkom centru. Kod nas su smješteni ljudi sa cijelog crnogorskog primorja, ali tu imamo i stanovnike Pljevalja, Nikšića…“ kazala je dr Vučetić, dodajući da su zbrinuli sve koji su se javili barskom COVID centru.

„Kliničke slike se mijenjaju, nekada iz sata u sat, iz dana u dan i ne možete da date dugoročnu prognozu, treba biti oprezan i veoma, veoma strpljiv“, istakla je dr Vučetić.

Na komentar da je situacija na primorju bolja u odnosu na ostale dijelove zemlje, dr Vučetić je rekla da je tako ako se gleda po broju.

„Ako gledate kliničke slike, nalaze i ostalo, vjerujte, tu ne znam koja je razlika. Ovih šest ljudi koji leže u intenzivnoj njezi, oni su za poseban nadzor, na ventilatornoj podršci su, mogu da kažem i da su životno ugroženi, jer su u jednoj teškoj hipoksiji. Zbog toga su smješteni tamo, tako da tu ne možemo praviti paralelu. Možete ih imati 50, a jednoga u intenzivnoj, a opet imate problem“, kaže dr Vučetić.

The post Dr Vučetić: Jedan pacijent preminuo, šest na neinvazivnoj ventilatornoj podšci first appeared on BARinfo.

„Za 24 sata primljena su tri i otpuštena tri pacijenta. Danas, nakon jutarnje vizite, planiran je otpust devet bolesnika. Taj otpust, odnosno prelazak na kućno liječenje, zavisi od momenta dolaska prevoznih sredstava po njih, s obzirom da se upućuju u Budvu, Herceg Novi i Bar. U jedinici intenzivnog liječenja nalaze se četiri bolesnika, njihovo zdravstveno stanje je za sada stabilno. Mislim da bi trebalo sjutra jedan nakon dijagnostike da iz jedinice intenzivnog liječenja pređe na odjeljenje“, kazala je dr Vučetić.

The post Dr Vučetić: U jedinici intenzivnog liječenja nalaze se četiri bolesnika first appeared on BARinfo.

Razgovarali smo o trenutnoj situaciji, mogućim implikacijama, aktivnostima barske bolnice u prethodnom periodu, sadašnjem trenutku i prilagođavanju rada ove zdravstvene ustanove,  eventualnom, drugom talasu epidemije, koji je sve izvjesniji.

Doktorka je govorila i o dosadašnjim iskustvima u liječenju oboljelih, zajedničkoj borbi na suzbijanju epidemije, posttraumatskim posljedicama i preventivnim mjerama, kao jedinom efikasnom sredstvu, za sada, koje može virus staviti pod kontrolu.

RB: Kada smo se dogovarali za razgovor prije više dana, planirali smo da ga koncipiramo kao postpandemijsku priču, osvrnemo se i rekapituliramo dešavanja u prethodnom periodu, prioritetima u radu barske bolnice, nakon epidemije…Takođe, da se osvrnemo i na simboličan gest zahvalnosti koji je Vama lično uputio premijer, Duško Marković, uručujući prva, nova lična dokumenta svim zaslužnim radnicima pojedinih institucija u borbi protiv COVID-a, među kojima ste i Vi. Situacija se, međutim, drastično promijenila… Ipak, za početak, kako ste doživjeli gest premijera ?

Dr Vučetić: Nacionalno koordinaciono tijelo je na sebi svojstven način, upriličilo Dan MUP, u okviru kojeg su predstavljena nova dokumenta. Pozvano je nas, nešto više od četrdesetak zdravstenih radnika i zaposlenih u drugim službama i institucijama koje su posebno bile angažovane tokom epidemije, a među njima i moja malenkost. Drago mi je zbog toga, ali moram da naglasim, da su svi zdravstveni radnici, bez rezerve i razlike, zaslužili svako priznanje. Raduje me i činjenica da je to, u stvari, istovremeno bila i promocija digitalizacije Ministarstva unutrašnjih poslova, što potvrđuje da idemo u korak sa savremenim svijetom, da ono što će se sjutra tražiti od nas, kod nas već postoji. Dakle, paralelno radimo na više “frontova”, što je dobro za Crnu Goru.

RB: Iako je drugi talas koronavirusa najavljivan, čini se da nas je, ipak, iznenadio. Kako to komentarišete i što možemo očekivati. Da li se, uopšte, mogu praviti projekcije?

Dr Vučetić: Moram da podsjetim da je epidemija proglašena 23. januara, a 11. marta pandemija. Ono što ne primjećujemo jeste da nije, nijednom, objavljeno da je pandemija završena. O drugom talasu se stalno govorilo i za to je postojao razlog, a to je da će se, u svakom slučaju dogoditi, ako se budemo previše opustili i ukoliko se ne budemo pridržavali preventivnih mjera. Lijek za novi koronavirus- SARS COV 2, kako mu je pravo ime, ne postoji, niti vakcina. Jedino što daje efekat u borbi protiv njega, jesu mjere prevencije. To su maska, kao mehanička barijera, distanca i higijena ruku, koja je kulturološka stvar, čemu učimo djecu još od vrtića. Te mjere, uz ograničavanje kretanja, u prethodnom periodu, pokazale su prave rezultate. Kinezi su, kod kojih se prvo pojavio virus, u Vuhanu, upravo sproveli te mjere, i one su se pokazale veoma efikasnim. Za to vrijeme, u drugim djelovima svijeta, epidemija se razbuktavala. Onog momenta kada su se otvorile granice, a to se dogodilo u Južnoj Koreji, Singapuru, a i kod nas imamo importovane slučajeve, virus se nanovo pojavio.

RB: Vrlo brzo kod nas je zabilježeno prisustvo virusa kod više od 30 lica, a samo u jednom danu, 18. juna, čak 18 novih slučajeva u našoj državi. To je bio kritičan dan i na globalnom nivou – počev od susjedne Makedonije, pa do drugih država u okruženju i svijetu. Toga dana je zabilježen najveći broj zaraženih i umrlih, od početka pandemije. Imamo oboljele i u Baru, i iz dana u dan sve više oboljelih. Što je, prema vašem mišljenju, doprinjelo tome? Da li je to otvaranje granica, koje se, definitivno , jednom moraju otvoriti?

Dr Vučetić: Te brojke su nešto što, svakako, izaziva pozornost. Granice se moraju otvoriti, ne možemo u dužem periodu živjeti u zatvorenom sistemu. Granice jesu za protok ljudi i roba, ali koronavirus nameće druga pravila ponašanja. Mislim da smo se previše opustili, kada je riječ o preventivnim mjerama, jedinom, za sada učinkovitom sredstvu u suzbijanju virusa. Ono što je evidento, na sreću, do sada, jeste da novooboljeli i kod nas i u okruženju, imaju blažu kliničku sliku, u najvećem broju slučajeva. Nadam se da će tako i da ostane.

RB: Mediji su objavili da se u Pekingu, novom žarištu u drugom talasu, pojavio drugačiji soj virusa, dakle da je mutirao i da proizvodi znatno teže posljedice po zdravlje. Da li imate takvih saznanja?

Dr Vučetić: Svaka zemlja ima svoja iskustva. Koronavirus je i dalje nepoznanica i tako će i ostati, sve dok vrijeme i naučna istraživanja na svjetskom nivou, ne dođu do saznanja koja će dati legitimitet, a ne nivo pretpostavke. Ono što je bilo dobro u ovakvoj situaciji i što nam je omogućila savremena tehnologija, jeste da smo mogli da budemo u kontaktu sa kolegama iz cijelog svijeta, preko Instituta za javno zdravlje i Svjetske zdravstvene organizacije, dobijamo podatke, a i sami smo iz, gotovo, tromjesečnog perioda, trebali da izvučemo pouku. Ono što nas je održalo u prvom talasu, jeste predani rad i prije nego što se dogodio prvi slučaj kod nas, 17. marta. Naša bolnica je organizovana vrlo detaljno, kao Regionalni COVID centar za Jug. Imali smo mogućnost da odvojimo, fizički, odjeljenje za “covid pacijente” od drugog dijela bolnice, “noncovid”. S obzirom da smo broj kreveta povećali duplo – na stotinu, i formirana je jedinica intezivnog liječenja sa devet postelja za najteže bolesnike. To podrazumijeva obavezan neinvazivni monitor i respirator uz svaki krevet. Tada smo imali tri, a sada su nam na raspolaganju 10 aktivnih , novih respiratora, zahvaljujući donacijama i ravnomjernom raspoređivanju NKT. Sve je odlično funkcinisalo, jer nas je ova situacija ujedinila. To je i lijepa stvar koju nam je donio koronavirus – od boljih porodičnih, do radnih i kolegijalnih, prijateljskih relacija. Izvukli smo ono najbolje iz svih nas, plemenitost, koja je negdje bila po strani. Moram istaći i izuzetnu savjesnost, strpljenje i razumijevanje naših sugrađana, jer smo se, u periodu korone, bavil samo hitnim slučajevima. Svi ostali su bili na čekanju i od proglašenja Crne Gore korona free destinacijiom od 18. maja, vratili smo se  uobičajenim aktivnostima i radimo povećanim obimom kako bismo odgovorili svim našim pacijentima, koji su bili strpljivi i čekali. Napravili smo timove koji rade 24 sata. Takođe, nijednog trenutka nismo prestali sa mjerama predostrožnosti – obavezno mjerenje temperature beskontaktnim toplomjerom na ulazu za sve zaposlene i pacijente, a takođe, na ulazu u hol vrši se dezinfekcija ruku i stavljaju se maske. Spremni smo i u ovom trenutku, za novi talas koji , nadamo se, neće uzeti maha.

RB: U prethodnom periodu suočili ste se sa izuzetno teškom situacijom, koja je uzdrmala bolnicu do temelja i uznemirila građane. Virusom su zaraženi doktori, a nažalost, dr Duško Kljakić nije dobio bitku sa njim. Kako ste vi doživjeli ove veoma teške trenutke?

Dr Vučetić: Nepoznanica , nepredvidljivost, surovost. Nažalost, desilo se da je četvoro zaposlenih u bolnici bilo pozitivno na koronavirus, zbog čega je nas osamdeset i šestoro moralo u samoizolaciju. To je bilo zaista dramatično, morali smi da se organizujemo u najkraćem roku i već za desetak sati došle su kolege iz Podgorice da nas zamijene. Građani su to doživjeli kao prvi veliki udar i tada su najmanje i dolazili i obraćali se za pomoć, uvažavajući novonastalo stanje. Grad je bio blokiran, ali svi smo funkcionisali kao jedan. Imali smo odličnu saradnju sa Domom zdravlja Bar i Ulcinj, KCCG, opštinskim službama, volonterima, Crvenim krstom… Dogodilo se i ono što nam je, na najteži način ,potvrdilo svu nepredvidljivost, ćudljivost i surovost virusa – ostali smo bez našeg kolege, dr Duška Kljakića. To je dovoljno da shvatimo ozbiljnost situacije i budemo odgovorni.

RB: Stiče se utisak da je pandemija koronavirusa pospješila i depresivna stanja kod građana. Došlo je do povećanja psihičkih poremećaja, nijesu rijetka ni samoubistva u našoj zemlji i okruženju. Kakve posljedice korona ima u tom smislu?

Dr Vučetić: To je nešto što nam stoji nad glavom kao Damoklov mač – posttraumatska stanja koju odlikuje izmijenjeno psihloško stanje ljudi, na površinu izbijaju problemi jer ne mogu svi da se nose sa novonastalom situacijom. Dosta stvari su deklanširajući faktor. U osnovi problema može biti depresija ili objektivan razlog. To je nešto što smo očekivali i takve pacijente ne bi trebalo olako da shvatamo

RB: Da li ste imali takvih slučajeva tokom pandemije?

Dr Vučetić: Naravno, a posebno pamtim 9.april, kada sam, nakon samoizolacije, počela da radim. U bolnicu je dovedena mlada žena koja je, zadala sebi dva uboda nožem u predjelu srca. Ona je preživjela, ali takva situacija vas ostavlja nijemim. Pred vama je mlada žena koja djeluje veoma urbano, i ne možete da prihvatite i povežete sa njom takvu reakciju. Bilo je još slučajeva sa težim psihičkim poremećajima, čiji ishod je bio suicid, i kod nas i u drugim zemljama. To je cijena ovakvih događaja

RB: Možemo li očekivati u narednom periodu, posebno ako se drugi talas pokaže kao dugotrajan i sa težim posljedicama, da ćemo imati sve više i takvih pacijenata?

Dr Vučetić: Osim zdravstvenog, i ekonomski faktor je veoma važan. Strah je osjećaj koji ubija . Svaka nevolja koja nas sputava, donosi nesreću, poput elementarnih nepogoda, poplava, zemljotresa, ili rata, izaziva teške momente i strah. Neko se sa time lakše, a neko teže nosi. Korona je napravila kod nas prekomandovanje u ponašanju, življenju, kontroli kretanja. Neko je radio, neko nažalost, nije imao, ili je izgubio posao. Ekonomski momenat je svima važan. Porodični odnosi su, takođe, pretrpjeli preispitivanje, iako je korona, kao što sam rekla na početku, donijela i dosta toga lijepog – čvršće povezivanje i solidarnost među ljudima. Moramo se suočiti sa svim posljedicama ove krize i pružiti stručnu pomoć psihički vulnerabilnim, nježnim, senzibilnim osobama, samo je bitno to prepoznati i reagovati na vrijeme.

RB: Znamo da je korona, kao što ste rekli, i dalje nepoznanica, nema vakcine, niti lijeka za nju. Sporadično možemo čuti da se dešavaju neki pomaci u liječenju, a u poslednje vrijeme se sve više pominje dexametazon, kao efikasni medikament u liječenju korone. Kakva su vaša saznanja i kako se , uopšte, liječe pacijenti zaraženi ovim virusom?

Dr Vučetić: U toku epidemije smo imali jasne smjernice, prema težini kliničke slike, koju terapiju koristiti. Ona je ravnomjerno raspoređivana po svim centrima, pa i barskoj bolnici. Mi smo organizovali multidisciplinaran tim koji se bavio terapijom, sastavljen od epidemiologa, infektologa, interniste i moje malenkosti, kao anesteziologa i intenziviste. Dobijali smo preporuke našeg Instituta za javno zdravlje, koji je imao inpute od Svjetske zdravstvene organizacije. Jedan od lijekova u terapiji bio je dexametazon, koji nije novi preparat. On se koristi u medicini još od 1960.godine, ne samo u imunodeficijentnim stanjima, već i u akutnim kao što je astma, alergije, u neurologiji, oftalmologiji, i njegova je primjena strogo indikovana. Kada govorimo o COVID-u, dexametazon se aplicira samo kod najtežih bolesnika, koji se liječe u jedinicama intenzivnog liječenja. Nije dobro govoriti i pisati o lijekovima i njihovoj upotrebi u medijima, jer su te informacije u takvim slučajevima lako dostupne, ali i opasne. To prouzrokuje da građani sami prave svoju terapijsku šemu, kupuju zalihe, ili, eventualno, uzimaju preventivno pojedine lijekove. Suvišno je govoriti koliko je to opasno. Dexametazon se spominje u ovom trenutku zato jer je vodeći istraživač sa Univerziteta Oxford profesor Martin Landrej ispitivao njegovu upotrebu kod 2.000 pacijenata, i došao do zaključka da je njegova upotreba kod ovih ljudi povećala preživljavanje barem za 1%. Ali, vrijeme je faktor koji daje legitimitet nečemu. Devetnaest od dvadeset pacijenata se oporavi bez liječenja. Ali teška klinička slika kod jednog broja pacijenata zahtijeva složeno i kompleksno liječenje. SZO će koordinisati jednu metaanalizu i podatke tih istaživanja uzeti za ažuriranje smjernica. Možemo smanjiti obolijevanje preventivnim mjerama, ali da li se može redukovati stopa smrtnosti, još nemamo podataka i zvaničan stav.

RB: Definitivno je jasno da visoke temperature nemaju puno uticaja na virus. Iako je toplo, ne samo kod nas, već i u cijeloj Evropi, zaraza se i dalje širi. Da li je to tako?

Dr Vučetić: Koronavirus se poigrao sa svima nama. Znamo da Južna zemljina polulopta nije pošteđena, dok je korona harala na Sjevernoj. Na to se ne možemo oslanjati, već, ponavljam, samo na preventivne mjere.

RB: Bili ste gošća Radio Bara uoči početka epidemije kod nas, sada ponovo, uoči, možda, početka drugog talasa. Tada ste saopštili da je zabilježena smrtnost od koronavirusa po stopi od 2-3 procenta. Da li se to potvrdilo u praksi kod nas, i da li su ugroženi samo, ili najviše, hronični bolesnici i starije osobe?

Dr Vučetić: Kod nas je umrlo, do sada, devetoro ljudi. Statistika će reći svoje, ali prvi podaci koji su stizali iz Kine, govorili su da je smrtnost od COVID-a znatno niža u odnosu na SARS ili MERS, između 2-3 procenta, ali taj postotak je drugačiji od države do države. Negdje doseže i 7 posto, negdje manje. To je razlog, između ostalog, što se naša zemlja pridržava kvote 25/100.000 stanovnika, kao uslov za otvaranje granica. To je prosjek koji može garantovati neku sigurnost. Nema pravila što se tiče pola, uzrasta, niti razlike kada je riječ o zdravim, mladim ili starijim osobama. Svi smo izloženi. Kod nas je, u barskoj bolnici ,u vrijeme martovske i aprilske epidemije, ležalo četvoro djece, od 2-5 godina, koji su bili pozitivni na virus, dvoje sa upalom pluća i dvoje sa blažom kliničkom slikom. Dakle, svi možemo biti pogođeni, zavisi samo od naše individualne svijesti i odgovornosti, kako će se odvijati stvari. Zar je toliko teško da poštujemo samo tri stvari – socijalnu distancu, nositi masku i prati ruke. Infodemija, medijske dezinformacije, vraćam se na to, su veoma opasne i one su, između ostalog, doprinjele nonšalantnom ponašanju, koje nas je uvelo u ovu uznemiravajuću situaciju.

RB: Da li Tuzi mogu biti primjer i potvrditi koliko su preventivne mjere važne i efikasne? Oni su u jednom danu imali 30 oboljelih, nakon restriktivnih mjera, iako se očekivalo da u malom mjestu, plane epidemija, pojavilo se, možda, još samo 5-6 zaraženih, i to je bilo sve.

Dr Vučetić: Može, u pravom smislu. Toga dana Tuzi su bili blokirani. To je sistem koji su sproveli i Kinezi. Širenje virusa je vrlo brzo stavljeno pod kontrolu. U Tuzima smo imali početno širenje zaraze koju su prouzrokovali naši tradicionalni i folklorni običaji – prisustvo na sahranama, grljenje i ljubljenje, što je vrlo opasno. Međutim, stanovnici su ispoštovali mjere i to je pravi dokaz da je preventiva efikasna.

RB: Ono čemu svjedočimo, u poslednje vrijeme, jeste vraćanje tih običaja o kojima govorite. Vrijeme je matura i polumatura, svadbi, ali, nažalost, i sahrane se odvijaju na isti način kao i u redovnim okolnostima. Tome je, naravno, doprinjelo to što smo prvi talas koronavirusa uspješno prebrodili i zbog toga se, vjerovatno, brzo i opustili. Koja je vaša preporuka za kraj?

Dr Vučetić: Oprez. Kako će se razvijati epidemiološka situacija u budućnosti i kakve će biti mjere NKT, zavisi od našeg ponašanja. Distanca – maske – pranje ruku, i na tim skupovima. Dovoljno je da se podsjetimo koliko smo bili disciplinovani i kooperabilni na početku epidemije. Sve to , uz predani rad NKT, dalo je uspješne rezultate. Sada bi trebalo isto tako da se ponašamo.

The post Dr Vučetić: Mjere prevencije su jedino što daje efekta u borbi protiv koronavirusa first appeared on BARinfo.

Barska bolnica je počela sa pripremama u slučaju pojave coronavirusa krajem februara. Kako i na koji način?

-U stvari, mi još od januara, kada je u javnost dospjela informacija o epidemiji izazvanoj koronavirusom, analiziramo situaciju, jer je i naša država dobila preporuke Svjetske zdravstvene organizacije koje podrazumijevaju koordinisani institucionalni odgovor na ovaj, recimo, izazov. Nacionalni koordinacioni tim u našoj zemlji, na čijem je čelu premijer Duško Marković, je multidisciplinaran i čine ga: Institut za javno zdravlje, Ministarstvo zdravlja, saobraćaja, ekonomije, granična policija, sanitarna inspekcija i svi ostali činioci važni u ovoj problematici. Osim svih važnih preporuka i aktivnosti ovog tijela, usmjerenih prema građanima i institucijama, posebno su značajne i one koje dobijaju sve bolnice i domovi zdravlja.

Barska bolnica je predodređena kao Regionalni centar u slučaju pojave koronavirusa, za liječenje pacijenata sa područja cijelog Crnogorskog primorja, što je velika obaveza i odgovornost. Što nam možete reći, koliko ste i kako spremni za eventualnu epidemiološku situaciju?

Dobro ste kazali. Ako vas neko od Opšte, gradske bolnice, imenuje za regionalnu, to je kompliment, ali u okolnostima u kojima se danas nalazimo i velika obaveza i odgovornost, na menadžmentu i svim zaposlenima. Nije vrijeme za hvalu, ali naš direktor, dr Dragoslav Tomanović, sa timom koji je formirao, predano je radio, prvenstveno, na izradi Akcionog plana, svakodnevno, razrađujući ga do najsitnijih detalja i vodeći računa o svemu.

Čini se da je veoma dobro i kada je riječ o našoj Vladi, resornom ministarstvu, i naravno, bolnici , što se, uslovno rečeno, rano počelo raditi na pripremama u slučaju pojave virusa, rano, posebno sa aspekta, što tada, ne samo da kod nas i još uvijek, nema tog oboljenja, već je bio karakterističan samo za daleku Kinu. Da li je te, veoma ažurne i posvećene preventivne aktivnosti, ubrzao i slučaj Italije, u kojoj se očigledno desio propust u sistemu, te je prekjuče u toj zemlji umrlo skoro 400 ljudi, a na hiljade je zaraženo? Stiče se utisak da je virus u ovoj, nama dragoj, susjednoj zemlji, izmakao kontroli?

Zaista zvuči dramatično i ja duboko saosjećam sa porodicama koje su izgubile svoje članove, svim građanima Italije i kolegama u toj zemlji. Zato moramo sve raditi na tome da se ova bolest kod nas ne pojavi, a ako se desi, da u što manjoj mjeri, spriječimo njeno širenje. Najprije je važno da spoznamo što treba da radimo i napravimo plan, jer kako naš narod kaže, dobra priprema i organizacija znače upola završen posao, posebno imajući u vidu činjenicu da se situacija mijenja iz dana u dan.

Što Vi mislite zašto je Italija došla u tako dramatičnu situaciju?

Kada se pojavio virus i Kini i bolest počela da se rasplamsava, oni su se vrlo vojnički ponašali, slušajući sve preporuke i instrukcije. Na taj način su uspjeli da za ova dva i po mjeseca stave pod kontrolu i skoro obuzdaju epidemiju. Nonšalancija nije dobra, niti razmišljanje “to je daleko i virus neće stići do nas”, što sve ima veze i sa karakterom i mentalitetom. U doba digitalne revolucije svijet je postao globalno selo, vrlo brzo se stigne na bilo koju stranu svijeta.

Da li mi, građani u Crnoj Gori, pokazujemo neodgovornost i neozbiljnost, kada je riječ o odnosu prema sopstvenom zdravlju? Prethodnih dana, uprkos preporukama Nacionalnog koordinacionog tijela, kafići širom zemlje su bili puni.

Moramo veoma mnogo da mijenjamo svoje navike, da se uozbiljimo i naučimo da slušamo instrukcije koje dolaze sa odgovornih mjesta. U tom smislu je veoma važno objavljivanje i oglašavanje. Kada govorim na ovu temu, u glavi su mi dvije sentence kojima su nas učili još naši gimnazijski profesori – “Istorija je učiteljica života, a ponavljanje majka učenja i znanja”. Te dvije rečenice su moto moje priče. Prošle nedjelje je proglašena pandemija, to je geografski pojam, za razliku od epidemije koja je medicinski izraz  i znači širenje bolesti. To je već dovoljno da podigne pozornost. Ako su preporuke samoizolacija i  da se uzdržavamo od javnih izlazaka, onda bi to trebalo da ispoštujemo. Tim prije što imamo na raspolaganju televiziju, radio, internet… Izolovanost u svijetu modernih tehnologija i komunikacija ne mora da se osjeti, jer moramo biti odgovorni, prvensteno prema sebi, a zatim i prema drugima. Takođe, moramo izbjegavati rukovanja, ljubljenje sa dragim osobama, poštovati socijalnu distancu, održavati pojačanu higijenu ruku i respiratornih puteva. Sve je prisutnija tzv. Infodemija, raznovrsne informacije koje dobijamo putem interneta i društvenih mreža, a tumačimo ih kako je kome volja. To je mač sa dvije oštrice. Neophodno je slušati samo ljude od struke, a mi, ljekari, svakodnevno sa relevantnih adresa dobijamo odgovarajuće inpute.

Ovaj virus je nepoznanica širom svijeta, ali su Kinezi i Italijani stekli neko iskustvo. Koliko mogu biti korisne njihove preporuke, koje pretpostavljam dobija Svjetska zdravstvena organizacija?

Detalji i težina infekcije znaće se kada se završi pandemija, svi rezultati saberu i statistički obrade. Ali, ono što je dobro, da  sve informacije koje daju Kinezi, Italijani, u poslednje vrijeme dijelom i Španci,  mogu da nam pomognu  da ne dođe do eskalacije u našoj državi.

Do nonšalancije i neodgovornog stava kod građana, utiče i priča, sve prisutnija, da se radi o bolesti nalik “običnom gripu”, da mogu biti životno ugrožena samo starija lica i hronični bolesnici. Da li je to tako, jer najčešće kada slušamo o broju umrlih u pojedinim zemljama, zahvaćenim epidemijom, uz podatak o broju, ne navodi se koliko su godina imali?

Dobro je to što u ljudskoj svijesti postoji nešto što nas nagoni da zaboravimo ružne stvari. Mi smo vrlo lako zaboravili MERS, SARS, infekcije izazvane, takođe, jednom vrstom koronavirusa. SARS je isto počeo u Kini, 2002-2003. godine, a MERS 2012. u Saudijskoj Arabiji. Žarište bolesti, takođe, su bila pluća. Dogodila nam se i pandemija svinjskog gripa, i tada je bilo puno umrlih, pa pandemija, odnosno epidemija HIV-a. Sve te epidemije zahtijevale su od barske bolnice i osoblja da budemo spremni, to je nešto što se radi u kontinuitetu. Medicina nije statična, stalno učimo i usavršavamo se, pa se aktivnosti vezane za koronavirus na sve to samo nadovezuju. Virus pogađa sve, ali imamo i asimptomatske slučajeve, čega se najviše plašim, a to su pacijenti koji nemaju nikakvu tegobu, a prenosioci su virusa. Najtežu kliničku sliku mogu imati već bolesna lica, a bolest se najčešće povezuje sa starošću. Kod SARS-a smrtnost je iznosila 10%, MERS-a 37%, a Kinezi su saopštili da je smrtnost 2-3%, kasnije je nešto i porasla, najčešće kod starijih osoba, ali je zabilježena u jednom malo procentu i kod pacijenata ispod četrdeset godina. Virus nema nacionalnost, nema pasoš, partijsku ili vjersku pripadnost , dolazi  i ulazi gdje hoće.

Stiče se utisak da se od nedjelje i najnovijeg obraćanja Nacionalnog koordinacionog tijela, ipak, svijest građana mijenja. Nakon strožijih mjera predostrožnosti i preporuka, primjetna je veća doza straha, zbunjenosti, otklona od onih koji kašlju i kijaju. Kakvi su Vaši savjeti u tom smislu?

Strah je ljudski, ali nije dobar saveznik. U periodu smo sezonskog gripa i mnogi naši sugrađani mogu biti na ulici, prodavnici, dok su oni sa težom kliničkom slikom smješteni u bolnicu. Da bismo utvrdili da li neko ima koronavirus potrebni su klasična ljekarska i epidemiološka analiza. Postoji jedna metaforična priča, koja ilustruje opasnost od pretjeranog straha. Kada se pojavila kuga ili “crna smrt”, kako su je zvali, harala je svijetom i desetkovala populaciju. Putujući pustinjom, “kuga” je srela karavan, čiji je vođa upitao gdje se uputila. Ona je odgovorila da ide u Damask sa namjerom da ubije hiljadu ljudi. Međutim ona je u crno zavila 50.000 porodica. Na povratku, vođa karavana je pita: “Kako to da je umrlo toliko ljudi, a rekla si da ćeš ubiti hiljadu?”. Ona je odgovorila: “Da, ja sam ubila hiljadu, ostatak je ubio strah”. Kada se dogode ovakve nesreće, nakon svega nastane i posttraumatski stres, što je, takođe, bolest i treba se čuvati toga. Preporuka za one koji su prehlađeni, kašlju i kijaju, jeste da ostanu kod kuće, a ako već moraju da izađu, da to učine sa maskom, jer time čuvaju drugoga od sebe. Maske bi, dakle, trebalo da nose samo bolesni.

Što je doprinijelo da kod nas, na sreću, još uvijek nema oboljelih od koronavirusa?

Kod nas su, za početak, posao dobro odradile granične službe. Mi imao desetak drumskih prelaza, pet morskih i dva avio prelaza. Granična policija, zajedno sa sanitarnim ispektorima, fantastično je odradila svoj dio posla. Smanjili smo na taj način importaciju, ako se desilo da je prošao neki građanin sa simptomima, to još ne znamo. Mnogi naši putnici, dok su letovi još bili dostupni, a dolazili su iz ugroženih područja, uredno su se javljali Epidemiološkoj službi.

Da se vratimo tome koliko i kako je barska bolnica pripremljena za eventualnu pojavu koronavirusa kod nas?

Infektivno odjeljenje opremljeno je sa preko stotinu ležajeva. Fizički je odvojeno od ostalog dijela bolnice, a u slučaju potrebe i Interno će biti pretvoreno u Infektivno odjeljenje. Formirano je, uz postojeće redovno, Prijemno odjeljenje isključivo za pacijente sa respiratornim problemima, što znači da  su potpuno odvojeni od drugih bolesnika, čime u startu sprječavamo mogućnost širenja zaraze. Na samom ulazu u hol bolnice postavljen je aparat za dezinfekciju ruku, sto sa flajerima i maskama. Potpuno logično, moramo da se ponašamo rame uz rame sa svim ostalim zemljama, bez obzira da li su one veće i bogatije.

Da li, o čemu se takođe često špekuliše u javnosti, bolnica raspolaže sa dovoljnim brojem respiratornih ventilatora, odnosno, tzv. vještačkim plućima?

Imamo tri mobilna aparata,  plus tri, dakle, ukupno šest i taj broj nije definitivan, jer sve bolnice su tražile još respiratora, tako da će doći do preraspodjele i novih donacija do nas. To je za početak dovoljno.

Da li imamo dovoljan broj ljekara i medicinskog osoblja?

Ja sam specijalista anesteziolog, reanimatolog i istovremeno intenzivista, sa još dvije moje koleginice, plus dvije na specijalizaciji, radila bih, u slučaju potrebe, na reanimaciji bolesnika koji imaju akutnu respiratornu insuficijenciju pluća. To ne znači da takvi pacijenti umiru, već im uz pomoć mehaničkog ventilatora, dajemo podršku u ozdravljenju bolesnog organa. Posjedujemo veliko iskustvo, i uvjerena sam da smo spremni i za tu vrstu intervencije.

Da li ćete, s obzirom da je barska bolnica Regionalni zdravstveni centar, u slučaju potrebe, dobiti pomoć u kadru?

Akcionim planom, direktor, dr Dragoslav Tomanović, predvidio je obustavu godišnjih odmora i korišćenja slobodnih dana, tako da je svo medicinsko osoblje pripravno 24 sata, a uvezani smo sa domovima zdravlja i svim bolnicama u okruženju, u slučaju da  se pojavi takva potreba. Ono što moram istaći i što nas je duboko dirnulo jeste to što su nam se već javile i sestre koje su otišle u penziju i ponudile svesrdnu podršku. Isto tako su  njima, u katastrofalnom zemljotresu, pomagale njihove tadašnje koleginice-penzionerke.

U javnosti postoji još jedna dilema. Da li naša zemlja posjeduje dovoljan broj testova na koronavirus i da li su svi, sa simptomima gripa, jer, kažete da je taj virus sličan gripu, testirani?

Naravno da svi nijesu testirani. To bi bilo suvišno. Testiraju se samo oni koji imaju karakteristične indikacije. Epidemiolog odlučuje da li ćemo od nekog pacijenta uzeti bris i poslati ga na analizu u Podgoricu. U subotu smo imali jedan takav sumnjivi slučaj u bolnici, poslali smo test i za dva sata je stigao negativan rezultat.

Pomenuli ste sestre koje su penzionisane, a ponudile su pomoć. Već reaguju i volonteri. Što mislite o toj  toj vrsti podrške?

To je mač sa dvije oštrice i zato moramo biti veoma obazrivi. U ovom slučaju ne radi se o elementarnoj nepogodi, već zaraznoj bolesti. Iako voloterizam ima dobre karakteristike i namjere, a svaka pomoć je dobodošla, moramo biti oprezni, jer volonter bez nadzora ljekara ne može krenuti u misiju pružanja pomoći. Što ako je on nosilac virusa? Postavlja se pitanje da li je edukovan, da li se zaštitio i opremio na adekvatan ačin. Svo naše medicinsko osoblje prošlo je odgovarajuću obuku. Dobra namjera, ponekad, može da preraste u svoju suprotnost.

Veoma je važno i da ljekari i medicinsko osoblje budu zaštićeni, kako bi mogli pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu građanima, u slučaju pojave virusa. Da li se o tome vodilo računa?

Svjedoci smo kako se pozdravljaju ljekari u Kini i Italiji. Oni su zaista postali junaci svog vremena. Mi smo tu da odradimo svoj posao što bolje, a higijenske mjere su podignute na viši nivo, pridržavamo se svih pravila, a pojačane dezinfekcione mjere sprovode se, ne samo na odjeljenjima, već i u kuhinji i vešeraju. Tome je podvrgnuto i tehničko osoblje. Prisjetimo se kako smo svi funkcionisali kada je bio zemljotres. Bar se tada podigao kao feniks. Želim da sada opet, ako bude potrebno, postupimo tako savjesno i solidarno.

Dr Svetlana Lana Vučetić je objasnila i značenje termina “karantin”, čiji naziv potiče od italijanske riječi “quaranta” ili četrdeset. “U XXI vijeku karantin nije pusto ostrvo na koje su poslati potencijalni nosioci zaraze, koji su tamo morali da ostanu 40 dana. U karantin se smještaju zdrava lica, koja su imala kontakt sa oboljelima i zbog toga su ‘rizični’. Karantini moraju posjedovati dnevni boravak, kuhinju, kupatilo, internet i televiziju i, najčešće, se za to koriste hoteli”.

Dr Vučetić, koja stavom, posvećenošću i prezentiranom pripremljenošću ohrabruje građane, zahvalila se u ime direktora, glavne sestre i svoje ime svim radnicima bolnice, medicinskom i nemedicinskom osoblju na spremnosti i svjesnosti.- jer, kako je naglasila, okolnosti zahtijevaju ozbiljnost.

Takođe, istakla je, uloga medija je nemjerljivo značajna, te se posebno zahvalila Radio Baru, Bar Infu i TV Korona na kooperativnosti.

The post Dr Lana Vučetić: Moramo mnogo da se uozbiljimo i naučimo da slušamo instrukcije first appeared on BARinfo.