Direktor Opšte bolnice Bar, dr Miroslav Knežević zadovoljan je sastankom sa barskim privrednicima. Zajedno sa kolegama, zahvalio je na donaciji koja će umnogome olakšati rad ljekara i oporavak pacijenata.

„Oni su se odazvali na naš poziv da unaprijedimo zdravstvenu uslugu gastroenterologije. Nakon dolaska dr Miloševića, zajedno smo se na jednom sastanku dogovorili da oni pomognu taj naš projekat, da se nabavi duodenoskop za procedure kao što je RCP, za bolesti žučne kese i žučnih vodova, pankreasa… Današnjim ozvaničenjem i uručenjem ove donacije, koja je dosta vrijedna, a kvalitetna, stekli su se i kadrovski i uslovi koji se tiču opreme da počnemo da primjenjujemo ovu proceduru u našoj bolnici. Zahvalni smo ovim društveno odgovornim firmama – ‘Cerovu’, ‘Kalamperu’ i ‘2. decembru’ što su nas podržali. Oni su i danas iskazali želju da pomažu i neke buduće projekte, na čemu smo im jako zahvalni. Prepoznajemo i to da oni osjećaju i imaju povjerenje prema nama da mi želimo da barska Bolnica dobije jedno značajno mjesto u zdravstvenom sistemu Crne Gore. Hvala i vama, novinarima koji su podržali ovu akciju i koji će je predstaviti sugrađanima. Neka rezultat bude mjerilo i neka bude na kraju zadovoljan pacijent nešto što će biti krajnji rezultat današnjeg sastanka.“

Emin Duraković izvršni direktor „Cerova“ ne krije zadovoljstvo što je danas u barskoj bolnici povodom ozvaničenja donacije tri barske kompanije i „što su uradili nešto za opšte dobro.“

„Kompanija ‘Cerovo’ odazvala se na poziv direktora Bolnice dr Miroslava Kneževića. Kad smo vidjeli da je ovdje i dr Milošević, bili smo obradovani jer smo saznali da barska bolnica planira da aktivira Gastroenterološko odjeljenje, koje praktično nije funkcionisalo dugi niz godina u barskoj bolnici. Izrazili su želju da se nabavi duodenoskop, neophodan za funkcionisanje tog odjeljenja i sa zadovoljstvom smo prihvatili da nabavimo taj aparat. Pozvali smo partnerske kompanije ‘Kalamper’ i ‘2. decembar’ i oni su se odmah odazvali pozivu. Odlučili smo da  naše tri kompanije zajedno doniraju ovaj aparat barskoj bolnici.“

Duraković je istakao da su rado pomogli Bolnici, ali smatra da prije svega država treba da ulaže u zdravstvo, a da je obaveza privrede da dio sredstava koja zarađuje vrati zajednici.

Elvir Kalamperović iz kompanije „Kalamper“ složio se sa Durakovićem i zahvalio osoblju Bolnice:

„Zato što radite dobre stvari i što se konstantno trudite da budete maksimalno na zadatku i usluzi svim građanima, što se i očekuje od vas. Svi smo svjesni da to uopšte nije lako, ali ovo je negdje naša motivacija za sve vas u sistemu da znate da imate podršku privrede, kako bi zaposleni mogli da pruže građanima što bolju uslugu.“

Božo Sarić iz „2. decembra“ ističe da su sve tri firme prepoznale važnost nabavke ovog aparata.

„Ja ću samo reći da se kao kompanije trudimo da naš grad bude na što većem nivou, u turizmu, zdravstvu i svemu. Ovim smatramo da ćemo podići nivo zdravstvene usluge. Uvijek smo tu, spremni da tu ljestvicu podižemo, koliko god možemo, da budemo bolji i kvalitetniji, poželjniji da se dođe u naš grad.“

Gastroenterolog, dr Velimir Milošević podsjetio je da je inicijativa za nabavku ovog vrijednog medicinskog aparata potekla od direktora.

„Zaslužuje zahvalnost što je prepoznao potrebu da u jednoj bolnici, kakva je barska, pokušamo da napravimo jedan iskorak. Čvrsto vjerujem da ćemo uspjeti u tome da nadogradimo zdravstvenu uslugu u barskoj bolnici, makar u oblasti gastroenterologije. Ovaj duodenoskop će, duboko vjerujem, biti prekretnica koja će pozicionirati barsku bolnicu jednu stepenicu više u odnosu na ono što je do sada bila. Intervencije koje se rade novim aparatom ipak spadaju u domen tercijarne zdravstvene usluge.“

Pomoćnik direktora Opšte bolnice, dr Marko Stojiljkov, zahvalio je u ime novog menadžmenta na ovoj važnoj donaciji.

„I krucijalnoj donaciji, kada je u pitanju oblast gastroenterologije. Zaista je izlišno govoriti koliko je ta oblast medicine važna za građane Bara i šire, s obzirom na dijapazon usluga koje se tu pružaju i problematiku sa kojom se gastroenterologija susreće. Ključna riječ na kojoj mi radimo ovdje je povjerenje – građana i donatora. Vi ste nama ukazali povjerenje, sigurni smo da nije lako odlučiti se za doniranje novca, ukoliko to nije neka sigurna priča i povjerenje u nas. Ovo nam je, kao što je rekao dr Knežević, veliki vjetar u leđa.“

Sada ostaje najteži dio – da se radom i kvalitetom pokaže opravdanost današnje investicije. Svi se nadaju da će nabavka novog aparata omogućiti barskoj bolnici da se uspne na ljestvici crnogorskih zdravstvenih ustanova.

The post VIDEO: Opšta bolnica, zahvaljujući donaciji privrednika, dobila duodenoskop first appeared on BARinfo.

Sastanku su prisustvovalu pomoćnik direktora barske bolnice dr Marko Stoiljkov, privatni preduzetnik koji dugo sarađuje sa Kinom Haris Alivodić, dr Jasmina Lekić, članica Društva i Vesna Šoškić, novinarka, koja od osnivanja, prati rad asocijacije.

Kineski ambasador je kazao da je Bar lijep grad, sa brojnim potencijalima. Podsjetio je da je u 2025. godini, Crnu Goru posjetilo 80.000 turista iz ove mnogoljudne dalekoistočne zemlje, a posebno zadovoljstvo izrazio je zbog činjenice da su crnogorski studenti, u odnosu na veličinu zemlje, prepoznati kao najbolji i najbrojniji učenici kineskog jezika na takmičenjima. Jedan od prvih ambasadorovih saradnika, mr Wang Guojan, istakao je da je neophodno, zbog daljeg napretka “otvoriti vrata i prozore Crne Gore i Bara ka Istoku, posebno mladim ljudima”.

O funkcionisanju barske bolnice, kao regionalnog centra na Primorju, mogućnostima saradnje i razmjene studenata i ljekara, govorio  je dr Marko Stoiljkov, pomoćnik direktora barske bolnice, koji je podsjetio da je narodni heroj iz Bara, Vladimir Popović Španac, bio ambasador FNRJ u Kini u poslijeratnoj Jugoslaviji. 

Uz osvrt na Bar, kao grad širokog srca i prijateljstva, novinarka Vesna Šoškić je kazala da je bilo za očekivati da i formalno Drušvo crnogorsko – kineskog prijateljstva, bude začeto u Baru, zahvaljujući, prvenstveno, angažovanju i predanosti mr Samira Hadžića, Ta saradnja je važna, istakla je,  i sa aspekta, sve boljeg ekonomskog i drugog pozicioniranja Kine na svjetskoj sceni.

“Radio Bar, Bar info i dopisništvo Televizije Crne Gore, pratili su od samog osnivanja rad Društva, uz čije podredovanje su u Bar stigle mnoge vrijedne donacije iz Kine , između ostalih i mamograf za barsku bolnicu”, kazala je Šoškić.” Kina je zemlja sa kojom dugo sarađujem, upravo ovih dana , stigla nam je velika količina robe iz vaše zemlje. Imao sam priliku više puta da je posjetim, i impresioniran sam onim što sam vidio, prije svega, zadivljen sam vašom upornošću i radom.Crnogorskom narodu bi trebalo to bolje prezentirati, a nadam se i da ćemo proširiti i dalje unapređivati ekonomsku saradnju”, kazao je privrednik Haris Alivodić.

Značaj mladih  u razvoju Kine, na sastanku je apostrofirala mlada ljekarka Jasmina Lekić.

Mr Samir Hadžić, predsjednik Društva crnogorsko – kineskog prijateljstva istakao je da , uz javnu diplomatiju i saradnju između institucija dvije zemlje, NR Kina posebno njeguje  civilnu diplomatiju koja radi na tom fonu, a tome doprinos ,već 19 godina, daje Društvo crnogorsko – kineskog prijateljstva.

“U novom mandatu očekujem da se aktivnosti produbljuju i da će glas Društva biti od presudne važnosti kada je riječ o saradnji u oblasti medicine, nauke, privrede, kulture i sporta. Uvažavajući globalni process digitalne transformacije, važno je da se zadržimo na kursu direktne komunikacije, koja najbolje pospješuje prijateljstvo dva naroda. Građani i Kine i Crne Gore, naši članovi, očekuju da Društvo da  značajan doprinos obilježavanju jubileja – dvije decenije diplomatskih odnosa Kine i Crne Gore, kao i iduće godine, dvadeset godina od osnivanja Društva crnogorsko – kineskog prijateljstva”, zaključio je Hadžić.

The post Otvoriti vrata Crne Gore ka Istoku – poručeno sa prijema za novog ambasadora Kine u Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

Dr Stoiljkov je naveo da zatečeno stanje u bolnici prilikom imenovanja nove uprave “u solidnoj mjeri oslikava percepciju javnosti”.

“Nedostatak kadra, infrastrukturni izazov,  diskontinuitet na projektima, finansijski  problemi, a nas, kao što znate, u velikoj mjeri opterećuje i nepovjerenje koje imamo, prije svega prvenstveno od strane građana, a zatim i od relevantnih institucija. Smatram da smo ipak za ova četiri mjeseca uspjeli da u značajnoj mjeri popravimo sliku naše zdravstvene ustanove u očima javnosti”, rekao je dr Stoiljkov, koji je u emisiji dao i komentar  nedavne tragedije – smrti dječaka iz Bara.

RB/BI: Svjedoci smo da u bolnici ima novih lica, kada je u pitanju zdravstveni kadar?

Dr Stoiljkov: To je izuzetno aktuelna tema i na centralnom nivou, bila je vijest da je Klinički centar Crne Gore napustilo oko 25 ljekara za godinu, a mi se možemo pohvaliti da smo za prethodna četiri mjeseca angažovali novih deset ljekara. Građani Bara sada mogu da računaju na usluge gastroenterologa što, koliko sam informisan,  do sada nije bila praksa od osnivanja ove bolnice. Tu su još endokrinolog, neurolog, anesteziolog, u pregovorima smo za dolazak iskusne doktorke ginekologije  koja je bila i načelnica oddjeljenja jedne zdravstvene ustanove u Srbiji, kao i njenog supruga koji je doktor radiolog.

Preko Ministarstva zdravlja, putem konkursa izbora najboljih mladih ljekara, dobili smo troje mladih ljekara koji će u našoj ustanovi obavljati dio prakse do sticanja uslova za specijalizaciju, kako očekujemo baš za našu ustanovu.

Takođe smo ojačali ne manje važan srednji kadar – primili smo deset novih medicinskih tehničara, a od Srednje stručne škole smo dobili čvrsto uvjerenje da ćemo, po završetku naredne godine, imati još deset medicinskih tehničara zainteresovanih za rad u našoj ustanovi. Inače, od 2021. do danas, Barsku bolnicu su napustili 13 doktora i 50 sestara, a oko 40-oro medicinskog osoblja je penzionisano.  U svemu ovome imamo i pomoć i razumijevanje ministarstava zdravlja i finansija, kroz novi granski kolektivni ugovor dobili smo povećanje plata od 15 odsto za srednji kadar, deset odsto za visoki kadar.

Imamo i ozbiljnu zalihu u smislu specijalizanata koji se trenutno usavršavaju za rad u našoj ustanovi-njih dvadesetak, od kojih su petoro specijalizanti radiologije, petoro ljekara interne medicine, tri ljekara na specijalizaciji iz ginekologije, dobijamo i specijalizante anesteziologije, dermatovenerologije, hirurgije.

Stvara se klima da barska bolnica ponovo postaje poželjna za pacijente, ali i za kadar koji u njoj radi. Sve što smo uradili u ovom period bilo je u cilju vraćanja upravo tog povjerenja, a svjedoci smo koliko čitav sistem umije da zakaže i da bude manjkav. Neposredno nakon preuzimanja ove funkcije desila se tragedija koja je pogodila cijelo društvo, i sve nas u kolektivu i menadžmentu Opšte bolnice Bar, smrt dječaka, i ovom prilikom izjavljujem saučešće porodici preminulog dječaka.

Sve ono što je bilo u našoj moći i našoj ingerenciji je preduzeto kako bi se došlo do činjenica, a na institucijama nadležnim za ovaj slučaj je da i dalje rade svoj posao. Ljekar koji je bio u ovoj priči je dobio uslovni prekid radnog odnosa, to je vid disciplinske mjere koji smo mi kao kolektiv, odnosno menadžment mogli da donesemo.

RB/BI: Kapaciteti barske bolnice su porastom broja stanovnika, ne samo sezonskih, odavno prevaziđeni. Neminovne su investicije i u opremu i u objekte. Kakva je tu situacija?

Dr Stoiljkov: Infrastruktura, oprema, ali i kadar, glavni su faktori koji čine da jedan zdravstveni sistem funkcioniše. Bolnica ima limitirani kapacitet na 7.500 kvadratnih metara, to je možda i prije koju deceniju prevaziđeno jer se na našu ustanovu naslanjaju i Ulcinj i Budva. Sama lokacija je vjerovatno prije pola vijeka bila odgovarajuća, ali, sada je već upitna. Radimo sve da te infrastrukturne kapacitete proširimo maksimalno, da iskoristimo sav prostor koji imamo do maksimuma. Završena je rekonstrukcija prijemnog odjeljenja sa opservacijom, sada je u tom bloku odvojen hiruški od nehirurškog segmenta. Do kraja su dovedeni radovi na radiologiji, s obzirom da smo dobili jako vrijednu opremu, pokrenut je i projekat metaboličke prostorije za praćenje pacijenata sa teškim metaboličkim poremećajima od strane neurologa, interniste, anesteziologa. Ti radovi bi trebali da budu gotovi u narednih 15 do 20 dana. Takođe razmišljamo i o korišćenju krova barske bolnice za instalaciju solarnih panela, jer smo pobornici zelene energije, tako možemo da uštedimo značajna sredstva zbog računa za struju. U saradnji sa Opštinom Bar završen je tender za nabavku liftova koji već više decenija nisu rekonstruisani, tako ćemo moći da slabo pokretne pacijente transportujemo i do ambulanti na višim spratovima.

RB/BI: Opšta bolnica Bar već godinama je veoma aktivan učesnik prekograničnih projekata, u kojima koristi sredstva iz budžeta Europske unije. Na današnji dan, koji su sve projekti aktivni?

Dr Stoiljkov: Možemo se pohvaliti da smo ustanova koja u Crnoj Gori najviše novca povlači iz EU fondova. Trenutno su aktuelna dva programa. Ovi projekti ne podrazumijevaju samo puku nabavku opreme i infrastrukture, već i saradnju sa bolnicama u Zadru i u Mostaru. Tako stvaramo i značajne kontakte, ali i edukaciju našeg osoblja. DigiHealth podrazumijeva pomenutu metaboličku sobu-nabavku aparata koji može da prati istovremeno više bolesničkih postelja-do deset-sa svim parametrima i da  alarmira medicinsko osoblje ukoliko se neki od parametara poremeti.

Drugi projekat-PatoDigital podrazumijeva digitalizaciju patologije: spremljeni preparate moći ćemo da  pošaljemo ustanovama u Zadaru ili u Mostaru ili nekim drugim ustanovama u ovom sistemu digitalizovanom u Evropi, koje mogu nakon toga da pogledaju tu pločicu kao da je urađeno u njihovoj ustanovi, i daju nam podatke o kojoj se bolesti radi, odnosno postave i definitivnu dijagnozu. Mi ćemo kroz ovaj projekat dobiti najsavremeniju patologiju sa mrtvačnicom.

Imamo i projekte koji se ne tiču EU fondova, istakao bih Baby friendly na ginekologiji koji podrazumijeva da majke i porodilje borave na onom spratu na kome se i porađaju, odnosno na kojima se izvode carski rezovi, a vrlo brzo nakon same operacije im se omogućava i maltene momentalni kontakt sa bebom, što daje dodatni komfor majkama, odnosno porodiljama.  Mi u januaru imamo preko 40 porođaja, a cijele prethodne godine imali smo ih oko 200, to svjedoči vraćanju povjerenja porodilja u našu ustanovu,  vjerujem da će i ovaj projekat dati snagu i motivaciju Barankama da se porađaju u svom gradu.

Pored toga, dobićemo savremenu akreditovanu laboratoriju sa digitalizovanom opremom, taj projekat je blizu kraja, u funkciji je i oprema za pregled očnog dna koi građani sada mogu obaviti u našoj ustanovi.

RB/BI: Kakva je situacija sa magnetnom rezonancom?

Dr Stoiljkov: U prethodnih nekoliko mjeseci stavili smo magnetnu rezonancu u puni kapacitet zahvaljujući obučenom kadru, saradnji sa Fondom  zdravstva i ljekarima iz Kliničkog centra, koji nam pomažu prilikom opisa ovih snimaka. Od 1. januara 2026. Fond za zdravstvo raskinuo je ugovore sa svim privatnim ustanovama za obavljanje ovih snimaka, te je na neki način teret pacijenata zakazanih za januar i februar predat našoj ustanovi. U prethodna tri mjeseca uradili smo preko stotinu “magneta”, na čekanju je bilo oko 30 pacijenata iz Bara i 20-ak pacijenata iz Ulcinja. Magnetna rezonanca je snimanje koje nije hitno, to bih istakao zbog javnosti, zahvaljujući  adekvatnoj dinamici mi postižemo da snimamo magnetnom rezonancom sve potrebe naših građana. Radimo na formiranju konzilijuma koji bi dva puta nedjeljno filtrirao pacijente koji su za “magnet” i tako diktirao njegovu dinamiku rada. Do tada pacijenti kojima je magnetna rezonanca potrebna ostvaruju to putem specijaliste interne medicine, neurologije, ortopedije, hirurgije.

Paralelno sa postizanjem punog kapaciteta rada “magneta” je i proces digitalizacije u našem zdravstvenom sistemu i on je započet upravo od radiologije. To praktično znači da će svi snimci koji se budu obavili u barskoj bolnici putem rendgena, “magneta”, skenera, pa i ultrazvuka moći da se inkorporiraju u jedinstvenu bazu i tako će svim doktorima u zdravstvenom sistemu Crne Gore biti dostupni snimci iz drugih ustanova. Tako  ćemo se osloboditi papira i CD-ova, pacijenti će svoje snimke dobijati na e-mail, a ljekari će putem sistema moći da uđu i da vide šta je to pacijent do sada radio i snimao. Time se obezbjeđuje i praktično praćenje količine zračenja koje pacijent primi u toku godine, i alarmira doktor da li da se radi snimanje ili ne, jer mi trenutno nemamo najadekvatniji uvid u to kada je pacijent radio snimanje.

RB/BI: Zašto Berane i Kotor imaju Kliničko-bolničke centre, a Bar ne, iako numerički pokazatelji odavno ukazuju da KBC Bar može da postoji makar u projektnoj formi?

Dr Stoiljkov: Mi se radujemo razvoju zdravstvenog sistema i na sjeveru i na jugu države. Za vrijeme Covid pandemije svi smo svjedočili da je barska bolnica postala regionalni centar za liječenje ove bolesti, ponijeli smo zaista veliki teret, sam sam tome svjedočio iz prvih redova kao neko koji je bio dio tima na Covidu za vrijeme najviše stope pandemije. Što se naše ustanove tiče- ne opterećujemo se zvanjem, već time da pružimo što veći broj usluga u smislu broja pregleda, intervencija, operacija i porođaja, i da se tako brojkama kandidujemo za ono što nam realno pripada, a to je zvanje KBC.  Porast je operacija ortopedije od 100% u odnosu na prošle godine, operiše se čak i vikendom, pa smo već sada prevazišli kapacitete naših operacionih sala. Broj  porođaja je drastično veći u odnosu na prošlu godinu i nadamo se da će se taj trend nastaviti, jer svi želimo da taj pozitivni priraštaj ima impakt na naš grad i na naše usluge. Tu su naravno intervencije urologije, opšte hiruške intervencije koje se izvode praktično svakodnevno, tako da smatram da zaslužujemo zvanje KBC, ali, prije svega moramo da  svojim radom zavrijedimo povjerenje svih relevantnih institucija i pacijenata.

RB/BI: Odnedavno ste često u Zagrebu, opet u bolnici. Zašto?

Dr Stoiljkov: Kao i svaki mladi ljekar, tragao sam u čemu bih mogao da se dalje usavršim, i to je uža specijalizacija plastične rekonstruktivne hirurgije glave i vrata. U Kliničko-bolničkom centru u Zagrebu se trudim da maksimalno steknem znanje. Ovaj program traje dvije godine, boravim mjesec u Zagrebu, mjesec u Baru. Ovu priliku koristim i u svrhu male diplomatske misije, trudim se da napravim dobre kontakte sa šefovima klinika, relevantnim institucijama koje su nam u IPA projektima od velike pomoći,  s obzirom da oni imaju iskustvo i realizovan niz ovih projekata tokom pristupa Evropskoj Uniji.

RB/BI: Koliko će vaša tamo stečena znanja biti aplikativna ovdje u Baru?

Dr Stoiljkov: Veoma, ja Bar doživljavam i kao grad koji ima veliku predispoziciju za medicinski turizam, a vidimo da veliki broj naših pacijenata odlazi u druge zemlje kako bi izvršili operacije nosa, ušiju, kapaka, transplantaciju kose, zatezanja lica, to je sve što zapravo ova uža specializacija kroz svoj program nudi. U tom dijelu bih mogao da ovu branšu pozicioniram i u našoj ustanovi, formirao bi se cjenovnik kod Fonda, a naši korisnici ovih usluga bi mogli da ostvaraju ove operacije po dosta nižim cijenama u odnosu na privatno zdravstvo. Na taj način smatram da bi i bolnica imala i te kako koristi. Sve bolnice na zapadu  se trude da imaju održivost,  smatram da bismo uz mnoge usluge koje pružimo i u sezoni, gdje su stranci dužni da nam te usluge plate, mogli da se profilišemo i kroz medicinski turizam koji bi bio cjelogodišnji.

RB/BI: Barska bolnica je uvijek pod posebnom pažnjom, ne samo lokalne javnosti. Kako ocjenjujete interakciju sa građanstvom i pacijentima – kako se odnosite prema njihovim sugestijama i primjedbama?

Dr Stoiljkov: Odgovorno tvrdim da smo se kao menadžment od prvog dana fokusirali na to da ljubaznost i profesionalnost budu prisutne od samog ulaza u našu bolnicu pa sve do krova naše ustanove. Naravno da pacijenta ne gledamo samo kao pacijenta, jednostavno gledamo čovjeka u cjelosti. Na taj način se trudimo da i lijepom riječju na neki način odgovorimo zahtjevima pacijenata, pored toga što ih liječimo, jer nekada lijepa riječ može da liječi više od bilo koje dijagnostičke metode, bilo koje procedure. Maksimalno se svim snagama trudimo da zadobijemo povjerenje građana koje je, nažalost, dobro poljuljano.

The post Dr Marko Stoiljkov: U toku intenzivno kadrovsko jačanje Opšte bolnice Bar first appeared on BARinfo.

RB/BI: Poštovani slušaoci emisije Bar pravo na riječ, moj današnji sagovornik je dr Marko Stojiljkov, specijalista otorinolaringologije u Opštoj bolnici Bar.  Gospodine Stojiljkov, dobro došli u program Radio Bara i u emisiju o osobama s invaliditetom.

Stojiljkov: Dobar dan, drago mi je što mogu biti gost u vašoj emisiji. Specijalista sam otorinolaringologije i već pet godina radim u barskoj bolnici, gdje se bavim problematikom uha, grla i nosa.  

RB/BI: Da predstavimo službu u kojoj radite. Koje su to usluge na koje mogu da računaju pacijenti koji posjete Opštu bolnicu bar? 

Stojiljkov: Ono što zaista svaki pacijent od nas može očekivati jeste kompletan pregled uha, grla i nosa i glasnih žica, što ne zapostavljamo, naročito kada su u pitanju pušači. Nakon osnovnog pregleda tu su i dopunjske dijagnostičke metode koje obavljamo, prije svega mislim na snimanje sluha, odnosno timpanometriju i audiometriju u gluvoj sobi. Pored ovih dijagnostičkih metoda radimo i operacije nosa, nosnjih pregrada, polipa, devijacija, operacije krajnika i pojedinih  tumora na licu, odnosno na vratu. 

RB/BI: Kako služba funkcioniše, ima li dovoljno kadra i opreme za dijagnostiku i operativne procedure? 

Stojiljkov: Što se tiče kadra znate i sami da postoji nedostatak, ne samo u našoj, nego i mnogim drugim službama.  U službi trenutno ordiniraju dva ljekara, dr Vera Lutovac i ja.  Kada je riječ o opremi, u odnosu na period kada sam započeo službu u barskoj Bolnici, napredak je zaista evidentan. Zahvaljujući donacijama i sluhu menadžmenta , uspjeli smo da pribavimo opremu prije svega za dijagnostiku oštećenja sluha, a onda i za operativne zahvate. 

RB/BI: Pošto je ovo emisija o osobama s invaliditetom, predlažem da stavimo fokus na uzroke oštećenja sluha i govora. Koji su najčešći uzroci? 

Stojiljkov: Da bi se pravilno razvio govor, sluh je neophodan. Uzroci oštećenja sluha mogu biti benigni, kao što je nakupljanje ušne masti u spojašnjim slušnom hodniku, zatim upale tog spojašnjeg slušnog kanala, upale srednjeg uha, pa i neke bolesti iz regije nosa, odnosno sinusa, kao što su polipi ili devijacije, koji znaju da uzrokuju nagluvost kod odrastih osoba ali i kod mlađih. Što se tiče tih težih oblika gluvoće, tu su urođene nagluvosti koje se mogu na samom rođenju otkriti.  Kada to kažem, zaboravio sam da pomenem da obavljamo screening sluha novorođenčadi, tako zvane otoakustičke emisije koje nam omogućavaju da se orijentišemo da li neko dijete ima poremeće sluha na rođenju ili nema, i zahtijeva li dijagnostiku ili liječenje, od čega zapravo i zavisi njegov razvoj govora. Ukoliko na vrijeme prepoznamo nagluvost kod djece, možemo omogućiti da nauče i da pričaju i da pjevaju, da vode normalan život. Što se tiče starih osoba glavni uzrok nagluvosti jeste ta tako zvana staračka nagluvost koja se javlja zbog slabljenja slušnog živca, te pacijente najčešće imamo. Nakon dijagnostike sluha određujemo da li je pacijent do te mjere ugrožen da mu treba amplifikacija odnosno slušno pomagalo. 

RB/BI: Kazali ste da obavljate streaming sluha, odnosno imate uređaj za otkrivanje ranog oštećenja sluha. Valjalo bi nešto reći o tome, jer je ova novina od izuzetnog značaja za sve roditelje.

Stojiljkov: Pošto sam i sam roditelj, vrlo sam svjestan koliko je ta metoda značajna. Barska bolnica je taj aparat dobila u sklopu programa koji su dobile i ostale opšte bolnice, kao ona u Bijelom Polju. Bolnica na Cetinju je taj aparat imala I nešto ranije. Svakom novorođenčetu se na početku njegovog života mjeri sluh. Taj aparat funkcioniše vrlo jednostavno, tako je dovoljno da se sam uređaj aplikuje na spoljašnji slušni hodnik i aparat kaže da li je zvuk prošao do slušnog živca, odnosno da li postoji povratna reakcija. Ukoliko ta povratna reakcija postoji, što je najčešće i slučaj, onda možemo govoriti o tome da to djete čuje dobro i da je sposobno da dalje razvija svoj govor. To je jedna vrlo sofisticirana metoda i veoma smo zadovoljni da tu aparaturu imamo, ona se koristi u porodilištu barske bolnice. 

RB/BI: Koristi se, kazali ste, u porodilištu. Kako mogu ostali naši mali pacijenti ga koristiti?

Stojiljkov: Ovo je rezervisano za novorođenčad, dok za nešto kasniji uzrast, kada roditelji imaju utisak da djeca slabije čuju, prelazimo na snimanje sluha koje se vrši pomoću timpanometra. Taj pregled može da otkloni sumnju da li postoji nagluvost kod djece, s obzirom da je najčešći uzrok nagluvosti te, da tako kažemo, kod malo odraslije djece nakupljanje sekreta u srednjem uhu, tako zvana sekretorna medija, koja je uzrokovana trećim krajnikom.  Tada se sekret nakupio u srednjem uhu, izbog toga djece imaju utisak kao da slabije čuju, traže da se ton na televizoru pojačava.  A takođe za djecu koja su malo starija, tu je i  audiometrija, za djecu koja mogu da sarađuju, da kažu kada čuju, kada ne čuju.  Postoji aparat kojim mjerimo sluh i kod odraslih osoba. Imamo  za svaki uzrast odgovarajuću metodu kojom to mjerimo.  Postoji jedna još sofisticiranija metoda koja se radi u bolnici na Cetinju, zove se BERA i mjeri evocirane potencijale mozga. To je rezervisano za onu djecu kod koje sumnjamo da je oštećenje sluha teže i da će možda trebati neka rješenja kao što su kohlearni implant. Riječ je o uređaju koji se ugrađuje u jednoj od najkompleksnijih operacija otorinolaringologije, ali koji omogućava djeci koja nisu čula da čuju, čime im se omogućuje već na startu da pravilno razvijaju sluh, a time i govor. 

RB/BI: Kažite nam da li često roditelji imaju dileme kada im dijete ne čuje.  To često bude i neki drugi uzrok i neka druga dijagnoza, poput autizma, na primjer. 

Stojiljkov: Surova je realnost da se mi danas susrećemo sa velikim brojem djece koja imaju, poremećaje pažnje, da ih na taj način šire obuhvatim, ne znamo još uvijek tačno šta je uzrok. Neki stručnjaci kažu da su uzrok vakcinacije, drugi da korišćenje mobilnih uređaja izaziva poremećaje pažnje. Svakako, nedovoljno pažnje od strane roditelja, boravak pred ekranima dovodi do poremećaja pažnje. Mi kao ljekari treba da ustanovimo da li je  dijete ugroženo zbog toga što mu je slab sluh, ili su u pitanju autizam, disleksija ili drugi oblici poremećaja pažnje. Priličan je broj djece koja se javljaju našoj ambulanti upravo sa tim tegobama i mi, pored psihologa, logopeda, dječijih neurologa, uključujemo se u priču i dajemo procjenu da li dijete čuje ili ne. 

RB/BI: Na šta roditelji treba da stave akcenat i da se usredsrede kako bi provjerili da li njihovo dijete ima problema sa čulom sluha?

Stojiljkov: U toj najranijoj fazi, nakon rođenja, mi radimo otoakustičku emisiju i na osnovu nje pravimo grubu procjenu da li dijete čuje ili ne, a kasnije, kroz rad sa djetetom, gleda se da li se ono osvrće, reaguje na glasove, zvuk, okreće glavu lijevo ili desno – to su neki osnovni refleksi na početku života djeteta, koji nam mogu reći kakav je sluh djeteta, da li je očuvan ili ne.  Vrlo je bitno da roditelji na vrijeme krenu svoji djeci da čitaju. To je vrlo važno i za pažnju djeteta, ali i za razvoj njegovog sluha, a kasnije i govora. Mislim da, kao što ste me pitali, roditelji trebaju da stave fokus na čitanje a kasnije, ukoliko primjete da dijete od tri godine ne reaguje ili pojačava televizor previše, mogu već da se jave, ova neka stečena oštećenja sluha zbog nakupljanja sekreta u srednjem uhu, onda treba da potraže i pomoć otorinolaringologa, gdje se mi uključujemo da razriješimo dilemu da li to djete čuje ili ne. Ali , prije svega, fokus na čitanje i što manje elektronskih uređaja koji rasipaju pažnju djeteta, prejake boje, prejaki zvukovi, previše intenzivni nadražaj znaju da djetetu rasiju pažnju, da izgubi fokus, pa onda dolazimo u problem sa ovim poremećajima pažnje o kojima smo govorili. 

RB/BI:  Korišćenje štapića za uši, koliko je to štetno? 

Stojiljkov:  Imali smo slučaje gdje su ljudi uspjeli sebi štapićem da nanesu ozbivne povrede. Na sreću, to nije naročito često ali dolazilo je i do oštećenja bubne opne, kada jedini lijek zna da bude operativno liječenje. Kada govorimo o samom čišćenju uha, uho ima mehanizam samoprečišćavanja. Postoje te centripetalne sile kojima sama slušna mast napušta ušni kanal, ukoliko ljudi koriste štapiće i remete taj proces, ušna mast zna da zaostane, da se napravi veliki čep, i onda je neophodno ispiranje, koji isto zna da bude otežano upravo zbog toga što se ta ušna mast dugo taložila. Samim štapićem se može očistiti neka periferna prljavština, ali onaj glavni čep se samo gura po dubini, tako da štapiće smatramo štetnim. Međutim, ljudi imaju naviku da ih često koriste, mi se trudimo maksimalno da ih odviknemo, dajemo im savjete da recimo, pošto smo mi regija sa dosta maslina, samo maslinovo ulje na sobnoj temperaturi, ne grijano, ne toplo, ne ni hladno, zna da olakša eliminaciju tog cerumena.  Ukoliko neko osjeti da mu je uho zapušeno, ne treba da pokušava ništa sam, ili kod drugih nekih ljudi koji nisu iz domena medicine, već treba da potraži pomoć otorinolaringologa. 

RB/BI: Koliko ronjenje može doprinjeti problemima sluha, pošto smo već, da kažem, na moru? 

Stojiljkov: Ronjenje i plivanje znaju nekada i da budu od pomoći kada su u pitanju bolesti uha, grla i nosa, pogotovo recimo kod ove djece koji imaju nakupljanje tog sekreta uhu zbog Eustahijeve trube, cijevi koja vezuje nos i uho. Kod djece je ona dosta kratka, široka i horizontalno postavljena pa neke bolesti iz nosa lako dopru do uha. 

Međutim, kod određenog broja djece, ta cijev se ne otvara baš tako lako i njima onda savjetujemo da rone, duvaju balone, da plivaju kako bi tu cijev na neki način učinili funkcionalnom. Sa druge strane, ljudi koji imaju oboljenja kao što su devijacije ili ponovljene upale uha ronjenje na velikim dubinama, zna da bude veoma štetno jer naš sistem za uho – grlo – nos, tu konkretno mislim na nos i Eustahijevu tubu, nije pravljen baš za velike ni nagle promjene pritiska,  pa ni let avionom, koji je takođe nagla promjena pritiska, a ni ronjenje na velikim dubinama bez, neke adekvatnije pripreme. 

Često imamo pacijente koji su zbog strasti prema podvodnom ribolovu i ronjenju napravili sebi nekada, nažalost i nepopravljivu štetu jer sve ono što se, da kažem, godinama radi izazove neka trajna oštećenja koja kasnije terapija ne može da riješi ni za nedjelju ni za mjesec. 

RB/BI: Slušanje glasne muzike takođe je veliki uzročnik oštećenja sluha. 

Stojiljkov: Upravo kao što smo rekli o sistemu izjednačavanje pritiska, nijedno ljudsko uho nije pravljeno da prima prejake tonove, naročito ne sa velike blizine. Tu su u prvom redu, da kažem, slušalice sa preglasnom muzikom.  Vidim da sve veći broj uređaja ima funkciju da opomene slušaoca kada sluša preglasnom muziku i da ga na neki način limitira, upozorava ga da svako dalje pojačavanje muzike može biti štetno za njegov sluh. Mi imamo jedan savršen sistem, tu je bubna opna, tu su tri najmanje koščice u ljudskom tijelu, čekić, nakovanj i uzengija, tu je ovaj pomenuti puž, odnosno kohlea, koji su zaista u jednom savršenom skladu. Ali, ukoliko dobijaju zvuk sa prevelike blizine, taj sistem ne stigne da se na vrijeme adaptira na tako prejake tonove i oni oštećuju slušni živac, najčešće i, reverzibilno, odnosno povratno, samo ukoliko se ta muzika sluša kratko i dozvoli se dovoljno vremena slušnom živcu da se na pravi način oporavi. Ukoliko se u dužem vremenskom razdoblju sluša glasna muzika, sa slušalica, oštećenja postaju ireversibilna i jedini način da se da kažem pomogne kasnije bude slušni aparat.  

RB/BI: Oštećenje sluha i govora zna da bude i nasljedno. Recite nam nešto više i o tome. 

Stojiljkov: Svjedoci smo, odnosno naučno je dokazano da je mnogo bolesti, pa i nagluvost i poremećaj govora znaju da se javljaju generacijski odnosno da se nasleđuju od oca ili od majke. Nažalost tu ne postoji mehanizam prevencije, jer smo često svjedoci da se i takvi ljudi međjusobno i povezuju, udružuju i da imaju djecu.  Ali kao što sam rekao, imao sam kroz praksu djecu koja su vrlo lijepo ovladala govorom, iako su imali urođenu nagluvosti, ukoliko na vrijeme počnu sa rehabilitacijom govora odnosno slušnim aparatima ili sa kohlanom implantacijom, možda postoje lijeki za njih. 

RB/BI: Spomenuli ste slušne aparate, da kažemo nešto i o njima. Kod kojih stanja ih preporučujete? 

Stojiljkov: Mi ih često upoređujemo sa automobilima, kao što ima raznih automobila, ima i različitih slušnih aparata.  Najčešće slušne aparate preporučujemo ljudima koji imaju oštećen sluh zbog godina. Najčešći su pacijenti koji zbog starosti imaju oslabljen slušni živac, te im je jedini lijek upravo slušni aparat.  Ono što je dobro je da naš Fond za zdravstvo pokriva neke osnovne aparate, tako da ljudi mogu ostvariti svoje pravo na slušni aparat preko Fonda, odlazeći na konzilijume za slušne aparate kojih ima u Podgorici i na Cetinju. Imaju opciju da kupe aparat, odnosno doplate razliku od onog što im država daje za aparat i kupe, da kažem uslovno, bolji aparat, ukoliko recimo neko ima željuju da se aparat ne vidi iz polja, kod određenih vidova oštećenja može da se uzme ta bubica.  Naša država ne pokriva takve skrivene aparate, već malo veće, mada to ne znači da su kvalitetniji. Opet, da  kažem za malo skuplje aparate treba izvršiti neku doplatu odnosno na ono što daje Fond. 

RB/BI:  Koji je najčešći uzrok nagluvosti kod djece i kako se on rešava? 

Stojiljkov: Djeca su najčešće pogođena upravo zbog Eustahijeve trube, odnosno cijevi koja vezuje nos i uho, a u toj regiji koji njih se nalazi taj čuvjeni treći krajnik, odnosno adenoid, koji zna da upravo tu vezu između spoljaše sredine, odnosno nosa i vazduha, sa srednjim uhom, koje je inače ispuljeno vazduhom, opstruira na taj način pravi problem. Kod djece kod koje ne uspijemo da medikamentoznom terapijom, odnosno sprejevima, riješimo problem i izventiliramo uho na na prirodan način, tu je artificialni način, odnosno implantacija aeracijnih cijevčica. One imaju ulogu da ventiliraju uho kroz spoljašnju sredinu, tako što se plasiraju na bubnu opnu.  Na taj način mi dobijemo na vremenu dok djeca izrastu, odnosno dok ta im Eustahijeva tuba ne zauzme drugačiji položaj u odnosu na dječiji uzrast. Zapravo nakon same implantacije cijevčice momentalno dobijaju vazduh u srednjem uhu, na taj način ta djeca automatski i pročuju. 

RB/BI: Danas djeca imaju dosta problema i sa krajnicima. Koliko oni mogu doprinijeti većim problemima i kako ih vi ovdje rešavate, a znamo da često radite i te intervencije? 

Stojiljkov: Dječiji uzrast je upravo zbog toga specifičan, jer su djeca, da tako kažem, često bolesna – boravak u vrtićima, u kolektivima, izaziva ponavljane infekcije u regiji krajnika.  Tu prije svega mislim na uvećane krajnike, na taj treći krajnik koji nakon tih infekcija znaju da ostanu i trajno uvećani, i na taj način prave obstrukcije u disanju, pa često roditelji dolaze sa tegobama kod djece koja hrču, koja prekidaju disanje u snu, čak par sekundi prestanu da dišu, to se naziva apnejom. U toj regiji krajnici izazivaju opstrukcije u disajnim putevima, u ventilaciji srednjeg uha, taj treći krajnik je najčešći uzrok upravo ovakvih tegoba, tako da operacijom nekada samo treći krajnik, nekada sva tri krajnika, možemo da riješimo i ovaj problem. 

RB/BI: Pomenuli ste hrkanje. 

Stojiljkov:  Često ljudi hrču, a i ne obraćaju pažnju na taj problem. Ja volim da kažem da je jedino ispravno disanje na nos. Disanje na usta je neispravno, jer samo opterećuje pluća, jer samo nis filtrira spoljašnji vazduh i priprema ga za pluća. Ukoliko nemamo funkciju disanja nosa, bilo da je to zbog devijacije polipa u nosu ili trećeg krajnika, takav nepripremljen vazduh ide na pluća i izaziva opstrukcija, a kada su pluća opterećena, trpi i srce.  Nerijetko imamo paciente koji zbog hrkanja razvijaju aritmije pa tek onda kada se dugo liječe kod kardiologa ili pulmologa zbog plućnih bolesti ili srčanih tegoba dođu kod nas na pregled, onda vidimo da su uzrok devijacija ili krajnici. Poenta u medicini je uvijek rješavati uzrok, tako da bih apelovo na naše sugrađane i ljude koji imaju smetnje sa hrkanjem da to ne uzimaju zdravo za gotovo, jer spavanje sa hrkanjem nije zdravo, ne odmara organizam, opterećuje organe koje sam pomenuo. 

RB/BI: Ko češće oboljeva, žene ili muškarci?

Stojiljkov: Žene su generalno zbog hormona koji imaju zaštitu od srčanih i moždanih udara i atreroskleroza, do ulaska u menopauzu. Tu su svakako muškarci ranivija grupa, ali postoji jedno oboljenje koje se naziva otoskleroza, a to je, da kažemo, oboljenje koščice koje se nalazi u srednjem uhu, a naziva se stapes. Tu su češće pogođene žene, jedna od teorija je da se javlja upravo zbog hormona, česti i nakon trudnoće, tako da su žene kada je u pitanju otoskleroza ugroženije od muškaraca. 

RB/BI: Koja je vaša preporuka našim slušaocima i onima koji imaju problema sa sluhom i govorom?

Stojiljkov: Ambulanta u Starom Baru otvorena je svakog dana, od ponedjeljka do petka za naše sugrađane koji imaju tegobe. Nemamo liste čekanja, pregledi se zakazuju relativno brzo, u okviru par nedelja.  Od momenta kada pacijent ima tegobe može da dođe na pregled, naravno radimo i ordiniramo i za hitne slučajeve. Petkom su operacije iz oblasti otorinolaringologije i tu lista čekanja nije prevelika, pacijenti kojima je neophodno raditi operativni zahvat za nedjelju-dvije mogu doći na red. 

RB/BI: Hvala vam što ste govorili za program Radio Bara i emisiju Bar, pravo na riječ. Nadam se da će vaši savjeti koristiti svim našim slušaocima. 

Stojiljkov:  Hvala vama, uvijek ću se rado odazvati pozivu. 

The post Dr Marko Stoiljkov: Prevencija i liječenje poremećaja sluha i govora first appeared on BARinfo.

RB/BI: Na početku ovog razgovora, držaću se prakse koju primjenjujem uvijek kada mi gostuju Vaše kolege. Zamoliću Vas za jedno kratko predstavljanje.

Dr Stoiljkov: Rođen sam u Podgorici, Osnovnu školu i Gimnaziju sam završio u Baru. Nakon toga sam završio Osnovne studije medicine u Nišu. Dvije godine sam radio u Hitnoj medicinskoj pomoći u Baru. Zatim sam otišao na specijalizaciju iz oblasti otorinolaringologije na VMA u Beogradu, i od 2020. godine ordiniram u Barskoj bolnici kao specijalista.

RB/BI: Otorinolaringologija je grana medicine koja se bavi proučavanjem i liječenjem bolesti uha, grla i nosa. Koje su najčešće teškoće s kojima se susrećete na ORL odeljenju u Barskoj bolnici?

Dr Stoiljkov: Nama se najčešće javljaju ljudi koji imaju smetnju u vidu bola u ušima, zatim zapušenosti ušiju, ponavljenim upalama grla, problemima sa sinusima. Tu su neizostavne vrtoglavice koje mi kao ljekari, takođe, dijagnostikujemo i liječimo.

RB/BI: Kako sačuvati sluh i šta utiče na gubitak sluha?

Dr Stoiljkov: Prije svega, prekomjerno izlaganje buci je svakako jedan od faktora koji utiče na gubitak sluha, tako da sluh možemo sačuvati ako vodimo računa da se ne izlažemo buci. Takođe, postoje i brojni polivitaminski preparati, kao i preparati na biljnoj bazi koji mogu da pomognu ishranu tih tananih krvnih sudova koji učestvuju u ishrani slušnog živca i čitavog slušnog aparata, ali, prije svega prevencija kao i u svim drugim bolestima.

RB/BI: U kojoj mjeri, kada govorimo o gubitku sluha, igra ulogu nasljedni faktor?

Dr Stoiljkov: Naučno je dokazano da postoje neka oboljenja, kao što je otoskleroza – bolest slušnih koščica, kod kojih definitivno nasljedni faktor igra veoma važnu ulogu. Takođe, dokazano je da ljudi čiji roditelji ranije ostanu bez sluha imaju tendenciju da se i njima desi. U suštini, nasljedni faktor je veoma bitan, a to je nešto protiv čovjek i ne može, ali definitivno zaštitom uha može ublažiti slabljenje sluha.

RB/BI: U kojim slučajevima preporučujete ispiranje ušiju i da li taj tretman može olakšati tegobe?

Dr Stoiljkov: Može. Ispiranje ušiju savjetujemo isključivo pacijentima kod kojih je došlo do prekomjernog stvaranja ušne masti koja inače ima zaštitnu ulogu, u smislu zaštite uha od infekcije. Međutim, kada se ona stvori previše i kada potpuno zatvori spoljašnji slušni hodnik, tada pacijenti sami dolaze bez bola, sa zapušenim ušima, radi ispiranja uha.

RB/BI: Koji je najbolji i najefikasniji način održavanja higijene ušiju – štapići ili isključivo temeljno pranje?

Dr Stoiljkov: Vjerovali ili ne, ali uho posjeduje sistem samopročišćavanja. Dakle, uho se čisti samo od sebe, njemu tu ne treba nikakva pomoć, nikakvo korišćenje štapića. Eventualno, pacijentima ako imaju tendenciju stvaranja masnoće više nego drugi ljudi u ušima, savjetujemo da koriste maslinovo ulje na sobnoj temperaturi. S obzirom da živimo u gradu koji obiluje maslinovim uljem, tim pacijentima savjetujemo da kap, dvije, maslinovog ulja stave kako bi se taj cerumen lakše sam od sebe eliminisao.

RB/BI: Čest problem kod odrasle populacije najviše je tinitus, “zujanje” u ušima. Zbog čega nastaje, ima li lijeka i da li, osim neprijatnog osjećaja, može da izazove i neke trajne posljedice?

Dr Stoiljkov: Tinitus je sam po sebi jedan od prvih znakova slabljenja sluha. On nagovještava da će doći do pada sluha u nekom doglednom periodu. Uzroci tinitusa su mnogobrojni. Moram prvo da kažem da je tinitus dijagnoza koja obuhvata sve senzacije u uhu koje nisu čisti ton – šuštanje, brujanje, pucketanje, zujanje, pulsiranje u uhu, sve su to tinitusi koji imaju svoje podgrupe i imaju neke svoje uzročnike. Definitivno lijek za tinitus ne postoji. Mi u krugovima otorinolaringologije volimo da kažemo da onaj koji izmisli lijek za „zujanje“ će dobiti Nobelovu nagradu. Za sada ono na čemu se radi su definitivno aparati za masking tinitusa. To podrazumijeva prepokrivanje zujanja na određenoj frekvenciji na kojoj se ono javlja nekim čistim tonovima koje može kratkoročno ili dugoročno da blokira tinitus. Iz tog razloga pacijentima koji imaju zujanje u ušima, često savjetujemo da kući sebe puste radio ili žubor talasa, vodopada, šta god, da taj zvuk pokriju kako bi na trenutak zaboravili na tinitus, jer ukoliko on traje duže, može izazvati čak i psihičke smetnje.

RB/BI: Šta preporučujete osobama koje pate od hronične upale sinusa? Da li je operacija jedino rješenje ili postoji lakši tretman?

Dr Stoiljkov: Kada govorimo o hroničnoj upali sinusa, moram reći da tu postoji nekoliko razloga za nastanak oboljenja. U suštini, kada pričamo o sinusima, trebamo biti svjesni da ljudi često ne znaju šta su sinusi. To su zapravo šupljine u glavi za koje se tačan način funkcionisanja poznaje, ali se ne zna precizno njihova uloga. Mi, nažalost, shvatimo koliko su sinusi bitni, tek kada dođe do njihove blokade. Sinuzitisi mogu da nastanu kod ljudi koji imaju alergije, dakle, dovoljno je da ušća sinusa koja treba da se ventiliraju, otekne do te mjere da vazduh oko njih ne prodire. Isto važi za zapaljenja koja mogu biti i virusna i bakterijska, zatim pojava neke sinonazalne polipoze u nosu… Sve se zapravo svodi na lošu ventilaciju tih šupljina koje se nalaze u glavi, do pojave bola, izazivanja pritiska. Svaki tip hroničnog sinuzitisa treba liječiti spram uzročnika. Definitivno, kada iscrpimo sve terapijske mogućnosti u smislu sprejeva, kapi, onda možemo razgovarati o operaciji sinusa. Napominjem da često u osnovi hronične upale sinusa, stoji devijacija nosne pregrade, odnosno kriva nosna pregrada, koja ometa nosnu ventilaciju sinusa, pa je nekada zapravo dovoljno riješiti nju, kako bismo riješili problem sa sinusima. Ali, kod hroničnih sinuzitisa postoji jedna prefinjena metoda operacije sinusa, pod kontrolom kamere, naziva se endoskopska hirurgija sinusa. Ona se već nekoliko godina izvodi u Kliničkom centru u Podgorici, a već je decenijama standard u Srbiji, Hrvatskoj, zemljama Evrope. U planu nam je da ovu metodu začnemo i u barskoj bolnici.

RB/BI: Da li je to nešto čemu se možemo nadati uskoro, ili je još uvijek u povoju?

Dr Stoiljkov: Vjerujte da smo jako blizu. Naravno, kao i uvijek, nedostaju sredstva. Neću govoriti o kojoj se cifri radi, ali mislim da bi zaista bilo adekvatno omogućiti našim pacijentima da i tu intervenciju mogu da izvedu u barskoj bolnici.

RB/BI: Sezona je alergija, svi mi koji patimo od tih tegoba borimo se na razne načine, upotrebom različitih ljekova ali, kako se uopšte zaštititi od prašine, polena? Šta preporučujete?

Dr Stoiljkov: Jedan od težih oblika alergije, nezahvalnijih za liječenje, je alergija na prašinu i grinje. Njih definitivno ima svuda i koliko god da se stan čisti, one će biti prisutne u nekom broju. Upravo jedna od taktika kako uspješno liječiti alergijski rinitis, jeste izbjegavanje alergena. Najveća količina alergijskih čestica se lijepi upravo na sluzokožu nosa i očiju, te stoga je najpametnije kada čovjek boravi u prirodi, a zna da je alergičan na polen, da nosi naočare za sunce i masku. To može naizgled djelovati ne baš lijepo, ali je definitivno učinkovito. Takođe, nakon svakog boravka u prirodi, kada govorimo o alergijskom rinitisu izazvanom polenom, pametno je i dobro ispirati nos. Isto važi za ljude koji prespavaju u krevetu gdje postoji određena koncentracija grinja, pa u jutarnjim časovima, uz umivanje i pranje zuba, trebaju ispirati i nos. To je jako lijepo rješenje da se alergeni eliminišu sa površine. Dakle, jedna je taktika izbjegavanje alergena, a druga je medikamentozna terapija alergijskog rinitisa. Tu moramo govoriti i o prevenciji. Postoji razni vidovi terapija i taktika kako se što bolje pripremiti za period cvjetanja, kada je organizam podložniji polenu. Onda možemo uz pomoć određene terapije malo oboriti imuni sistem da on ne bi reagovao tako naglo na polen, jer kada se organizam desenzibiliše polenom, veoma je teško isti imuni sistem oboriti na razumni nivo i pacijentu olakšati tegobe. Tu su i razni vidovi biološke terapije, koji podrazumijevaju izlaganje manjoj koncentraciji alergena u dužem vremenskom periodu i na taj način se takodje može postići desenzibilizacija organizma na određene alergene.

RB/BI: U posljednje vrijeme se potencira da kapi i sprejevi za nos mogu biti izuzetno štetni. Naravno, to se odnosi na one slučajeve kada pacijent ne poštuje preporučno doziranje i kada se ti medikamenti koriste znatno duže od propisanog. U nekim medicinskim časopisima sam pročitala i da izazivaju medikamentozni rinitis, odnosno zavisnost. Da li se vi u praksi srijećete sa tim problemom?

Dr Stoiljkov: Ne biste vjerovali, ali vrlo često nam se pacijenti jave s tim tegobama. Oni sami kažu da su navučeni na kapi i koristimo ih više mjeseci ili godina, jer nismo znali za neko bolje rešenje. Definitivno, upotreba ovakvih sprejeva koji su iz grupe simpatomimetika, podrazumijeva da su oni vazokonstriktori, odnosno sužavaju krve sudove i na taj način brzo postignu efekat, odnosno povlačenje sluzokože nosa i dobijanje prostora za disanje u nosu, nude momentalno olakšanje. Ali, na duže staze se dešava taj „rebound“ efekat, kada ljudi prestaju da reaguju na kapi i dolaze sa nosem koji je prohodan, ali ne mogu da dišu na njega, što znači da je funkcija sluzokože nosa trajno oštećena. Napominjem i da ti ljekovi, pored toga što izazivaju sužavanje krvih sudova, ubrzavaju srčani rad, mogu da izazovu tahikardiju, u svijetu sporta se smatraju čak i dopingom, tako da su negdje zabranjeni. Postoje alternative za to, ali prvi korak svakako jeste da mi pacijentima kažemo „Vi morate da se ’skinete’ sa kapi. Biće teško, nekoliko noći uzastopce ćete teško spavati, ali četvrte, pete noći, uz pomoć nekih drugih preparata, moći ćete da postignete efekat“. E sad, moramo se vratiti na osnovu, a to je zašto je osoba krenula sa upotrebom kapi, koji je bio razlog? Da li je to teški alergijski rinitis, da li je u pitanju teška devijacija nosne pregrade, da li zbog zadebljanja sluzokože nosa i nosnih školjki koje se nalaze u unutrašnjosti nosa. Pacijentima nakon određenog perioda i korišćenja prave terapije, pacijentima predložimo i neki vid operativnog liječenja, kako bi trajno riješio svoj problem, bez korišćenja kapi. To su često mlade osobe koje svoje zdravlje degradiraju koristeći kapi duže od pet dana.

RB/BI: Da li u Barskoj bolnici izvodite operacije i u kojim slučajevima?

Dr Stoiljkov: Izvodimo operacije, u pitanju su operacije krajnika. Operišemo nepčane krajnike, famozni treći krajnik kod djece, radimo intervencije u nosu kao što su setoplastike – ispravljanje te krive nosne pregrade. Uz to radimo i turbino plastike, to su intervencije na nosnim školjkama. U nosu se nalazi tri para nosnih školjki, srednja, donja i gornja koje služe kao turbine koje prave otpor vazduhu kako bi vazduh pravilno strujao kroz nos. Nekada i one budu previše zadebljale i velike da se i one moraju redukovati. Uz to radimo i operaciju otoklize, to podrazumijeva operaciju stojećih ušnih školjki kod djece i odraslih. Opvu operaciju izvodimo na zahtjev djece, a nerijetko i roditelja koji dovedu dijete, kako bismo preduprijedili i taj, potencijalni, psihički problem, jer su djeca sklona da vršnjake koji imaju stojeće ušne školjke izruguju. Možemo se pohvaliti izvjesnim fondom operacija i njih radimo, naravno, kada za to postoje indikacije. Pomenuću da postoji nešto što se zove nazopulmonalni refleks, a to podrazumijeva da disanje na nos definitivno dovodi do punog otvaranja pluća, i jedino pravilno disanje je disanje na nos. Disanje na usta je nepravilno i jednostavno na duže staze šteti plućima, može da izazove hronično opstruktivne bolesti, pa i srčanje smetnje.

RB/BI: Koji problemi su najčešći kod djece?

Dr Stoiljkov: Treba reći da djeca imaju specifičan sistem kada je uho, grlo, nos u pitanju. Sve je to nekako blizu. Glava je mala, cijev koja vezuje nos i uho je široka i kratka, tako da sve infekcije iz uha, odnosno iz nosa i grla, lako dospiju u uho kod djece. Oni su zato dosta češće skloni i prehladama i infekcijama iz ove regije, a kako je nos malog kapaciteta i kako postoji taj treći krajnik kod svakog djeteta, javi se poblem. Svjedočimo da nam dođu roditelji koji tvrde da im dijete ima treći krajnik. Kažem im tada da i moje dijete ima treći krajnik, samo je razlika da li je taj treći krajnik dovoljno veliki, da on pravi opstrukciju u smislu da dijete ne može da pravilno jede. Djeca mogu da biraju da li će disati na usta ili će jesti, što dovodi do toga da često odbijaju hranu zbog tog problema. Ta djeca spavaju otvorenih usta, hrču, čak i prekidaju disanje u snu, što zna da bude dosta dramatično za roditelja koji vide svoje dijete koje po nekoliko sekundi ne diše, pa ga probudi. Upravo taj treći krajnik može da napravi ovakvu problematiku. Uvijek počnemo sa medikamentoznom terapijom, ako to ne da rezultate kroz određeno vrijeme, onda posežemo za hirurškom intervencijom adenoidektomijom ili uklanjanjem trećeg krajnika.

RB/BI: Kada je preporuka ugradnja cjevčica u uši?

Dr Stoiljkov: Moram naglasiti da je i to zaista čest problem sa kojim se roditelji male djece susreću, upravo zbog građe uha, grla i nosa kod njih. Preporuka za ugradnju cjevčica je kada je dijete duže od tri mjeseca sa sekretom u ušima. Postoji bolest koja se naziva sekretorni otitis ili perzistiranje sekreta u srednjem uhu. Duže od tri mjeseca iziskuje implantaciju cjevčica. U tim slučajevima radimo timpanometriju, koju takodje izvodimo u Barskoj bolnici. Mjerimo pritisak u srednjem uhu, to radimo svakog mjeseca kod djece sa tim tegobama ili na tri nedelje, a nakon terapije i gledamo da li se taj pritisak poboljšava ili ne. Ukoliko dijete i nakon tri mjeseca, tri te ravne linije, ne poboljša ventilaciju, onda smatramo da je neophodno ugraditi cjevčice.

RB/BI: Da li djeca koja su podložna čestim upalama i infekcijama ljeti smiju da se kupaju u moru, da rone, ukratko, da se ponašaju kao njihovi vršnjaci koji nemaju tih problema?

Dr Stoiljkov: Kada govorimo o toj problematici, definitivno neka oboljenja u regiji uha, grla i nosa su jako zahvalna za plivanje i za tretiranje morskom vodom. Čak i propisujemo velike količine rastvora morske soli, naravno, sterilne, van sezone kupanja. Kako nam djeca „ispare“ iz ambulante za vrijeme ljeta, mi možemo da kažemo da neke bolesti su ljeti rjeđe i da je kupanje svakako preporuka za djecu koja imaju problema sa trećim krajnikom, sa ventilacijom, sa čestim upalama krajnika… Ali, sa druge strane, djeca koja imaju predispoziciju za upalu spoljašnjeg slušnog hodnika, naše vode u Baru (imali smo prilike, nažalost, da posvjedočimo prethodnih godina), nisu dobre za kupanje, tako da bih savjetovao ljeti da se glava makar u nivou ušiju drži iznad vode, upravo iz tog razloga što može doći do upale slušnog hodnika.

RB/BI: Pretpostavljam da ćete se složiti sa mnom da ne možemo prošetati gradom, a da se maltene na svakih nekoliko metara ne sudarimo sa tinejdžerima sa slušalicama u ušima koji djeluju potpuno distancirano, odcijepljeni od stvarnosti, u nekom svom svijetu, sa mislima ko zna gdje. Moje pitanje je da li su slušalice štetne za sluh, s obzirom da su u pitanju često i sati njihove svakodnevne upotrebe. Šta Vi kao ljekar mislite, iako to nije oblast kojom se bavite, može li ta česta upotreba slušalica uticati na razvoj mozga kod djece u tom periodu?

Dr Stoiljkov: Što se tiče razvoja mozga kod djece, naravno, moram da kažem da je sluh podjednako, ako ne i više, jaka senzacija u odnosu na vidne senzacije. S tim u vezi, izlaganje nekim zvukovima koji su neravnomjerni, neuravnoteženi, previše jaki. može definitivno dovesti do poremećaja pažnje i ponašanja. Što se tiče samog uha, ono nije građeno na taj način da primi zvuk sa te blizine, putem slušalica. Uho ima svoja tri sistema. Spoljašnje uho, središnje uho i unutrašnje uho. U središnjem uhu, koje počinje sa bubnom opnom, a nastavlja slušnim koščicama, postoje tri najmanje koščice u ljudskom tijelu i one su zaista dosta moćne, imaju svoje mišiće, u stanju su da zaštite uho od velike buke. Naravno, pri tome ne mislim na neku jaku eksploziju koja prevaziđe kapacitet aparata, ali je uho, ukoliko mu se da šansa, dosta potentno i za oporavak, ali i za zašćtitu unutrašnjeg uha. Trajna oštećenja nastaju na unutrašnjem uhu i, iako je čitav sistem savršeno građen, nije predisponiran da prima zvuk tik sa bubne opne. Jednostavno onda njegove mehanizme za zaštitu ugrožavamo, izlažemo to unutrašnje uho velikoj buci. Vjerujem da većina modernih uređaja, odmah na početku pojačavanja tona u slušalicama, daje signal da može doći do oštećenja sluha. Svakako imam izvjestan broj mladih pacijenata koji dolaze sa zujanjem u ušima, slabim sluhom i kada ih pitam da li koriste slušalice, odgovor je da koriste i to redovno. Igraju i video igrice u kojima se čuju pucnji raznog oružja koji su nagli, iz velike blizine, štodovodi do toga da uho gubi mehanizam da se zaštiti od prejakog zvuka.

RB/BI: Možete li se pohvaliti nekim novim metodama i osavremenjavanjem tehnike na ORL odeljenju? Kazali ste da imate mnoge planove prilično ambiciozne, šta ste u posljednje vrijeme realizovali do kraja, šta se već primjenjuje u Barskoj bolnici?

Dr Stoiljkov: Unazad nekoliko godina, nakon Corone, smo uspjeli da službu postavimo na noge i da ona bude zaista respektabilna. Troje nas je specijalista. Uspjeli smo da nabavkom audiometra u kombinaciji sa timpanometrom omogućimo Baranima, kako djeci tako i odraslima, snimanje sluha. U Bolnici je postojala decenijama „gluva“ soba koja nije služila svrsi, a moram istaći da je previše ustanova u državi i nema. Ona potpuno izoluje čovjeka od spoljašnjeg zvuka i jedino takav nalaz audiometrije, odnosno snimanje sluha je vjerodostojan i može imati snagu i pravnog dokumenta. Pored audiometrije, kojom najčešće snimamo sluh kod odraslih, imamo i timpanometriju, kojom možemo orijentaciono da ocijenimo da li djeca imaju predispoziciju za slabljenje sluha. Postoji i otoakustička emisija, pretraga koja se izvodi na novorođenčadima, uz koju možemo sa sigurnošću reći da li neko novorođenče čuje ili ne. To je skrining sluha kod novorođenčadi, pa SA aspekta audiologije pokrivamo gotovo sve starosne kategorije, a mislim da svaki roditelj voli da zna da njihovo dijete na rođenju čuje. ORL je toliko široka oblast da vjerujem da kada bi čovjek posvetio životni vijek samo razvoju ORL u našem gradu, imao bi nešto da doda i da radi. Doktori se, pored bolesti uha, nosa i grla, bave i bolestima glasnih žica. Pacijenti koji su pušači dugi niz godina ili su vokalni profesionalci, razvijaju promjene na glasnicama, koje mi kao ORL ljekari možemo da dijagnostikujemo i da liječimo. Naravno, i za intervencije na glasnicama je neophodan mikroskop. Imamo značajan fond operacija, a težimo uvođenju novih. U posljednje vrijeme izvodimo operaciju estetike nosa. To je najdelikatnija operacija iz domena estetske hirurgije. Iziskuje puno rada. Svaki nos je individualan i zahtijeva individualan pristup. Tehnički je vrlo zahtjevna operacija i iziskuje veliko iskustvo kako bi svaki nos na kraju izgledao kako treba. Boravio sam na edukacijama u inostranstvu, za koje smatram da su mi vrlo korisne. Velika mi je želja, za šta se edukujemo moj mlađi kolega, Vladimir Vujović i ja, jeste endoskopska hirurgija sinusa koja se izvodi pod kontrolom kamere. Nadamo se da ćemo uskoro dobiti neophodnu opremu, kako bismo tu istu intervenciju mogli uvesti u našu Bolnicu. Onda bismo bili prilično zadovoljni fondom operacija koje radimo.

RB/BI: Kazali ste da vas je troje angažovano u ambulanti.

Dr Stoiljkov: Jeste, tu je dr Vera Lutovac, dr Vlado Vujović i ja. Ordiniramo, imamo svoje ambulantne dane, uspjeli smo da napravimo jedan fini raspored, čak smo i pripravni za hitne slučajeve 24 sata, tako da Barani imaju ljekara koji je tu za hitnoće koje podrazumijevaju krvarenje iz nosa, neke teške upale, gušenja… To je problematika za koju moramo odmah odreagovati i pomoći pacijentima.

RB/BI: Kakva je procedura da pacijent zakaže pregled u ORL ambulanti, da li se dugo čeka, jeste li prebukirani?

Dr Stoiljkov: Uz troje ljekara trenutno ordiniraju dvije medicinske sestre u ORL ambulanti. Što se tiče zahtjeva, imamo ih poprilično. Svakodnevno obavimo između dvadeset, nekada i četrdeset pregleda, što mislim da nije mala cifra. Što se tiče zakazivanja, nemamo listu čekanja. U pitanju je nedeljno ili dvonedeljno čekanje na termin. Uvijek se trudimo da izađemo u susret kada su neke stvari hitne, jer znate, sistem zakazivanja nije baš najefikasniji kada je ORL u pitanju. Nekoga koga boli uho danas, on ne može da čeka 14 dana, on će naći rješenje ili privatno ili će doći i zamoliti da bude primljen preko reda. Dešava se i da pacijent koji ima zakazan termin ne dođe, a ne otkaže, pa termin ostane zauzet za nekoga ko bi došao. Tako se vrtimo u začaranom krugu. No, generalno poenta priče je da je nas troje i da uopšte nije teško doći na pregled kod ORL ljekara. Mislim da je čekanje od dvije nedelje za sanaciju tegoba kao što su, recimo, cerumen zapušenosti ušiju, hronični problemi, pa i ta zujanja u ušima, nisu ugrožavajuće da ne može sačekati sedmicu ili dvije.

The post Dr Stoiljkov: Imamo ambiciozne planove za ORL ambulantu u Barskoj bolnici first appeared on BARinfo.

„Snažna sinergetska ideja koju pruža Pokret Evropa sad!, uz jasne programske ciljeve, vizije i konkretne ideje za bolji kvalitet života građana, prepoznati su i uživaju snažnu podršku u gradu pod Rumijom.

U razgovorima sa okupljenim građanima lideri pokreta, Milojko Spajić i Jakov Milatović, predstavili su plan budućih aktivnosti u cilju bolje pripreme za nastup na lokalnim izborima. Takođe je najavljeno osnivanje opštinskog odbora i otvaranje kancelarije u Baru“, rečeno je iz Pokreta Evropa sad!

Pored dr Stoiljkova, članovi inicijalnog odbora su i:

    Alem Zaganjor, preduzetnik
    Darko Janković, lučki agent
    Doroteja Janković, menadžer u carini i špediciji
    Đorđije Pavićević, doktorand ekonomskih nauka
    Ivana Kecojević, profesorica srpskog jezika i južnoslovenske književnosti
    Jovana Drašković, ekonomista
Luka Mugoša, politikolog
Marko Vukčević, preduzetnik
Miloš Marković, pravnik
Miloš Pantović, profesor fizičkog vaspitanja
Milica Rmuš, preduzetnica
Nikola Vukosavović, finansijski analitičar
Nebojša Vojvodić, pomorac
    Nikola Vojvodić, pravnik
    Nina Abramović, ekonomista
    Olja Kontić Ćosović, vaspitačica
    Radinka Ćinćur, profesorica srpskohrvatskog jezika i književnosti
   Sanja Bogdanović Petranović, socijalni radnik
    Siniša Odović, specijalista za finansije
    dr Stefan Amanović, ljekar
    Slavoljub Jakšić, špediter
    dr Vladimir Vujović, ljekar

The post Formiran inicijalni odbor Pokreta Evropa sad! u Baru first appeared on BARinfo.

“Nakon završene specijalizacije na VMA, gdje sam stekao dragocjeno znanje i iskustvo, a poslije više od godinu rada u Baru, želio sam da preuzmem inicijativu i podignem ORL službu u našem gradu na viši nivo. U godini kada je zdravstveni sistem preopterećen koronom, nije bilo lako, ali zahvaljujući dobroj volji menadžmenta bolnice, upravi Barske plovidbe koja je imala sluha za potrebe naše službe, kao i povoljnijoj epidemiološkoj situaciji, za otorinolaringologiju, idu, nadam se, bolji dani. Tu nećemo stati, velika mi je želja da ovoj grani medicine vratim stari sjaj, iz vremena kada je ordinirao dr Anto Martinović. Tada je postojala trospratna zgrada za potrebe ove službe”, istakao je za Radio Bar i Bar Info dr Marko Stoiljkov.

Članovi borda direktora Barske plovidbe Aleksandar Jovović, Radomir Rudanović, Petar Zloković, Dalibor Marković, kao i izvršni direktor Zoran Tajić, odrekli su se dvije mjesečne nadoknade za članstvo u ovoj kompaniji i iskoristili ih za kupovinu potrebne opreme.

Uručenju donacije prisustvovala je i ministarka zdravlja dr Jelena Borovinić Bojović, koja je mladom kolegi, dr Marku Stoiljkovu, dala punu podršku za razvoj ORL službe u barskoj bolnici.

Još kao specijalizant, dr Stoiljkov je govorio o tome kako on, zajedno sa svojim kolegama, želi da znanje stečeno u inostranstvu, primjenjuje u našem gradu, ali i da im je za to neophodan minimum uslova za rad.

“Nakon godinu rada kao specijalista, konačno taj minimum uslova za operativni rad postoji. Nabavkom ove vrijedne opreme stekli su se neophodni uslovi da se operacije iz oblasti otorinolaringologije obavljaju na najsigurniji način i stvorila se mogućnost da naši sugrađani, kao i građani drugih opština, operacije tonzilektomija (krajnika), adenoidektomija (trećeg krajnika), septoplastika (devirane nosne pregrade) i otoplastika (odstojećih ušnih školjki) obavljaju u Baru”, zadovoljno je kazao dr Stoiljkov.

Dr Marko Stoiljkov, iako izuzetno mlad, od prvog dana ima jasno zacrtan cilj, da ORL u Baru ponovo zasija sjajem od prije skoro pola vijeka.

“Tada su u barskoj bolnici ordinirali doajeni medicine sa ovih prostora. Imam obavezu prema svojim sugrađanima, porodici, prijatejima, mlađem kolegi na specijalizaciji, kako bi po završetku edukacije imao uslove da u kontinuitetu primjenjuje stečeno znanje”, podvukao je Stoiljkov.

On je prvi specijalizant otorinolaringologije u barskoj bolnici nakon više od 30 godina.

“Nažalost, prva specijalizacija raspisana iz oblasti ORL nakon više od tri decenije, pripala je meni. Kažem nazalost, jer je to moralo da se desi mnogo ranije, kako bi ova grana održala kontinuitet. Na sreću, naš grad će kroz nekoliko godina, imati još jednog odličnog ‘otorinca’, dr Vladimira Vujovića, sa kojim ću, siguran sam, činiti odličan tim”, ponosan je Stoiljkov.

Ipak, dr Stoiljkov se prisjeća da je u više navrata dolazio u iskušenje da posao potraži izvan granica naše zemlje. Ali, kada je 2016. godine, zahvaljujući besprekornom prosjeku 9.53, u barskoj bolnici dobio priliku da bira između oftalmologije i otorinolaringologije, više nije bilo nedoumica.

“Prvu priliku da započnem specijalizaciju dobio sam 2014. godine u Brazilu – državi Sao Paolo na Univerzitetskoj bolnici u gradu Marilija, iz oblasti vaskularne hirurgije, a drugom prilikom 2016. godine, nakon savladanog B2 nivoa njemačkog jezika, što je glavni preduslov za rad u toj zemlji. Međutim, želja zbog koje sam i upisao studije medicine, a to je da liječim svoj narod, bila je veoma jaka. Te 2016. godine se desio konkurs u barskoj bolnici, kada sam u veoma jakoj konkurenciji, zahvaljujući prosjeku 9.53 i najboljim ocjenama iz oblasti otorinolaringologije i oftalmologije, bio u prilici da biram između ove dvije veoma interesantne grane medicine. Bile su to za mene slatke muke tada, dan danas se nisam pokajao. Čak sam sklon da mislim da je specijalizacija izabrala mene, a ne ja nju. Naime, oba moja djeda su radili u rudniku i nosili čeono svjetlo, koje je meni danas osnovno sredstvo za rad, što mi je, u neku ruku, simbolično”, ponosno ističe.

Za vrijeme trajanja specijalizacije u Beogradu imao je priliku da učestvuje na Rino forumu koji je održan u hotelu Metropol i među dvije stotine kolega iz cijelog svijeta postigao je izvanredan uspjeh.

Te 2019. godine, u kategoriji udruženja rinologa-juniora, rad dr Stoiljkova pod nazivom “Epitelijalna skvamozna metaplazija i displazija kod inflamatorne sinonazalne polipoze” okarakterisan je najboljim.

To je desetogodišnja studija sprovedena na VMA, objašnjava dr Stoiljkov, dodajući da je izlaganje rada bilo na engleskom jeziku.

Dr Marko Stoiljkov, Medicinski fakultet je završio u Nišu sa prosjekom 9.53, i to kao najmlađi na godini. Po završenim osnovnim studijama radio je u hitnoj medicinskoj pomoći u našem gradu pune dvije godine gdje je stekao značajno iskustvo u zbrinjavanju urgentnih stanja. Sjajni rezultati na studijama, nastavljeni su i tokom specijalizacije iz otorinolaringologije koju je završio na VMA u Beogradu.

The post Dr Marko Stoiljkov: Želja mi je da ORL u Baru vratimo starom sjaju first appeared on BARinfo.

“Zadovoljstvo mi je da obavijestim javnost da će se, nakog 30 godina, u Opštoj bolnici Bar ponovo raditi operacije iz oblasti otorinolaringologije i da građani i građanke Bara ubuduće neće za operacije krajnika, trećeg krajnika, devijacije nosa i ušnih školjki, morati da odlaze u privatne klinike ili u druge gradove. Od 1. aprila sve ove usluge i operativne zahvate moći će da urade u svom gradu. Takođe, nakon 30 godina barska bolnica i barska opština imaju specijalistu iz oblasti otorinolaringologije, dr Marka Stoiljkova, a uskoro se očekuje dolazak još jednog ljekara sa specijalizacje koji se školuje za ovu oblast. Opremu bolnici u Baru, za ovaj hirurški program donirali su izvršni direktor i članovi Borda direktora Barske plovidbe i na taj način još jednom pokazala kako društveno odgovorno poslovanje može imati za cilj unapređenje zdravstvene zaštite u jednom gradu, na čemu im ovom prilikom posebno zahvaljujem”, kazala je danas u Baru ministarka zdravlja dr Jelena Borovinić Bojović.

Ona je istakla da su, zahvaljujući konkretnim aktivnostima i mjerama koje je potenciralo i preduzelo Ministarstvo zdravlja, u saradnji sa menadžmentom Opšte bolnice Bar, u ovoj zdravstvenoj ustanovi značajno unaprijeđeni uslovi rada, nabavljena savremena medicinska oprema, kvalitet zdravstvenih usluga i tretman pacijenata podignut na znatno viši nivo.

“Nakon što je u barskoj bolnici nedavno u funkciju stavljen pokretni rendgen aparat, čime je značajno unaprijeđena radiološka dijagnostika, zatim osavremenjena ginekologija nabavkom ultrazvuka i ginekološkog stola, sada pokrenuta ORL hirurgija, kao i tehnološkim osavremenjavanjem na ostalim odjeljenjima, pokazujemo da smo čvrsto riješeni, a dobar dio tog posla je već urađen, da i kadrovski ojačamo bolnicu, posebno u oblastima kardiologije, gastroentereologije, neonatologije i pedijatrije. Na taj način u potpunosti će se nastaviti jačanje Opšte bolnice Bar, kao regionalnog centra za ovaj dio južne regije“, naglasila je ministarka Borovinić Bojović.

Direktor OB Bar dr Igor Karišik kazao je da je ponovno pokretanje ORL hirurgije nastavak projekata Ministarstva zdravlja i ove zdravstvene ustanove, u cilju unapređenja zdravstvene zaštite pacijenata koji gravitiraju na novom području.

“Želim da se zahvalim donatorima na njihovoj plemenitosti, ljudima koji su se odrekli svojih primanja, odnosno izvršnom direktoru i članovima borda, na ovoj vrijednoj donaciji. Riječ je o hirurškim instrumentima koji će omogućiti jedan fond operacija iz oblasti otorinolaringologije, za kojima zaista postoji potreba i koji naši pacijenti i građani zaslužuju”, kazao je Karišik.

Izvršni direktor Barske plovidbe Zoran Tajić i članovi borda direktora ove kompanije Dalibor Marković, Aleksandar Jovović, Radomir Rudović i Petar Zloković odrekli su se ličnih primanja i donirali opremu za ORL odjeljenje. Ispred Barske plovidbe Dalibor Marković je izrazio očekivanja da će njihova donacija biti uspješan početak rada dr Marka Stoiljkova i dr Lutovac, kao i sprovođenja operativnog ORL programa u bolnici u Baru.

Specijalista otorinolaringlogije dr Marko Stoiljkov ponovni početak operativnog ORL programa, posle više od 30 godina, predstavlja svijetlu budućnost za otorinolaringologiju.

“Osjećao sam obavezu da ponovo pokrenem ORL hirurugiju u barskoj bolnici i prema građanima i prema porodici i prema sebi, s obzirom da sam prošao edukaciju za ovu operativu, kao i prema svom mlađem kolegi, koji je na specijalizaciji, kako bi ga sačekali adekvatni uslovi za rad“, kazao je dr Stoiljkov.

Ministarska zdravlja danas je, takođe, u Domu zdravlja Bar ozvaničila početak rada Laboratorije za ispitivanje i bezbjednost hrane, gdje će se sprovoditi analiza zdravstvene i nutritivne ispravnosti prehrambenih proizvoda koji se distribuiraju i pripremaju za predškolske ustanove, a koji su usklađeni sa standardima kvaliteta i bezbjednosti hrane prema nacionalnim, EU i međunarodnim propisima ishrane i programa za djecu predškolskog uzrasta.

“Oprema je kupljena kroz IPA CBC prjekat ‘Zdrava ishrana predškolske djece’, u kojem je partner bio Dom zdravlja Bar, a u okviru njega otvoreno je i Savjetovalište za pravilnu ishranu i fizičku aktivnost, gdje se pružaju usluge savjetovanja o pravilnoj ishrani za roditelje i vaspitače u predškolskim ustanovama. Takođe, kroz ovaj projekat, Dom zdravlja Bar dobio je i vozilo za uzorkovanje hrane i vode. Vrijednost ovog projekta iznosi preko 213 hiljada eura, od čega je 85% finansiran od strane EU, a 15% Dom zdravlja Bar iz sopstvenih sredstava“, navela je dr Borovinić Bojović.

Ona je naglasila da je cilj ovog projekta da se utiče na osviješćenost i znanje opšte populacije o promovisanju i održavanju zdrave ishrane, jer su, kako je kazala, pravilna ishrana i redovna fizička aktivnost vodeći faktori u promociji i održavanju dobrog zdravlja kroz cijeli život.

Direktor Doma zdravlja Bar Vuk Vujović istakao je da je IPA projekat “Zdrava ishrana predškolske djece”, produkt prekokranične saradnje tri države Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske i zahvalio se Vladi Crne Gore i Ministarstvu zdravlja na pomoći u njegovoj realizaciji.

On je istakao da projekat ima za cilj poboljšanje prehrambenih navika i cjelokupnog zdravlja djece kroz podizanje svijesti o potrebi usvajanja zdravih životnih navika kod predškolske djece i njihovim daljim razvojem kroz adolescenciju i zrelo doba.

“Ovo je vrlo značajan projekat u kojem Dom zdravlja učestvuje sa budžetom od 250 hiljada eura, uz podršku Vlade Crne Gore”, kazao je Vujović, napominjući da se projekat završava krajem ove godine.

The post Ponovo radi ORL ordinacija first appeared on BARinfo.