Veče je otvorila sekretarka društva Ana Vuksanović, koja je bila moderatorka događaja.

“Ovaj brevijar nastao je u Baru u vrijeme stolovanja nadbiskupa Gillauma Adama, a dio je nesporno bogate skriptorske djelatnosti Barske nadbiskupije i, najvjerovatnije, jedini sačuvani. Nalazi se u Francuskoj nacionalnoj biblioteci u Parizu. Barski oficij, odnosno brevijar, iz 14. vijeka od izuzetnog je značaja za istoriju liturgije, istoriju umjetnosti, muzike, kao i gotice na ovim prostorima”, kazala je Vuksanović.

U ime izdavača, Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, okupljenima se obratio predsjednik društva Zvonimir Deković.

“Ovaj oficij iz 14. vijeka je četvrta liturgijska knjiga u našem izdanju i na tu ediciju smo posebno ponosni… Malo je mjesta na svijetu na kojima možemo naći na ovako malom prostoru, od Boke do Bara, da posjeduje toliku koncentraciju kulturnih dobara koja su se nataložila milenijumskim trajanjem, a koje je do danas sačuvala Katolička crkva. Ove knjige su svojevrsna vremenska kapsula koja će se polagano, iz raznih naučnih aspekata, sada kada je dostupna, otvarati u budućnosti”, kazao je, između ostalog, Deković, uputivši posebnu zahvalnost nadbiskupu barskom, msg. roku Đonlešaju na razumijevanju i susretljivosti, kako bi prvu promociju ovog Oficija imali baš na mjestu gdje se on koristio više od dvadeset godina.

O djelu su govorili dr Meri Zornija, fra Domagoj Volarević i mr don Ivan S. Vukčević, autori predgovora i stručnih analiza.

Docent dr sc. Meri Zornija navela je da je preduslov za bilo kakav početak istraživanja ovog Oficija bila nabavka visokokvalitetnih digitalnih reprodukcija čitavog kodeksa iz Nacionalne biblioteke u Parizu, gdje se čuva, što je osiguralo Hrvatsko nacionalno vijeće.

Zornija je u svom opsežnom izlaganju govorila o vrsti pergamenta koja je korišćena prilikom izrade stranica, formatu i raznim promjenama koje je kodeks prošao kroz istoriju.

“Samo jednim primarnim istraživanjem, do sada smo uspjeli prepoznati ruke petorice pisara koji su ispisivali tekst u ovom Oficiju. Ono što je vrlo zanimljivo je da je Kodeks pisan uglavnom kontinentalnom – uglatnom goticom, ali neke službe su napisane drugom verzijom kojom se primarno pisalo u Italiji i na istočnoj obali Jadrana. Kodeks je nastao u skriptoriju u kojem su se koristile obje vrste pisma. To nam je kasnije bilo od pomoći prilikom utvrđivanja njegovog porijekla”.

Autorka je istakla da se radilo o luksuznom kodeksu koji nije bio ispisivan serijski, već je rađen specifično, po želji naručioca.

“Iluminacije samog kodeksa se primarno sastoje od raskošnih inicijala koji su vrlo brojni i raspoređeni u tri različite veličine, prema tačno određenoj hijerarhiji. Inicijali koji čine veliku većinu iluminacije su uvijek usko povezani sa tekstom. U tim svetačkim službama uvijek se na početku nalazi najznačajniji inicijal, oslikan je svetac na kojeg se služba odnosi i detalji iz njegovog života o kojima se i govori u tom tekstu. Ta istorijsko umjetnička analiza stila je pokazala da se radi o jednoj iluminatorskoj radionici koja ima porijeklo u Avinjonu, koji je u XIV vijeku bilo sjedište papa i kodeks je tu najvjerovatnije nastao”, objasnila je.

Iako kodeks ne potiče direktno iz Bara, Zornija ističe da je on ipak povezan preko barskog nadbiskupa Gijoma Adama koji je sjedio na barskoj nadbiskupskoj stolici od 1324 do 1341. godine.

“Posebno je naglašena njegova titula u naslovu službe kao arhiepiskopus antibarenzis. Ta je titula bila prepoznata kao značajna, a ovaj kodeks je najbolji dokaz da su literarna i muzička djela nakon njegove smrti bila i dalje cijenjena i prepisivana i što je najvažnije, korišćena u liturgiji. On je zasigurno bio dio avinjonske crkvene elite, tako da se i u tom smislu barska nadbiskupija stavlja kao dio tadašnjeg zapadnog hrišćansog svijeta”, zaključila je.

Fra Domagoj Volarević, liturgičar i predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu kazao je da je ovo liturgijska knjiga, te da u njoj, pored rimske, nevjerovatno veliki uticaj ima i galikanska liturgija, koje danas nema.

“Što se tiče sadržaja meni je ovo druga najsloženija knjiga koja mi je došla u ruke. Knjiga je sazdana uglavnom od elemenata časoslova i mise, ali njena organizacija nije onakva kakvu bi očekivali u jednoj liturgijskoj knjizi . Ovdje nalazimo svece, tj. svetačka slavlja koji ni po kojoj logici ne bi trebali biti zajedno na jednom mjestu, jer ih je nemoguće staviti i vezati uz jednu crkvu. To otvara drugu percepciju, da se radilo o jednoj osobi ili više osoba, koji su naručivali i dopisivali djelove koji su kasnije njima koristili u ličnoj molitvi i slavlju liturgije. Korišćena je kao određeni lični molitvenik nekog crkvenog velikodostojnika, a o tom govori i sam format rukopisa koji nije predviđen da iz njega gleda veća grupa ljudi”, objasnio je Volarević.

Magistar muzikologije, mr sc. don Ivan Vukčević naveo je da je ovaj rukopis prvi  put predstavljen 2009. godine u posthumnom izdanju Muzičke kulture Crne Gore XIII-XVIII vijeka prof. Manje Radulovic-Vulić.

“Prof. Radulović – Vulić je ovaj kodeks svrstala u korpus davno izgubljenog ili uništenog skriptorija Barske nadbiskupije, čije tragove do sada možemo pratiti jedino posredno, kroz nekoliko istorijskih izvora i to zbog velike vjerovatnoće da ovaj dio Jadrana nije odstupao od drugih susjednih krajeva kada je u pitanju ova djelatnost. Solidna crkvena hijerarhija, razvijen stvarateljski opus, dinamičnost života ovoga kraja, ali i dobra povezanost s drugim pokrajinama i crkvenim centrima, dobra je polazišna tačka za razmišljanje o rekonstrukciji života onovremenog grada Bara i njegove nadbiskupije”, istakao je.

Vukčević je kazao da je sadržaj ovog djela veoma raznovrstan i uključuje službe (oficij), prozu, stihove i hagiografiju.

“U njemu je identificirano dvanaest dijelova. Pisan je goticom a analogno vremenu, njegovi napjevi su zabilježeni kvadratnom notacijom u sustavu od četiri crte. Notni znaci su u crnoj, a orte u crvenoj boji. Rukopis nije paginiran, a sadrži 119 folija, odnosno 238 strana. Ortografska analiza bi mogla potvrditi da su numizirane cjeline vjerovatno nastale u istom skriptoriju, ali njegovo tačno mjesto zasad nije poznato”.

Don Vukčević je kazao da hipoteze o bogatstvu skriptorija Barske nadbiskupije u razdoblju razvijenog i kasnog srednjeg vijeka svoje uporište nalaze u prisustvu i djelovanju znatnog broja ličnosti koje su stolovale u Baru, ali koje su svoje tragove ostavile i u drugim sredinama ovog dijela Jadrana.

“Potvrda o postojanju skriptorija na teritoriji Barske nadbiskupije i u neposrednoj blizini Bara navodi nas na preliminarne zaključke da ovo područje nije zaostajalo za drugim razvijenim mjestima ovog dijela Evrope. Iz biografije onovremenih nadbiskupa barskih uočavamo da je Sveta stolica birala upravo visoko kvalifikovan kadar za nasljednike barske nadbiskupske stolice, jer je ovo područje bilo potrebno u vjeri, ali i u pismenosti razviti, a već od kraja XIV vijeka i očuvati od najezde otomanskih osvajača, čije posljedice razaranja ovog područja osjećamo i danas, gubitkom prvoklasne arhivske i druge građe Barske nadbiskupije”, podvukao je Vukčević.

Na kraju večeri, okupljene je pozdravio Božo Šaltić, a pravi muzički ugođaj pružila je klapa “Jadran” iz Tivta.

The post Promovisan Barski oficij first appeared on BARinfo.