RB/BI: Kako ocjenjujete ovu ljetnju turističku  sezonu?

Pejović: Iskoristio bih poređenje sa snijegom koji iznenadi u januaru – iako je očekivan, opet nas zatekne nespremne. Tako i Crnu Goru redovno iznenadi turistička sezona jer infrastrukturni radovi nisu završeni na vrijeme, što dovodi do saobraćajnih zastoja i gužvi. To dodatno naglašava našu slabu saobraćajnu povezanost s Evropom i svijetom. Crna Gora je sve više i tranzitna destinacija za turiste koji idu prema Grčkoj i Albaniji, što stvara ogroman pritisak na lokalno stanovništvo, naročito u primorskim gradovima poput Bara. Prelazak malih udaljenosti postaje mukotrpan, a osnovni problemi turizma ostaju vezani za nedovoljno planski razvijenu infrastrukturu.

Vidite gužve na plažama, tu su i sumnje u kvalitet morske vode i javnih prostora, sve su izraženije visoke cijene. Povezujem sve ovo s višedecenijskim slabim planiranjem: izgrađen je veliki broj apartmana, dok su hotelski kapaciteti ostali nedovoljno razvijeni. Posljedica toga su problemi sa kanalizacionom mrežom, slabiji prihod države u poređenju sa hotelijerstvom, te veliki udio sive i nelegalne ekonomije. Uz to, izražen je i rezidencijalni turizam – stranci kupuju stanove i kuće, što opet smanjuje finansijski efekat po državu. Konačni rezultati sezone biće jasniji tek nakon ekonomskih bilansa u septembru.

RB/BI: Ima li ipak neki pozitivan primjer koji biste naveli?

Pejović: Navešću rast interesovanja turista iz zapadnih i platežno moćnijih zemalja za stare urbane cjeline poput Starog Bara ili Virpazara. Ovi turisti žele da dožive autentična kulturna i ambijentalna iskustva, što otvara prostor za razvoj etno-ambijentalnog turizma. To može biti strateški pravac za budućnost, jer povezuje kulturnu baštinu i turističku ponudu. Kao pozitivan detalj sezone ukazao bih i na pojavu lokalnih štandova sa domaćim proizvodima na Šetalištu u Baru, i uspješan kulturni program poput Barskog ljetopisa.

RB/BI: Koji su najveći strukturni izazovi sa kojima je suočen crnogorski turizam? Da li je to nedostatak infrastrukture, nedostatak radne snage ili nešto treće?

Pejović: Osnovni problem je prostorno planiranje, gdje Crna Gora gubi bitku s divljom gradnjom. Kapitalizam može biti dobar kada je podređen demokratskoj i snažnoj državi, ali je opasan kada postane jači od nje. Slično se dešava i sa radnom snagom – domaći radnici sve više traže posao u inostranstvu, dok Crna Gora uvozi jeftinu radnu snagu. Takav trend, u maloj zajednici, može imati ozbiljne dugoročne posljedice, baš kao i nekontrolisana izgradnja.  Uzmimo za primjer barsku opštinu: visoka gradnja prodire i u barsko Polje koje je nekada bilo dominantno poljoprivredno područje. Nekada su se ljudi bavili maslinarstvom i stočarstvom, dok sada izgradnja prijeti da uništi taj potencijal. Da li će barsko Polje za dvije ili tri decenije izgubiti svoj identitet i izgledati poput pretrpanih turističkih naselja? Za istinski benefit od turizma neophodna je razvijena poljoprivreda, jer turisti žele domaće proizvode. Do skoro je u dijelu Bara u kojem živim bilo nezamislivo da se gradi objekat od sedam spratova, a sada se vizura grada značajno mijenja. U Crnoj Gori, prema preliminarnim podacima popisa, postoji čak 400.000 stanova, dok broj domaćinstava iznosi oko 217.000, od kojih 30.000 živi kao podstanari. To otvara pitanje – za koga se zapravo gradi toliki broj stanova? Sve to ukazuje na ozbiljan problem prostornog planiranja i nedostatka jasne strategije.

RB/BI: Koliko rast cijena, na koji se mnogi gosti žale, ugrožava konkurentnost Crne Gore u odnosu na Grčku, Albaniju ili Hrvatsku?  

Pejović: Upravo je objavljeno istraživanje IPSOS-a prema kome čak 90% turista smatra da su cijene u Crnoj Gori visoke. U ekonomiji se odnosi ponude i potražnje uvijek reflektuju na tržište: dok postoji potražnja, ponuđači povećavaju cijene. Međutim, previsoke cijene mogu dovesti do smanjenja prihoda zbog fenomena elastičnosti cijena. Nižim cijenama mogli bi se ostvariti veći prihodi, a to bi ugostitelji trebalo da imaju u vidu. Istovremeno, opravdanje za rast cijena često se nalazi u povećanju PDV-a, koji se uvijek prelama na potrošača.

Država je povećala PDV kroz programe „Evropa 1“ i „Evropa 2“ kako bi popunila budžet i smanjila rizik od deficita. Kao posljedica, Crna Gora sve više postaje tranzitna destinacija za turiste na putu ka jugu. U tom kontekstu, ugostitelji treba da razmotre svoje pozicioniranje, ne samo u odnosu na lokalnu konkurenciju već i na regionalno tržište, kako bi se prilagodili promjenama.

RB/BI: Koliko su lokalne zajednice i opštine spremne da iznesu teret masovnog turizma? Da li se vodi dovoljno računa o komunalnoj infrastrukturi, otpadu, saobraćaju?

Pejović: Masovni turizam stvara ozbiljne pritiske na domicilne zajednice: od saobraćajnih gužvi do povećanja cijena domaćih proizvoda, što utiče na kvalitet života lokalnog stanovništva. Posebni problem su u sferi otpada, saobraćaja i komunalne infrastrukture, i lokalne zajednice ne mogu same podnijeti teret turizma bez podrške države. Ovakvi problemi se ne rješavaju pred sezonu već zahtijevaju strateško planiranje.

RB/BI: U svijetlu ovih okolnosti, koliko je naš turizam dostupan domaćim turistima?

Pejović: Crnogorsko primorje sve je manje dostupno građanima sa prosječnim prihodima. Običan jednodnevni boravak za porodicu uključuje troškove ležaljki (oko 30 eura), parkinga (10–15 eura) i obroka (do 50 eura), što iznosi blizu 100 eura po danu. Time turizam postaje luksuzan i teško dostupan domaćem stanovništvu”.

I ovdje se opet ostavlja pitanje da li Crna Gora uopšte ima jasnu strategiju razvoja turizma ili se sve svodi na improvizaciju iz sezone u sezonu. Inicijativa predsjednika primorskih opština da lokalne samouprave preuzmu upravljanje obalom od Javnog preduzeća „Morsko dobro“ je dobra, mislim da bi lokalne vlasti odgovornije čuvale prirodne resurse i spriječile dalju betonizaciju i devastaciju plaža. Sada imamo stihijsko upravljanje prostorom i logiku kapitala koja ugrožava održivi razvoj. Prostor je ograničen resurs i da Crna Gora mora naučiti da ga čuva kao svoje najveće bogatstvo.

RB/BI: Da li Crna Gora ima jasnu strategiju razvoja turizma — i da li se ona sprovodi, ili svaka sezona liči na improvizaciju?

Pejović: Upravljanje turizmom je i dalje dominantno „ad hoc“, problemi se rješavaju u hodu, bez dugoročne vizije. Iako se u javnosti i akademskoj zajednici stalno govori o održivom i kvalitetnom turizmu, u praksi prevladava masovni turizam, uz stalno ponavljanje istih grešaka svake sezone. Neophodno je prisustvo države i veća ulaganja u infrastrukturu. Prioritet je izgradnja Jadransko-jonskog autoputa, jer je Jadranska magistrala postala lokalni put preopterećen saobraćajem. Ovaj autoput bi omogućio bolji protok tranzitnih turista i rasterećenje lokalnih saobraćajnica, što je po mom mišljenju sljedeći ključni korak za razvoj turizma. Takođe, Crna Gora je ovog ljeta imala ozbiljne požare, globalno zagrijavanje čini ovakve situacije sve učestalijim. Smatram da država mora planirati nabavku aviona za gašenje požara, kakve je nekada imala Jugoslavija. Trenutno se oslanjamo na pomoć iz regiona, što pokazuje potpunu nespremnost za ovakve krizne situacije. Crna Gora ne smije ponovo biti iznenađena kriznim situacijama poput požara. Buduće strategije razvoja turizma moraju uključiti koncept klimatski odgovornog turizma, uzimajući u obzir posljedice globalnog zagrijavanja.

RB/BI: Koliko obrazovni sistem i univerziteti, uključujući i vaš fakultet, mogu pomoći kroz pripremu kadrova i nove koncepte u upravljanju turizmom?

Pejović: Obrazovne institucije imaju ključnu ulogu u pripremi kadrova, ne samo za državnu službu, već i za održivi turizam. Na i Fakultetu za turizam Univerziteta Mediteran insistira se na praktičnoj nastavi i povezivanju teorijskih znanja s potrebama ugostiteljskih i hotelijerskih preduzeća. Cilj je obrazovati stručnjake koji će doprinositi kako svakodnevnom poslovanju, tako i strateškom upravljanju turizmom. Problem je odlazak obrazovanih kadrova u inostranstvo, gdje su plaćeni više. Istovremeno, crnogorski ugostitelji se suočavaju sa sezonskom logikom poslovanja — najveći dio profita pokušavaju ostvariti u tri do četiri ljetnja mjeseca. To dovodi do visokih cijena, često nesrazmjernih kvalitetu usluga, i stvara nesigurnost u zadržavanju kvalitetne radne snage. Upravo taj disbalans između cijene i kvaliteta jedan je od ključnih problema turizma u Crnoj Gori. Poručio bih našim mladim slušaocima da razmotre studije turizma i ekonomije, jer će te oblasti i u bližoj i u daljoj budućnosti biti izuzetno tražene u Crnoj Gori, kroz te profesije može se doprinijeti razvoju lokalnih zajednica i države u cjelini.

RB/BI: Ako biste morali da date jednu poruku donosiocima odluka i turističkoj privredi-kako bi ona glasila?

Pejović: Mudro upravljajte prostorom! Ogroman je problem praksa divlje gradnje, Crna Gora srećom i dalje raspolaže značajnim prirodnim resursima koje treba sačuvati. Kao primjer navodim područje između Rumije i Skadarskog jezera, koje je nevjerovatan, ali i ugrožen resurs. Apelujem da se velike građevinske intervencije ograniče i da se prirodni pejzaži zaštite od devastacije. Takođe, potrebno je jače povezati turizam s poljoprivredom, jer uvoz hrane u Crnu Goru i dalje dominira. Pohvalio bih inicijative Opštine Bar poput grantova ženama preduzetnicama, važno je podsticati male biznise kroz bespovratna sredstva, jer, to vodi ka produktivnijoj zajednici i boljem standardu života. U najkraćem, važan je strateški pristup kako bi se poboljšao kvalitet života lokalnog stanovništva i iskustvo turista.

The post Dr Zarija Pejović: Problemi sa kojima je suočen naš turizam, ne rješavaju se pred sezonu   first appeared on BARinfo.

Vlasnici privatnog smještaja i lokala, ugostitelji, menadžeri hotela, vlasnici objekata koji nude raznovrstan sadržaj za goste, iz centra Bara, Starog Bara, Dobre Vode, Sutomora, Čanja i Virpazara, smatraju da je ova turistička sezona 20 do 30 odsto lošija od prethodne.

Kada je riječ o centru grada, ugostitelji kažu da sezona nije ispunila očekivanja. Turisti su bili različitog mišljenja. Oni koji su imali primjedbi, najviše su zamjerali zbog visokih cijena i loše higijene, zdravstvene zaštite, neljubaznosti…

Posjetioci Starog Bara uglavnom su bili slabi potrošači i žalili su se na visoke cijene.

U Dobroj Vodi ugostitelji se nadaju boljoj postsezoni, s obzirom da za špic sezone nisu imali riječi hvale.

Sutomore i Čanj su ovog ljeta posjetili turisti slabije platežne moći.

Sve poznatiju i sve atraktivniju destinaciju, Virpazar, obišli su i gosti iz Turske, Poljske i Izraela, ali nisu bili baš veliki potrošači kako ističu mještani i ugostitelji iz ovog kraja barske Opštine.

Nikoleta Nikčević, menadžerka za promotivne aktivnosti u Turističkoj organizaciji Bar, kaže da je prva karakteristika ove sezone da je počela ranije.

„Upravo veliki hotelski kapaciteti, kao što je ’Pearl Beach’, otvorili su svoje hotele čak 8. aprila. Hotelski kapaciteti su u kontinuitetu bili puni, i može se reći da je naša hotelska privreda zaista zadovoljna turističkom sezonom. Manji pad bilježimo kada govorimo o gostima koji su boravili u privatnom smještaju – dešavalo se da, u odnosu na uporedni period prošle godine, bude za nekoliko procenata manje turista. Avgust je bio zadovoljavajući, a septembar bi, prema informacijama koje dobijamo od hotelijera, trebalo da odlikuje dobra popunjenost kapaciteta. Ono što je karakteristično za septembar, jeste da tada uvijek dolaze visoko platežni gosti. Vrlo često zamjerka izdavalaca privatnog smještaja i hotelijera jeste da su gosti ponekad malo slabiji potrošači od onog što bi se očekivalo.“

Prema njenim riječima, odnosno podacima koje TO dobija od MONSTAT-a, barsku opštinu je posjetilo 131.764 gosta, što je za 11 posto manje u odnosu na prethodnu godinu. Ostvarili su 1.126.000 noćenja, što predstavlja smanjenje u odnosu na prethodnu godinu.

„To su podaci zaključno sa junom. Naravno, ovo se odnosi na registrovane goste. Podaci se dobijaju od Turističke organizacije Bar, od stanodavaca koji su prijavili svoje goste i od hotelijera. Moramo imati u vidu da veliki broj izdavalaca, nažalost, ne prijavi goste, pa samim tim te turiste nemamo u evidenciji, kao i činjenicu da smo prošle godine imali veliki broj Ukrajinaca i Rusa, koji su u jednom momentu stvorili zaista nerealnu sliku o brojnosti posjetilaca, jer smo ih poistovjećivali s turistima. Upravo smanjenje broja gostiju je refleksija toga“, ističe Nikčević.

I TO svake godine radi anketu od 1. jula do 31. avgusta. Ove godine je anketom obuhvaćeno 706 ispitanika.

„Turisti su manje zadovoljni uređenošću plaža. Sugerišu i da je na kupalištima potrebno više slobodnih mjesta. Žale se na saobraćajne gužve u špicu sezone, a  veliki hendikep predstavlja sve manje letova ka našoj destinaciji, što je, definitivno, jedan od razloga koji će se negativno reflektovati u budućnosti. Već sada, nažalost, osjećamo posljedice. Turisti iz udaljenih djelova Evrope ne žele da provedu silno vrijeme u automobilu kako bi stigli do Crne Gore. Fale, navode gosti, parking mjesta, sadržaji za djecu, tržni centar i diskoteke. Ipak, dosta od navedenog je moguće korigovati“, zaključila je Nikčević.

Dr Zarija Pejović, ekonomski analitičar i bivši poslanik, prodekan za nastavu na Fakultetu za ekonomiju i biznis u Podgorici, na Univerzitetu „Mediteran“, kazao je, gostujući u programu Radio Bara, da studente na prvoj godini osnovne ekonomije uče važnoj lekciji, a to je cjenovna elastičnost tražnje.

„Kada povećate cijenu to neminovno ne znači da će vam se povećati prihod. Prihod može da vam opadne. Zašto će vam prihod opasti? Zbog toga što postoji konkurencija kod koje će vaši potrošači i korisnici usluga otići i neće koristiti vaše usluge. Dakle, pored Crne Gore kao turističke destinacije postoje Albanija, Hrvatska, Grčka. Ja sam prošle godine bio u Španiji, poslovno, i vidio sam da cijene u marketima nisu veće, nego čak i niže, u odnosu na ovdje. To je prva lekcija koju će naši ugostitelji savladati na teži način. Tako što će im prihodi opasti.”

Pejović ističe da je preduslov za dobru turističku sezonu solidna putna infrastruktura, „da ne morate po sat vremena da se vozite od centra Bara do Sutomora.”

„Dalje, morate da imate riješeno pitanje kanalizacije. Mnogo je ‘divljih deponija’, pa komunalci, sve i da ih je znatno više, ne mogu sve da počiste, posebno u prigradskim oblastima. Kad imate veliki broj smještajnih objekata onda to smanjuje i cijenu po kojoj možete da ih ponudite. Tamo gdje imate dosta divlje gradnje, imaćete i neke turiste koji nisu baš elitni turisti. Ali gdje imate ambijentalnu gradnju kao što je to Stari Bar, Virpazar, kao što su to lijepa sela između Rumije i Skadarskog jezera, tamo ćete imati i elitne turiste koji dolaze vrlo često iz Zapadne Evrope. Oni su spremni da plate za taj mir i kvalitet. Vidim da su sad lokalne samouprave pokrenule da preuzmu priobalno područje, odnosno da se Morsko dobro ukine, i meni se čini da to nije loš predlog. Lokalnim samoupravama treba dati mogućnost da upravljaju priobalnim područjem. Nadam se da će imati kapaciteta da spriječe divlju gradnju. Poneko kaže da u Crnoj Gori zna da bude gora i planska gradnja od divlje, jer vam niko u divljoj gradnji neće zatvoriti prozor, a planska gradnja ponekad to zna da uradi. I da će se napraviti konačno jedan dogovor o inspekcijskim nadležnostima, da se zna ko treba da vrši kontrolu kvaliteta vode i higijene i svih tih aspekata koji treba da daju kvalitet našoj turističkoj ponudi”, kaže Pejović, zaključujući da je potrebno da se lokalnim samoupravama da i veća nadležnost.

„Treba im dati i priobalno područje koje može biti značajan resurs, a ja se nadam da će naše lokalne samouprave to odgovornije raditi nego što je to Morsko dobro radilo i da će zaštititi priobalno područje od dalje devastacije. Čuo sam jednu dobru rečenicu: ‘Mi više ne možemo govoriti o primorskoj magistrali, mi možemo govoriti o lokalnoj cesti’. I zaista, primorska magistrala je postala lokalna cesta. Nama treba nova magistrala. Čuo sam kada je bio jedan razgovor o planiranju putne mreže (tu su bili Barani, panelisti, gospoda Raičević i Đurović), o mogućnosti da se gradi jedan put koji bi, ako se ne varam, prolazio kroz Crmnicu i izlazio na put između Budve i Cetinja, dakle, to bi, na neki način, bila zaobilaznica jer vidimo da je sadašnja putna infrastruktura jednostavno prevaziđena. Sutomore, Bar, Budva… jesu uska grla u saobraćaju”, naglasio je Pejović.

The post Barski privatni ugostitelji uglavnom jedinstveni: Sezona nije ispunila očekivanja first appeared on BARinfo.

RB/BI: Vi ste kompetentan sagovornik koji može da nam predoči ono što nas najviše zanima u ovom trenutku, a to je: koji su rizici i mogućnosti implementacije programa Evropa sad 2?

Pejović: Vidjeli smo da Evropa sad 2 predviđa smanjenje doprinosa za Fond PIO, na taj način što poslodavci više neće imati obavezu da uplaćuju onaj dio koji je bio njihova obaveza. To je bilo nekih 5,5 odsto na bruto zaradu, dok će onih 5 odsto od 15 odsto koji su bili na teretu zaposlenoga biti sada dio neto zarade. Ovdje se postavlja pitanje jednog bitnog rizika, a to je rizik deficita u Fondu PIO. Onda je tu još jedan rizik u perspektivi: da li će penzije biti održive i to kod jednog dijela javnosti stvara dozu straha i neizvijesnosti. Ako uzmemo u obzir da imamo situaciju da ni turistička sezona nije onakva kakva se očekivala onda se postavlja pitanje da li će biti neki veći deficit u budžetu jer ovo smanjenje doprinosa za Fond PIO može generisati deficit budžeta, pretpostavlja se, i od nekih 250 miliona eura.

Fond PIO je i u protekloj deceniji generisao značajni deficit, mislim da je on negdje iznosio milijardu, dakle generisao je deficit centralnog budžeta države Crne Gore, pa se postavlja pitanje da li će se sada, kada se taj Fond PIO uravnotežio jer se povećao broj zaposlenih u Crnoj Gori a time i prihodi doprinosa, doći do nekih značajnih deficita, što bi povlačilo uvećanje javnog duga Crne Gore. Vlada kaže da se taj javni dug u odnosu na bruto domaći proizvod smanjio i jeste tako, zahvaljujući tome što je došlo do inflacije koja povećava ekonomsku bazu pa taj naš bruto domaći proizvod izgleda veći prema javnom dugu. Ali, u situacijama kada imate inflaciju onda centralne banke reaguju kao što je reagovala Centralna evropska banka uvećavajući referentne stope i onda dolazi do uvećanja cijene javnog duga, pa se može desiti da se cijena javnog duga, rashod i finansiranje javnog duga, uvećavaju preko, možda, 200 miliona eura u budžetu Crne Gore što bi bio jedan od značajnih izdataka. Prema tome, rizici postoje. Ono što mogu reći jeste da svjetske banke MMF nisu baš oduševljene sa Evropom sad 2. Ona će

Smatram da je trebalo na drugačiji način ići na povećanje zarada umjesto putem Evrope sad 2, koja će donijeti neko uvećanje od 50 eura neto, jer stvarno veliki je deficit u budžetu, ali nadam se da će se možda pokazati da griješim.

RB/BI: Kakav je taj drugačiji način?

Pejović: Drugačiji način jeste putem povećanja produktivnosti ekonomije. Mi u Crnoj Gori imamo znanje, imamo univerzitete, ljudi studiraju… Sad se akademski bavim jednom temom a to je tema inovacija u privredi. Mi smo zadnji na Balkanu napravili fondove za podršku inovativnim aktivnostima. To znači dobijete sredstva granta da sprovedete određenu inovaciju. Takve ekonomije rastu i stvaraju dohodak. Na lokalnom primjeru, baveći se ovom temom, saznao sam da jedna barska uljara ovdje kreće u proizvodnju peleta od komine i drveta. Ima još jedna inovacija koju sam čuo, to je da se rano upozoravaju vatrogasci na pojavu požara i tako dalje, ima puno tih inovacija. Imamo fond koji te inovacije podržava. Podržavanje firmi malih i srednjih preduzeća da izdignu svoj nivo proizvodnje. Mi smo zadnji u regionu, tek 2012. godine, počeli da podržavamo te inovativne aktivnosti. Na Zapadu se one podržavaju na taj način što imate takozvane biznis anđele, to su bogati ljudi koji inovatorima poklone novac. Nažalost, naši krupni kapital nema takvu svijest da poklanja. Srećom, ovaj smo fond napokon formirali pa će se povećati produktivnost privrede. Zašto su cijene visoke? Zato što nemamo domaću proizvodnju. Kada bismo imali domaću proizvodnju onda bi cijene bile znatno niže. Onda su tu, takođe, i strane direktne investicije, koje bi Vlada trebalo da pokuša da dovede ovdje i da na taj način uvećavamo proizvodne kapacitete ekonomije. Barska „Primorka“ je proizvodila sjajan sok od nara. Sada barsko Polje nije više poljoprivredno područje, sada ono, već previše, postoje prostor za stambenu gradnju. Na drugoj strani imamo usmjerenje ka poljoprivredi i turizmu.

RB/BI: Na nož je dočekan i program Evropa sad 1. Kakva je razlika između ta dva programa?

Pejović: Kada se Evropa sad 1 javila, imala je u planu da se ukine doprinos za Fond zdravstva i on je prešao na neto zaradu. Imao sam rezervu koju sam javno izrazio i strah da će doći do deficita budžeta. Inflacijom koja postoji u Euro zoni i velikim prilivom građana iz Ukrajine i Rusije koji su došli ovdje, koji su platežno sposobni i kroz veću tražnju, uvećanje PDV, uvećaće se i prihodi budžeta i na taj način će se kompenzovati taj doprinos za Fond zdravstva koji je ukinut i postao dio neto zarade. No, veći prihodi su na neki način generalisali inflaciju i onda je ta inflacija relativizovala Evropu sad 1. Jer inflacija smanjuje monetarnu iluziju da nam se plata uvećala, u suštini realnost je da se ta zarada nije toliko uvećala jer se uvećala i tražnja, došao je značajan broj platežno sposobnih građana iz tih zemalja koji su posebno uvećali cijenu nekretnina. Zahvaljujući toj činjenici nije u budžetu došlo do značajnijeg deficita. Fond zdravstva je izgubio svoje direktne prihode, on se sad finansira iz opštih prihoda budžeta. Dozvolite mi da konstatujem sledeće: i da nije bilo ovog ukidanja doprinosa, poslodavci su bili dužni da koriguju zarade kroz socijalni dijalog za onaj nivo cijena koje su se uvećale, kako se realne zarade ne bi smanjile. Na drugoj strani, moramo da se zapitamo da li je naše zdravstvo bolje i efikasnije? Ja nešto razmišljam, mi i dan danas nismo sagradili nijednu novu bolnicu u odnosu na period Josipa Broza Tita. Ako griješim, molim vas neka me neko ispravi.

RB/BI: Ne čini mi se ni da je zaživio projekat limitiranja cijena, sudeći da, kad odete u prodavnicu, golim okom vidite da su cijene „podivljale“?

Pejović: Pokazalo se da proces kontrole cijena može biti uspješan jedino u periodima rata, kratkoročno, kada Vlada jednostavno ima potrebu da usljed vanrednih okolnosti iskontroliše rast nivoa cijena ali ukoliko kontrolišete cijenu u dugom periodu onda postoji mogućnost pojavljivanja sive zone i onda se postavlja pitanje ustavnosti. Mi govorimo o slobodi tržišta, a da li vi možete nekome da naredite sad da on tu neku cijenu umanji? Po meni, postoji više razloga inflacije u Crnoj Gori. Jedan je, definitivno, inflacija u Evropskoj monetarnoj uniji koja je postojala u korona krizi. Potom, rat između Rusije i Ukrajine. Onda je nastao problem nabavke određene robe. Imate i tu priču da li u Crnoj Gori egzistiraju veće marže nego što bi trebalo da budu. U nekim medijima sam pročitao da te marže i nisu toliko velike. Po mom mišljenju, jedan od najboljih načina da se takav štetan uticaj suzbije jeste da se dovedu još neki veliki trgovinski lanci, ali i da se razvija domaća proizvodnja, dakle, diverzifikovanje proizvodnje. Pogledajte cijene električne energije? Ona nije toliko porasla. Zašto? Zato što imamo domaću proizvodnju električne energije. Crna Gora jeste mala ekonomija ali postoji dosta toga što bismo mogli da proizvodimo i da na taj način cijene budu niže.

RB/BI: Pročitao sam da ste, prije godinu, izjavili da smo siromašna i prilično zadužena zemlja. Jesmo li, u međuvremenu, postali još siromašniji i zaduženiji?

Pejović: Siromaštvo me jako intrigira. Vidite, malo gdje postoje tolike razlike u regionu kao što su u Crnoj Gori. Odnos između najnižeg dijela, između 20 odsto populacije sa najnižim dohocima i one populacije od 20 odsto sa najvišim dohotcima bila je sedam puta u korist ovih na vrhu. To su jako izražene socijalne razlike koje su počele još sedamdesetih godina sa akumulacijom kapitala. Siromašenjem radničke klase zatvaranjem fabrika, a to su bile političke odluke jer se vlast bojala da se opet „ne desi narod“, dovelo je do socijalnog raslojavanja. Imamo i jedan pokazatelj koji mene jako intrigira, a to je da smo mi negdje deseti u svijetu po stopi samoubistava. A među prvima smo u Evropi. Neće biti da mi u Crnoj Gori baš imamo genetsku patologiju u psihi, biće da postoje neki socijalni razlozi. A onda je tu i neki nedostatak empatije što i psiholozi potvrđuju. Ponekad mi se čini da našem čovjeku bogatstvo u apsolutnom smislu ne znači puno. Njemu bogatstvo znači kada vidi da onaj prvi pored njega nema. Razumijete? E onda tek njegovo bogatstvo dolazi do izražaja. Čini mi se da je ta nekakva naša nesposobnost, nepostojanje želje za nekom redistribucijom i socijalnom empatijom dovodi do jedne ovakve situacije. A onda te socijalne razlike artikulišu političke partije tako što vrše jednu alhemiju, pretvaraju sve u nacionalne identitetske razlike, potiskujući ovo socijalno.

RB/BI: Bili ste u dva navrata poslanik, prvo u 23. sazivu od 2006. do 2009. i zatim u 24. sazivu od 2011. do 2012. godine. Pitaću Vas šta se desilo pa je drugi poslanički saziv bio ovako kratak, ali prije toga da mi odgovorite na jedno pitanje: kako to da su Vas Barani svojatali kao svog predstavnika, a znam da ste rođeni u Podgorici i da Vam je tamo prebivalište?

Pejović: Jeste, ja sam rođen u Podgorici, u Titogradu, završio sam tamo osnovnu školu, srednju ekonomsku, ekonomski fakultet. Meni je majka iz Bara, od Mašanovića, o kojima ste Vi dosta lijepo pisali u Vašim knjigama, i često me dovodila kod babe u Čelugu. Tu sam se lakše socializovao, taj barski primorski mentalitet mi je bio bliži od onog podgoričkog i izgradio sam puno lijepih prijateljstava. Duhovitost Bara, jedan termin da upotrijebim koji se koristi u politici, ta inkluzivnost, želja da Vas uključe, pristupačnost, ta toplina Mediterana koju Bar nosi, nekako je uvijek uticala da se sa Barom rado identifikujem. Kad pri dolasku iz daljine vidite Rumiju, Lisinj, uvijek mi je to pobudjivalo neke prijatne emocije tako da sam bio srcem pola u Baru pola u Podgorici. Kad god bih imao vremena uvijek bih se ovdje odmorio na pravi način.

RB/BI: Stekao sam utisak u vrijeme kad ste bili poslanik da se s Vama može razgovarati na sve teme, da možete da istrpite različito mišljenje s kojim se naravno ne slažete, ne volim ljude od jedne knjige a takvih je u Crnoj Gori još uvijek mnogo, zar ne?

Pejović: Nedavno sam čuo interesantno predavanje vezano za narcisoidnost ljudi s ovih prostora. Žele da  budu percipirani kao najljepši, najpametniji, valjda to dolazi iz tog našeg socijalnog nasljeđa, plemenskog. Kada ti neko kaže drugačije od onoga što ti zastupaš, onda je to na neki način udar na tvoj bazični integritet. Odatle dolazi ta nefleksibilnost i nigdje nećete vidjeti toliko narcisoidnosti nego kod lidera u Crnoj Gori koji nikako ne trpe kritiku, naprotiv, to doživljavaju kao svojevrsnu izdaju. U suštini kada, vam neko kaže nešto drugačije vi treba da mu se zahvalite, to sam tek vidio baveći se naukom: kada vam neko hipotezu dovede u pitanje, podatke koje koristite vi treba da mu se zahvalite, on vam je otvorio oči. Tako je valjda i u politici, vi imate odgovornost prema velikom broju ljudi koji vodite. I u nauci takođe. U ekonomiji se kaže: „Mi sada možemo biti robovi misli nekog davno pokojnog ekonomiste.“ Uvijek treba da budete sposobni da saslušate neko drugačije mišljenje. To je suština onoga što se zove inkluzivnost. Mi u Crnoj Gori nemamo inkluzivnost, imamo tzv. ekstrativnost, to je da gledamo što dalje da poćeramo onoga koji misli drugačije. Zašto neke nacije propadaju? Upravo su inkluzivne nacije one koje postavljaju pravila igre, one koje su uspješne. Tamo gdje postoji neko ko hoće da kontroliše sve ove ostale, takve nacije su propale jer nisu uspjele da se transformišu.

RB/BI: Kada ćete se i kako ćete se vi ekonomisti izboriti da u ovom društvu dominiraju ekonomske teme, a ne političke? Jer, kad god nam malo ekonomski krene, neko vrati priču na početak, na prebrojavanje po vjeri i naciji.

Pejović: Duboke su to stvari i delikatne. Kada dovedete značajan dio populacije u rizik od siromaštva onda tim ljudimo šta ostaje? Ostaje da se okreću religiji. Onda se ljudi okreću tim vjerskim ustanovama koje takođe imaju neku svoju narodnu kuhinju i pružaju neku pomoć, ali imaju isto tako i neku svoju političku i identitesku misiju. A tamo gdje postoji dosta siromaštva, tu je lako potpaliti neki talas populizma. Nemam namjeru nikoga tu da obilježim. Tamo gdje imate socijalne razlike i siromaštvo tu imate dominantno populizam i vrlo jaku retoriku. Prema tome, naše političke partije trebaju da se okrenu izgradnji fundamentalnog standarda, prihvatanju ove države ovakvom kakva jeste. Ako se stalno identiteski budemo vraćali u prošlost, potpirivali populističke razlike, nećemo daleko dogurati. Što je još najgore? Ako budemo politički nestabilni u narednom periodu, dozvolite mi da iznesem političku konstataciju u svoje ime, mi nećemo ući ni u Evropsku Uniju. Ako ne uđemo u Evropsku Uniju živjećemo značajno siromašnije. Zašto to mislim? Hrvatska i Slovenija, 70 odsto kapitalnog budžeta koji služi za izgradnju puteva, škola, bolnica, finansiraju iz Evropske Unije. Kada bismo ušli u Evropu imali bismo puno novca i puno socijalnih programa. Ulazak u Evropsku Uniju ne smije biti motivisan novcem, treba da bude motivisan vladavinom prava, željom da pripadamo toj porodici evropskih naroda, da se tako identifikujemo. Ali ukoliko budemo vodili tu politiku koja je daleko od Evrope, željeli da se suprotstavljamo Evropi, a imali smo sad takvih tendencija i najava u parlamentu, bojim se da ćemo ostati van Evrope i da ćemo ostati na neki način jedna provincija. I za to nam treba neka vrsta konsenzusa.

RB/BI: Ali, ako smo u čemu jedinstveni to je da nam je članstvo u Evropskoj Uniji neophodno…

Pejović: Moramo se malo vratiti i politici. Put Crne Gore prema Briselu vodi i preko Zagreba. To je prva naša susjedna država koja je članica Evropske Unije. Imali smo vezu i sa Italijom preko „Barske plovidbe“, ali, nažalost, tu vezu više nemamo. Ovom rezolucijom vezano za Jasenovac mi smo malo naljutili Hrvatsku, ne malo nego dosta. Onda smo vidjeli da neki naši političari, nažalost, nisu više dobrodošli u Hrtvatsku koja je članica Evropske Unije, i to je jedna snažna poruka Crnoj Gori. A to je da moramo pametno graditi odnose sa susjedima da bismo došli do Evrope. Makedonija bi željela da bude dio EU, ali ima dosta otvorenih pitanja, nažalost, iako Makedonci zaslužuju ne puno manje nego mi da budu dio EU. Pa, samo koliki je put prošla Albanija, od doba Envera Hodže do sad, možda i veći nego mi. Ali eto, mi smo mala zemlja pa će možda Evropa nekome da pošalje poruku preko nas. Iskoristimo tu šansu, zarad dobrobiti naših građana. Otvaranjem nekih pitanja koja su davno zatvorena, bojim se da ćemo destabilizovati društvo, a onda nećemo moći u Evropu.

RB/BI: Zašto Vam je ovaj drugi mandat bio toliko kratak u Skupštini? I jedno pitanje koje me interesuje, da li to što ste bili dominantno okrenuti jednoj političkoj opciji (u to vrijeme bili ste predstavnik Pokreta za promjene), može biti Vaš limitirajući faktor da budete ekonomski analitičar koji može bez ikakvih političkih primjesa da donosi svoje sudove o ekonomskoj politici, da ga politika ne odvede na stranputicu? Ili je prošlo to vrijeme kad ste bili aktivni u politici?

Pejović: Dobro, postavili ste mi jedno pitanje koje mi do sada niko javno nije postavio i hvala Vam na tome. Moj drugi mandat je bio kratak jer u Crnoj Gori nemamo otvorene liste, da građani glasaju za ime. Nego glasaju za listu, a tu listu pripremaju politički lideri. I, u suštini, vi imate dan danas tu situaciju da nekoliko stranačkih lidera kreira skupštinu Crne Gore. E, sada, lideri stranaka će birati one, (već smo pominjali tu osobinu, želju lidera da budu neprikosnoveni), koji su im poslušni i one koji neće zasjeniti njihovu auru koju žele da izgrade u javnosti. Prema tome, u stranci u kojoj sam bio, često se dešavalo da lider partije spusti na listi ispod „crte“ za ulazak u parlament one koje javnost prepoznaje i zamijeni ih sa nekim koji su anonimni. Kad sam takvu osobinu uočio, odlučio da se malo povučem iz politike. Ja ne želim da budem blizak lideru partije da bih bio na listi. Kada sam iz toga izašao onda me dočekalo nešto drugo. Ne samo mene nego ljude poput mene.

Tadašnja DPS Vlada na državnom nivou je imala target na jednu skupinu ljudi. To su oni ljudi koji nisu imali problema sa Evropskom Crnom Gorom, sa nezavisnošću, sa NATO paktom. Ali su kritikovali kriminal i korupciju. Te ljude je trebalo uništiti. Nakon nekih brutalnih obračuna koji su bili fizički, krenulo se u „ljepšu fazu“ pacifikovanja tih ljudi. Odnosno na ono što nije bilo očigledno, a to je na njihovu socijalno ekonomsku diskriminaciju. Onemogućavaju vas da nađete bilo kakav ozbiljan posao, da započnete bilo što, jednostavno, nemate priliku. Dosta ljudi koji su bili sa mnom u Pokretu prošli su jednu jako napornu fazu te diskriminacije, to je kad ne možete da zaradite par stotina eura jer ne možete dobiti posao, politički ste obilježeni. To ne izgleda tako transparentno ali kad nešto pokušate, jako brzo dođete do tih limita. Mogu reći, a nije mi drago, možda moj prvi posao na nivou mojih kvalifikacija od 2012. jeste posao koji sam dobijao na Univerzitetu Mediteran. To je, nažalost, tako. Da li mi to daje neku želju za ostrašćenošću, pa, vidite, kada su se desile političke promjene 2020. godine apelovao sam na ljude koji su odlučivali da stručne kadrove iz DPS-a ne diraju i da se ne sporovodi nikakav revanšizam.

U psihologiji postoji pravilo da i žrtva postaje onaj koji je progonitelj, a da progonitelj može postati žrtva. Neki ljudi će očigledno ponijeti tu sudbinu. Ali, niko ne smije biti progonjen mimo slova zakona i mimo institucija koje su dužne da progone po slovu zakona i na osnovu dokaza. Jer ukoliko budemo progoniteljsko društvo bez zakona, vratićemo se u ono vrijeme prije Svetog Petra Cetinjskog.

RB/BI: Da li to što ste proživjeli može da bude otežavajući faktor, da Vi kao ekonomski analitičar govorite sine ira et studio – bez ljutnje i pristrasnosti?

Pejović: Svaki čovjek ima pravo negdje u sebi da zna da je bio u pravu ali neka to vrijeme potvrđuje, naše je da svjedočimo životu, da slijedimo istinu. Dilema koju sam samom sebi postavio kada sam počeo da se bavim politikom i svojim načinom života jeste ona „imati ili biti“. U stvari, nije to dilema, rodio sam se već sa tom percepcijom da treba biti, a to biti znači platiti određenu cijenu. Tako da, kad platite određenu cijenu onda ne morate taj račun drugima da ispostavljate, morate da živite sa tim.

RB/BI: Kako protiče turistička sezona, sa ekonomskog stanovišta naravno?

Prve dvije trećine avgusta su, kako se to kaže, špic špiceva. Naroda je mnogo po ulicama, to je i golim okom vidljivo, a sa druge strane barski ugostitelji uglavnom se žale na sezonu, kažu da je loša. Šta Vi kažete? Pejović: Na prvoj godini osnovne ekonomije mi studente učimo važnoj lekciji, to je cjenovna elastičnost tražnje. Kada povećate cijenu to neminovno ne znači da će vam se povećati prihod. Prihod može da vam opadne. Zašto će vam prihod opasti? Zbog toga što postoji konkurencija kod koje će vaši potrošači i korisnici usluga otići i neće koristiti vaše usluge. Dakle, pored Crne Gore kao turističke destinacije postoji Albanija, Hrvatska, Grčka. Ja sam prošle godine bio u Španiji, poslovno, i vidio sam da cijene u marketima nisu veće, nego čak i niže, u odnosu na ovdje. To je prva lekcija koju će naši ugostitelji savladati na teži način. Tako što će im prihodi opasti.

Ja nisam turizmolog, ali turizam treba doživljavati holistički, ukupno. Vi morate da imate solidnu putnu infrastrukturu, da ne morate po sat vremena da se vozite od centra Bara do Sutomora. Morate da imate riješeno pitanje kanalizacije. Kad imate veliki broj smještajnih objekata onda to smanjuje i cijenu po kojoj možete da ih ponudite. Tamo gdje imate dosta divlje gradnje, vi ćete na tim mjestima imati i neke turiste koji nisu baš elitni turisti. Ali gdje imate ambijentalnu gradnju kao što je to Stari Bar, Virpazar, kao što su to lijepa sela između Rumije i Skadarskog jezera, tamo ćete imati i elitne turiste koji dolaze vrlo često iz Zapadne Evrope. Oni su spremni da plate za taj mir i kvalitet. Vidim da su sad lokalne samouprave pokrenule da preuzmu priobalno područje, odnosno da se Morsko dobro ukine, i meni se čini da to nije loš predlog. Lokalnim samoupravama treba dati mogućnost da upravljaju priobalnim područjem. Nadam se da će imati kapaciteta da spriječe divlju gradnju. Poneko kaže da u Crnoj Gori zna da bude gora i planska gradnja od divlje, jer vam niko u divljoj gradnji neće zatvoriti prozor, a planska gradnja ponekad to zna da uradi. I da će se napraviti konačno jedan dogovor o inspekcijskim nadležnostima, da se zna ko treba da vrši kontrolu kvaliteta vode i higijene i svih tih aspekata koji treba da daju kvalitet našoj turističkoj ponudi.

Prema tome, potrebno je da se lokalnim samoupravama da i veća nadležnost. Treba im dati i priobalno područje koje može biti značajan resurs, a ja se nadam da će naše lokalne samouprave to odgovornije raditi nego što je to Morsko dobro radilo i da će zaštititi priobalno područje od dalje devastacije. Čuo sam jednu dobru rečenicu: „Mi više ne možemo govoriti o primorskoj magistrali, mi možemo govoriti o lokalnoj cesti.“ I zaista, primorska magistrala je postala lokalna cesta. Nama treba nova magistrala. Čuo sam kada je bio jedan razgovor o planiranju putne mreže (tu su bili Barani, panelisti, gospoda Raičević i Đurović), o mogućnosti da se gradi jedan put koji bi, ako se ne varam, prolazio kroz Crmnicu i izlazio na put između Budve i Cetinja, dakle, to bi, na neki način, bila zaobilaznica jer vidimo da je sadašnja putna infrastruktura jednostavno prevaziđena. Sutomore, Bar, Budva… jesu uska grla u saobraćaju.

The post Dr Zarija Pejović: Inovativne ekonomije rastu i stvaraju dohodak first appeared on BARinfo.