Knežević je u Nikšiću u prvoj polovini osamdesetih pjevao u bendovima “Tajna veza” i “Maslačak”, a nakon dolaska u rodni grad svoje majke – Bar, gdje je u druženje s muzičarima ušao sa bratom od ujaka Mićom Vujovićem, postaje dio grupe “Carlo V”. Iako je bend kasnije funkcionisao kao klasični hard rock sastav, u prvoj postavi svirane su samo akustičarske kompozicije tandema Dragan Knežević / Safet Kovač u barskom Domu učenika, na žurkama i sjedeljkama (“Maslačku moj”, “Kraljevski voz”, “Barbara”, “Ladi Agapovoj”, “Na šetalištu malenog Bara”…).

“Ja sam polubaranin. Moja majka je rođena Baranka, od Miranovića. Od malena sam dolazio u Bar, a osamdesetih ponajviše. Sjećam se sjajnog perioda druženja i svirki u grupi ‘Carlo V’ i sa momcima sa Ahmetovog brijega. Osamdesete godine su, barem kod mene, ostavile najljepši utisak, jer su bile nekako bezbrižne. Studirali smo, svirali, zaljubljivali se, pisali pjesme o svemu tome. Vrijeme smo proveli u lijepom ambijentu”, govorio je Knežević za Bar Info.

Na nekada veoma popularnom festivalu amatera u Baru – “Bar ‘88” (“Prvi glas Bara”), dobio je specijalnu nagradu za vokalnu interpretaciju.

Po povratku u Nikšić, Knežević pristupa bendu “Ljubavna gerila”. Pobijedili su na lokalnoj gitarijadi u Nikšiću 1987. godine i učestvovali na Titogradskom proljeću, gdje su dobili Specijalnu nagradu, a jedno od najupečatljivijih predstavljanja benda bilo je decembra 1987. godine, kad su nastupili u barskom Domu kulture kao gosti na koncertu grupe “Katapult” i digli publiku na noge efektnim izvođenjem pjesme “Dobre curice (ne vole pijanice)”, obrade velikog hita Ray Charlesa “Hit the road, Jack”. Barska publika rijetko poziva na bis, ali njih jesu, pa su ovu pjesmu morali odsvirati još jednom na kraju svog bloka.

Prije nekoliko godina objavio je na dva CD-a “Osamdesete” i “Osamdesete 2”, sa pjesmama koje su nastajale u Nikšiću i Baru u toj deceniji.

Vodio je “Akord” 26 godina, sa kojim je za muzička, a posebno pozorišna ostvarenja osvojio mnoge državne i međunarodne nagrade. Redovno je bio nagrađivan na Festivalu dječjeg teatra “Čedo Dragović” u Baru.

Razgovor sa Draganom Kneževićem za Radio Bar i Bar Info možete pročitati klikom na LINK:

The post Preminuo Dragan Knežević, neizostavan u muzici Bara osamdesetih first appeared on BARinfo.

„Oba albuma su bukvalno jedna velika nostalgija za tim vremenima. Mir, blagostanje, sjajan odnos među ljudima… Zaista je moj boravak u Baru tih godina bio prelijep i to druženje nezaboravno“, kazao je Knežević, gostujući u Radio Baru.

Dodao je i da i sada rado dođe u Bar – rodni grad svoje majke, gdje je stekao brojna poznanstva i za koji ga vezuju lijepe uspomene.

„Dolazak u Bar je donio i poznanstvo sa Sajom Kovačem, Milenkom Lokmerom, Željkom Milovićem, Ivicom Vlajnićem… Oformili smo bend ‘Carlo V’, koji je svirao akustiku u to vrijeme, jer se nije imalo instrumenata za neki ozbiljniji rock rad. Ali za mene su nezaboravne te svirke i druženja i sa mojim bratom od ujaka Mićom Vujovićem i Goranom Gulom Pejovićem…“.

Na nekada veoma popularnom festivalu amatera u Baru – “Bar ‘88” (Prvi glas Bara) – Dragan Knežević je dobio specijalnu nagradu za vokalnu interpretaciju.

“Otpjevao sam tada pjesmu ‘Osmog putnika’ –  ‘I polako bolujem’. Tada je Džiboni bio pjevač te grupe. Nastupio sam na festivalu sa sjajnim bendom kojeg su činili dijelom članovi ‘Katapulta’, a dijelom ‘Ružinog trna’. Bila je puna sala. Sjećam se da je te godine pobijedila Ema Čivović. Predivan je bio taj koncert i pamtiću ga dok sam živ”, prisjeća se Knežević.

Mnoge lijepe pjesme koje su tada nastajale, od zaborava je, kako kaže, sačuvao njegov prijatelj Željko Milović.

„On je svih ovih godina čuvao papire na kojima sam zapisivao moje pjesme koja su tada nastajale, a na koje sam ja vremenom i zaboravio. Jednom prilikom, prije nekoliko godina, poslao mi ih je uredno složene, ispisane sa akordacijama. Tako sam neke zaboravljene, a lijepe pjesme, zahvaljujući njemu snimio“, kazao je Knežević.

Mjesto na albumu „Osamdesete 2“ našle su pjesme „Glupi refren“, „Dobre curice (ne vole pijanice)“, “Kraljevski voz“… “Nikšić, moj rođeni grad“ je pjesma koja otvara ovaj album i jedina je koja nije nastala osamdesetih.

Knežević je posebno je ponosan na pjesmu „Maslačku moj“ koju je nedavno i ekranizovao.On je režirao i pisao scenario zajedno sa Željko Milićem, svojim stalnim saradnikom u spotovima.

„Mi smo bukvalno za pet minuta sklopili scenario. Naime, spot traje nešto duže – 7:17 minuta – ali, ko god ga je pogledao, oduševio se, zato što je to potpuno ispričana priča.Volim da kažem da je to jedna epska ljubavna priča, zato je i spot morao toliko dugo da traje,“ s osmjehom je kazao Knežević.

U spotu se pojavljuju i glumci Kulturno kreativnog centra „Akord“ čiji je osnivač i direktor. Naime, više od dvije decenije on je posvećen pedagoškom radu sa djecom i mladima. Pored muzike, Kneževićeva druga velika ljubav je pozorište, gdje sa uspjehom režira za djecu, mlade i odrasle. Nagrade za najbolju režiju je osvajao na brojnim značajnim festivalima, kako u zemlji, tako i u regionu.

“Već sam ranije za javnost izjavio da su ‘Osamdesete 2’ moj oproštajni album.Uradio sam ono što sam želio. Sebi sam napravio gušt, vratio sam iz zaborava sve te pjesme. Naravno, kako James Bond kaže ‘Nikad ne reci nikad’, tako neću ni ja. Vjerovatno ću u narednom periodu komponovati i napisati još neku pjesmu, ali ovako veliki projekat kao što je album nemam namjeru da radim. Puno posla imam u ‘Akordu’. Napravili smo jednu instituciju koja briljira na polju kulture koja se može mjeriti sa svim javnim ustanovama. Nedavno, 8. maja, proslavili smo 24 godine postojanja sa dvije premijere – predstave za djecu ‘Alisa u zemlji čuda’ i omladinskog teatra ‘One su htjele nešto sasvim drugo’, koja izaziva veliku pažnju, jer obrađuje temu vršnjačkog nasilja. Očekujem da od septembra, kada počne školska godina, bude još veće interesovanje za nju i da ćemo je prikazati i publici u Baru”, zaključio je Knežević.

The post Drugi povratak Dragana Kneževića u osamdesete first appeared on BARinfo.

Na Kneževićevom CD-u je devet pjesama. Neke su autorske, a neke pjesme njegovih prijatelja koje su mu se dopale, a koje je odlučio da prezentuje na svoj način.

„Sanjaj balerina“ je prije nekoliko dana dobila i svoju ekranizaciju. U originalu, ovo je bila kompozicija za koju je tekst i muziku pisao novinar i publicista Željko Milović, a još davne 1988. izvodio ju je „The Acropolyss Band“ , da bi je na svoj album, više od dvije decenije kasnije, uvrstila „Akademia“. Koautor muzike i aranžer te verzije je Božidar Božo Gagović. Knežević je, kako kaže, „sasvim slučajno čuo na youtubeu tu verziju“, nakon što je, poslije gotovo 30 godina pauze, ponovo uplovio u muzičke vode.

„Skamenio sam se kad sam je prvi put čuo i zaljubio u nju. Bilo je 11 uveče kad sam zvao Željka i rekao mu da mora da mi da dozvolu da je snimim“, priča Knežević za Radio Bar i Bar info.

Nedugo potom, nastala je i nova verzija pjesme. Aranžman je uradio Dimitrije Mićo Maksić. Prateći vokal otpjevao je Andrej Vasiljević, a izrada spota povjerena je „Dream studiju“ na čelu sa Željkom Milićem.

Dragan Knežević je u Bar često dolazio, a sredinom osamdesetih bio neizostavni dio barske muzičke scene.

„Ja sam polubaranin. Moja majka je rođena Baranka, od Miranovića. Od malena sam dolazio u Bar, a osamdesetih ponajviše. Sjećam se sjajnog perioda druženja i svirki u grupi ‘Carlo V’ i sa momcima sa Ahmetovog brijega. Osamdesete godine su, barem kod mene, ostavile najljepši utisak, jer su bile nekako bezbrižne. Studirali smo, svirali, zaljubljivali se, pisali pjesme o svemu tome. Vrijeme smo proveli u lijepom ambijentu“, prisjeća se Knežević.

Pored rada na pjesmama koje su se našle na njegovom albumu, prikupio je i poeziju koju je pisao tih, za njega posebnih, osamdesetih. Na youtube-u je u aprilu objavio i audio zbirku poezije naslovljenu “Poezija prošlih vremena“.

Dragan Knežević je idejni tvorac i rukovodilac Kreativnog studija „Akord“ iz Nikšića, gdje mlade sugrađane uči prvim pozorišnim i muzičkim koracima. Od nastanka manifestacije, redovan je gost Festivala dječjeg teatra „Čedo Dragović“.

The post VIDEO: Sanjaj balerina u novom ruhu first appeared on BARinfo.

Knežević je u Nikšiću u prvoj polovini osamdesetih pjevao u bendovima “Tajna veza” i “Maslačak”, a nakon dolaska u Bar postaje dio grupe “Carlo V”. Iako je bend kasnije funkcionisao kao klasični hard rock sastav, u prvoj postavi svirane su samo akustičarske kompozicije tandema Knežević/Kovač u barskom Domu učenika, na žurkama i sjedeljkama, i to one iz repertoara “Maslačka” (“Maslačku moj”, “Kraljevski voz”, “Barbara”, “Ladi Agapovoj”, “Na šetalištu malenog Bara”…).

Na nekada veoma popularnom festivalu amatera u Baru – “Bar ‘88” (“Prvi glas Bara”), dobio je specijalnu nagradu za vokalnu interpretaciju.

Po povratku u Nikšić, Knežević pristupa bendu “Ljubavna gerila”. Pobijedili su na lokalnoj gitarijadi u Nikšiću 1987. godine i učestvovali na Titogradskom proljeću, gdje su dobili Specijalnu nagradu, a jedno od najupečatljivijih predstavljanja benda bilo je decembra 1987. godine, kad su nastupili u barskom Domu kulture kao gosti na koncertu grupe “Katapult” i digli publiku na noge efektnim izvođenjem pjesme “Dobre curice (ne vole pijanice)”, obrade velikog hita Ray Charlesa “Hit the road, Jack”. Barska publika rijetko poziva na bis, ali njih jesu, pa su ovu pjesmu morali odsvirati još jednom na kraju svog bloka.

Knežević danas živi u rodnom Nikšiću i rukovodilac je Kulturno-kreativnog centra “Akord”, za koji režira predstave za djecu i piše songove.

Dragan Knežević je za pjesmu “Daj mi svoju dušu” autor teksta i muzike koju potpisuje sa još jednim “nikšićkim Baraninom” Željkom Perovićem Točkom. Aranžman je djelo Radeta Đurđevca, a prateći vokali su Milena Vasiljević Radonjić i Nikola Karadžić. Snimano je tokom januara i februara u studiju Ljuba Stanišića u Nikšiću, u produkciji Kulturno-kreativnog centra “Akord”. Pjesmu možete poslušati ovdje:

The post Povratnički singl Dragana Kneževića nakon 30 godina first appeared on BARinfo.