Promocija zbirke pjesama “Sirup od ogorčevine” Dragane Erjavšek je privukla pažnju publike autentičnim izrazom i prepoznatljivim poetskim rukopisom. Razgovor sa autorkom vodio je moderator Darko Nikolić, koji je kroz pitanja otvorio ključne teme – stvaralačke podsticaje, motive, jezik i poetiku zastupljenu u zbirci.

Prisutni su imali prilike da se iz perspektive autorke upoznaju sa izazovima i preprekama koje prate objavljivanje pjesničkog književnog teksta, gorko-slatkim ukusom dugogodišnjeg rada na stvaranju i koncipiranju zbirke i, na kraju, satisfakcijom koju pruža prepoznavanje umjetničkih kvaliteta djela kako od strane kritike, tako i laičke čitalačke publike.

U zbirci se na inovativan način, između ostalog, dominantno tretiraju teme ljubavi, nedostajanja, položaja žena u ovdašnjem društvu i njihovog osobenog mentaliteta, muško-ženskih odnosa i paradoksalnosti i kontradikcija koje ih prate, kao i logike koja upravlja samim procesom stvaranja pjesme.

Knjiga je objavljena u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica, a promociju je upriličila JU Narodna biblioteka “Njegoš” Nikšić, u okviru novembarskog repertoara Nikšićke kulturne scene.

Barsku promociju knjiga je imala tokom ovogodišnjeg “bARS-a”, na Barskom ljetopisu.

The post U Nikšiću promovisana knjiga Dragane Erjavšek first appeared on BARinfo.

Slijedi detaljan opis ovog broja.

U uvodniku pod nazivom „Prostori trajne povezanosti“ Vasil Tupurkovski, bivši član Predsjedništva SFRJ, predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije i predsjednik Olimpijskog komiteta Sjeverne Makedonije piše o prijateljskim i bratskim odnosima između Crne Gore i Makedonije koji se „veoma dobro razumiju bez obzira na jezik, kulturu i religiju, jer njihova genetika pokazuje snažno zajedničko porijeklo koje seže hiljadama godina unazad, dublje nego bilo koja politika ili ideologija što govori da su Makedonci i Crnogorci braća koji nikada u istoriji nijesu imali bilo koje otvoreno pitanje“

Za ovaj poseban tematski broj Komune napisao je tekst mr Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske o crnogorsko-makedonskim kulturno-istorijskim vezama koje imaju duboke korijene, od kojih jedna o neizostavnih relacija predstavlja milenijumski kult svetog kneza Vladimira Dukljanskog i legenda o njegovoj ljubavi sa makedonskom princezom Kosarom koja je bila inspiracija značajnom broju književnih i umjetničkih ostvarenja.

O dubokim i vrijednim vezama između dva naroda piše dr Srđa Martinović s posebnim akcentom na nezaobilazne biljege prijateljstva poput Bregalničke bitke, kao i učešću Crnogoraca u Ilindenskom ustanku.

Kao prilog o crnogorsko-makedonskim kulturno-istorijskim vezama Dragan B.Perović piše o Nikoli Petanoviću Naiadu koji je bio veliki borac za pravo i čast i slobodu Crne Gore koji je prezentovao stavove o Makedoniji i Makedoncima i njihovoj „tegobnoj borbi za očuvanje identiteta, duhovne i kulturne baštine“

Komun@ u najnovijem broju publikovala je i tekst Ilije Veleva koji govori o tradiciji i tokovima savremenih književno-stavaralačkih nacionalnih izazova u Makedoniji i Crnoj Gori pod naslovom ,,Na stalnom udaru politika asimilacije“.

U ovom broju Komune Miroljub Orlandić piše o crnogorskim iseljenicima u Sjevernoj Makedoniji , a akademik dr Mile Mićunović o crnogorskim porodicama u Ohridu gdje je 2009.godine osnovano Udruženje Crnogoraca sa osnovnim ciljem da promoviše i sačuva kulturne i duhovne vrijednosti Crne Gore…

U tekstu pod naslovom „Rasadnik revolucionara i narodnih heroja“ urednik ovog posebnog tematskog izdanja mr Amer Ramusović piše o čuvenoj Velikoj medresi u Skoplju gdje su školovane značajne ličnosti iz Crne Gore poput Rifata Burdževića Trša, Beća Bašića, Ćamila Sijarića, Mustafe Pećanina, Salka Alkovića, Džafera Nikočevića, Mustafe Memića i mnogih drugih , a isti autor predstavlja i Jadranku Dabović Anastasovsku, naučnicu, profesoricu, sutkinju Ustavnog suda Makedonije kod koje se „kroz sve etape života protežu dvije linije-crnogorska i makedonska- spajajući se u snažno tkanje identiteta, znanja, poštovanja i predanosti“.

O Milutinu Peroviću, crnogorskom kamikazi koji je poginuo kod Kumanova piše Anka Perović Radović koja u tekstu pod naslovom „Letom u istoriju“ kaže da „Crna Gora je mala zemlja velike istorije, pa možda zbog toga ostaju neotkriveni mnogi njeni junaci među kojima je Milutin Perović, pilot-lovac koji se vinuo u samoubilački let na aerdromu kod Kumanova, čuvajući granicu sa Bugarskom u II svjetskom ratu, a Predrag Nikolić piše o spomen ploči koja je postavljena u gradskom jezgru Skoplja a posvećena je Crnogorcu Periši Saveljiću, koji je bio komadant skopskog partizanskog odreda.

Dragana Erjavšek predstavlja u ovom izdanju zaboravljenu pjesmu „Maćedoniji“ koju je prije 120 godina napisao barski pjesnik Milo Jovović povodom ilindenskog ustanka, a u drugom tekstu i predstavlja Slobodanku Bebu Milenković , prvakinju makedonskog narodnog ansambla „Tanec“.

Mr Željko Rutović piše o Aliji Redžiću, u tekstu pod naslovom „Plemenitost osobenog šarma“ ističući da je „Redžić znamenito ime prepoznavanja i institucionalnog utemeljenja crnogorske zajednice u Makedoniji kojoj se duhom i snagom svoje ličnosti posvetio na način iskonske odanosti, njegovanja kulture i identiteta zajednice za čije je mjesto uglednika stekao poštovanje kako u Crnoj Gori, tako i široj zajednici države u kojoj živi“

O aktivnostima Crnogorske zajednice u Sjevernoj Makedoniji koja predstavlja primjer kako se može očuvati posebnost, a istovremeno biti dio šire zajednice piše Peđa Nikolić, dok Rijalda Ramusović predstavlja NVU „Crnogorsko makedonsko prijateljstvo Kirjana“ koje ove godine slavi 10 godina postojanja, a koje promoviše ravnopravnost i zajedništvo između dva naroda uz upoznavanje i međusobno prožimanje njihovih kultura, običaja i tradicije..

Ružica Batkovska Grubač predstavlja aktivnosti makedonsko-crnogorskog društva prijateljstva i nacionalne zajednice Makedonaca u Crnoj Gori u tekstu pod naslovom ,,Promoteri bogate makedonske kulture“

Komun@ u svom posebnom tematskom izdanju koji po prvi put u javnosti na jednom mjestu publikuje tekstove o crnogorsko- makedonskim vezama i predstavlja znamenite ličnosti koje su doprinijele očuvanju crnogorsko-makedonskih odnosa na raznim poljima.

Tako mr Nela Savković Vukčević podsjeća na nedavno preminulog akademika Sretena Perovića koji je „svojim snažnim stvaralačkim posredovanjem doprinio jačanju crnogorsko-makedonskog prijateljstva, upoznavanju sa književnim ostvarenjima i kulturnim tokovima i otvaranju puteva budućim generacijama u razumijevanju novih umjetničkih kvaliteta i dometa dva naroda, povezana dubokim istorijskim prožimanjima „

Akademik prof dr Ferid Muhić u tekstu pod naslovom „Čovjek dobrih djela, prijatne naravi i slojevite duše“ piše o sjećanju na Adema Kočana, istaknutog člana Crnogorske zajednice koja je izuzetno uticala na očuvanju zavičajnog duha u Makedoniji, kao i razvijanju i unapređivanju odnosa i prijateljstava između makedonskih i crnogorskih građana.

O dr Milošu Gruboviću, filantropu, humanisti i dobročinitelju piše Vildan Ramusović koji u tekstu o njemu ističe da je dr Grubović za života ostavio duboke tragove svojim radom i odnosom kako u u zemlji rođenja, tako i u zemlji u kojoj je živio i oformio porodicu, izrastajući u ličnost koja je jako uticala na očuvanje crnogorskog duha u Makedoniji.

U ovom broju Komune i osvrt dr Zećira Ramčilovića, doskorašnjeg ambasadora Sjeverne Makedonije u Crnoj Gori na odnose dvije države sa naslovom „Saradnja na temeljima istine i pravde“, a Dejan Lučić predstavlja prof dr Vinetu Vuksanović koja već četiri decenije gradi uspješnu karijeru Crnoj Gori, nimalo zapostavljajući veze sa rodnom Makedonijom.

Tu je i tekst Salka Lubodera o sjećanju na pjesnika Adema Redžića, kojeg već četiri decenije prekriva zaborav njegovog pjesničkog stvaralaštava, a predstavlja pjesnika kojeg treba pamtiti…

Tu je i priča Dimitra Pandeva o Vasu Tomanoviću, crnogorskom lingvisti i Samira Radončića o makedonsko-crnogorskom i crnogorsko-makedonskom rječniku autora Remza Skenderovića koje je izdala Crnogorska zajednica u Makedoniji, a koji predstavljaju značajan doprinos obogaćivanju makedonske i crnogorske leksikografske nauke.

Kada je riječ o značajnim ličnostima koje su dale dorinos osnaživanju makedonsko-crnogorskih odnosa u ovom broju Komune prof dr Draško Došljak piše o putopisima Ćamila Sijarića u tekstu pod naslovom „Skoplje kao prostor sjećanja“, a Aleksandar Spasov o stranicama iz književno-kulturne aktivnosti Vukajla Kukalja u Makedoniji, dok mr Filip P.Jovanovski piše o dr Nenadu Vujadinoviću, piscu i univerzitetskom profesoru iz Podgorice koji je na makedonskom jeziku stvorio većinu svog opusa.

Kao izuzetne zanimljiva priča u ovom izdanju Komune publikovano je jedno sjećanje na studentsko vrijeme iz Skoplja devedesetih godina iz pera Dražena Draškovića, kao i nostalgično pismo iz Sarajeva Mukadese Redžepagić Mašić koja je rođena u Plavu, a svoju mladost i školovanje provela u Skoplju, a sada živi u Sarajevu gdje napominje “podjednako srce zatreperi i suza zaiskri u oku kada čujem neku crnogorsku i makedonsku pjesmu“

U ovom posebnom izdanju Komune i tekst Rijalde Ramusović o plodnoj saradnji crnogorskih i makedonskih teatara i velikom uspjehu Marije Sarap čija je drama „Jelena Savojska“nagrađena na festivalu u Resenu kao najbolja predstava i dramski tekst.

Kao i u mnogim drugim ranijim brojevima Komune, i u ovom izdanju je publikovan jedan tekst iz oblasti sporta gdje Saša Radunović, piše o crnogorskom rukometnom bračnom paru Kastratović, Zoranu i Indiri, kojima je Makedonija više od Crne Gore pružila mnogo veću pažnju i dala priliku da pokažu koliko znaju i mogu u rukometu zbog čega su se odlučili da život provedu u Republici Sjeverna Makedonija.

Ovo jedinstveno i posebno izdanje Komune već od preksjutra će se naći na svim prodajnim mjestima za štampu širom Crne Gore, a uredili su ga mr Amer Ramusović, gl. i odg. urednik i Voislav Bulatović, grafički i urednik dizajna.

The post Iz štampe izašao 52. broj časopisa Komun@, posvećen crnogorsko-makedonskim vezama first appeared on BARinfo.

RB/BI: Na “Barskom ljetopisu” pojavljivala si se više puta kao moderatorka, bila si i selektorka književnog programa…  a preksinoć, po prvi put, predstavila si se kao autorka na najznačajnijoj kulturnoj manifestaciji u Baru, gradu u kom si rođena i živjela dugi niz godina. Kakav je osjećaj?

Erjavšek: Prije svega bih rekla da sam navikla da se sve dešava u vrijeme kad treba da se desi. Zamisli koliko je bitno baš sad prvi put imati svoje veče na Barskom ljetopisu, nakon što sam kroz festival provela toliko drugih književnika, jer da se to desilo ranije, ne bih imala mogućnost da zapamtim taj osjećaj, da se spremim da sve to zapamtim. A znam da mi je jako važno da se sjećam svega ovog. Druga stvar, tek sada postoji bARS, a ja sam bila dio bARS-a kad je bio časopis i jedino je fer bilo da budem i dio festivalskog segmenta s tim imenom. Selektor Željko Milović i ja smo davno ukrstili puteve u profesionalnom smislu i koliko god se povlačila unazad, uvijek sam održavala zdravu vezu s prošlom sobom i pokušavala da naše najbolje knjige, ideje, poduhvate sačuvam od zaborava. Bilo je logično da tek sada imam svoje veče na Ljetopisu, a ne nevjerovatno, kako je Milović rekao u najavi.

RB/BI: Da li je “ključ” za uspjeh tvoje knjige “Sirup od ogorčevine” na domaćoj i međunarodnoj književnoj sceni, to što si i kao autorka “sazrela” da svoju surovo iskrenu poeziju, oslobođeno, bez ikakvih “stega” predstaviš publici, ili je jednostavno, došlo pravo vrijeme za nju?

Erjavšek: Mislim da je u pitanju vrijeme. Istina je da sam sazrela, da sam tek poslije tridesete bila načisto sa sobom, shvatila šta želim, ali i šta moram da odbacim od sebe i u ovom smislu najvažnije kakva želim da sam u autorskom tekstu, a s objavljivanjem je zaista važno pogoditi vrijeme. Možda i mjesto, ali to je još uvijek van mojih dometa. Čini mi se da što je svijet luđi, to se moj tekst u njemu bolje snalazi, a trenutno živimo jedan bezumni vrtlog, jednu poplavu svih mogućih dezorjenisanosti i kontaminiranosti i plašim se da se to neće završavati.

RB/BI: Kada napraviš osvrt na svoje književne početke, sada već daleke 1996. godine i knjiga poezije “Horizontala preko bola” koju si objavila sa samo 16 godina, pa “Vertikala bola” (1998), te prvog romana “Otvorena knjiga” (2008) …, šta je presudno uticalo na tvoj stvaralački put ? 

Erjavšek: Imala sam sreću da su se mojim obrazovanjem i usmjeravanjem bavili ljudi koji su voljeli da čitaju, ljudi koji su mi poturali pod prste neke knjige nakon kojih ništa više nije bilo isto. Kad se spozna snaga riječi, snaga muzike, pokreta – onda nema povratka. Nažalost, pisanje mi nije nikad postalo profesija, ni bolji od mene ne mogu da žive samo od književnosti, ali i ta ogorčenost ulazi u moje tekstove.

RB/BI: Od objavljivanja tvoje druge knjige poezije proteklo je 27 godina. Zbog čega toliki ‘vremenski jaz’ do „Sirupa od ogorčevine“ ?

Erjavšek: Uvijek ponavljam tužnu činjenicu da poezija izdavačima nije bitna, ili makar većini nije. Ne daju poeziji šansu. To je učinilo da mnogi rukopisi, među njima i ovaj moj, sazrijevaju u folderima. Poeziju je spasio Fejsbuk i većina vjeruje da joj je mjesto u digitalnom svijetu. Pitanje je da li bih se ikad usudila da objavim ovu knjigu sama da nije prošla stručni žiri Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva. A to je institucija koja je otvorila vrata poeziji i zahvalna sam im na tome. Samo Fokalizator i Ouroboros još vjeruju da poezija ima smisla i može da razmrda usirene emocije.

RB/BI: Voljela bih da se na trenutak vratimo u to davno prošlo vrijeme i prisjetimo i perioda kada si u Radio Baru vodila emisiju “Put za jug”. U kakvom sjećanju ti je to radno iskustvo?

Erjavšek: Prije svega, taj period ne doživljavam kao radno iskustvo, već kao način života. Tako je to kad mlad uđeš u neku dobru mašinu i ne izlazi ti se iz nje. Taj period mog odrastanja mi je bio toliko važan da i danas zadrhtim od sreće kad se nađem pred mikrofonom. Bilo je to vrijeme s manje briga i s puno ljudi koji su voljeli radio. Danas se radio sluša uglavnom u automobilu, tek ponegdje u nekoj kancelariji. Ja sam osoba koja je svoju nostalgiju nadoknadila jednim malim tranzistorom koji stoji u kupatilu.

RB/BI: Niz godina kako si u Crnoj Gori prepoznata i kao istaknuta književna kritičarka. Na autorskoj večeri kazala si da si pročitala sve, ili gotovo sve, što su crnogorski autori napisali posljednjih godina. Tako je i nastala tvoja zbirka književnih prikaza “Nova crnogorska književnost” (2023). Trenutno si zaposlena u Matici crnogorskoj. Kako danas vidiš crnogorsku književnu scenu ?

Erjavšek: Crna Gora ima fantastičnih pisaca, ima knjiga kojima se vraćam i uvijek nešto novo za čitanje, a opet je najveća državna nagrada data knjizi koja nije objavljena. Eto, to je slika i prilika naše scene i odnosa javnosti prema njoj. Više je pisaca nego čitalaca, i uz sav napor da proberem i popularizujem nešto i podstaknem ljude da zavire među neke korice, skrolanje ekrana je manje zahtjevno i mnogima zabavnije. Ne odustajem, naravno, ali me ispunjava gorčinom ta pasivnost. U svemu tome me raduje što najbolji među crnogorskim autorima nikad neće odustati od pisanja.

RB/BI: Koliko su mladi zainteresovani za poeziju, prozu i književnost uopšte? Kako ih podstaći da više čitaju?

Erjavšek: Mislim da je važan trening od najranijih dana, s nekim fazama kad se pronalazi glas koji će da odgovara svakom pojedinom čitaocu. Taj trening izostaje, jer sve je manje roditelja i nastavnika koji motivišu mlade da se posvete knjigama. Mladi ljudi koji su zainteresovani za književnost su incident u zajednici gutača internetske magle.  

RB/BI: Na kraju autorske večeri pročitala si “Nedostajanje” – pjesmu koja je ostavila upečatljiv utisak na publiku a koju si posvetila svojoj pokojnoj majci. U ovoj knjizi pokušavaš da „odgonetneš savremene psihičke problema sa kojima se ljudi nose i kako na nas utiču nagle promjene i način života koji nas osamostaljuje i zatvara u kalupe“. U čemu i kako čovjek poslije tako nekih velikih životnih lomova, gubitaka i boli, da nađe snagu i nastavi dalje? 

Erjavšek: Ljudi su od nekog materijala sazdani koji im omogućava da stalno ispituju svoje granice, radoznalost ih podstiče da vide što ih čeka i dokle mogu da izdrže, neki čekaju sljedeću knjigu, sljedeći vikend, kraj devete sezone serije na koju su „navučeni“, osobu kojoj će se zakačiti za vrat i osjećati se sigurno, drugi imaju ljude kojima su potrebni. U prevodu – svi se umore od života, ali rijetko dovoljno da bi ga se odrekli.

The post Dragana Erjavšek: Što je svijet luđi, to se moj tekst u njemu bolje snalazi first appeared on BARinfo.

Dragana Erjavšek (Bar, 1980) je književnica, književna kritičarka i prevoditeljka. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Autor je više književnih djela – zbirki poezije „Horizontala preko bola“ (1996), „Vertikala bola“ (1998) i „Sirup od ogorčevine“ (2025), romana „Otvorena knjiga“ (2008), zbirke priča „Ispod glasa“ (2024) i zbirke književnih prikaza „Nova crnogorska književnost“ (2023). Prevodi sa engleskog jezika i uređuje književna izdanja. Zaposlena je u Matici crnogorskoj.

Zbirka „Sirup od ogorčevine“ objavljena je 2025. godine u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva iz Podgorice, koji je za ovo izdanje dobio Specijalno priznanje na Sarajevskom sajmu knjiga.

Autorka je učestvovala u brojnim domaćim i međunarodnim književnim projektima. Bila je rezidentkinja Nacionalnog centra za pisanje (National Centre for Writing) u Noriču (Engleska), u okviru programa Kreativne Evrope.

Iako godinama učestvuje u programu „Barskog ljetopisa“ u različitim ulogama – kao gošća, selektorka i moderatorka – ovo je njeno prvo samostalno autorsko književno veče u okviru Festivala.

Knjigu predstavlja književnik Nikola Nikolić, koji će ujedno moderirati veče.

The post Večeras na Ljetopisu promocija knjige Dragane Erjavšek, prva od tri književne večeri bARS-a first appeared on BARinfo.

Recenzentkinja djela, književna kritičarka i književnica Dragana Erjavšek kazala je da je Zeković istinski romanopisac, “sa filmičnim u svom djelu, to je neka njegova magija”.

U paraleli književnog i muzičkog stvaralaštva Zekovića, Erjavšek je istakla da je na nedavnoj promociji knjige u Kotoru pominjala “Montenegro Jazz”, kultnu pjesmu grupe “Perper” čiji je Zeković osnivač.

 “Ovaj roman je u svakom smislu te riječi bluz, ‘Montenegro Blues’. Progovara o nekim stvarima o kojima  se generalno ćuti u Crnoj Gori, sviđa mi se što je to provukao kroz ljubavnu priču. Zeko u romanu vješto dozira sve elemente, u knjigu su tako ušli i šaneri, i student arhitekture, tu je scena u Koloseumu koja je potpuno nepovezana sa radnjom, ali, ona je tu da vas odmori od radnje, a potom, slijedi nešto što će emotivno da vas razlomi.

Za razliku od poezije koju vam Zeko dostavi haotično, koju morate da uređujete i sređujete, ova knjiga je bila suštinski završena. Bila sam sam fascinirana činjenicom da je dugo pisao, da je nastala mnogo prije ostalih knjiga koje je objavio. U stilskom smislu, Zeko je napravio divnu stvar, sva ova poglavlja su kratka, sve rečenice koje su jako važne su kratke, dinamika je takva da možete da pratite priču i da kreirate sliku. Tu su vrlo efektivne riječi koje vas tjeraju da se preispitujete dok čitate”, rekla je Erjavšek.

Ona je posebno istakla da su dva centralna lika romana “jako dobro izgrađeni”, akcentujući prije svih lik dona Simone.

“Tema romana je iseljeništvo sa jedne strane, i istorija. Istoričari koji pišu zvanične istorije, pišu o pobjednicima koji se šepure nekakvim istinama, a istinu treba tražiti u piscima, odnosno u književnim djelima. Iseljenici, oni koji su otišli odavde prije stotinjak godina, oni su neokaljani našim dnevnim problemima, očuvali su kulturu, očuvali su sjećanje i ono što mi je posebno drago – očuvali su jezik. Veoma sam zadovoljna što je Momčilo taj jezik unio u svoj roman.

Kad krenete od te neukaljanosti i razvijete je do današnjih dana, a priča romana se proteže sve do referenduma 2006, vidite koliko smo mi ovdje zaglibili sami sa sobom, i koliko čistoće se iz prošlosti sukobljava na tom društvenom planu”, kazala je, pored ostalog, Erjavšek. 

Prema njenim riječima, “Biblioteka ćutanja” je sigurno Zekovićeva najbolja, a vjerovatno i jedna od najboljih knjiga koje su kod nas objavljene u proteklih godinu i po, ”nadam se da će jednog dana po njoj biti snimljen film”.

Drugi recenzent romana, dramaturg Obrad Nenezić svoj doživljaj knjige izrazio je kroz poetizovani esej koji je privukao posebnu pažnju publike:

 “Ništa ne ćuti kao knjiga, a ništa nije glasno kao njene riječi.

Biblioteka ćutanja ne smije da ćuti iako su knjige odavno eksponati,

a riječi su samo kustosi i turistički vodiči.

Ovdje je zapisana mala istorija o ljubavi, ali,

velika istina o stradanju kako čovjeka, tako i emocija.

Jer, ko piše – zlo misli svakom zlu.

Tvoju lijepu čitanku ljubavi i istorije

zatvaram tvojom poezijom a ne prozom, koja glasi:

‘Opterećujuće je uzimati člansku kartu za ulaz u biblioteku tuđeg ćutanja’.

Zato – zaćutimo!”, naveo je, pored ostalog, u svojoj poemi Nenezić.

Zeković je istakao da je ovo djelo pisao od decembra 2019, pa sve do pred početak epidemije koronavirusa.

“Jednostavno, u to vrijeme nisam mogao da spavam,  samo je trebalo da nešto istovaram – gomile slova, gomile nota,  u tih 76 dana. Napisao sam prvo ‘Biblioteku ćutanja’, istovremeno sam pisao poeziju, svakodnevno. Kad sam završio ovaj roman koji me je razvalio emotivno, trebala mi je opuštajuća varijanta i tako je nastala ‘Lavanda’ koja mi je bila simpatična, pa sam nju kasnije prvu objavio, u međuvremenu su izlazile pjesma za pjesmom, tri knjige poezije, bukvalno mi je tih 76 dana prošlo u neprekidnom stvaranju”, rekao je Zeković.

Za svoju knjigu, čija se radnja dešava u Italiji i u Crnoj Gori, rekao je da “možda neće promijeniti svijet, ali, ako vas natjera da zastanete kod neke rečenice, da zaustavite korak, već je učinjela svoje”. 

Zeković se zahvalio na stalnoj podršci i gostoprimstvu Kulturnom centru Bar, direktorici Aleksandri Grabež i upravniku galerije Milunu Lutovcu, “promocije i drugi događaji u kojima učestvujem u Baru su uvijek nešto posebno”. 

Odlomke iz romana govorili su glumci Jelena Nenezić i Milo Perović.

The post Promovisana Biblioteka ćutanja – roman Momčila Zekovića Zeka first appeared on BARinfo.

Zbirka “Sirup od ogorčevine” sadrži 26 pjesama podijeljenih u dva ciklusa: “Pjesnikinja je jednom tražila bambusovu djecu u dolini kaktusa” i “Lipa je u tuđem dvorištu, u našem samo lišće”. Radi se o tekstovima stilski neujednačenim, ali po tonu veoma srodnim, koje je autorka stvarala u posljednjoj deceniji. Prema riječima književnika Nikole Nikolića, aktuelnost ove zbirke leži u “tijesnom očitavanju životnih parametara”. 

“Riječ je o zbirci koja prije podsjeća na neko hladnokrvno seciranje međuljudskih odnosa sa svim njihovim protivrječnostima – koje se tek usput otjelovljuje u jeziku, nekako spontano, samo od sebe – negoli na uobičajeno shvaćen poetski tekst. A to je sve zbog direktnosti, beskompromisnog spisateljskog stava i autorkinih precizno kalibriranih senzora, koji će nekad, zarad istine, ići i nauštrb puke ljepote jezika”, zapisao je Nikolić u predgovoru zbirke “Sirup od ogorčevine”.

On je istakao da je glavni kvalitet poezije poezije Dragane Erjavšek “živi, nebrušeni jezik savremenosti, kao i majstorsko pozicioniranje lirskog subjekta, iz čije vizure bivamo dobro navođeni semantičko-sintaksičkim lavirintima”.

“Riječi bujaju iz jednog središta, granajući se potom kapilarno i porađajući upečatljive slike. Ponekad osjetite i neku vrstu voajerske znatiželje, ali to je samo dokaz da ste uhvaćeni u autorkinu mrežu simbola, jer ste od starta pozvani da učestvujete i aktivno tumačite. I ubirate svrsishodna značenja ukoliko pažljivo pratite tragove. Nakon svega, ako akteri i biraju ravnodušnost, čitaocu je ona onemogućena. ‘Sirup od ogorčevine’, kad se ispije do kraja, još dugo za sobom ostavlja neku čudnovatu aromu. Jetku, ali okrepljujuću” – zapisao je Nikolić.

Zbirka poezije Dragane Erjavšek dostupna je u svim knjižarama Zavoda za udžbenike u Crnoj Gori.

Prva promocija ovog djela biće upriličena danas na Sarajevskom sajmu knjiga, a barska prezentacija je planirana u okviru programa bARS ovogodišnjeg “Barskog ljetopisa”.

Ovo je, inače, prva Draganina zbirka poezije nakon punih 27 godina. Prve dvije – “Horizontala preko bola” (1996) i “Vertikala bola” (1998) – objavljene su još dok je bila srednjoškolka i članica Udruženja književnika “Ars Antibari”.

The post Knjiga poezije Dragane Erjavšek nakon 27 godina first appeared on BARinfo.

Ona je istakla da Erjavšek otkriva svijet „običnih, malih ljudi o kojima nerado govorimo“.

Autorka je da je naslov odabrala jer „niko glasno ne govori o tim temama“.

„U stvari, sad više i govore, poneko se i angažovao na teme o kojima pišem, kao što su postporođajna depresija, netolerancija, vršnjačko nasilje i slično. Pogotovo teme koje se tiču žena i njihovih stanja, one su baš gažene i zaobilažene svih ovih godina, do nedavno. Ispod glasa je i jedna lijepa metafora. Ja imam te faze kad samo tiho radim na nečemu. Nekako se poklopilo, u vrijeme kad sam je zaključivala slušala sam Olivera Dragojevića ‘Piva klapa šoto voće’. Sasvim mi je lijepo legla kao naslov knjige jer suštinski pokriva atmosferu tihog odabira tema, govorenja o njima, potrebe da se to odradi diskretno, da bi se što lakše uvuklo u čitaoca“, kazala je Erjavšek.

Vojinović je apostrofirala da je Goran Radojičić u Fokalizatoru napisao da su njeni likovi slični Lesovim ljudima-sjenkama.

„Da, to je jako lijep prikaz bio. Na prošloj promociji sam govorila da je samo Sarajevo govorilo o mojoj knjizi, a onda je u međuvremenu došao i Goran i uporedio me sa Vladislavom Petkovićem Disom i to s Lesovim ljudima-sjenkama. Stvarno prolazimo mimo takvih ljudi, ne obaziremo se na tuđe probleme zato što živimo u takvoj državi gdje stalno imamo svoje probleme. Dok riješimo svoje, imamo problem da se obazremo na druge“, ističe Erjavšek.

Iako se trudi da bude optimista, kaže, nagledala se tragičnih priča, a za knjigu je izabrala priče „koje su je stvarno zgazile“. Neke su nastale na temelju stvarnih događaja.

„Ovo je divna knjiga, sjajna u svakom pogledu. Kada se pogleda sa teorijskog stanovišta, to je pregršt različitih teorijskih analiza“, istakla je Vojinović, dodajući da je knjiga laka za čitanje, ali „ostavlja utisak gorčine, jer ne možete da se saživite sa likovima koji su na stranicama knjige.“

Na pitanje što je najviše uticalo na njen rad, Erjavšek objašnjava: „Prvo sam bila Jugoslovenka pa sve ostalo. Što se tiče pisanja, tu su uticaji koji su bili dominantni: Radovan Zogović i Miroslav Krleža, pa sve ostalo. Ženske autore nisam čitala tako intenzivno do unazad sedam-osam godina, kad su se pojavile stvarno vrhunske autorke i kod nas u Crnoj Gori, počevši od Tijane Rakočević, a gore u Hrvatskoj jedna strašna struja, Marija Andrijašević, koja me je potpuno definisala kao autorku. Kad sam pročitala njenu zbirku ‘Davide, vidi što su mi uradili’ odlučila sam da ću da se vratim ponovo pisanju jer je tome prethodila jedna ogromna pauza. Tu su Lidija Deduš, Monika Herceg koje mijenjaju način na koji se govori o stvarima, potpuno su otvorene. Moram reći da u posljednjih dvije godine pasionirano čitam nešto što su u stanju neke moje koleginice da nazovu lakom literaturom, a to je Sali Runi, Irkinja koja me fascinira lakoćom kojom uvlači ljude u priču. Žena je koja može da ni iz čega stvori cijeli dijalog. To me je fasciniralo, sad sam pod njihovim ‘mađijama’ pa da vidimo gdje će to da me odvede“, kazala je.

Prisjetila se i početka svog književnog rada.

„Gospodin Željko Milović je imao jedno udruženje, ‘Ars Antibari’. Htjela sam da budem dio tog udruženja, već sam pisala prvu poeziju. Barani su tada bili nevjerovatno produktivni i bilo je lijepo u ovoj sredini stvarati nešto“, objasnila je ona.

U želji da postane član, umjesto traženih pet pjesama, poslala je cijelu knjigu. Poslije dva mjeseca, izdata je prva njena knjiga.

„Uz jednu, baš dobru, ekipu, postala sam zvanično pjesnikinja. A nisam imala neku namjeru da bude to nešto više. Samo sam više voljela da pišem poeziju, nego da učim biologiju u to vrijeme, jer sam bila prvi srednje“, prisjeća se ona.

Erjavšek smatra da crnogorska književna scena ima kvalitetnih autora. Podsjeća da je knjiga najjeftinija zabava „čvrsto pakovanje koje može da se rabi ili pozajmi“.

Knjiga je, konstatuje, teška i turobna, ali nigdje nema nikakvog zla.

„Ima kajanja. Zlo se može zaboraviti, svi imamo moć samokontrole i samosanacije. Ne znam jesu li zli ili nisu, neki su se baš lijepo pokajali“ objašnjava ona.

Dragana Erjavšek (Rukavina) je barskoj književnoj publici poznata je još iz srednjoškolskih dana, kada je objavila dvije zbirke poezije („Horizontala preko bola“ 1996. i dvije godine kasnije „Vertikala bola“). Autorka je romana „Otvorena knjiga“ i zbirke književnih prikaza „Nova crnogorska književnost“. Prevela je monografiju „Bar, grad feniks“ Maksima Lutovca i „Ženska mistika“ Beti Fridan. Dobitnica je nagrada „Queer Montenegro“ i „Zavičajne staze“. Bila je selektorka književnog programa 37. Barskog ljetopisa. Magistrandkinja je na Odsjeku za crnogorsku književnost na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Zapošljena je u Matici Crnogorskoj, Poeziju i prozu objavljuje u brojnim domaćim i regionalnim časopisima, a književne prikaze je objavljivala u dnevnom listu „Pobjeda“ kad je radila kao novinarka. Uredila je nekoliko desetina knjiga objavljenih u Crnoj Gori i Srbiji, a njena djela prevođena su na engleski i njemački jezik. Član je redakcije Fokalizatora, časopisa za književnost i kulturu.

The post Dragana Erjavšek pred svojim Baranima: Ispod glasa first appeared on BARinfo.

Sa autorom će o tom izdanju Fokalizatora govoriti Sanja Vojinović, a organizatori promocije su JU Kulturni centar Bar, odnosno Galerija “Velimir A. Leković” i izdavačka kuća Fokalizator.

Dragana Erjavšek, rođena Baranka, nastanjena u Nikšiću, piše poeziju, prozu, književnu kritiku i prevodi sa engleskog, a objavila je dvije zbirke poezije „Horizontala preko bola“ (1996) i „Vertikala bola“ (1998), roman „Otvorena knjiga“ (2008) i zbirku književnih prikaza „Nova crnogorska književnost“ (2023).

Erjavšek je godinama književnu kritiku objavljivala u Pobjedi a trenutno je zapošljena u Matici crnogorskoj.

“U knjizi kratkih priča Ispod glasa Erjavšek iznova pokazuje raskošni pripovjedački glas i pravi iskorak u drugi prostor u kojem govori ne (samo) o onom što oko sebe vidi i osjeća nego je fokus na ljudima kojima je u društvu oduzeto pravo govora, zapravo tako im je oduzeta i sloboda, te otuda i naslov knjige kojom Ervjašek daje glas svim onima obespravljenim, svim ljudima sa margine, odbačenim od strane moćnog i dominantnog kolektiva kojem (ne)pripadaju. Osam priča, koliko ih je u knjizi, govore o komplikovanim životima (protagonisti su ih najčešće sami takvim napravili) onih nevidljivih, društveno marginaliziranih, obespravljenih, onih koji žive na rubu društva (nerijetko i egzistencije), njihov glas se ne čuje, a najčešće superiornom društvu modernog svijeta nije ni važan. S druge strane, priče istražuju kompleksne međuljudske odnose (odličan primjer je npr. priča „Maćeha“ i „Gost“) od prijateljskih i/ili neprijateljskih (priča „Primabalerina), porodičnih do ljubavnih u svijetu tajni, komplikacija i nesigurnosti”, zapisala je o ovoj knjizi književna kritičarka Melida Travančić, urednica za BiH u časopisu Fokalizator.

The post Promocija knjige Dragane Erjavšek u ponedjeljak first appeared on BARinfo.

Knjiga „Ispod glasa“ sadrži osam kratkih priča nastalih u posljednjih pet godina. Teme kojima se Erjavšek bavi u svojoj petoj knjizi koreliraju sa društvenim anomalijama savremenog doba, od postporođajne depresije, preko vršnjačkog nasilja, netrpeljivosti prema drugačijima, odnosima u porodici i aktuelnim fenomenima. Ispričane uglavnom kroz ivice svijesti protagonista, sve su prozne minijature duboko emotivne i fokus je na neprestanim preispitivanjima postupaka, sjećanja i relacija.

Na sinoć održanoj promociji Erjavšek je govorila da, potpuno suprotno naslovu svoje knjige, nema problem da naglas govori o svemu što muči današnjeg čovjeka. Dodala je i da nije od onih pisaca koji mogu da napišu nešto van sopstvenog iskustva, tako da je u svakoj njenoj priči bar dio nečeg proživljenog.

“Ipak, jedini stvarni lik je krava Rumenka. Ona je postojala u mom djetinjstvu. Uvijek mi je bilo čudno i smiješno što je neko potpuno crnoj kravi dao ime Rumenka, da bi jednog dana došao jedan prijatelj naše porodice, veterinar i kad je vidio kravu rekao: ‘Kako lijepa rumena krava'”, ispričala je Erjavšek.

Knjiga „Ispod glasa“ za sada se može kupiti u Podgorici u Book kafeu, gdje se i održava festival Bookiranje.

The post Na Bookiranju predstavljena nova knjiga Dragane Erjavšek – Ispod glasa first appeared on BARinfo.

U prekrasnom ambijentu Arhiepiskopske palate izloženo je deset skulptura galerijskog formata vertikalno građenih tehnikom zidane terakote. Skulpture su, uglavnom, montažno komponovane od više zasebnih vajarskih segmenata, bez dodatnih vezivnih materijala. U tome se ogleda namjera umjetnice da izbor materijala bude nosilac značenja, te da zemlja (glina) bude tkivo kojim se prenose njene ideje i stvaralački impulsi.

Djelo Jelene Pavićević Marković, po riječima Dragane Erjavšek “sugeriše da je čovjek hram u kome se talože i obitavaju iskustva, znanja, posebnosti i skupovi svega onoga na šta nismo mogli uticati, ali čemu smo mogli dati oblik. U skulpturama kojima smo okruženi prepoznajemo naše prošlo i naše naredno popakovano u kocke, kupe i valjke granica koje smo postavili danas. Naći savršenu zemlju za izraz koji u isto vrijeme priziva pretke i namiguje potomcima nije samo matematički proces, već sažimanje po srodnosti. Kad duboko u sebi pronađeš izvore čistote prapočetaka, možeš graditi novi svijet. Iz zimske ogoljenosti budi se priroda. I ove skulpture Jelene Pavićević Marković izgledaju kao da će se jednom probuditi. Njihova postojanost i zaleđenost u vremenu i prostoru su uisto vrijeme i uvertira u beskraj imaginacije. Kad u ovim djelima prepoznamo sebe, prepoznali smo,ne samo poruku koju umjetnica šalje,već i mogućnost da se krene iznova. ’Iskopine’ Jelene Pavićević Marković su i drevna estetika i spoj nadahnuća, promišljanja, rada i talenta pred kojim se usporeno diše“, istakla je Erjavšek otvarajući izložbu.

Postavka „Iskopine“ je magistarska izložba Jelene Pavićević Marković, koja je nastala prije deset godina u Sarajevu.

„Inspiracija su korijeni, što moji Genius Loci koje sam ostavila u Crnoj Gori tada, što Genius Loci Sarajeva koje sam zatekla u tom momentu, prije deset godina. Radi se o tehnici zidana terakota, a zemlju sam prije nego što sam formirala skulpture dobro prečistila ujedno pročišćavajući svoje misli, emocije, sagledavajući ono što sam ostavila u Crnoj Gori i ono što sam zatekla u Sarajevu. Na taj način sam i krenula u proces. Terakota je drevni materijal, tako da je suština mog stvaralaštva u terakoti upravo ta da sami materijal oslikava narav mog senzibiliteta i izraza u vajarstvu“, naglasila je Pavićević Marković izražavajući zadovoljstvo što je njena izložba, kroz likovni segment „Barskog ljetopisa“, postala dio drevnog prostora u Starom gradu koji je posjećivala i ranije, ali drugim povodima.

„Ovdje sam radila jogu, šetala, istraživala lokalitete i čim me Goran Ćetković pozvao da budem dio likovnog sadržaja, krenuo je pozitivan input u vezi sa pričom starom deset godina koja će biti smještena u drevnom prostoru Arhiepiskopske palate. To je za mene posebno emotivno u ličnom i profesionalnom smislu. Velika je to simbolika – čitav ovaj sadržaj koji sam analizirala u sebi vraća se korijenima Starog grada Bara“ istakla je umjetnica ukazavši da bi od njenih skulptura mogli da nastanu veliki monumentalni art-hramovi u kojim bi se okupljali umjetnici, gdje bi se dešavali kreativni procesi, a umjetnici bili povezivani sa drevnim momentima koji se talože u našem okruženju, našoj zemlji, što planeti Zemlji, što samoj Crnoj Gori. Na taj bi se način povezivali sa precimai sve topredstavljali modernom društvu i svijetu. Tu bi postojale i različite radionice – psihološke, likovne“ otkriva Jelena Pavićević Marković.

Jelena Pavićević Marković je rođena 1989. godine u Podgorici. Završila je Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju. Osnovne, specijalističke i master studije završila je na FLU na Cetinju, Odsjek za vajarstvo, a istovremeno je i apsolvent vajarstva na master studijama ALU u Sarajevu.Organizovala je deset samostalnih izložbi, izlagala na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu iučestvovalana više internacionalnih simpozijuma, kolonija, festivala i rezidencija u oblasti likovnih umjetnosti.Članica je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Živi i stvara na Cetinju.

The post Izložba koja kroz drevnu estetiku povezuje pretke i potomke first appeared on BARinfo.