Pripadao je poslijeratnoj generaciji barskih mladića, istovremeno i buntovnih i od manira, elegantno obučenih, sa znanjem stranih jezika, koji su svojom pojavom svrstali Bar u red modernih mediteranskih gradova. Urođenu gospoštinu je naslijedio od roditelja – oca Nikole, uglednog direktora Barske gimnazije i majke Milke, omiljene vaspitačice u gradskom vrtiću.

Djelovao je robusno i mrzovoljno, ali se lako i brzo stizalo do njegovog pravog lica – čovjeka mekog srca, duhovitog, šarmantnog, brzomislećeg boema koji je volio život i ljude.

Kako je kazao sestrić Vladimir Mirović, koji je uz Batovu stariju sestru Radmilu Bubu i mlađeg brata Miodraga Ćakija, najviše brinuo o svom ujaku narušenog zdravlja, nedostajaće Bato Baru, baš kao što je Bar silno nedostajao Batu devedesetih godina kada je osam godina živio u Pragu. Taj odnos između Bata Lekića i njegovog Bara bio je hronika jedne velike, uzvraćene ljubavi.

Dragoljub Bato Lekić biće sahranjen sjutra, u subotu 1. marta, u 15 časova, na groblju Gvozden brijeg u Baru.

The post In memoriam: Dragoljub Bato Lekić first appeared on BARinfo.