Radunović smatra da je posebno važno baviti se dramskom književnošću jer u Crnoj Gori nije pretjerano zastupljena.

“Vjerujem da je umjetnost istinitija od života, jer vidite i sami da nam realnost liči na fikciju, a kod dramskih komada ste načisto sa životom i istorijom. Čini mi se da je često više istine u, recimo, Šekspirovim komadima nego u istoriografiji onoga doba, iako to nijesu fakti. Isto tako i antička Grčka pa da idemo sve do savremenog doba, tako da mi se čini da crnogorska drama u jednom trenutku može da bude važno svjedočanstvo vremena u kojem živimo. Naravno, ako je riječ o dobrim dramama i piscima, a čini mi se da ih imamo. Zahvalio bih se mojoj izdavačkoj kući i ohrabrio sve ostale izdavače da se bave mladim piscima dramske književnosti”, kazao je Radunović.

Ova knjiga donosi nagrađivane i postavljane dramske tekstove: „Leptir“, „Istraga“ i „Noć“.

„Leptir“ je dobio nagradu za najbolji dramski tekst na prvom MIT festivalu, u organizaciji Kraljevskog  pozorišta Zetski dom sa Cetinja. U aprilu 2016. godine u produkciji Zetskog doma, Andraš Urban je režirao ovu predstavu. Isti tekst je postavljen i u Narodnom pozorištu u Sarajevu u februaru 2017. godine u režiji Emira Kapetanovića.

U oktobru 2017. na Bijenalu crnogorskog teatra komad „Leptir“ dobija šest nagrada stručnog žirija od kojih Radunović dobija nagrade za najbolji dramski tekst i za autorsku muziku iz istoimene predstave.

Dramski tekst „Istraga“ je na konkursu CNP-a za najbolji dramski tekst 2014. godine, od strane stručnog žirija preporučen za postavljanje na scenu. Tri godine kasnije komad je postavljen u CNP-u, u režiji Stefana Sablića.

Dramski tekst  „Noć“ je na konkursu Europlays proglašen za jedan od tri najbolja teksta koji se bave tradicijom i sva tri su predviđena za postavljanje na scenušto se desilo u septembru 2017. godine.

Moderatorka Dragana Erjavšek željela je da sazna od Radunovića kakav je odnos dramskog pisca prema svim komadima kad se postave na pozornicu, i ljudima koji ih skraćuju i koriguju.

“Kad je u pitanju tekst, kao i bilo koja rečenica, uvijek vas neko interpretira i tumači šta ste htjeli da kažete. Čini mi se da je jezik često prepreka komunikaciji više nego što je nešto što olakšava, jer svi tumačimo iz nekih svojih pogleda na svijet. Kad je u pitanju dramska književnost, te moje drame nastale su iz određene ideje, dok su režiseri kad su ih režirali imali svoje”, objašnjava Radunović i dodaje da mu skraćivanje njegovog dramskog ne predstavlja problem.

“To je nešto što se radi jer suštinski na taj način se tekst čisti od viškova. Pisac nikad to ne može da uradi do kraja. Zato meni problem nije u skraćivanju, već u  dopisivanju scena. I kroz istoriju je bilo takvih primjera da ljudi uzmu i dopisuju nečiji tekst, što je nedopustivo. Šekspira su dopisivali, pa što ne bi i mene. Jedno je kad izbace određeni tekst, a drugo je kad umjeto vas dopišu jedan dio. Ta su mi iskustva bila poprilično neprijatna”, kazao je Radunović.

Smatra da je transformacija dramskog teksta za postavku u pozorištu nemonovna, pa je zbog toga dobro što se te drame štampaju.

“Čehov je bio očajan kad je gledao svoje komade koje je radio Stanislavski, a vjerujem da svi znate kakav je Stanislavski bio autoritet po pitanju glume, režije. On je govorio da je zbog Čehova morao da uspostavi novi vid pozorišta na scenu, a ovaj je bio užasnut. Imate primjere gdje je Beket takođe zabranjivao postavljanje svog teksta. Naime, trebao je da se postavi “Čekajući Godoa” gdje je režiser htio da ništa ne mijenja, ali da sve te likove igraju žene, pa je ovaj bio zblanut”, naveo je primjere Radunović.

Otkrio je da ga zanimaju teme vezane za filosofiju, religiju, smrt, vjeru, odnose prema životu, ali da mu je bliska tema i porodica.

Otkrio je kako je njegov tekst “Leptir” postavljen u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

“Jedna glumica, gostujući u Zetskom domu pročitala je tekst ‘Leptir’ i rekla ‘ja moram da igram ovu ženu’”, ispričao je on ističući da su u dramskim tekstovima žene uvijek bile krive za zlo koje su muškarci radili.

“U tim tekstovima stvari sam postavio na suprotan pol. Mislim da je simbioza u pitanju, jer ne može žena da nagovori muškarca na zlo. Imate primjere vladara, gdje uvijek kažu ‘nije on kriv, nego je žena svašta činjena’. Mislim da su žene oklevetane” objasnio je Radunović dodajući da mu je Marija iz Leptira među omiljenim likovima.

“Kad ste dramski pisac, volite sve svoje likove, pa čak i najveće negativce. Ukoliko mrzite bilo koga od svojih likova, učinjećete mu užasnu nepravdu. Nemoguće je pisati na način da mrzite neki lik, pišete tako da ga razumijete i opravdate. No, kroz tumačenja skloni smo uprošćavanju i upropaštavanju”, dodaje Radunović.

Promocija knjige “Drame-porodični ciklus”  bila je posljednja u okviru ovogodišnjeg književnog programa Barskog ljetopisa čiji je selektor Stefan Bošković.

Večeras će program Barskog ljetopisa biti nastavljen predstavom Đokonda koja će se od 21.30 igrati na Sceni u Starom Baru.

The post Drame- porodični ciklus predstavljena na Barskom ljetopisu first appeared on BARinfo.