Anica Đurović, vlasnica butika “I am”, jedna je od rijetkih koja je pristala na razgovor. Kako kaže, period od skoro dva mjeseca koji nisu radili zbog koronavirusa podnijeli su izuzetno teško.

“Način poslovanja je takav da se bazira na većim količinama zaliha, a kako je do širenja epidemije došlo u periodu koji je predviđen za rasprodaju zimske garderobe, a samim tim i prikupljanja sredstava za nabavku ljetnje, to je u potpunosti uništilo i promijenilo naš koncept poslovanja. Sada dolazimo do toga da u radnjama imamo ogromne zalihe zimske garderobe, koju ćemo, po svoj prilici, morati da prodajemo ispod nabavne vrijednosti, ne bi li na taj način obezbijedili sredstva za nastavak poslovanja”, objasnila je.

Na sreću, naišla je na razumijevanje vlasnika lokala, pa kiriju nije morala da plaća.

“Što se kirija tiče mogu reći da sam imala sreće da su vlasnici lokala kod kojih sam inače godinama zakupac i koji su u velikoj mjeri upoznati sa mojim načinom poslovanja, na vrijeme uvidjeli problem i poteškoće u kojima smo se našli. Izašli su mi u susret tako što sam u jednom od lokala bila oslobođena kirije od proglašenja epidemije pa do maja, za koji sam isto dobila određene povoljnosti. Za drugi lokal sam bila oslobođena aprilske kirije i takođe dobila povoljnosti prilikom plaćanja majske kirije”, navela je.

Iako je u ovom periodu bilo teško ostvarivo, Đurović ističe da joj je isplata plata i ličih dohodaka radnicima uvijek na prvom mjestu.

“I u ovoj situaciji izborila sam se da radnicama isplatim plate. Što se neke bliže budućnosti tiče, daću sve od sebe da ne dođe do toga da budem primorana bilo koga da otpustim, jer smo do sada svi funkcionisali kao jedna mala porodica i sigurna sam da ćemo svi dati sve od sebe da tako i ostane”, kazala je.

Vlasnica butika “I am” je, kao i većina njenih kolega, iskoristila subvencije koje je nudila Vlada Crne Gore.

“Uplate pomoći su dosta brzo izvršene, mada smatram da je, između ostalog, to i obaveza države da nas, kao poreske obaveznike, zaštiti i podrži naše poslovanje u kriznim i vanrednim situacijama”, smatra ona.

Đurović je u ovom poslu punih trideset godina, od 1989. godine i kaže da je prošla i preživjela dosta turbulentih perioda, ali da kriza u kojoj smo se zadesili najgora do sada. Ističe da je, kako vrijeme odmiče, situacija za manje biznise sve teža, konkurencija nelojalnija, a država jako malo toga čini da podstakne i podrži male biznise.

“Veliki trgovački lanci jednostavno ‘gutaju’ manje porodične biznise, što smatram da, pogotovo u ovako maloj državi, nije u redu. Poređenja radi, ja sam moj biznis započela još u vrijeme velike Jugoslavije, gdje su nam sva vrata svijeta bila otvorena i bilo je posla za sve, mada nas je bilo mnogo manje. Poslije tog lijepog perioda počinju sankcije i samim raspadom Jugoslavije bilo je znatno teže nabaviti robu, staju brodovi kojima smo išli za Italiju i okrećemo se manje atraktivnim tržištima, poput Turske i Bugarske, gdje se nerijetko dešavalo da na graničnim prelazima doživljavamo jako neprijatne situcije. I pored toga, roba se dobro prodavala, ljudi su imali novca i po pazaru se osjećalo kada su radnici određenih firmi, poput ‘Luke Bar’, ‘Primorke’ i ‘Rumijetrans’ primili platu ili su bile penzije. Preživjeli smo i hiperinflaciju u periodu od ‘92-‘94 , mijenjali cijene po nekoliko puta na dan, toliko da se dešavalo da u toku dana prodajna cijena bude niža od nabavne. Ali, u svom tom ludilu je bilo novca u opticaju pa se I to nekako lako prebrodilo. Nakon toga uslijedio je period bombardovanja koji je sa sobom donio otežanu nabavku robe, gdje je jedina veza sa Italijom tada bio brod ‘Alba’ koji je ukupno, koliko se sjećam, primao 16 putnika i samim tim je bilo jako teško doći do te karte. Ali opet, i taj period kratkotrajnih sankcija i skraćenog radnog vremena nije bio toliko loš za opstanak u biznisu, jer se prodavalo doslovce sve što se uvezlo. Po mom mišljenju, trenutna situacija u kojoj se nalazimo je najgora otkad sam u ovom poslu. Najgore je što je narod obesparen i usljed malih plata, a velikih izdataka za osnovne životne namirnice, ostaje sa strane jako malo ili ništa novca da bi ljudi obnovili garderobu i pratili modne trendove, iako smo u ovom regionu uvijek po tome bili poznati”, iskrena je Đurović.

Ona je kazala i to da je trenutno jako teško nabaviti robu, jer su fabrike bile zatvorene.

“Kontaktiranjem dobavljača došla sam do saznanja da su u manjoj mjeri otpočeli sa radom, pa se samim tim počinju otvarati i magacini koji nude nove ljetnje i proljećne kolekcije. Međutim, zbog nemogućnosti odlaska i odabira robe lično, bićemo primorani da robu biramo i poručujemo online, što ne preferiram, jer volim da znam šta kupujem”, objasnila je.

Iako je trenutna situacija teška, Đurović ističe da je tokom svih ovih godina poslovanja zadržala optimističan stav, pa se nada da će, iako sa kašnjenjem sezona poboljšati poslovanje.

“Sigurna sam da će početak same sezone biti znatno lošiji nego prethodnih godina, pogotovo za sezonske biznise, ali s obzirom da smo postali prva ‘Corona Free’ destinacija, mislim da nam to, uz dodatno otvaranje granica za pojedine zemlje, može biti od koristi, i da se sezona može popraviti i produžiti u drugoj polovini. Očekujem da će ova situacija podstaći državu da malo više počne da obraća pažnju na male privrednike, na način sto će pokušati da nas zaštiti, podstakne i omogući fer poslovanje, jer ipak tokom svih ovih godina mali porodični biznisi su ono što je, na neki način, održavalo dobar dio privrede Crne Gore, i sa druge strane, omogućilo zaposlenje velikom broju ljudi”, poručila je Đurović.

I vlasnica butika modnog veša “Intima” Ana Joličić je kazala da je period od 45 neradnih dana veoma dug i težak za ovu djelatnost.

“Osim toga što nismo imali prihode, ostala nam je sva zimska kolekcija koja je bila na popustu još od Nove godine, a samim tim, ostale su i velike zalihe sezonske robe. Za 8. mart sam dobila novu kolekciju za proljeće 2020. godine i ona je ostala zarobljena, a mora se platiti“, objasnila je.

I ona je naišla na razumijevanje vlasnika lokala kada je kirija u pitanju, pa je nije plaćala, a prema radnicima je izmirila sve račune.

“Uspjela sam da izmirim lične dohotke i isplatim plate, i to za mart iz sopstvenih sredstava, a broj radnika nisam smanjivala. Iskoristila sam i subvencije Vlade Crne Gore, to je proteklo u najboljem redu, bez ikakvih problema”, istakla je.

Joličić je u ovom poslu 17 godina i smatra da nije bilo težeg perioda od ovog.

“Vodim butik modnog italijanskog veša, prvi koji je u to vrijeme bio specijalizovan. Bilo je većih i manjih oscilacija u poslu, ali ovakve situacije, poput ove pandemije ne pamtim. Ovakvo nešto se nije desilo nikad”, istakla je.

Ni ne sluteći o krizi koju je prouzrokovala pandemija koronavirusa, Joličić je još 2019. poručila novu kolekciju za ljeto, što joj je sada izazvalo dodatne probleme.

“Ja se uvijek nadam najboljem, najbitnije je da smo izašli iz svega živi i zdravi, sa vrlo malim brojem oboljelih. Nažalost, za Barane se desio veoma bolan i težak slučaj, gubitak doktora Kljakića… Sve ostalo će moći da se izdrži. Najvažnije je da pokrijemo dugove, platimo robu i radnike, samo da opstanemo, jer mala preduzeća teško podnose ovakve situacije“, iskreno je kazala Joličić.

I vlasnik dječijeg butika „Petar Pan“ Milo Kalezić je kazao da je, gledano iz svih uglova, a najviše finansijskog, ovo bio veoma težak period, ali su izdržali.

“Kiriju nismo plaćali, što nam je mnogo značilo. Zakupodavac je imao razumijevanja, s obzirom da smo u njegovom objektu već 12 godina”, objasnio je.

Realizovali su subvencije Vlade, pa su, samim tim, i radnicima isplatili plate. Iako su u poslu već 12 godina, Kalezić ističe da je ovo najteža kriza koju su doživjeli.

On navodi i to da su robu poručili, dobili, ali ne i u cjelosti isplatili, mada se nada da će u tome uspjeti.

“Nadati se moramo, ali kako pridviđanja kažu, biće veoma teško. Sigurno je da mnogi neće opstati. Sezona će biti mnogo loša, kako god, preguraće se, ali postavlja se pitanje šta nakon nje!? Mislim da nas u periodu od oktobra, pa do naredne sezone očekuje mnogo izazova”, istakao je Kalezić.

Vlasnica butika “Puls” Veselinka Petrić kazala je da je bilo čudno ne raditi i da je taj period doživjela kao prinudni odmor.

Ona je kiriju za svoj butik plaćala, ali u smanjenom iznosu.

Kako ima samo jednu radnicu, uspjela je da joj da platu, a takođe je iskoristila Vladine subvencije. I Petrić, kao i ostali vlasnici butika, smatra da je ova kriza najteža.

Jedan dio robe je poručila, a za drugi, kaže, mora da pođe lično, što je, u ovoj situaciji, veliki problem.

“Ne nadam se uspješnoj sezoni. Samo se nadam da ćemo moći da opstanemo ove godine i da će se kasnije stanje popraviti”, zaključila je Petrić.

The post Kriza izazvana pandemijom teško pogodila male trgovine u Baru first appeared on BARinfo.