Stručni konsultant književne selekcije ovogodišnjeg„Barskog ljetopisa“ Milan Vujović kazao je da su ove godine željeli da o književnosti razgovaraju autori koji iza sebe imaju bogat stvaralački opus.

„Odlučili smo da o književnosti i knjigama razgovaraju pisci i intelektualci koji nisu ‘od jedne knjige’, i bukvalno i metaforički. Veliki (Borislav Mihajlović) Mihiz je govorio da je najveći grijeh književnosti grijeh dosade. Književni program ovogodišnjeg ’Barskog ljetopisa’ neće biti dosadan”, poručio je Vujović, najavljujući, kako je rekao, „dva istinska književna asa“.

Razgovor Halilovića i Tomića obuhvatio je širok spektar tema vezanih za književnost, novinarstvo, istoriju i društvo. Govorili su o tome kako stvarni događaji, dokumenti, porodične priče i književne reference postaju građa za romane, ali i o ulozi ljubavi kao pokretačke snage u književnom stvaranju. Dotakli su se i odgovornosti pisaca i novinara da svjedoče istini, opasnosti od zaborava istorijskih događaja, odnosu prema prošlosti i načinu na koji društva oblikuju kolektivno pamćenje. 

Hrvatski romanopisac, kolumnista, komediograf i filmski scenarista Ante Tomić nije krio zadovoljstvo prvim susretom sa Enesom Halilovićem, književnikom koji je osnovao književni pravac kvantumizam.

„Bilo mi je vrlo ugodno. Povremeno sam Enesova djela čitao na internetu, ali ne previše. Večeras sam upoznao njegovu erudiciju i humor i bilo je veoma veselo. Ne znam kakav je utisak imala publika, ali ja sam zaista uživao“, rekao je Tomić, naglasivši da ga posebno fascinirao način na koji Halilović pripovijeda.

„Dobar sam prijatelj sa Sinanom Gudževićem i primijetio sam da obojica imaju tu radost pripovijedanja koja dolazi iz tih planinskih krajeva. Rječiti su i na papiru i usmeno. To je poseban dar i veoma mi se dopada“, kazao je Tomić.

Govoreći o ljubavi kao neizostavnom motivu u književnosti, istakao je da nijedna njegova priča ne može bez ljubavne priče.

„Ja volim pisati ljubavne priče. Ako nema tog sastojka, priča mi nema smisla. Osim toga, shvatio sam da su žene najvjernija književna publika. Ako želite da knjiga pronađe put do čitaoca, najčešće će doći do žene. Važno je da joj pružite priču koja će je nasmijati, rastužiti ili utješiti“, istakao je Tomić, osvrnuvši se i na svoj prvi boravak u Baru i učešće na „Barskom ljetopisu“. 

„Prvi put sam ovdje. Nikada ranije nisam bio južnije od Budve i veoma mi je drago što sam došao. Nadam se da ovo neće biti moj posljednji dolazak. Posebno me obradovalo što je publika već upoznata sa mojim djelima. Vidim da ljudi ovdje imaju moje knjige i da su željeli da me upoznaju, a ja uvijek volim da vidim svoje čitaoce, što mi je učešće na ‘Ljetopisu’ i omogućilo“, poručio je Tomić.

Razgovor sa Tomićem je za Enesa Halilovića bio prilika da bolje upozna njegov književni postupak.

„Znao sam da je riječ o iskrenom čovjeku, ali mi je bilo veoma zanimljivo da iz prve ruke čujem kako gradi svoje romane i kako u pozadini gotovo svake priče postoji ljubavna linija. Posebno mi je bilo zanimljivo njegovo objašnjenje da uvijek postoji plan A i plan B u pisanju, kao i njegova snažna povezanost sa novinarstvom, koje doživljava gotovo kao životnu potrebu“, kazao je Halilović.

Govoreći o ljubavi kao pokretaču u umjetnosti, naglasio je da je ona univerzalna ljudska potreba.

„Ljubav je veliko gorivo za sve ljude. Ne daj Bože da ostanemo bez ljubavi. Sama potreba za umjetničkim stvaranjem često počinje željom da privučemo nečiju pažnju, da kažemo ’Obratite pažnju na mene, ja postojim’. U tom smislu, umjetnost i ljubav neraskidivo su povezane”, rekao je Halilović.

Govoreći o značaju „Barskog ljetopisa“, podsjetio da je riječ o manifestaciji sa tradicijom dugom skoro četiri decenije i velikim ugledom.

„Drago mi je što je moje ime već treći put upisano u istoriju ’Barskog ljetopisa’. Ovaj festival je mnogo cjenjeniji nego što, možda, sami Barani misle. Poznat je u regionu i šire i predstavlja jednu od najvažnijih kulturnih manifestacija”, smatra Halilović stavljajući poseban akcenat na atmosferu i publiku.

„Bar je prelijep grad, ali prije svega grad dobrih ljudi i dobrih domaćina. Ovdje imam mnogo prijatelja i uvijek se osjećam kao kod kuće. Publika je izvanredna, a upravo su ljudi najveće bogatstvo jednog festivala. Najvažnije je da postoje oni koji žele da slušaju, razgovaraju i dijele književnost sa autorima“, zaključio je Halilović.

The post Ante Tomić i Enes Halilović otvorili književni program Barskog ljetopisa first appeared on BARinfo.

Ante Tomić (Split, 1970) istaknuti je hrvatski književnik i novinar. Autor je kultnih i višestruko nagrađivanih romana poput „Što je muškarac bez brkova“ i „Ništa nas ne smije iznenaditi“, koji su doživjeli izuzetan uspjeh kako kod čitalaca, tako i kroz pozorišne i filmske adaptacije. Poznat po svom oštrom, duhovitom i pronicljivom stilu, Tomić je dobitnik brojnih novinarskih i književnih priznanja, a regionalnoj publici je prepoznatljiv i po britkim kolumnama u kojima secira društvenu i političku stvarnost naših prostora. Dobitnik je prestižne nagrade Kiklop za hit godine, kao i nagrade Hrvatskog novinarskog društva za najbolju reportažu i kolumnu. Njegov filmski rad takođe je visoko vrednovan, pa je kao koautor scenarija za film „Ustav Republike Hrvatske“ osvojio prestižnu Zlatnu arenu za scenario na Pulskom filmskom festivalu.

Enes Halilović (Novi Pazar, 1977) je renomirani pisac, pjesnik, dramski autor i novinar, čija su djela prevedena na više od trideset svjetskih jezika. Osnivač je uticajnih književnih časopisa „Sent“ i „Eckermann“, a njegove drame i romani, poput uspješnica „Ako dugo gledaš u ponor“ i „Zidovi“, uspješno su adaptirani za pozorišnu scenu i film. Halilović je redovni član Slovenske akademije nauka i umetnosti u Bugarskoj i važi za jednog od najautentičnijih i najnagrađivanijih glasova savremene balkanske književnosti.

The post Razgovor budućih prijatelja prvi književni program na 39. Barskom ljetopisu first appeared on BARinfo.

Zahvaljujući tome, prvo festivalsko veče bilo je i omaž epohi u kojoj su stvarana bezvremenska djela, koja žive i danas, nakon pola vijeka od njihovog nastanka. Da i savremeno doba produkuje vrijednu umjetnost, potvrdili su i ostali učesnici – sjajan pisac Enes Halilović (prošlogodišnji dobitnik festivalske nagrade “Kosarin vijenac”) slikar Goran Ćetković i Vladimir Vujović, ovogodišnji laureat, “Kosarinog vijenca” za roman“ Razgovori s Vješticom”, mladi pisac iz Bara, ovjenčan brojnim nagradama i priznanjima, ne samo za ovo književno djelo. Gošća iznenađenja bila je još jedno veliko ime iz svijeta umjetnosti prošlih vremena – dama jugoslovenskog glumišta i nekadašnja pjevačica kultnog sastava “Suncokret”, Gorica Popović.

Festival je otvorio diplomata, profesor i pisac, Miodrag Lekić Ćaki, koji je prijatelj i podržavalac festivala od samog početka, kada je na ideju Srđana Lekovića začet na ledini godinjskog sela i kada je malo ko vjerovao da će za samo nekoliko godina da izraste u prepoznatljiv umjetnički događaj, sa posebnim šarmom, na kulturnoj mapi Bara i Crne Gore.

“Crnogorska sela jesu lična karta istorije Crne Gore, one homerovske Crne Gore. Ako ovaj festival već ima svoju istoriju, ostaje misterija njegovog nastanka, trajanja i velikog uspjeha. Vjerovatno objašnjenje treba tražiti u ovom jedinstvenom susretu prirode i istorije. Ovdje nema mjesta za podjele – ovdje su svi ‘naši’. Zato odavde možemo da poručimo – ako su relativno lako razbili državu Jugoslaviju, neće im lako ići da razbiju jugoslovensku kulturu, odnosno neće u tome uspjeti. Ostalo je dosta toga zajedničkog, ali ostao je i neki prkos, da neće ‘baš sve pokriti snjegovi i šaš’. Bez sumnje, festival u ovom crmničkom selu, kao mjestu kulturnog dijaloga, književnih i likovnih susreta, muzičkih koncerata i naučnih predavanja, na najljepši način oživljava kulturu Crne Gore. Sa godinjskim zvjezdama i godinjskim zvjezdanim nebom, Crna Gora je dobila veće šanse za svoje potencijalne zvjezdane trenutke, od kojih smo danas prilično udaljeni, nadamo se privremeno. Duhovna obnova Crne Gore je suštinski imperativ našeg prostora”, kazao je, između ostalog, u nadahnutom govoru Miodrag Lekić.

Uvod u zvanično otvaranje festivala bila je izložba Gorana Ćetkovića, jednog od najznačajnijih savremenih umjetnika, višestruko nagrađivanog, sa do sada, čak pedeset i jednom samostalnom izložbom, koji je nedavno iskoračio i na evropsku i svjetsku umjetničku scenu. Postavku iz novog ciklusa umjetnika “Inventar neba”, koji je premijerno predstavljen na Godinjskom festivalu, otvorio je dr Milun Lutovac, teoretičar savremene umjetnosti, univerzitetski profesor, slikar, književnik, književni i likovni krtičar, čija je izložba nedavno otvorena na Luštici Bay, a upravo se vratio sa Zatonskog festivala gdje je na Likovnom salonu “Šapat Lima” osvojio nagradu “Polimski soko ‘26”. Dr Lutovac je prijatelj festivala od samog početka, a prošle godine na novoj uređenoj festivalskoj sceni, upravo njegovom postavkom slika otvorene su “Godinjske zvjezdane noći”.

“Svaki ciklus ovog vrsnog stvaraoca rađa novi sukob nevidljivih sila, ali i sukob umjetnika sa samim sobom i svijetom koji ga okružuje. Likovna kritika je saglasna u jednom – Goran Ćetković je jedan od najautentičnijih ekspresionista savremenog crnogorskog slikarstva”, kazao je dr Lutovac.

Festival “Godinjske zvjezdane noći” prošle godine ustanovio je festivalsku nagradu “Kosarin vijenac” – još jedna simbolika duboko ukorijenjena u tradiciji Bara i Crne Gore – Kosara, žena dukljanskog kneza Jovana Vladimira, čija istorijska uloga, ličnost i djelo, ali i uloga njegove supruge Kosare, kao i njihova romansirana ljubav, traju i snažno odjekuju na ovim prostorima i nakon hiljadu godina.

Kosarin vijenac prošle godine pripao je jednom od najznačajnijih savremenih književnika i pjesnika iz Srbije, Enesu Haliloviću za roman “ Bekos”, a nakon toga uslijedila su i druga priznanja – “Beogradski pobednik”, “Živojin Pavlović” i druga. U svakom slučaju, radi se o veoma zapaženom romanu i na regionalnoj književnoj sceni. Halilović je autor više zbirki poezije, pripovjedaka, romana i drama. Enesovo djelo je borba za istinu, pravdu i smisao u vremenu sve veće otuđenosti i vrijednosno iskrivljene stvarnosti. Tome i takvom, drugačijem svijetu teže i Godinjske zvjezdane noći.

Dublje slojeve romana “Bekos”, u razgovoru sa autorom, publici je otkrio prof. dr Radoje Femić, koji je prošle godine bio član festivalskog žirija za dodjelu nagrade “Kosarin vijenac”. Roman “Bekos”, kazao je prof Femić je raskošni plod postmodernističke književne epohe. Enes Halilović je pojasnio da je riječ ‘bekos’ egipatskog porijekla i da u prevodu znači hleb, koji je, kako je naveo, važan u životu čovjeka.

“Moj roman je potreba čovjeka da kaže nešto o sebi. Svi moji romani su na neki način povezani, sadrže meni zanimljive priče, nadam se i drugima, sa istorijskim, mitskim i dokumentovanim sekvencama, u koje je inkorporirana i poezija”, kazao je Halilović, koji je istakao da mu je drago što je prvi dobitnik Kosarinog vijenca i da je veoma srećan što ga je sudbina dovela u Godinje.

“Bio sam na mnogim svjetskim festivalima, u prestižnim prostorima kulture, ali mi je srce ovdje, u Godinju. Ovdje, u kući mog prijatelja, dr Nevena Lekovića, i u Godinju uopšte, osjećam se kao kod kuće”, kazao je Halilović i poručio organizatorima da čuvaju i grade i dalje festival. Prof .dr Radoje Femić, takođe , je kazao da je privilegovan što učestvuje na festivalu i što svjedoči njegovom uzrastanju. Posebno se zahvalio umjetničkom direktoru i uredniku književnog programa, Mirku Rakočeviću, na čiju inicijativu je ustanovljena nagrada “Kosarin vijenac”, koja je, kako je istakao ‘ književni, istorijski i geografski amalgam”.

U nastavku programa, stihovi, muzika i lijepa pisana riječ, prožimali su se na naljepši način na Godinjskom festivalu kroz predstavljanje prve knjige poezije legendarnog muzičara jugoslovenske muzičke scene – Dada Topića , koji je povodom 60 godina karijere izdao knjigu, simbolično sa 60 pjesama u njoj, naslovljena po njegovom velikom, kultnom hitu, “Za koji život treba da se rodim”, jedan od najvećih klasika jugoslovenske rok scene. Topić ga je izvodio sa svojim tadašnjim bendom “Time” još daleke 1972.godine. U knjizi su se našle mnoge pjesme koje je Dado Topić pisao tokom višedecenijske karijere, mnoge pamtimo kao njegove bezvremenske rok hitove, ali tu su i njegovi najintimniji poetski zapisi koji do sada nisu objavljeni. Promocija knjige doživjela je premijeru upravo na Godinjskom festivalu.

“Nadam se da će ovaj festival i svi vi koji dolazite ovdje, dati jedan novi motiv i jednu novu snagu da kultura i umjetnost na ovim prostorima budu ono što nas spaja, čime se ponosimo, što je vjekovima bilo i što treba i da ostane”, poručio je poznati muzičar Dado Topić, koji je uprkos tome što je napisao brojne pjesme, više puta kazao da nije pjesnik. Ipak, izrecitovao je davno napisanu pjesmu “Hej, Jugosloveni”, sa posebnom emocijom i suzama na kraju.

O potrebi zajedništva govori i roman Srđana Marjanovića, naslovljen upravo “Zajedno” – njegova četvrta knjiga, koja priča o ljudima, emocijama, potrebi da ostanemo bliski jedni s drugima,baš kao u Srđanovom pjesmama, koje su, kao i Dadove obilježile jednu epohu. O knjigama su sa autorima razgovarali Ilija Jovanović, urednik izdanja, koji je decenijama menadžer, prijatelj i kolega Dada Topića, i književnik i umjetnički direktor festivala Godinjske zvjezdane noći Mirko Rakočević. Bila je to svojevrsna reminscencija i omaž jednom drugom vremenu, bivšoj Jugoslaviji, rokenrolu , uz poseban ugođaj pod zvjezdanim godinjskim noćima sa bezvremenskim hitovima dva jedinstvena stvaraoca.

Marjanović je ispričao i utiske o svom prvom gostovanju u Zagrebu, nakon raspada Jugoslavije i svih nemilih događaja, kao i uprkos svemu, potrebi rušenja predrasuda i nužnosti dobrote i zajedništva.

Već snažno probuđene emocije kod publike, kulminirale su kada su Dado i Srđan otpjevali neke od svojih najvećih hitova – “Da li znaš da te volim”, “Makedonija”, “Bajka o ljubavi”, “Nije ti se htelo”, “ Mi smo jedno drugom uvek govorili vi”… Marjanović je najprije otpjevao pjesmu ženi koju je, kako je kazao, mnogo volio pedeset godina – preminuloj supruzi “Bože moj”. Upečatljiv utisak ostavilo je i izvođenje pjesme Srđana Marjanovića “Zajedno”, koju je snimio u duetu sa poznatim muzičarom i producentom Branom Likićem, a za publiku u Godinju otpjevali su je zajedno Srđan i Dado.

I ove godine na Festivalu je dodijeljena nagrada “Kosarin vijenac”. Članovi žirija – prošlogodišnji dobitnik – Enes Halilović, dr Olga Vojičić Komatina i književnik , umjetnički direktor Festivala Mirko Rakočević odlučili su da ona pripadne mladom barskom piscu Vladimiru Vujoviću za roman “Razgovori s Vješticom”. Uručila mu je dramska umjetnica Gorica Popović.

Nagrađeni pisac biće gost narednog Godinjskog festivala.

Prvu noć festivala odličnom svirkom zaokružio je najpopularniji barski rok bend “AkademiA”.

Festival su ove godine podržali: Opština Bar, preduzeće Komunalne djelatnosti, Vodovod i kanalizacija Bar, Služba zaštite i spašavanja, Kulturni centar Bar, TO Bar, Sekretarijat za kulturu opštine Bar, Ministarstvo ekologije, Sekretarijat za kulturu opštine PG, Regionalni Vodovod, Pošta Crne Gore, Luka Bar, Nacionalni parkovi, Elektroprivreda CG, VG Fiskal Bar, kompanija “Carević”, “Winers and co”, Media Pro – Studio Petović, dr Zejnilović, Emir Osmani, Gradska TV Podgorica, Grafički studio “ Krug” ,Vlatko Tomašević, Vlado Radonjić, Radovan Pobor, Darko i Luka Pajović, Marko Kosović, Branko Đurišić, Drago Perazić, Ognjen Đurišić, Veko Velović, Bratstvo Lekovića, Radio Bar, Radio D, Radio D Plus . Od samog početka uz festival su i javne ličnosti, istaknuti poslenici u kulturi i medijima – novinar, pisac i publicista Milan Vujović, mr Mladen Zagarčanin i prof dr Milun Lutovac.

Organizatori koji su bezrezervno posvetili sebe osnivanju Godinjskih zvjezdanih noći i njegovom rastu su predsjednik Organizacionog odbora Neven Leković, i članovi – Srđan Leković, Dragan Leković i Nenad Raičević, uz književnika Mirka Rakočevića , koji je umjetnički direktor Festivala.

Nažalost, jedan od velikih podržavalaca Godinjskih zvjezdanih noći, Mijo Leković je nedavno preminuo, ali njegova porodica je i ovoga puta bila uz festival. Organizatori su im se posebno zahvalili, a Miju Lekoviću, istakli su, pripada, takođe, veliko hvala i trajno sjećanje.

Večeras, na drugoj festivalskoj noći u književnom programu publika će moći da čuje poznate pisce Dragana Jovanovića Danilova, Jasenku Lalović i Radomira Uljarevića, a u muzičkom dijelu Bilju Krstić i Bistrik orkestar.

Veče će započeti stručnim predavanjem o biodiverzitetu Skadarskog jezera.

The post VIDEO: Otvorene pete, jubilarne Godinjske zvjezdane noći first appeared on BARinfo.

Halilović, jedan od najboljih književnika regiona, godinama istražuje različite istorijske događaje, tražeći u njima nešto lirsko i uspijeva u tome da događaje iz prošlosti transponuje u umjetnost, poeziju ili prozu, pružajući tim svjedočanstvima umjetničku vrijednost. Upravo jedan takav motiv pojavljuje se, između ostalog, i u zbirci „Sekvoja“.

„Ova je zbirka“, prema riječima moderatorke Dragane Erjavšek, „takva da je u njoj svaka pjesma dovoljna za početak jedne filozofske rasprave, posebno o smrti, životu, umjetnicima koji su izgubili dio dostojanstva i još više onima koji su izgubili dio sopstvene duše u svojim stvaralačkim činovima. Ona je na neki način sjetnik ali i podsjetnik da ako nastavimo ovako kako smo krenuli nećemo daleko stići – gubimo zdravlje, razum, ljude, planetu, bezosjećajni su počeli da nadvladavaju a  ’ni drvo staro 300 godina nije ništa više od skupa čačkalica ’“.

Ovu zbirku mnogi smatraju najboljim djelom novopazarskog književnika.

„Ne znam da li je najbolja od sedam koliko ih ima, a prvu sam napisao kao sedamnaestogodišnjak. Teško je uvijek ići uzlaznom putanjom. Drago mi je što različiti kritičari i pisci imaju različita mišljenja o mojoj najboljoj knjizi, te svako u mojoj svojevrsnoj samoposluzi, među tri romana, tri knjige pripovjedaka, tri drame i sedam zbirki poezija bira različite proizvode. Praktikujem da se vraćam svojim knjigama, radio sam drugo, izmijenjeno izdanje knjige  ’Srednje slovo’, kao i  ’Bludni parip’. Dotjeraću i neke pripovjetke, imam pravo da ih malo  ’zategnem’ jer autor dok je živ ima pravo da se bavi svojim rukopisom. Na prozi radim dugo,  ’Roman o vodi’ sam, recimo sređivao osam puta, dok sam na romanu  ’Ljudi bez grobova’ radio 28 godina“, otkriva Halilović i objašnjava  kako je došao na ideju da zbirku naslovi „Sekvoja“.

„Radi se o drvetu koje može da živi nekoliko hiljada godina, te je usko povezano sa trajanjem, a fascinantno je i što ona iz godine u godinu sve brže raste. Još jedan od razloga koji me je opredijelio za ovaj naziv je što je to bila i šifra Interneta mog oca, a u password-ima se veoma često kriju najdublje tajne. Svako književno pitanje je i očinsko pitanje. To znamo iz istorije književnosti, cijela književnost je potraga za ocem, sjetimo se Edipa, Hamleta… Svaki veliki pisac imao je problem u tom smislu – otac koji napušta porodicu, otac koji umire, prejak otac, nasilan, previše popustljiv otac, uz to mnogi pisci nisu znali ko su im očevi. U srži umjetnosti je pitanje očeva, o tome govori i moj roman  ’Ljudi bez grobova’“, kazao je pjesnik i pripovjedač Enes Halilović dodajući da se sekvoja, inače, spominje samo u prvoj pjesmi  ’Egzistencija’, a ima ih 59 na različite teme.

„To su konstrukcije u kojima se prva pjesma gleda sa posljednjom, druga sa pretposljednjom i tako dalje… Ja sam pjesnik kompozicije jer želim da obezbijedim konstrukcijsku nit između djelova svog talenta. Moje su pjesme različite, od heksimetra i rime do slobodnog stiha, brzog ritma, a svaka tema traži konstrukciju. Svaki trag koji ostavimo velika je blagodet, privilegija je ako imamo šta da kažemo“ istakao je Halilović, po profesiji ekonomista koji smatra da je i ekonomija tema poezije kroz viđenje društvenih odnosa. Njegova knjiga „Zidovi“ govori o logici i matematici, a „Bangladeš“ o istoriji civilizacije. „Imam malo ljubavnih pjesama ali su dobre i mislim da se o osjećanju koje pripada svima ne može napisati nešto svježe. Upravo zato se pjesnici trude da pišu na teme o kojima se nije pisalo“.

U mnogim pjesmama lajtmotiv je strah, a Halilović objašnjava da se kroz njegov bogat život nakupilo raznih problema ali i strahova. „Ti strahovi su moji, to sam ja“, kazao je i pročitao pjesmu  „Sirena hitne pomoći“ u kojoj opisuje neke svoje strahove.

„Jednu od dvanaest cjelina u romanu  ’Bangladeš’ posvetio sam zemljoradnji,  ’Ako dugo gledaš u ponor’ je, primarno, roman o devedesetim godinama, dok su  ’Ljudi bez grobova’ roman o mladom čovjeku koji se odmetnuo zbog djevojke. Moje pripreme za literaturu su gdje nešto sipati, u koji kalup – dramu, priču, roman ili pjesmu“, pojašnjava Halilović izražavajući  zadovoljstvo što na njegove romane niko nije ostao ravnodušan. Srećan je, kaže, što je napisao priče koje je dugo nosio u sebi. Moguće je da ih je negdje čuo i pamtio što nije bilo teško jer čovjek kad priča govori najekonomičnijim, lako razumljivim jezikom.

Na kraju se osvrnuo na Bar, grad koji voli i u koji rado dolazi, podsjetivši da na sajtu RTS-a postoji „Mala zabavna istorija Bara“ koja je njegovo djelo, a gdje, između ostalog, spominje prijateljstvo sa „izuzetnim čovjekom, divnim pjesnikom“ pokojnim Miroslavom Jovanovićem Timotijevim.

„Sekvoja“, koja je djelimično pisana u naselju Dobra Voda, nedavno mu je, uz „Kočićevo pero“, donijela i „Veliku nagradu Ivo Andrić“. Očekuje se i u Rusiji, dok su romani „Ljudi bez grobova“ i „Ako dugo gledaš u ponor“ objavljeni u Italiji i „čeka se reakcija tamošnje publike“.

„Dobro je što gradite tradiciju „Barskog ljetopisa“ jer ako biste vi prestali, ko bi drugi došao da umjesto vas to radi? Čuvajte Ljetopis!“, poručio je Halilović barskoj publici na kraju interesantne i dinamične večeri.

The post Sekvoja Enesa Halilovića predstavljena barskoj publici first appeared on BARinfo.