RB/BI: Premijer Spajić najavio je „Euro model“, prema kojem bi minimalne neto zarade od naredne godine iznosile 1.000 eura za zaposlene sa osnovnim i nižim obrazovanjem, 1.250 eura za zaposlene sa srednjim i 1.400 eura za zaposlene sa visokim obrazovanjem. Šta je, iz ugla ekonomske nauke, suština ovog modela i na kojim pretpostavkama bi morao da počiva da bi bio održiv?

Pejović: Ekonomska teorija kaže da, kada minimalna zarada koju propisuje država pređe nivo ravnotežne zarade – one zarade za koju su poslodavci spremni da angažuju radnu snagu, a radnici da rade, možemo očekivati rast nezaposlenosti. Država može da određuje veće zarade u javnom sektoru, ali uz rizik povećanja budžetskih troškova, deficita i javnog duga. Takva politika može stvoriti i disbalanse na tržištu rada, jer će zaposlenje u javnom sektoru postati atraktivnije od rada u privatnom. Ne smijemo zaboraviti da se javni sektor u značajnoj mjeri finansira prihodima koje stvara i uplaćuje privatni sektor. Bruto domaći proizvod najvećim dijelom nastaje kroz privredne aktivnosti, a država se finansira oporezivanjem tog proizvoda. Zato postoji rizik da, uprkos namjeri da se poveća životni standard, dođe do smanjenja ponude novih radnih mjesta i rasta nezaposlenosti. Potrebno je voditi računa o tome da se rast zarada zasniva na realnim ekonomskim mogućnostima, a ne samo na administrativnim odlukama.

RB/BI: Upozorili ste da bi naglo povećanje minimalnih zarada moglo imati suprotan efekat od onoga koji Vlada očekuje. Kako povećanje primanja, umjesto većeg blagostanja, može dovesti do smanjenja broja radnih mjesta?

Pejović: Kod malih preduzeća povećavaju se troškovi rada, što može dovesti u pitanje njihovu rentabilnost. Zamislimo poslodavca koji zaposlenom isplaćuje 800 eura, a prema novom modelu trebalo bi da tu zaradu poveća na 1.400 eura. To je gotovo dvostruko povećanje. Ako poslodavac ne može da finansira takav trošak, može biti prinuđen da smanji broj zaposlenih. Tada se postavlja pitanje da li je bolje imati veći broj radnih mjesta sa nešto nižim zaradama, ili manji broj radnih mjesta sa višim zaradama. Naravno da bih i ja želio veću platu, ali ako bi povećanje primanja značilo da rizikujem gubitak radnog mjesta, radije bih zadržao posao i manju zaradu nego ostao bez zaposlenja. Vjerujem da veliki broj građana razmišlja na sličan način. Zalažem se za rast zarada, ali smatram da je racionalniji put postepeno povećavanje obračunske vrijednosti koeficijenta, kroz dogovor sindikata i poslodavaca, u skladu sa rastom produktivnosti i privrede.

RB/BI: Koji bi konkretni pokazatelji mogli da pokažu da je Vladina politika opravdana, odnosno da su upozorenja ekonomista i privrednika osnovana?

Pejović: Ako Vlada želi da poveća životni standard građana, to je dobra namjera koju treba pozdraviti. Međutim, poslodavci upozoravaju da bi radikalno povećanje zarada moglo ugroziti održivost njihovih preduzeća. Očigledno je da se mora pronaći kompromis, a možda i primijeniti drugačiji skup mjera ekonomske politike. Smatram da Crna Gora treba snažnije da podrži preduzetnike. U svakom društvu postoje ljudi sa izraženim preduzetničkim sposobnostima, kao što postoje ljudi talentovani za sport, muziku ili slikarstvo. To ne moraju nužno biti ljudi sa fakultetskim diplomama. Često je riječ o ljudima sa nižim formalnim obrazovanjem koji imaju dobru poslovnu ideju i sposobnost da pokrenu posao. Ako imaju kvalitetne biznis-planove, takvim ljudima treba omogućiti bespovratnu podršku, pa i grantove do 100.000 eura za pokretanje ili proširenje proizvodnje. Potrebno je podržati i poljoprivrednu proizvodnju, naročito tamo gdje postoji potencijal za veći obim i bolju produktivnost. Veća domaća proizvodnja može povećati ponudu proizvoda i ublažiti pritisak na cijene. U Crnoj Gori su cijene hrane značajno doprinijele inflaciji. Zbog toga smatram da treba više pažnje posvetiti proizvodnji i preduzetništvu, umjesto da se sve oslanja na administrativno povećavanje zarada.

RB/BI: Prema podacima koji su dospjeli u javnost, prosječne nominalne zarade u Crnoj Gori porasle su između 2020. i 2025. godine za oko 93 odsto, dok je nominalna produktivnost, mjerena odnosom BDP-a i broja zaposlenih, porasla oko 56 odsto. Šta govori taj raskorak?

Pejović: Vlada je nakon promjene vlasti 2020. godine uradila jednu dobru stvar: unaprijedila je naplatu javnih prihoda, čime su povećani budžetski prihodi. To je omogućilo sprovođenje određenih mjera, uključujući povećanje penzija, minimalnih zarada i primanja u javnom sektoru. Istovremeno su nam išle naruku i neke okolnosti u međunarodnom okruženju. Nakon početka rusko-ukrajinskog sukoba, dio ljudi iz tih područja došao je u Crnu Goru, pokrenuo ili preselio poslovne aktivnosti i povećao potrošnju. To je uticalo na ekonomsku aktivnost i prihode. Međutim, rasli su i javni dug i inflacija, koja je umanjila stvarni efekat povećanja zarada. Ne smijemo upasti u takozvanu monetarnu iluziju, odnosno vjerovati da je naš standard porastao onoliko koliko pokazuju nominalne zarade. Važno je koliko za taj novac možemo da kupimo, posebno kada je riječ o hrani, energentima i drugim osnovnim troškovima. Ne možemo neograničeno nastaviti rast zarada ako ne raste produktivnost. Bojim se da dolazimo do granice do koje je moguće ići administrativnim mjerama. Potrebno je da model ekonomskog rasta postepeno preusmjerimo sa potrošnje na proizvodnju. Posebno me zabrinjava stanje penzijskog sistema. Fond PIO je u prethodnom periodu imao značajan deficit, koji je kasnije smanjen zahvaljujući rastu zaposlenosti i boljoj naplati doprinosa. Smatram da je trebalo očuvati stabilne prilive doprinosa i stvarati uslove da Fond ima dovoljno sredstava za buduće obaveze. Kada se sistem previše oslanja na budžetske prihode, postaje osjetljiviji na eventualne krize. Crna Gora je mala i otvorena ekonomija i mora voditi računa o dugoročnoj održivosti javnih finansija, uključujući redovnu isplatu penzija. Penzioneri su, takođe, u prethodnim godinama osjetili posljedice inflacije, jer povećanja primanja nijesu uvijek pratila rast troškova života.

RB/BI: U analizi koja se priprema u Privrednoj komori, ukazuje se da bi minimalne zarade po „Euro modelu“ mogle biti veće nego u pojedinim članicama Evropske unije sa znatno razvijenijim ekonomijama. Koliko je opravdano porediti nominalne zarade između država bez uzimanja u obzir produktivnosti, troškova života i ukupne ekonomske snage?

Pejović: Prilikom poređenja zarada trebalo bi, prije svega, upoređivati njihovu kupovnu moć. Međutim, ko putuje po zapadnoj Evropi može primijetiti da cijene u Crnoj Gori nijesu mnogo niže nego u pojedinim evropskim državama. To je posebno vidljivo u marketima, gdje osnovni proizvodi ponekad mogu biti skuplji nego u zemljama koje imaju snažniju domaću proizvodnju. Takve zemlje imaju razvijeniju poljoprivredu i prehrambenu industriju, pa dio proizvoda mogu da obezbijede po nižim cijenama. Prema tome, poređenje minimalnih zarada ima smisla, ali se ne smije svesti samo na nominalni iznos. Potrebno je uzeti u obzir i produktivnost, strukturu privrede, cijene i ekonomsku snagu države. Ipak, ako se projekcije ostvare, minimalne zarade u Crnoj Gori mogle bi biti više nego u velikom broju članica EU, što otvara pitanje da li je takav nivo održiv bez odgovarajućeg rasta produktivnosti.

RB/BI: Koliki je rizik da dio povećanja zarada na kraju plate sami građani kroz više cijene?

Pejović: Mislim da taj rizik postoji. Očekujem da bi Vlada, imajući u vidu političke okolnosti, mogla krenuti u realizaciju najavljenog modela. Međutim, postavlja se pitanje šta će se dogoditi ako nakon toga počnu da rastu budžetski deficit i nezaposlenost, a nezadovoljstvo građana postane izraženije. Realno je očekivati i određeni rast cijena. Crna Gora je uvozno orijentisana ekonomija, a domaća poljoprivredna proizvodnja nije dovoljno razvijena da bi zadovoljila potrebe tržišta. Kada rastu troškovi poslovanja i primanja, dio tog pritiska može se prenijeti na cijene proizvoda i usluga. Zbog toga postoji mogućnost novog inflatornog talasa, mada je teško unaprijed procijeniti njegov intenzitet. Važno je da se prije sprovođenja tako velikih promjena pažljivo procijene posljedice po privredu i građane.

RB/BI: Vlada je obrazložila „Euro model“ potrebom da se poveća životni standard i smanji odlazak radne snage u inostranstvo, gdje su zarade veće. Da li su više plate dovoljne da zadrže ljude u Crnoj Gori?

Pejović: Smatram da značajan broj građana, posebno mladih i ljudi srednje dobi, odlazi i zbog toga što ne vidi dovoljno prostora da napreduje na osnovu znanja, rada i ličnog integriteta. Umorni su, rekao bih, od partitokratije, nepotizma i političkog populizma. Ako želimo da mladi ostanu, moramo im omogućiti da se profesionalno ostvaruju, da napreduju i da imaju povjerenje da će njihov trud biti prepoznat. Nije dovoljno povećati platu ako čovjek nema perspektivu, ako ne može da dođe do stana ili ako vjeruje da je za napredovanje važnija partijska pripadnost nego znanje. Očekujem da bi ulazak Crne Gore u Evropsku uniju mogao donijeti novi migracioni talas, jer bi se otvorile dodatne mogućnosti za rad u drugim državama. Već je tokom prethodne decenije, prema procjenama koje se navode u javnosti, Crnu Goru napustilo između 70.000 i 80.000 ljudi. To je veoma veliki broj za državu naše veličine. Takva kretanja mijenjaju i demografsku strukturu zemlje. Ako želimo da ih ublažimo, potrebno je smanjiti partitokratiju i nepotizam, jačati institucije i stvoriti uslove da ljudi mogu da grade karijeru na osnovu svojih sposobnosti.

RB/BI: Koliko je u tom kontekstu važno razmišljati ne samo o visini minimalne zarade, već i o dostupnosti zaposlenja, naročito za mlade, početnike na tržištu rada i ljude sa nižim kvalifikacijama?

Pejović: Posao nije samo izvor prihoda i sredstvo egzistencije. On je i način da čovjek ostvari svoje sposobnosti i pronađe mjesto u društvu. Ako je zaposlenje dostupnije i ako ljudi imaju više mogućnosti da se profesionalno razvijaju, biće više onih koji će svoju budućnost vidjeti u Crnoj Gori. Zato treba razvijati programe podrške zapošljavanju, preduzetništvu i pokretanju novih poslova. Političke partije ne smiju biti korporacije za zapošljavanje, već institucije koje stvaraju uslove da ljudi mogu da se ostvaruju na osnovu znanja i rada. Postoji i problem dostupnosti stanovanja. Cijene nekretnina u Crnoj Gori dostigle su nivoe koji su mnogim mladim ljudima teško dostižni. Neki odlaze u inostranstvo sa namjerom da rade nekoliko godina, zarade novac i kupe stan, ali kada tamo steknu kapital i uspostave život, odluče da ostanu. Moramo se zapitati i šta se događa na tržištu nekretnina, kako se formiraju cijene i da li postoji prostor za nelegalne tokove novca ili aktivnosti koje narušavaju tržišnu konkurenciju. Ne tvrdim da je svaka skupa nekretnina rezultat takvih aktivnosti, ali smatram da je to pitanje koje zaslužuje ozbiljnu pažnju. Kao društvo moramo stvoriti više mogućnosti za produktivno zapošljavanje i proizvodnju, umjesto da mladi ljudi budu primorani da odlaze kako bi ostvarili osnovne životne ciljeve.

RB/BI: Pomenuli ste domaću proizvodnju. Nedavno ste naveli i primjer nara iz Turske koji ste kupili u marketu u barskom Polju, očekujući da je domaći proizvod. Zašto vam je taj primjer toliko značajan?

Pejović: Taj primjer me je posebno pogodio jer sam odrastao u Baru i sjećam se vremena kada je ovaj kraj imao snažniju proizvodnju određenih poljoprivrednih proizvoda. Kupio sam nekoliko narova, vjerujući da su proizvedeni u Baru, a onda sam kod kuće vidio da su iz Turske. To je za mene bila simbolična slika promjena kroz koje je prošla naša privreda. Barska ‘Primorka’ je sedamdesetih godina prošlog vijeka proizvodila sok od nara, koji je dobijao međunarodna priznanja za kvalitet. Danas se u barskom Polju prodaje uvozni nar. Ne mislim da je uvoz sam po sebi problem. Problem je kada uvozimo proizvode koje bismo, uz dobru organizaciju, znanje i podršku, mogli proizvoditi i sami. To znači da nijesmo dovoljno iskoristili poljoprivredne potencijale i da nijesmo stvorili uslove da domaći proizvođači budu konkurentni. Potrebna nam je politika koja će podržati ljude spremne da rade, ulažu i proizvode. Tako bismo stvarali nova radna mjesta, povećavali ponudu i smanjivali zavisnost od uvoza.

RB/BI: Privrednici su u prvim reakcijama predlagali postepeno povećavanje minimalnih zarada, uz ocjenu da bi privreda mogla podnijeti rast od oko 100 eura. Da li bi fazna primjena bila ekonomski racionalnija od naglog povećanja i koje bi pokazatelje Vlada morala pratiti?

Pejović: U finansijama i javnim politikama ne bi trebalo donositi radikalne odluke bez pažljive procjene posljedica. Kada su promjene nagle, i njihove posljedice mogu biti velike. Zato smatram da promjene u finansijskom sistemu treba sprovoditi postepeno, kako bismo vidjeli kako sistem reaguje i u kom pravcu se kreće tržište. Trebalo je više razgovarati sa sindikatima i poslodavcima i pokušati da se dođe do dogovora o postepenom povećavanju minimalnih zarada. Ako poslodavci procjenjuju da mogu da podnesu povećanje od 100 eura, onda bi i takvo povećanje predstavljalo napredak. Prije svake naredne faze trebalo bi pratiti produktivnost, inflaciju, zaposlenost, poslovne rezultate preduzeća i kretanje budžetskih prihoda. Važno je utvrditi da li privreda može da podnese dodatne troškove, a da ne dođe do smanjenja broja radnih mjesta ili prebacivanja troškova na potrošače.

RB/BI: Kada bi Vlada od vas zatražila da predložite održiv alternativni model rasta zarada i životnog standarda, šta biste preporučili? Kako pomiriti potrebu građana za većim primanjima sa očuvanjem radnih mjesta, konkurentnošću privrede i stabilnošću javnih finansija?

Pejović: Nema čarobnog štapića. Moramo, prije svega, razumjeti kako je nastala današnja struktura crnogorske privrede. Tokom devedesetih godina veliki broj preduzeća nestao je zbog sankcija, lošeg upravljanja i načina na koji je država preuzimala i vodila socijalistička preduzeća. Nakon toga je kapitalizam u Crnoj Gori dobrim dijelom građen kroz monopolističke i oligopolističke strukture. Dio kapitala stečenog u sivoj ekonomiji i švercu kasnije je ulagao u privredu. Smatram da takva struktura tržišta ograničava konkurenciju i otežava poslovanje ljudima koji žele pošteno da rade i razvijaju svoje ideje. Kada nema dovoljno konkurencije, kompanije imaju veću mogućnost da utiču na cijene, što je jedan od faktora koji može doprinijeti tome da pojedini proizvodi kod nas budu skuplji nego u razvijenijim evropskim državama. Zato je potrebno otvoriti prostor za nove preduzetnike. Svako ko ima dobru poslovnu ideju trebalo bi da ima mogućnost da dođe do povoljnih sredstava, savjetodavne podrške i pomoći u razvoju posla. Banke su u dugom periodu imale visoke kamatne stope, što je otežavalo pokretanje i razvoj malih preduzeća. Sjećam se razgovora sa majstorom koji se doselio u Podgoricu sa sjevera Crne Gore. Ispričao mi je da bi u svom kraju mogao da pokrene farmu sa dvadesetak krava, ali da nije imao novac za takvu investiciju. To je dobar primjer koliko ljudi mogu imati ideja i volje za rad, a da nemaju pristup kapitalu. Slovenija je još prije nekoliko decenija razvijala regionalne biznis-centre i mehanizme kreditne podrške. Crnoj Gori su potrebni slični instrumenti koji bi ljudima pomogli da pokrenu poslove, posebno u manje razvijenim sredinama. Pored podrške domaćoj proizvodnji, neophodne su i kvalitetne strane direktne investicije. Crna Gora je u prethodnim decenijama realizovala velike projekte, ali se postavlja pitanje gdje su novi proizvodni kapaciteti i investicije koje bi otvarale veći broj održivih radnih mjesta. Jedna od mogućnosti mogla bi biti saradnja sa članicama NATO-a i Evropske unije na otvaranju pogona za proizvodnju određene opreme, uključujući i opremu za odbrambenu industriju, ukoliko za to postoje ekonomski, bezbjednosni i tržišni uslovi. Takvi projekti mogli bi donijeti nova radna mjesta i razviti dio industrije. Međutim, moramo se zapitati i da li smo izgubili dio radne snage sa potrebnim praktičnim i proizvodnim vještinama, pa bi čak i za pogone sa stotinu zaposlenih morali da uvozimo radnike iz okruženja. To je još jedan razlog zbog kojeg treba ulagati u obrazovanje, stručno osposobljavanje i razvoj domaće radne snage. Moj predlog je da kombinujemo podršku domaćim preduzetnicima, snažniju proizvodnju, povoljnije finansiranje i kvalitetne strane investicije. Tako bismo mogli stvarati održiviji ekonomski rast, koji bi omogućio veće zarade bez ugrožavanja radnih mjesta i javnih finansija.

The post Dr Zarija Pejović: Rast zarada mora pratiti rast produktivnosti, a ne administrativne odluke first appeared on BARinfo.

Prema njenim riječima, cilj kompanije je da željeznički saobraćaj ostane ekonomičan, pouzdan i dostupan vid prevoza za sve građane i turiste, bez izlaganja putnika dodatnim finansijskim opterećenjima.

„Želimo jasnu poruku građanima – uvođenje Euro modela neće uticati na cijenu voznih karata, koje ostaju na dosadašnjem nivou, dok sve dosadašnje povlastice ostaju na snazi. Naša obaveza je pružanje pristupačne i kvalitetne usluge, pa uprkos rastućim troškovima poslovanja i održavanja, ostajemo dosljedni tome da željeznički prevoz bude najpovoljniji izbor za putnike“, istakla je Lukšić.

Ona je naglasila da, pored očuvanja pristupačnih cijena i povlastica za putnike, uvođenje Euro modela dodatno unapređuje status zaposlenih u kompaniji.

Takođe je dodala da ŽPCG nastavlja intenzivne aktivnosti na unapređenju redovnosti polazaka, održavanju voznih sredstava i podizanju nivoa bezbjednosti i udobnosti tokom putovanja.

The post Lukšić: Cijene željezničkih karata ostaju nepromijenjene, Euro model neće uticati na poskupljenje first appeared on BARinfo.

Tim riječima sagovornici “Vijesti” odgovaraju na pitanje šta bi opozicija trebalo da ponudi biračima na parlamentarnim izborima naredne godine, a da bude jednako primamljivo ili primamljivije kao veliko povećanje zarada.

Saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici Mladen Grgić, kazao je da problem Spajićevog modela nije povećanje zarada koje bi zaustavile odliv građana, već to što ne postoji nikakav set reformi kojim bi one bile održive, a da se ne naruše privreda, javne finansije i ekonomska stabilnost.

“On uporno gradi kuću od krova. Ne samo to, već minimalna zarada – koja je instrument zaštite najranjivijih grupa radnika prije svega, ovdje je instrumentalizovana kao sredstvo postavljanja praga opštih zarada koje ne odgovaraju stvarnom stanju ekonomije”, rekao je on “Vijestima”.

Upitan šta bi opozicija trebalo da uradi da bi bila konkurentna “Euro modelu”, Grgić je odgovorio da bi se u šali moglo reći, neka ponude duplo.

“Iza toga ne bi stajala ništa smislenija analiza ili teorija, samo veći ulog. Ali, ozbiljno govoreći, svako nuđenje istog ili većeg samo bi dalo kredibilitet politici najprostijeg ekonomskog populizma”.

Grgić je kazao da bi odgovorna politika prema građanima ponudila dvije komponente: povećanje standarda koje neće pojesti inflacija i reforme koje će ga učiniti održivim.

“Građanima (nadam se) nije važan samo broj na računu, već koliko mu ostane kad plati stan, hranu, kredit, ljekove i obrazovanje djece. A interes je svih da se država razvija, ne samo da raste na potrošnji i inflaciji”.

Grgić je konstatovao da ko god ne želi da ide putem Spajićeve politike, mora ponuditi nešto razumno, ali i dovoljno konkretno: jasan hodogram povećanja zarada (čak i kvantitativno predstavljen) s jasnim setom reformi – sudstva, administracije i državnih preduzeća, podršku malim firmama, investicije i stvarnu politiku dostupnog stanovanja – bilo kroz bečki model, bilo kroz gradnju na komunalno opremljenom državnom zemljištu.

“… Nešto što može početi odmah, i nešto što je održivo, a takvih modela ima. Vlada je planirala da potroši 40 miliona kroz šemu u kojoj će kvadrat stana plaćati skuplje od tržišne, mimo svih analiza i propisa. Zašto neko ne ponudi da će s tih 40 miliona da otkupi stanove po tržišnim cijenama ili sagradi na komunalno opremljenim lokacijama i pod jasnim pravilima ponudi prvo najranjivijim, onda drugim grupama? To je jednostavna i konkretna politika nasuprot naizgled koruptivne i neracionalne šeme”.

Grgić zato kao moguće rješenje vidi veći standard, ali bez obmane, dostupne stanove, ali bez predizbornih maketa i efikasnu državu, ali bez partijskog zapošljavanja.

“Niko ne može pobijediti Spajića tako što će postati još jedan ‘spajić’ – ili može, ali onda je potpuno svejedno”, poručio je sagovornik.

Podsjetio je da opozicija nosi svoje breme prošlosti i da svaki narativ zavisi upravo od toga koliko blijedi prošlost. Prema njegovim riječima, ono što je za opoziciju pozitivno, a za društvo loše, jeste da nema negativne prakse koja nije nastavljena.

“Korupcije je ništa manje, partijsko zapošljavanje norma, nekompetentnost sveprisutna… a model razvoja identičan, samo manje efikasan”.

Upitan da li smatra da je Spajić “Euro modelom” pobijedio u predizbornoj trci prije nego što je ona i počela, Mladen Grgić je odgovorio odrično.

“Niti će se glasati samo o ekonomiji, iako je očigledno Spajićeva namjera da ‘Euro modelom’ utiša druge teme. Čini mi se da je i sam svjestan da je izgubio dobar dio političkog kredita. Česte ‘nemoguće’ najave urušile su mu kredibilitet, iako se sklanjao od javnosti i nastojao da se pojavljuje samo s pozitivnim temama”.

Grgić je konstatovao da se Spajić rijetko bavio svakodnevnim premijerskim poslom, dok su projekti koje je lično promovisao, Velika plaža, koncesija aerodroma, “državni Glovo”, trase auto-puteva, ostali bez obećanih rezultata.

Prema njegovim riječima, premijer zato sad mijenja redosljed – prvo daje, pa traži glasove, računajući da će početni rast primanja i potrošnje politički naplatiti prije nego što ostale posljedice postanu vidljive.

“Ali povećanje će dobiti i oni koji za njega neće glasati. Uspjeh te transakcije zato nije izvjestan, dok troškove i rizike preuzimaju država i privreda. Upravo zato bi trebalo ozbiljnije razgovarati i o takozvanom uspjehu ‘Evrope sad 2’. Vlast ga danas brani tvrdnjom da država nije bankrotirala. Ali bankrot uglavnom nije ni bio suština upozorenja, niti je njegovo izbjegavanje bilo obećani cilj. Obećavani su investicioni talas, najbolji ambijent za poslovanje i novi razvojni zamah. Gdje je to?”, upitao je Grgić.

On je konstatovao da je došlo do rasta nominalnih zarada, ali uz nedovoljna izdvajanja za zdravstvo i kapitalne projekte, dok je inflacija povećavala nominalne poreske prihode i peglala budžetske rupe, istovremeno nagrizajući kupovnu moć.

“Nismo bankrotirali, ali smo izgubili vrijeme i suzili prostor za dugoročni razvoj. Ono što je interesantno jeste da su države u okruženju imale slične rezultate bez tako radikalne intervencije u finansiranje Fonda PIO. Za tri godine nismo vidjeli reformu koja bi suštinski promijenila način na koji ekonomija funkcioniše, ni u državnim preduzećima ni u administraciji”.

Grgić je podsjetio i da umjesto obećanog raskida sa starim praksama, javnost gleda partijsko zapošljavanje i sve otvorenije korišćenje javnih resursa za partijske i privatne interese, dodajući da država pokazuje nemoć da se suoči s tajkunima povezanim s djelovima vlasti.

“… I o tome će se glasati. Investicija, osim u stanove, gotovo da nema. Sve se dešava stihijski. Ciljevi reformi ‘Evropa sad’ nisu ostvareni, a novo dizanje uloga do krajnjih granica vidim kao priznanje tog neuspjeha”.

Govoreći o “Euro modelu”, Mladen Grgić je rekao da bi trebalo razumjeti i kako Spajić vidi politiku. Ocijenio je da premijer državu, baš kao i sopstvenu ulogu u njoj, ne doživljava mnogo drugačije od firme, projekta s kripto valutama ili fonda koji se bavi špekulativnim kupovinama.

“Građani su kupci/investitori, a politika proizvod koji im treba prodati. Poruka je banalizovana do krajnjih granica, na nivou naslova ‘self-help’ knjiga: zašto biste bili siromašni kad možete biti bogati? Zato će država propisati da budete bogati”.

Ocijenio je da Spajić zanemaruju sve ekonomske i tržišne mehanizme, te da se stvar svodi na jedan propis – banalnost.

Prema njegovim riječima, negativni efekti djeluju toliko očigledno da dio javnosti pomisli da ne mogu biti stvarni.

“Jer, valjda, niko to ne bi radio da ne zna šta radi. Mora postojati analiza! Ali u politici koju živimo, a koja se rađa na onome što je okrnjeni liberalni poredak baziran na tehnokratiji, i kod nas i drugdje, politika može da se vodi praznovjerjem, obmanom, emocijom… Ako ste dodatno hazarder i ne osjećate minimum odgovornosti za svoje odluke – vi ste težak protivnik”.

The post Grgić: Ko god ne želi da ide putem Spajićeve politike, mora ponuditi nešto razumno first appeared on BARinfo.

Predsjednici opština koji su danas imali sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem oko primjene programa “Euromodel”, iskazali su zabrinutost da će njegova primjena imati negativne posljedice po opštinske budžete, posebno na sjeveru Crne Gore.

Za “Vijesti” je ovo kazao predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević.

“Ovo je bio prvi u nizu sastanaka koji će predsjednici opština imati sa premijerom u narednom periodu sa ciljem dodatnog upoznavanja sa setom reformskih zakona kroz euro model. Na današnjem sastanku smo istakli zabrinutost da će primjena euro modela imati negativne posljedice po budžete lokalnih samouprava, posebno na sjeveru Crne Gore”, kazao je Raičević.

Prema njegovim riječima, primorske opštine će nastojati da pronađu alternativni način kojim će se nadokanditi već sada izvjesno uvećanje naknada za lične dohotke, dok su predstavnici centralnog i sjevernog regiona tražili od premijera da se uvede klauzula kompenzatornih mjera koji će se nadoknaditi sredstva ako primjenom euro modela bude značajno manji prihod od budžeta ovih lokalnih samouprava.

“Ja sam lično istakao da set zakonskih rješenja u sistemu lokalne samouprave u dovoljno mjeri ne prepoznaku ekspertsko-rukovodni kadar koji neće u dovoljnoj mjeri osjњtiri benefite predloženog euro modela. Zatražio sam od premijera mogućnost donošenja posebno zakonskog rješenja koji im bi se definisale zarade u sistemu lokalne samouprave. Premijer je rekao da se treba razmisliti u tom pravcu jer taj kadar neće u dovoljnoj mjeri osjetiti benefite euro modela”, objasnio je Raičević.

Što se tiče finansijskog uticaja na Opštinu Bar, prema njegovim riječima, prve projekcije govore da će iznos za bruto zarade u Baru morati da budu uvećane za 25 odsto ili preko milion i sto hiljada na godišnjem nivou, samo za zaposlene u opštini Bar.

“Ti uticaji na zarade u opštinskim preduzećima u kojima je opština osnicač trebaju dodatno da budu analizirane i u koliko se analize potvrde da privredni subjekti nisu u mogućnosti da u dovoljnoj mjeri obezbijedi isplatu zarada po euro modelu dio tog tereta će dodatno pasti na budžet opštine Bar. U ovom trenuku nisu nam ponuđene adekvatne garancije. Ono što je premijer potvrdio je da će obaviti dodatne razgovore i konsultacije sa predsjednicima opština sa ciljem dodatno objašnjenja i pronalska rješenja u kojima se uvode kompenzatorne mjere”, kazao je Raičević.

Kako je dodao, generalna poruku od premijera koji smo prihvatili je način približavanja Crne Gore evropskim standardima, a potencijalno je i rješenje za smanjenje odliva stanovništva posebno nakon ulaska u EU što su svi predsjednici opština u načelu prihvatili.

The post Raičević: Premijeru smo kazali da će Euromodel imati negativne posljedice na opštinske budžete, posebno na sjeveru first appeared on BARinfo.

Na upravo održanoj sjednici Vlade usvojen je set zakona koji će omogućiti primjenu novog modela obračuna zarada od januara 2027. godine.

Izjavu premijera prenosimo integralno.

***

Poštovane građanke i građani,

U savremenom svijetu države se ne dijele na velike i male, već na one koje se prilagođavaju aktuelnom momentu ubrzano planirajući budućnost i one koje su konstantno opterećene problemima iz prošlosti.

Crna Gora je dugo bila u lavirintu feudalne ekonomije niskih zarada, kao i balkanskog nacionalizma i ratova- sistema u kojem se rad nije isplatio i nije se ni podsticao. Obeshrabreni, mladi su odlazili u talasima.

Nakon dugo godina krenuli smo da mijenjamo taj model sprovodivši niz uspješnih reformi, pokazujući da ekonomija može da bude tema broj 1 u crnogorskoj politici. Takođe, shvatili smo da su najbitniji resurs naše države – naši ljudi. Pojedine zemlje su olako shvatale gubitak tog resursa ulazeći u EU, gorko se kajući kasnije kada su pojedine izgubile preko 20% svog stanovništva. Nećemo dozvoliti da se takav egzodus desi nama i da zasjeni sav benefit EU integracija.

Juče smo u Parlamentu usvojili set zakonskih izmjena kojima ispunjavamo sva završna mjerila iz IBAR procesa: za samo dvije godine, od nule do praktično sto odsto, završavajući tehnički dio posla pristupanja EU. Ubrzane ekonomske reforme i jačanje vladavine prava daju prve rezultate i snažan ekonomski rast u drugom kvartalu. Uzimajući u obzir informacije da je Evropska komisija našoj zemlji dosad odobrila oslobađanje ukupno 89,3 miliona eura iz Plana rasta, da bilježimo sjajnu sezonu sa turistima iz čitavog svijeta, kao i da je najavljena ekspanzija reputabilnih domaćih i stranih kompanija imamo dodatne razloge za optimizam.

I dok u Briselu ubrzano zatvaramo poglavlja, u Crnoj Gori otvaramo nova. Ona koja donose evropski standard i evropske ekonomske benefite, čak i prije formalnog ulaska u Evropsku uniju.

Sa velikim zadovoljstvom obavještavam javnost da su se stekli uslovi da se od početka naredne godine, zarade u Crnoj Gori obračunavaju prema obavezujućim kriterijumima vladinog programa EURO MODEL. Ovaj inovativni program garantuje da će minimalna neto zarada radnika koji ima osnovno obrazovanje i niže iznositi 1000 EUR, oni koji imaju srednje obrazovanje primaće najmanje 1250 EUR, dok će zaposleni sa visokim obrazovanjem mjesečno dobijati minimalnu neto platu od čak 1400 EUR.

Istovremeno, dolazi do značajnog rasta zarada koje su iznad minimalne, od svakog eura koji poslodavac izdvoji za vas – zadržaćete 92 centa u slučaju velikih primanja, pa sve do 97 centi za najniže zarade. Konkretno: poslodavac koji danas za neto zaradu od 1600 eura izdvoji 1980 eura, od januara sa istim izdvajanjem radnik prima 1870 eura. Kako? Vlada će ići korak dalje u smanjenju poreskog opterećenja na rad – omogućavajući i poslodavcima da izađu iz reforme kao pobjednici. Zadržaće zadovoljne radnike, uz prosperitet jedinstvenog trzišta EU i pristupa EU fondovima.

Na sve ovo, dodatno povećanje će se desiti i kada socijalni partneri prihvate zahtjev Vlade da se povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta jednako primjeni na javni i privatni sektor. U tom slučaju data neto zarada bi prešla čak 2000 eura.

Na ovaj način, plate rastu svima – i u privatnom i u javnom sektoru, i onima sa minimalnim, i onima sa prosječnim i višim zaradama. Prema obračunima programa, više od 250 hiljada zaposlenih bilo bi obuhvaćeno povećanjem, a procentualno najviše onima koji su najugroženiji.

Posebno želim da naglasim da brinemo i o onima koji su ovu državu gradili decenijama. Penzije će se od 2027. usklađivati četiri puta godišnje, kako bi u potpunosti pratile rast zarada – aprilske prosječne penzije najzad će porasti preko 600 eura, a minimalna penzija će značajno preći cifru od 500 eura. I da budem sasvim jasan ovo važi za sve penzionere. A već u decembru ove godine, ne čekajući 2027, svaki penzioner dobija dodatnih 100 eura za zimu.

I odmah da odgovorim na pitanje: ko i kako sve to plaća?

Reforma je pažljivo isplanirana i u potpunosti pokrivena rastom potrošnje i zapošljavanja, suzbijanjem sive ekonomije, očekivanim povratkom dijaspore, rashodnom disciplinom, kao i aktivnim poreskim mjerama koje ne tangiraju standard siromašnih i srednje klase. Dodatni prihod države predstavljaće i efikasnije oduzimanje protivpravno stečene imovine kroz zakonske mehanizme borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. U periodu pred nama sa posebnom pažnjom tretiraćemo porez na prazne tercijarne nekretnine tj, one kuće i stanove koje vlasnici drže zatvorenim, dok mladi koji žele da formiraju porodice i započnu novi život nemaju gdje da žive ili plaćaju nerealno visoke kirije. Da se o svemu pažljivo vodilo računa svjedoči i projekcija deficita koja pokazuje da ćemo kroz tranzitnu 2027. godinu proći sa oko 4-5%, da bi već u 2028. Deficit bio oko 3%, što zadovoljava Mastriške kriterijume onda kad je to najbitnije.

Znamo koji izazovi predstoje: uvezena inflacija pretežno zbog ratova u Ukrajini i na Bliskom Istoku, rast cijena energenata i hrane, te i dalje nepredvidiva geopolitička situacija. Upravo zato je Euro model neophodna reforma jer subvencije i prodajne akcije imaju kratak rok, a otporna struktura zarada i poreza ostaje trajni odbrambeni mehanizam.  Euro model je prije svega moderni ekonomski program i odgovor na pozive socijalnih partnera i zaposlenih, ali i nadpolitička inicijativa koja mora biti vezivno tkivo svih struktura koje žele dobro Crnoj Gori.

Sve analize pokazuju da će u našoj zemlji, na ovaj način za vrlo kratko vrijeme, prosječna neto zarada porasti sa sadašnjih oko 1.000 na preko 1.400 eura – što je više nego u Grčkoj, Bugarskoj, Rumuniji i Mađarskoj, a u našem regionu zdravu konkurenciju imamo samo u Hrvatskoj sa kojom ćemo ubrzo i formalno biti u evropskom društvu najboljih.

I na kraju jedna poruka, za one koje će najava ove reforme zateći u Minhenu, Beču, Dablinu, Cirihu ili Čikagu, više ne morate birati između porodice i pristojnog života. Vratite se.

Crna Gora vas čeka. Vrijeme je za život po EURO MODELU!

The post Spajić najavio Euro Model: Od januara novi rast zarada, minimalne od 1000 do 1400 eura first appeared on BARinfo.