RB/BI: Sa zadovoljstvom želim dobrodošlicu našoj dragoj gošći Anji Milić, talentovanoj učenici prvog razreda gimnazije „Niko Rolović“. Anja je sada učenica Gimnazije, a nekada je dolazila u Radio Bar da snima emisiju „Školsko zvonce“, kao učenica osnovne škole „Blažo Jokov Orlandić“. Kakav je sada tvoj osjećaj kada dođeš u Radio posle toliko vremena. Vjerujem da si još tada „razbila“ tremu što se tiče mikrofona i snimanja.

Milić: Prije svega, čast mi je da sam opet na sličnom mjestu, kažem sličnom, s obzirom da se „Školsko zvonce“ snimalo u pomoćnom studiju. Ali, svakako da to je bilo divno iskustvo i, baš kao što ste rekli, razbila se tad trema.

RB/BI: NVO “EKOM”, kao nacionalni operater programa “Mladi eko-reporteri”, odredila je devet radova za međunarodni konkurs “YOUNG REPORTERS FOR THE ENVIRONMENT 2023”, koji će tokom maja biti poslati na žiriranje u Kopenhagen. Ti si osvojila drugo mjesto na državnom takmičenju i bićeš jedan od predstavnika naše zemlje u kategoriji 15-18 godina. Reci nam nešto više o filmu sa kojim si konkurisala?

Milić: Riječ je o filmu „Masline u plamenu“. Odnosno, za Kopenhagen prevedena verzija „The Olive Tree in flame“. U pitanju je film koji se bavi temom u požaru stradalih maslinjaka na teritoriji naše opštine. Znamo da maslina predstavlja jedan simbol vječnosti Bara, da je Stara maslina na Mirovici jedna od najstarijih u svijetu. Kad već imamo mogućnost da zaštitimo maslinjake, mislim da i te kako to treba da uradimo, a upravo o tome se i radi u ovom filmu.

RB/BI: Podsjetmo da je u požaru 2017. godine izgorjelo više od 300 stabala maslina, potom 2021. u Mrkojevićima skoro 750 stabala maslina. Ti i Matija Fatić, koji je učestvovao u realizaciji filma, pošli ste tamo zajedno sa mentorkom profesoricom mr Ja drankom Tršić. Kakav je osjećaj bio kada ste vidjeli ta mjesta, gdje je bukvalno zgarište maslina?

Milić: Baš tako. Vjerujte mi, zgranuti smo bili kada smo gledali svo to prostranstvo, gdje je bukvalno sve uništeno. Na snimanju je bio Matija Fatić koji nam je izuzetno pomogao. Imamo snimke sa dronom i sa nama je išla profesorica Jadranka Tršić. Ima jedan dio snimka gdje možete da vidite ozelenjenu površinu sa svim maslinama a na drugoj strani je opožarana površina, pa uporedite. Mislim da nas je taj prizor podstakao da još predanije radimo na ovom filmu i da je to problem o kom se mora pričati, zaista.

RB/BI: Pomenuli smo profesoricu mr Jadranku Tršić. Koliko vam je značila njena podrška u izradi ovog filma i oko scenarija uopšte?

Milić: Prof. Jadranka je sjajan mentor i bez nje ovaj film ne bi ispao ovakav kakav jeste i sigurna sam ne bi bio nagrađen. Dala nam je mnogo prostora da možemo da iskažemo svoje mišljenja i da predložimo način kako da spriječimo požare. Savjetovala nas je, davala nam je vrlo značajne informacije uz pomoć kojih smo naravno i stvorili ovaj film. Veoma smo zahvalni na tome.

RB/BI: Meni je bila zanimljiva i ilustracija u filmu, gdje vi na crtežu pokazujete što bi moglo da se uradi kako bi se spriječio požar. Kako ste obradili taj dio?

Milić: Ideja za to je došla spontano, s obzirom da inače volim da crtam (pohađam školu slikanja u Umjetničkom ateljeu „Dalijas“ koji vode Dalibor i Jasmina Ćetković). Došla sam naideju da spojim dvije moje ljubavi, ekologiju i umjetnost. Prije svega, postavljanjem buradi sa vodom na obodima maslinjaka, uštedilo bi se na vremenu ukoliko izbije požar. Jer, da ne bi vi trčali da zovete vatrogase dok oni stignu, ovako vam je bukvalno voda na dohvat ruke. Možete da spriječite rasplamsavanje požara ili da ga smanjite. Takođe, jedan od načina je i povezivanje kamerama sa detektorima požara. Tako bi se spriječilo izbijanje požara ili u krajnjem uočio bi se pojedinac koji ga je izazvao i koji bi bio kasnije uhvaćen.

RB/BI: Koliko su, po tvom mišljenju, ljudi nemarni prema prirodi?

Milić: Vrlo. I to dokazuju podaci svakodnevno. Zaista mislim da bi trebalo da podignemo svijest o ekologiji, jer mislim da dosta nas nema izgrađenu tu svijest. I da zapravo ne znamo koliko štetu požari predstavljaju i koliko će tek predstavljati. Jer, klimatske promjene su usko povezane sa ovom temom. Tek kasnije ćemo vidjeti kakve će zapravo biti posljedice.

RB/BI: Povodom „Dana planete Zemlje“ nedavno smo pratili ekološku akciju na obali. Bilo je dosta mladih i moje pitanje je bilo koliko su danas danas mladi generalno zainteresovani za ekologiju i zaštitu životne sredine. Da čujemo i tvoje mišljenje.

Milić: Vrlo slabo. Od dosta ljudi ćete čuti da to nije svojstveno nama mladima, da smo prilično nemarni za to. Ali upravo mislim da je ova akcija i konkurs „Mladi eko-reporteri“ način da ih zainteresujemo da podignu svijest o ekologiji. Na ovom takmičenju osim mene učestvovalo je i nagrađeno još takmičara iz Bara, gimnazijalaca kojima je mentorka bila prof. mr Jadranka Tršić, kao i učenika Srednje stručne škole pod mentorstvom prof. Tanje Kragulj i prof. Milice Nikočević. U kategoriji “Ekološki članci”, drugo mjesto je za rad “Dva lica primorskog mjesta” osvojila Sofija Roknić (Gimnazija “Niko Rolović”), dok je treće mjesto pripalo članku “Voda ili šljunak” Jovana Joksimovića i Nikolete Stanković (Srednja stručna škola). U istoj kategoriji pohvaljen je članak “Crno zlato Crne Gore” Teodore Despotović i Andrije Drobnjaka (Gimnazija “Niko Rolović”). U kategoriji “video radovi”, uzrast 14-19 godina, drugo mjesto pripalo je meni za rad “Masline u plamenu”, a treće Jovanu Lekiću za “Kako je brdo nestalo”. U kategoriji “ekološke foto priče” drugo mjesto su osvojili Anja Šljivić i Strahinja Striković (Gimnazija ”Niko Rolović”) za rad “Plastika putuje svijetom”. Oni su takođe posvetili svoje vrijeme i uložili veliki trud.

RB/BI: A konkurencija jeste bila jaka. Da podsjetimo da je na konkurs stiglo preko 270 radova iz 12 srednjih i 18 osnovnih škola. U pripremi radova učestvovalo je oko 290 učenika i 36 profesora mentora. Odobranih 97 radova je početkom aprila vrednovao 13 člani nacionalni žiri i odabrao najbolje u 12 tematskih kategorija. Barska gimnazija „Niko Rolović“ je imala najviše visokih plasmana od prvog do trećeg mjesta, uz pohvale, čak pet. Kakve su tvoje očekivanja što se tiče Kopenhagena? Da li si se informisala o konkurenciji na tom takmičenju?

Milić: Imala sam čast da je prošle godine moj rad „Golo brdo“ bio poslat na međunarodno takmičenju u Kopenhagenu. I bio je među pet najboljih. Konkurencija, makar kakva je prošle godine bila, je zaista vrlo jaka. S obzirom da radove šalju mladi ljudi iz različitih dijelova svijeta. Bilo je učesnika i iz Kine, iz Indije takođe…

RB/BI: To je zaista veliki uspjeh.

Milić: Zaista jeste. I stvarno sam počastovana što se među tom gomilom radova moj „Golo brdo“ istakao. I tako da se nadam tome i za ovu godinu. Očekivanja su skromna.

RB/BI: Kada uporediš ta dva filma „Golo brdo“ i „Masline u plamenu“, kojim si zadovoljnija?

Milić: Svaki rad je karakterističan za sebe. „Golo brdo“, koje sam radila pod, da kažemo, mentorskom palicom profesorice Jelena Bajraktarović iz OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ bio je na svoj način poseban i vrlo sam zadovoljna tim radom. Opet, ovo je druga tema. Ali svakako da sam zadovoljna sa oba filma.

RB/BI: Želimo ti puno uspjeha i sa ovim radom na takmičenju u Kopenhagenu. A ja bih ovom prilikom željela da pomenem i još neke tvoje aktivnosti, s obzirom da si svestrana. Rekla si, umjetnost si spojila sa ekologijom, konkretno u ovom filmu. Vidjele smo se i na izložbi „Talenti grada Bara“ umjetničkog ateljea „Dalijas“. Tada smo pričale o tome koliko ti znači zapravo da budeš dio te priče, jer se pronalaziš u tom umjetničkom miljeu, ne samo što se tiče slikarstva, već i fotografija je tvoja ljubav. Na izložbi si bila i učesnik i oficijelni fotograf događaja. Kakvo je to bilo iskustvo za tebe?

Milić: Sve te aktivnosti u kojima učestvujem predstavljaju za mene nova iskustva. Kako u slikarstvu, ekologiji, fotografiji pa i plesu sa druge strane – uvijek naučim nešto novo, i zbog toga su mi vrlo značajne. Što se izložbe tiče, Dado Ćetković je htio da budem oficijelni fotograf, pošto je cijela ta izložba bila tematski namiljena mladima. Mislim da je to sjajna prilika bila za sve da se prikažu u najboljem mogućem svjetlu. Dado i Jasmina su mi pružili veliku čast i šansu, da se tu i ja tu dokažem na polju fotografije. Nadam se da sam opravdala njihovo očekivanje. A sudeći po komentarima publike taj događaj je ostavio sjajne utiske.

RB/BI: Da pomenemo da se baviš i plesom. Dugo si bila član Plesnog kluba „Habanera“, sad si malo prešla na folkor. Igraš u FA „Rumija“…koliko te ta aktivnost ispunjava?

Milić: Tako je. Ples je sjajan. Ja sam neko ko obožava muziku i zaista se vodim time da kroz sve što radim uvijek bude prožeta muzika. Bilo je sjajno u plesnom klubu „Habanera“ kod Ljiljane i Dejana Nikolića, kada sam trenirala latino plesove. A sad folklor jeste s druge strane, ali vjerujte, i ta energija je nešto što pokreće. U FA „Rumija“ je fenomenalna atmosfera i koreograf i rukovodilac Dražan Kaljević je stvarno divan.

RB/BI: Da podsjetimo slušaoce i čitaoce da si talentovana i za literalno stvaralaštvo, još u osnovnoj školi napisala si roman „Avanture porodice Mimić“. Pisali smo na Bar Infu o tome. Dakle, ima te na svim poljima. Da li sad već imaš neku viziju nastavka posle srednje škole, šta ćeš da upišeš ili još uvijek razmišljaš?

Milić: Pa još uvijek dosta razmišljam o tome. S obzirom da sam tek prvi razred, ima vremena za konačnu odluku. Nekad je problem kad ne znate šta ćete, kad nemate interesovanja, a nekad je i ovo problem kad je previše interesovanja pa ne znate šta da izaberete. Svakako, mislim da će se i to iskristalisati na kraju.

RB/BI: Koliko ima mogućnosti za mlade u našem gradu da iskažu svoja interesovanja i koja bi bila poruka tvojim vršnjacima?

Milić: Što se tiče mogućnosti, moglo bi da ih bude više, iskreno, ali ima ih. Uvijek možete da se pronađete i što se tiče umjetnosti ali i sporta i drugih aktivnosti. Ja zaista mislim da Bar ima potencijala da bude pravi reprezent grada mladih. A mladima bih, prije svega, poručila da budu svoji što više mogu. Jer, to je nešto što nas čini zaista jedinstvenim, što nas tjera da preživljavamo u ovom vremenu kakvo je danas. Eto, sve nas je šokirala vijest o događaju u školi u centru Beograda. Mislim da bi roditelji trebalo više da razgovaraju sa svojim djecom ali i da djeca sama spoznaju koji su njihovi kvaliteti i interesovanja, da se usmjere da kreativno i korisno iskoriste svoje slobodno vrijeme i prepoznaju prave vrijednosti.

The post Anja Milić predstavlja Crnu Goru u Kopenhagenu first appeared on BARinfo.