Među antiknim slikama, škrinjama i artefaktima obrađenim dekupažom, uz zvuke gitare i pjesmu, odvijala se sasvim neobična promocija za koju nije bilo plakata, niti pozivnica, i koju je novinar Radomir Petrić nazvao “Sedamnaest u osamnaest“, aludirajući na 17 gostiju i vrijeme početka programa.

Domaćica nesvakidašnjeg okupljanja, galeristkinja i nekada novinarka Jovanka Ljubenko Matunović, istakla je da njeguje specifičan odnos sa autorom.

„Mi jesmo kolege, ali nismo generacija, i ne postoji ništa u čemu se nas dvoje slažemo. I zbog toga ga neobično volim. Ne razumijem njegove naslove, ni njegov način pisanja, ali to je valjda generacijski jaz, osjećam jedino da je to urbano i avangardno i da u svakoj ovoj knjizi živi onaj neobični Bar, alternativni“, rekla je.

Objasnila je da se u galeriji nalaze stvari koje pokušava da spasi od zaborava i propadanja, a prisjetila se davnašnjeg neočekivanog poklona – u vrijeme kada je rušen hotel “Agava”, željela je da otkupi crveni kamen kojim je građen, ali nije imala dovoljno novca. I kad se pomirila sa tim da joj se želja neće ispuniti i da neće sačuvati nikakvo materijalno sjećanje na hotel, dobila je neobičan poklon – veliki komad kamena iz zida, kojeg i danas čuva. Milović ga je, potencirala je, donio na dar sasvim slučajno, ne znajući za njenu želju.

Književno veče je, navela je Ljubenko-Matunović, ujedno bila i proslava povodom 25 godina rada galerije „Vega“. Prvu izložbu imao je ovdje Dado Ćetković u vrijeme kada je bio student, a u međuvremenu ih je bilo još 18.

Milović je objasnio da petoknjižje čine naslovi „Pseudologia Phantastica“, „Čini se da mozgovi crni pišu poeziju“, „Murali nevidljivog“, „Bar(bar)ski brevijar“ i „O prozirnim ženama i drugim vilinskim bićima“.

„Sve su ove knjige uobličene još u prvoj polovini devedesetih, kad smo u okviru Udruženja književnika ‘Ars Antibari’ bili izuzetno pjesnički plodotvorni. Pravili smo poetske projekte – filmove, u raznim žanrovima, priklonjeni raznim strujama, u tom trenutku sigurno najavangardniji u tadašnjoj Jugoslaviji. Tako su nastale i ove knjige, svaka je film za sebe. ‘Brevijar’ je zbirka zapisa razgovora sa Bogom, ‘Prozirne žene’ su očekivano ljubavne, ‘Murali’ su knjiga meditativne poezije u prozi, ‘Čini se’ sam počeo da pišem 1986, još nisam imao 18 godina, prava darkerska poezija, a ‘Pseudologia Phantastica’ je načinjena skupa sa Slavkom Strahinjom, to je duetska knjiga o pretjerivanju. Sve su pjesme uglavnom štampane u originalnoj verziji, vrlo malo je botoksa upotrijebljeno da izgledaju savremeno“, rekao je Milović.

Istakao je da su sve knjige tada bile spremne za štampu, „i moje i drugih iz Udruženja ‘Ars Antibari’“, ali jednostavno nije bilo novaca za to: „Zato su ostale u hibernaciji, na žalost. Da su izašle kad je trebalo, pokazao bi se urbani iskorak kojeg smo imali u odnosu na ostatak Crne Gore, da ne idemo dalje“.  

Nenad Šonko Darmanović, jedan od članova ovog Udruženja, kazao je da su ga formirali entuzijasti „ludih i mračnih devedesetih godina“ i da su bili „jedina iskra urbanog“. „Bilo nas je tridesetak, sa izvanrednim dopisnim članovima. Izdali smo tri zbornika – ‘Zvona ispod mora’, ‘Izgleda da će jugo’ i ‘Da li da ti kažem ko te je ubio, Gea?’”. Složio se sa Milovićem da, „ako je poezija ikada živjela u ovom gradu, onda je to bilo tada“.

Književnik Savo Markoč je objasnio zašto mu se najviše dopada knjiga „Pseudologia Phantastika“: „Iako je pjesnički najzrelija knjiga ljubavne poezije, ‘Pseudologia fantastika’ je nešto nevjerovatno i posebno, jer je pisana namjerno da izgleda naivno. Iskrena je i lažljiva i efektna i smiješna i puna skrivenih poruka – sve ujedno“.

Petoknjižje Željka Milovića štampano je u 5×100 primjeraka, koje će biti „isključivo i samo za poklon prijateljima“. Veče je dodatno oplemenio dvojac iz VIS BEŽ (Božidar Gagović i autor knjiga), koji su publici ove nesvakidašnje večeri pjesmom dodatno oplemenili ugođaj.

The post Sedamnaest u osamnaest na nesvakidašnjoj promociji petoknjižja Željka Milovića first appeared on BARinfo.