Festival je nastao iz potrebe da kultura i umjetnost zažive u tom istorijskom dijelu barske opštine i Crne Gore, ali i sa ciljem da se ukaže na njegove prirodne potencijale, kulturnu baštinu i nestvarnu ljepotu Crmnice i Skadarskog jezera, najvećeg na Balkanskom poluostrvu.

Zato je drugo festivalsko veče počelo predavanjem o biodiverzitetu Skadarskog jezera, koje ne predstavlja samo prirodno blago, već važan segment identiteta. Priroda je uvijek bila inspiracija umjetnicima, a sa druge strane kultura i umjetnost mogu mijenjati svijest i biti saveznici u čuvanju dragocjenih resursa, čulo se na zanimljivom predavanju koje je održala Marija Vugdelić iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, koje je ove godine prepoznalo značaj Godinjskog festivala i u tom kontekstu ga i podržalo.

„Svi živi organizmi na Zemlji, biljke, životinje sa kojima dijelimo život, predstavljaju biodiverzitet. To je ta živa komponenta našeg planetarnog sistema sa jedinstvenim genima. Ako posiječemo jednu bukvu ili jedan cvijet, nismo samo njih uništili, već i neke jedinstvene genske kombinacije. Sve više pričamo o biodiverzitetu jer on nestaje, pojedine vrste ubrzano odumiru, što je alarmantno. Priroda nam daje mnogo više nego što to na prvi pogled izgleda i nikada nismo i ne možemo prestati da zavisimo od nje. Mi, koji se na akademski i stručan način bavimo ovom problematikom, to nazivamo usluge ekosistema. Na primjer, vodu koju pijemo možemo koristiti jer su je šume i livade prečistile. Voće i povrće možemo da jedemo jer su ga pčele i ostali insekti oprašili itd. Ali biodiverzitet je i izvor kulturnih usluga, o kojima se najmanje priča. Koliko je priroda inspiracija umjetnicima suvišno je govoriti. Slike Gorana Ćetkovića ovdje na festivalu svjedoče o tome. Biodiverzitet doprinosi kulturnom identitetu i svaka nacija i država ga grade, između ostalog, i na tome. Ovaj ambijent ovdje i drugi slični prostori formiraju naš kulturni identitet, jer priroda nije samo kulisa na kojoj se naša istorija odvijala, već je dio onoga što jesmo“, kazala je, između ostalog, Vugdelić, koja je istakla da je predavanje za Godinjski festival zato i naslovljeno „Priroda, umjetnost i čovjek pod istim zvijezdama“.

Upravo su se na Godinjskom festivalu te vrijednosti susrele na očigledan način. Dragan Jovanović Danilov je jedan od najznačajnijih savremenih srpskih i evropskih pjesnika, romanopisac, likovni kritičar i esejista, najprevođeniji srpski pjesnik, prisutan u mnogim svjetskim antologijama. Njegova poezija ima izuzetnu recepciju u italijanskom, francuskom i engleskom jeziku. Dobio je sve najznačajnije književne nagrade u zemlji, ali i važne inostrane, između ostalih i prestižno italijansko priznanje „Seneka“. O njegovom stvaralaštvu mnogo se piše u stranim stručnim publikacijama, a u naučnim krugovima je predmet izučavanja; pojedini autori u Italiji, Slovačkoj i drugim zemljama njegovoj poeziji posvetili su i doktorske disertacije. Njegova poema „Prošlost naše duše duboka je voda“ bila je inspiracija italijanskom umjetniku da komponuje muziku.

Kritičari Danilova ocjenjuju kao „najvrelijeg pjesnika današnjice“, „pjesnika ekstaze“, „poetu čije riječi dolaze sa dna duše i iz udaljenih snova“.

Ovaj autor je veoma posvećen i likovnoj umjetnosti, koja je uz književnost prisutna i na Godinjskim zvjezdanim noćima. On kaže „da slike treba čitati“. Iz tog interesovanja nastale su brojne likovne kritike i monografije koje je Danilov napisao o velikim slikarima, između ostalih i njegov roman o jednom od najvećih srpskih slikara Savi Šumanoviću, naslovljen „Jelen noći“.

„Nadovezao bih se na predavanje gđe Vugdelić koja je ukazala na vezu prirode i umjetnosti. Veliki crnogorski slikar Petar Lubarda snažno je osjećao pejzaž, taj crnogorski krš i ljepotu. Dado Đurić je upravo ovdje na Skadarskom jezeru, gledajući zalazak sunca, po prvi put osjetio damar umjetnosti. Drago mi je da sam večeras okružen slikama još jednog vašeg dobrog umjetnika, Gorana Ćetkovića, o čijem sam slikarstvu pisao i otvorio mu nekoliko izložbi u Beogradu. Pisao sam i o mnogim drugim slikarima, a ono što bih večeras želio da potenciram jeste da mi se veoma dopada jedna vrsta kosmopolitizma na ovom festivalu, jer kosmopolitizam jeste spoj domaćeg ognjišta i svijeta. Naše različitosti su bogatstvo i dragocjenost, koje nisu, možda, samo dobre u političkom smislu. To je i tradicija – mjesto gdje ono staro sija novim, oplemenjenim sjajem. Miješanje kulturnih identiteta je naš Mediteran“, kazao je publici Danilov, a potom progovorio kroz svoje stihove i pjesme.

Učesnica druge večeri festivala bila je i Jasenka Lalović, koja je odrastala upravo između mora i krševitih brda. Prostor sa kojeg je ponikla snažno je oblikovao u spisateljicu kakva je danas i u jednog od najčitanijih autora posljednjih godina u regionu. Po sopstvenom priznanju, provođenje ljetnjih raspusta kod babe u Crmnici, do trinaeste godine, dalo joj je prvi impuls za pisanje i to je, između ostalog, razlog što tradicija i autentično biće ovih prostora izviru iz korica svake njene knjige. Najprije je napisala trilogiju „Brda od pelina“, za koju joj je najveća inspiracija bila baba Dragica, rođena Bokan, u crmničkom selu Bukovik, koja je, kako je istakla autorka, svojim potomcima ostavila najveći dar – brojnu i složnu porodicu. Nakon što su prva tri romana odlično prihvaćena, objavila je „Bastadur“ (o granicama – geografskim, porodičnim i unutrašnjim, i vrijednostima slobode koju biramo ili ne u životu i ljubavi) i najnoviji „Zera luče“, u kojem je ispisala snažnu i emotivnu hroniku crnogorske žene, tihog i postojanog stuba porodice, tradicije i trajanja. Njena djela dopiru do same srži ne samo crnogorske žene, nose iskonsku mudrost i poruke, čuvaju autentičan lokalni govor sa davno zaboravljenim riječima, izrazima i lokalizmima. Zato je razumljivo zašto su njene knjige ocijenjene i kao veoma važne u kulturološkom smislu.

Jasenkino gostovanje na Godinjskim zvjezdanim noćima, u jeku promocije njenog novog romana „Zera luče“, jeste i povratak u zavičaj, koji je u njenim romanima otjelotvoren sa svom svojom ljepotom, teškim i ponekad ružnim stranama, ali i duboko ljekovitim spoznajama i suočavanjima sa samim sobom, o čemu je Jasenka sinoć veoma emotivno govorila na festivalskoj sceni.

Književne trenutke na drugoj Godinjskoj zvjezdanoj noći zaokružio je Radomir Uljarević, koji je u književnosti prisutan kao pisac i kao izdavač. Glavni je urednik u izdavačkim kućama „Obodsko slovo“ i „Štampar Makarije“, te urednik književnog programa na festivalu „Ćirilicom“. Piše pjesme i priče duže od pet decenija, objavio je više od 20 knjiga pjesama. Njegovom stvaralaštvu posvećene su dvije monografije, a knjiga „Gradivo“ objedinila je gotovo sve što je napisao – oko 700 pjesama. Tema nekoliko simpozijuma bila je njegovo pjesničko stvaralaštvo, a stručni tekstovi sa tih skupova objavljeni su u zborniku „Sve ću vas kazati kod Boga“. Knjiga poezije „Odakle dolaziš, stranče“ prevedena je na francuski jezik i predstavljena na Sorboni.

Radomir Uljarević je istaknuti poslenik u kulturi, osnivač brojnih značajnih manifestacija, počev od Grada teatra, Trga od pjesnika, Trga od ćirilice, Festivala „Knjiga za djecu i omladinu“ u Herceg Novom, Njegoševih dana poezije, književnog festivala „Autor na korzu“ u Nikšiću i drugih.

Suština poezije Radomira Uljarevića, između ostalog, jeste suprotstavljanje zlu i njegovo predstavljanje u svoj njegovoj sirovosti i banalnosti. On smatra da je „etika danas izopštena, da je relikt prošlosti“, ali isto tako je stanovišta da „makar pjesnik mora da pokaže da nije ravnodušan“. Tome teže i Godinjske zvjezdane noći.

Druga festivalska noć u Godinju završena je nastupom sastava jedinstvenog muzičkog izraza na našim prostorima – Bistrik orkestra, predvođenog Biljom Krstić, još jednim imenom koje je na festivalu vratilo sjećanja i uspomene na muziku sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, estetiku i vrijednosni kod, kada je Bilja počela muzičku karijeru sa legendarnim bendovima „Suncokret“ i „Rani mraz“. Nakon samostalne karijere, otisnula se u novi muzički projekat 2001. godine – osnovala je Bistrik orkestar i ponovo dala novi, drugačiji pečat regionalnoj muzičkoj sceni i šire, njegujući tradicionalnu etno muziku Balkana. Prošle godine obilježila je pola vijeka karijere.

Zvuci Bistrik orkestra i glas Bilje Krstić pod zvjezdanim godinjskim nebom, gdje pulsiraju vjekovi, donijeli su posebnu magiju, a publika, u kojoj je bio i roker Dado Topić, otpjevala je mnoge pjesme zajedno s njom.

Krstić je u jednom trenutku, što je izazvalo oduševljenje publike, na scenu pozvala glumicu Goricu Popović, sa kojom je veže višedecenijsko prijateljstvo i kumstvo (još od zajedničkih muzičkih koraka u grupi „Suncokret“), koja je u svom prepoznatljivom glumačkom maniru govorila stihove.

Na petom jubilarnom festivalu „Godinjske zvjezdane noći“ vrata pozorišnoj umjetnosti večeras otvara predstava „Safra“, autorski projekat glumica Milice Šćepanović i Marije Labudović, nastao po motivima teksta „Važnije polovice“ Beatrice Kurbel i Mirne Rustemović.

Kroz priču o dvije prijateljice koje poslije duge pauze obnavljaju druženje uz razgovor i kafu, odnosno pivo, pred publikom će biti otvorene teme prijateljstva, ljubavi, djetinjstva, majčinstva i karijere. Sa mnogo humora, ironije, muzike, suza i iskrenosti, „Safra“ progovara o životu i teretima koje često nosimo u sebi, a rijetko dijelimo sa drugima.

Predstava počinje u 21 sat.

The post VIDEO: Zvjezdani trenuci i na drugoj večeri Godinjskog festivala first appeared on BARinfo.

Zahvaljujući tome, prvo festivalsko veče bilo je i omaž epohi u kojoj su stvarana bezvremenska djela, koja žive i danas, nakon pola vijeka od njihovog nastanka. Da i savremeno doba produkuje vrijednu umjetnost, potvrdili su i ostali učesnici – sjajan pisac Enes Halilović (prošlogodišnji dobitnik festivalske nagrade “Kosarin vijenac”) slikar Goran Ćetković i Vladimir Vujović, ovogodišnji laureat, “Kosarinog vijenca” za roman“ Razgovori s Vješticom”, mladi pisac iz Bara, ovjenčan brojnim nagradama i priznanjima, ne samo za ovo književno djelo. Gošća iznenađenja bila je još jedno veliko ime iz svijeta umjetnosti prošlih vremena – dama jugoslovenskog glumišta i nekadašnja pjevačica kultnog sastava “Suncokret”, Gorica Popović.

Festival je otvorio diplomata, profesor i pisac, Miodrag Lekić Ćaki, koji je prijatelj i podržavalac festivala od samog početka, kada je na ideju Srđana Lekovića začet na ledini godinjskog sela i kada je malo ko vjerovao da će za samo nekoliko godina da izraste u prepoznatljiv umjetnički događaj, sa posebnim šarmom, na kulturnoj mapi Bara i Crne Gore.

“Crnogorska sela jesu lična karta istorije Crne Gore, one homerovske Crne Gore. Ako ovaj festival već ima svoju istoriju, ostaje misterija njegovog nastanka, trajanja i velikog uspjeha. Vjerovatno objašnjenje treba tražiti u ovom jedinstvenom susretu prirode i istorije. Ovdje nema mjesta za podjele – ovdje su svi ‘naši’. Zato odavde možemo da poručimo – ako su relativno lako razbili državu Jugoslaviju, neće im lako ići da razbiju jugoslovensku kulturu, odnosno neće u tome uspjeti. Ostalo je dosta toga zajedničkog, ali ostao je i neki prkos, da neće ‘baš sve pokriti snjegovi i šaš’. Bez sumnje, festival u ovom crmničkom selu, kao mjestu kulturnog dijaloga, književnih i likovnih susreta, muzičkih koncerata i naučnih predavanja, na najljepši način oživljava kulturu Crne Gore. Sa godinjskim zvjezdama i godinjskim zvjezdanim nebom, Crna Gora je dobila veće šanse za svoje potencijalne zvjezdane trenutke, od kojih smo danas prilično udaljeni, nadamo se privremeno. Duhovna obnova Crne Gore je suštinski imperativ našeg prostora”, kazao je, između ostalog, u nadahnutom govoru Miodrag Lekić.

Uvod u zvanično otvaranje festivala bila je izložba Gorana Ćetkovića, jednog od najznačajnijih savremenih umjetnika, višestruko nagrađivanog, sa do sada, čak pedeset i jednom samostalnom izložbom, koji je nedavno iskoračio i na evropsku i svjetsku umjetničku scenu. Postavku iz novog ciklusa umjetnika “Inventar neba”, koji je premijerno predstavljen na Godinjskom festivalu, otvorio je dr Milun Lutovac, teoretičar savremene umjetnosti, univerzitetski profesor, slikar, književnik, književni i likovni krtičar, čija je izložba nedavno otvorena na Luštici Bay, a upravo se vratio sa Zatonskog festivala gdje je na Likovnom salonu “Šapat Lima” osvojio nagradu “Polimski soko ‘26”. Dr Lutovac je prijatelj festivala od samog početka, a prošle godine na novoj uređenoj festivalskoj sceni, upravo njegovom postavkom slika otvorene su “Godinjske zvjezdane noći”.

“Svaki ciklus ovog vrsnog stvaraoca rađa novi sukob nevidljivih sila, ali i sukob umjetnika sa samim sobom i svijetom koji ga okružuje. Likovna kritika je saglasna u jednom – Goran Ćetković je jedan od najautentičnijih ekspresionista savremenog crnogorskog slikarstva”, kazao je dr Lutovac.

Festival “Godinjske zvjezdane noći” prošle godine ustanovio je festivalsku nagradu “Kosarin vijenac” – još jedna simbolika duboko ukorijenjena u tradiciji Bara i Crne Gore – Kosara, žena dukljanskog kneza Jovana Vladimira, čija istorijska uloga, ličnost i djelo, ali i uloga njegove supruge Kosare, kao i njihova romansirana ljubav, traju i snažno odjekuju na ovim prostorima i nakon hiljadu godina.

Kosarin vijenac prošle godine pripao je jednom od najznačajnijih savremenih književnika i pjesnika iz Srbije, Enesu Haliloviću za roman “ Bekos”, a nakon toga uslijedila su i druga priznanja – “Beogradski pobednik”, “Živojin Pavlović” i druga. U svakom slučaju, radi se o veoma zapaženom romanu i na regionalnoj književnoj sceni. Halilović je autor više zbirki poezije, pripovjedaka, romana i drama. Enesovo djelo je borba za istinu, pravdu i smisao u vremenu sve veće otuđenosti i vrijednosno iskrivljene stvarnosti. Tome i takvom, drugačijem svijetu teže i Godinjske zvjezdane noći.

Dublje slojeve romana “Bekos”, u razgovoru sa autorom, publici je otkrio prof. dr Radoje Femić, koji je prošle godine bio član festivalskog žirija za dodjelu nagrade “Kosarin vijenac”. Roman “Bekos”, kazao je prof Femić je raskošni plod postmodernističke književne epohe. Enes Halilović je pojasnio da je riječ ‘bekos’ egipatskog porijekla i da u prevodu znači hleb, koji je, kako je naveo, važan u životu čovjeka.

“Moj roman je potreba čovjeka da kaže nešto o sebi. Svi moji romani su na neki način povezani, sadrže meni zanimljive priče, nadam se i drugima, sa istorijskim, mitskim i dokumentovanim sekvencama, u koje je inkorporirana i poezija”, kazao je Halilović, koji je istakao da mu je drago što je prvi dobitnik Kosarinog vijenca i da je veoma srećan što ga je sudbina dovela u Godinje.

“Bio sam na mnogim svjetskim festivalima, u prestižnim prostorima kulture, ali mi je srce ovdje, u Godinju. Ovdje, u kući mog prijatelja, dr Nevena Lekovića, i u Godinju uopšte, osjećam se kao kod kuće”, kazao je Halilović i poručio organizatorima da čuvaju i grade i dalje festival. Prof .dr Radoje Femić, takođe , je kazao da je privilegovan što učestvuje na festivalu i što svjedoči njegovom uzrastanju. Posebno se zahvalio umjetničkom direktoru i uredniku književnog programa, Mirku Rakočeviću, na čiju inicijativu je ustanovljena nagrada “Kosarin vijenac”, koja je, kako je istakao ‘ književni, istorijski i geografski amalgam”.

U nastavku programa, stihovi, muzika i lijepa pisana riječ, prožimali su se na naljepši način na Godinjskom festivalu kroz predstavljanje prve knjige poezije legendarnog muzičara jugoslovenske muzičke scene – Dada Topića , koji je povodom 60 godina karijere izdao knjigu, simbolično sa 60 pjesama u njoj, naslovljena po njegovom velikom, kultnom hitu, “Za koji život treba da se rodim”, jedan od najvećih klasika jugoslovenske rok scene. Topić ga je izvodio sa svojim tadašnjim bendom “Time” još daleke 1972.godine. U knjizi su se našle mnoge pjesme koje je Dado Topić pisao tokom višedecenijske karijere, mnoge pamtimo kao njegove bezvremenske rok hitove, ali tu su i njegovi najintimniji poetski zapisi koji do sada nisu objavljeni. Promocija knjige doživjela je premijeru upravo na Godinjskom festivalu.

“Nadam se da će ovaj festival i svi vi koji dolazite ovdje, dati jedan novi motiv i jednu novu snagu da kultura i umjetnost na ovim prostorima budu ono što nas spaja, čime se ponosimo, što je vjekovima bilo i što treba i da ostane”, poručio je poznati muzičar Dado Topić, koji je uprkos tome što je napisao brojne pjesme, više puta kazao da nije pjesnik. Ipak, izrecitovao je davno napisanu pjesmu “Hej, Jugosloveni”, sa posebnom emocijom i suzama na kraju.

O potrebi zajedništva govori i roman Srđana Marjanovića, naslovljen upravo “Zajedno” – njegova četvrta knjiga, koja priča o ljudima, emocijama, potrebi da ostanemo bliski jedni s drugima,baš kao u Srđanovom pjesmama, koje su, kao i Dadove obilježile jednu epohu. O knjigama su sa autorima razgovarali Ilija Jovanović, urednik izdanja, koji je decenijama menadžer, prijatelj i kolega Dada Topića, i književnik i umjetnički direktor festivala Godinjske zvjezdane noći Mirko Rakočević. Bila je to svojevrsna reminscencija i omaž jednom drugom vremenu, bivšoj Jugoslaviji, rokenrolu , uz poseban ugođaj pod zvjezdanim godinjskim noćima sa bezvremenskim hitovima dva jedinstvena stvaraoca.

Marjanović je ispričao i utiske o svom prvom gostovanju u Zagrebu, nakon raspada Jugoslavije i svih nemilih događaja, kao i uprkos svemu, potrebi rušenja predrasuda i nužnosti dobrote i zajedništva.

Već snažno probuđene emocije kod publike, kulminirale su kada su Dado i Srđan otpjevali neke od svojih najvećih hitova – “Da li znaš da te volim”, “Makedonija”, “Bajka o ljubavi”, “Nije ti se htelo”, “ Mi smo jedno drugom uvek govorili vi”… Marjanović je najprije otpjevao pjesmu ženi koju je, kako je kazao, mnogo volio pedeset godina – preminuloj supruzi “Bože moj”. Upečatljiv utisak ostavilo je i izvođenje pjesme Srđana Marjanovića “Zajedno”, koju je snimio u duetu sa poznatim muzičarom i producentom Branom Likićem, a za publiku u Godinju otpjevali su je zajedno Srđan i Dado.

I ove godine na Festivalu je dodijeljena nagrada “Kosarin vijenac”. Članovi žirija – prošlogodišnji dobitnik – Enes Halilović, dr Olga Vojičić Komatina i književnik , umjetnički direktor Festivala Mirko Rakočević odlučili su da ona pripadne mladom barskom piscu Vladimiru Vujoviću za roman “Razgovori s Vješticom”. Uručila mu je dramska umjetnica Gorica Popović.

Nagrađeni pisac biće gost narednog Godinjskog festivala.

Prvu noć festivala odličnom svirkom zaokružio je najpopularniji barski rok bend “AkademiA”.

Festival su ove godine podržali: Opština Bar, preduzeće Komunalne djelatnosti, Vodovod i kanalizacija Bar, Služba zaštite i spašavanja, Kulturni centar Bar, TO Bar, Sekretarijat za kulturu opštine Bar, Ministarstvo ekologije, Sekretarijat za kulturu opštine PG, Regionalni Vodovod, Pošta Crne Gore, Luka Bar, Nacionalni parkovi, Elektroprivreda CG, VG Fiskal Bar, kompanija “Carević”, “Winers and co”, Media Pro – Studio Petović, dr Zejnilović, Emir Osmani, Gradska TV Podgorica, Grafički studio “ Krug” ,Vlatko Tomašević, Vlado Radonjić, Radovan Pobor, Darko i Luka Pajović, Marko Kosović, Branko Đurišić, Drago Perazić, Ognjen Đurišić, Veko Velović, Bratstvo Lekovića, Radio Bar, Radio D, Radio D Plus . Od samog početka uz festival su i javne ličnosti, istaknuti poslenici u kulturi i medijima – novinar, pisac i publicista Milan Vujović, mr Mladen Zagarčanin i prof dr Milun Lutovac.

Organizatori koji su bezrezervno posvetili sebe osnivanju Godinjskih zvjezdanih noći i njegovom rastu su predsjednik Organizacionog odbora Neven Leković, i članovi – Srđan Leković, Dragan Leković i Nenad Raičević, uz književnika Mirka Rakočevića , koji je umjetnički direktor Festivala.

Nažalost, jedan od velikih podržavalaca Godinjskih zvjezdanih noći, Mijo Leković je nedavno preminuo, ali njegova porodica je i ovoga puta bila uz festival. Organizatori su im se posebno zahvalili, a Miju Lekoviću, istakli su, pripada, takođe, veliko hvala i trajno sjećanje.

Večeras, na drugoj festivalskoj noći u književnom programu publika će moći da čuje poznate pisce Dragana Jovanovića Danilova, Jasenku Lalović i Radomira Uljarevića, a u muzičkom dijelu Bilju Krstić i Bistrik orkestar.

Veče će započeti stručnim predavanjem o biodiverzitetu Skadarskog jezera.

The post VIDEO: Otvorene pete, jubilarne Godinjske zvjezdane noći first appeared on BARinfo.

RB/BI: Od prethodnog gostovanja (sredinom marta), dosta toga se izdešavalo. Podijelite sa slušaocima Rado Bara novosti.

Ćetković: Neke izložbe koje su bile u planu su realizovane, a stigli su i dodatni pozivi, gdje sam u sklopu manifestacija imao izlaganja i predstavljao se publici u više gradova.

RB/BI Šta je najsvježije?

Ćetković: Najsvježiji je ciklus „Inventar neba“  na kojem sam radio zadnje dvije godine, a koji je, naravno, proistekao iz prethodnog ciklusa „Feniks“. On je spona, odnosno odskočna daska prethodnih ciklusa, u kojima sam se bavio prvenstveno tematikom čovjeka kroz formu figure ili glave, odnosno portreta. On je prelazna varijanta, gdje su ta ljudska figura i glava transponovani i iskidani na djelove koji su kroz tu formu donijele novu formu i novi ciklus, odnosno, ciklus “Feniks” na kome sam radio nekoliko godina. Logičan slijed je ciklus “Inventar neba”, gdje sam došao do motiva koji simbolički podsjećaju na pticu, a ptica i jeste dominantan motiv. Međutim, prisutna su i neka fantastična bića koja imaju svoju simboliku – ptica je simbol slobode, njena krila su simbol duhovne vertikale.

RB/BI: Koliko je teško umjetniku da pređe iz jednog ciklusa u drugi?

Ćetković: Jeste teško, a svakako je važno da svaki autor ostane dosljedan sebi. Od ključnog značaja je da se njegovo stvaralaštvo transformiše kroz ogroman rad i napor u ateljeu i ono što je više nego poželjno je, svakako ta transformacija, pomjeranja slikarskih ideja, nove forme, a suština je da ostanemo svoji.

RB/BI: Koliko se vremena provodi u ateljeu?

Ćetković: Imam atelje u kući i to mi dodatno olakšava posao za aktivno bavljenje slikarstvom. Svakodnevno mogu da se popnem na sprat, u atelje, istisnem boje na palete i krenem sa radom. U principu, nije potrebna neka velika inspiracija, ali postoje periodi kada dolazite do nekih vrijednosti lako, nekad znatno teže, ali i onda kad vam ne ide kako treba, imate problema i materijal pruža otpor, tada ste možda i na pravom putu i tada se možda otkriju prave stvari koje otvaraju put nekoj novoj poetici.

RB/BI: Je li inspiracija baš toliko važna kod umjetnika?

Ćetković: Prema mom mišljenju, jeste i to može da se tumači kao neko nadahnuće. Kiš kaže da je to neka vrsta bogojavljanja. Naravno, mi imamo neki svoj sopstveni svijet i svoje tišine, osame u ateljeu, gdje dolazimo do stvari koje su kreativne. To se može nazvati inspiracijom. Ja ne čekam inspiraciju, nego uvijek dolazim do kvalitetne slike i uvijek težim da nova bude bolje od prethodne. To se može postići uz ogroman rad, zalaganje i kontinuitet, koji su od presudnog značaja.

RB/BI: Koliko je umjetnički život težak u današnjem vremenu?

Ćetković: Svakako da je težak život ne samo umjetnika, već u bilo kojoj oblasti. Može da bude komplikovan, kompleksan, ali i dobar. Ono što je najbitnije je da umjetnik bude uporan i istrajan i postigne kontinuitet u radu, koji je od najvećeg značaja za svakog stvaraoca.

RB/BI: Pravite li pauzu tokom ljeta?

Ćetković: Kada dođu velike vrućine dolazi do zasićenja, do zastoja, bude obaveza oko likovnog programa Barskog ljetopisa, ali je bitno biti u tome. I kada ne slikam, gledam svoje slike, analiziram ih, nekad više naučim na taj način nego kad držim četkicu u ruci. Bitno je da ste stalno u tome. Stalno slikam, ali ima dana kada je to, uslijed različitih faktora, otežavajuće.

RB/BI: Koliko je Nikola Gvozdenović uticao na Vaše stvaralaštvo?

Ćetković: Uticao je na sve generacije i u istoriji naše umjetnosti. On je jedna više nego značajna ličnost – profesor, slikar, svima poznat. Ono čemu je on posebno doprinio, jeste autoritetu svih nas. Zahvaljujući njemu, vjerujem u ovo što radim. Imao sam nekih nesuglasica sa njim, ali, jednostavno, on je na taj način kod svih nas gradio jak karakter. Zahvaljujući njemu, trajemo, i njegov uticaj na generacije je ogroman.

RB/BI: Da li se za Vas  može reći da ste ekspresionista?

Ćetković: U osnovi da, i moj diplomski rad se ticao ekspresionizma. Ono što mene zanima je da kroz slikarstvo izrazim emociju, međutim, svi težimo tehničkom savršenstvu. Naravno, to se stvara nekim potezima koji su više nego dinamični, to je jedna vrsta akcionog slikarstva gdje se ja stalno borim sa platnom. To je akcija, duhovna borba sa platnom i sa samim sobom. Ko se nađe pred mojim platnima, ne može ostati ravnodušan, jer se prepoznaje likovna i duhovna strana.

RB/BI: Dosta vaših likovnih djela se prodaje u inostranstvu.

Ćetković: Dosta mojih slika ima po Crnoj Gori i inostranstvu, ima ih na raznim kontinentima. Tome su doprinijele i značajne izložbe, poput one u Milanu. Tamo sam imao sjajno samostalno predstavljanje i to je bila važna odskočna daska za moje stvaralaštvo. Bila je izložba i u Košicama koja je trajala mjesec i po. Otvaranju je prisustvovalo više od 200 ljudi, sjajno organizovana izložba od strane Regionalnog centra za Zapadni Balkan i gospodina Ivana Kopčija, koji se nalazi u organizacionom timu. Posrednik u tome bila je Jelena Vušurović, naša slikarka koja sa njima ima saradnju. Kockice su se posložile i ta je izložba bila jedno od mojih najboljih predstavljanja.

RB/BI: Pedeset jedna samostalna izložba – to je cifra za divljenje.

Ćetković: Ispada da sam, otkad sam diplomirao 2000. godine, imao dvije izložbe godišnje. Tu ne treba zaboraviti veliki broj kolektivnih izložbi, salona, manifestacija, kolonija, manifestacija, međunarodnih simpozijuma… Jedan od tih salona je organizovan i u Cirihu, gdje se predstavilo deset autora iz Evrope, ali treba pomenuti i Bijenale fantastike u Beogradu i mnoge druge salone i likovne smotre u zemlji i regionu.

RB/BI: Večeras imate novu samostalnu izložbu u Godinju.

Ćetković: Festival će biti otvoren izložbom mojih radova. Predstaviću se slikama iz najnovijeg ciklusa, koji uvezuje dva pojma. Jedan vuče na materijalno, a drugi na duhovno. Težnja svakog autora je da dođe do duhovnog mira. Motiv koji dominira je ptica, a da mi je neko ranije rekao da ću se baviti tom tematikom, ne bih mu vjerovao. Međutim, kada ste u ateljeu i konstantno u procesu rada, ne znate gdje će vas povesti sam proces.

RB/BI: Biće to i premijera novog ciklusa.

Ćetković: Da, ovo je premijera ciklusa. Ova izložba biće pokazna vježba za jedan od velikih galerijskih prostora na nekom međunarodnom nivou. Publika će biti u prilici da prvi put vidi ove slike u nekom prostoru. U ambijentu tih starih zidina mislim da će ove slike dobiti još neku dimenziju. One postaju jedna vrsta inventara u ovom starom prostoru, a posebno me raduje što objekat nema krov, što daje mogućnost da ove moje ptice, koje su uklopljene u ramove, odlete u nebo. Inicijativa je potekla od dr Miluna Lutovca i Srđana Lekovića, a veliki doprinos dao je i Neven Leković.

RB/BI: Kakvi su planovi za dalje?

Ćetković: Dobio sam poziv od jedne galerije u zemlji Evropske unije, ali čim to sve bude definisano, imaćemo prilike da razgovaramo i o tome.

RB/BI: Profesor ste u OŠ “Kekec” u Sutomoru. Ima li mladih talentovanih slikara?

Ćetković: Ima, naravno, predajem 21 godinu i uvijek je bilo talentovane djece. To je satisfakcija za moj rad, a ono što me posebno raduje je da su ove godine učenici osvojili veliki broj nagrada na nacionalnim i međunarodnim likovnim konkursima. Bilo je i prvih nagrada na međunarodnom nivou. Imamo talenata, samo je pitanje u kom pravcu će se usmjeriti njihov razvojni put. Više mojih učenika su završili Likovnu akademiju. Ne treba da imaju dilemu, treba da slušaju sebe i ako su se u tom pozivu prepoznali i imaju talenat, to treba nadograđivati, a uz rad i upornost, sigurno neće izostati kvalitet i uspjeh.

The post Ćetković: Moje ptice večeras u Godinju imaju priliku da iz ramova odlete u nebo first appeared on BARinfo.

RB/BI: Dado, dobro došli u Godinje, drago mi je što razgovaramo…

Dado Topić: Hvala lijepo. Drago mi je da sam ovdje po prvi put. Ova manifestacija je privukla pažnju mene i moga menadžera kao mjesto koje njeguje tu neku malu tradiciju okupljanja književnika, pjesnika i ljudi od kulture. Tako da mi je veliko zadovoljstvo što ću biti jedan od učesnika i predstaviti moju knjigu, a i zasvirati neku pjesmu.

RB/BI: Godinje je naš istorijski dragulj, mjesto skriveno u kamenu, poznato po tradiciji i vrhunskom vinu. Kako se ovaj mir i autentični crnogorski krš slažu sa dinamikom i glasnoćom šest decenija duge rok karijere koju proslavljate?

Dado Topić: Moram priznati da i mene uzbuđuje sama pomisao na toliki vijek trajanja mene i moje muzike. Naime,… to je bila moja odluka. Mogućnost da pišem poeziju i da to uglazbim u svoje pjesme, to je bio moj izbor, nekog mog životnog puta, koji je u samom početku bio dovoljno uzbudljiv i fascinantan. Imao sam mnogo idola u vrijeme šezdesetih i sedamdesetih. Kasnije, kada sam i sam ostvario neke uspjehe, vidio sam koliko mi to osobno znači. Proširio se krug prijatelja, krug ljudi koji se bave sličnim stvarima u životu. Tako da je sve to zajedno rezultiralo ovolikim trajanjem i sa tih 60 godina karijere. Možda će zvučati malo neskromno, ali moram biti ponosan na to, jer vide se tragovi iza mene, a to mi je osobno jako važno.

RB/BI: Zbirka „Za koji život treba da se rodim“, koja će na festivalu “Godinjske zvjezdane noći” po prvi put biti predstavljena javnosti, donosi odabrane stihove, ali i vaše intimne, do sada neobjavljene poetske zapise. Koliko je za rok muzičara izazovno ogoliti se pred publikom kroz čistu riječ na papiru, bez moćnog zvuka instrumenta i energije na koju smo navikli na koncertima?

Dado Topić: Mene često ljudi pitaju: „Dado, ona pjesma koju ti pjevaš, ko je to napisao“? – Ja sam to napisao. Tako da je to pitanje dosta često, jer ljudi ne povezuju mene kao izvođača sa ovim autorskim dijelom. Mnogima je to bila nepoznanica. Sad, kada sam u situaciji da po prvi put i sam čitam svoje stihove u knjizi, to je jedan lijep osjećaj, jer to je potpuno jedna druga dimenzija. To je knjiga i medij koji zrači potpuno drugim svijetlom. Kad tekst pjevate, to je jedan drugi senzibilitet, jedna druga emocija. Ali kada čitate, onda vidite tu neku cjelovitost i slojevitost metafora, različitih asocijacija koje čine taj tekst i tu poruku punom sadržaja, punom nekih životnih… neću reći iskustava, nego životnih malih mudrosti koje čovjeka čine duhovno bogatijim. Tako da moj susret sa tom knjigom meni osobno puno znači. To je prva zbirka mojih pjesama. Možda ćemo imati drugu, vidjet ćemo, ja dosta radim i dalje na tome. Veselim se tome. Posebno u ovoj atmosferi Godinja, kao što ste rekli, u ovom crnogorskom kršu, među svim tim ljudima koji su već elita crnogorske pisane riječi. Sve će ovo biti jedno divno iskustvo za mene, da jednostavno nastavim i da i dalje probam biti prisutan u svijetu pisane riječi.

RB/BI: U svakom slučaju, Godinje jeste mjesto gdje inspiracija mora poteći… A naslov knjige preispituje duboka egzistencijalna pitanja: smisao života, sudbinu i ljubav. Kada danas čitate te stihove koje ste napisali, čini mi se, 1972. godine, da li u njima prepoznajete onog istog mladog čovjeka ili su ta pitanja sa godinama dobila potpuno nove odgovore?

Dado Topić: Ja sam u to doba vrlo ozbiljno shvatio život. Potičem iz jedne siromašne porodice. Tako da moj svjetonazor i moje gledanje na život je bilo za nijansu drugačije od mojih vršnjaka. Svoje vrijeme sam trošio na učenje, na saznanje nekih bitnih stvari koje će mi u životu biti važne. Imao sam izuzetne profesore u gimnaziji koji su prepoznali tu moju potrebu da se edukujem, da široko ulazim u prikupljanje znanja sa svih područja. Interesovala me je povijest, filozofija, psihologija. Tako da sam uz takvo jedno razmišljanje čitao puno knjiga. Ne baš mnogo poezije, ali puno knjiga. Knjige mnogo opširnije navode čovjeka na razmišljanje. Zato i naslov „Za koji život treba da se rodim“, ima više jednu poruku, nego samo jednostavno pitanje o mogućoj sudbini koja čovjeka čeka. Više je to poruka ljudima koji slično razmišljaju kao ja, da život nije igra. Život nije nešto što se samo po sebi događa. Čovjek treba da gradi svoj život. Sudbinske stvari nisu nešto što je unaprijed zadano, nego jednostavno… čovjek mora biti graditelj svoga života, svoga danas i svoga sjutra. Ti stihovi su meni bili u to vrijeme važni, ogledalo nekog mog stanja duha. Bio sam mlad, ali nastojao da se ponašam kao odrastao čovjek. Da ne namećem sebi nešto što ne mogu. Uvijek sam birao stvari koje su mi pri ruci, ali koje će mi otvoriti vrata u neke druge svjetove. Za tu pjesmu su neki moji prijatelji rekli da je to jedna od najboljih stvari. Sad, koliko je to blizu istini, to nije važno. Bitno je da tu pjesmu i neke sa istog tog mojeg prvog albuma ljudi danas spominju, što je jedna izuzetna stvar, da ljudima to toliko znači, i da se sa generacije na generaciju ta priča ponavlja. To svemu tome što ja radim daje puno dublji smisao. Ima tu u toj priči puno više stranica i puno više stvari za iščitati nego što samo ovako izgleda na prvi pogled.

RB/BI: Dok vas slušam koliko lijepo govorite i koliko se lijepo izražavate, pitam se da li ste u mladosti možda bili u konfliktu dvostruke privlačnosti? Da li je postojao taj konflikt za šta da se opredijelite: muzika, književnost ili neke druge vrste umjetnosti?

Dado Topić: Ja sam bio dobar… to vrijeme u gimnaziji nakon srednje škole je bilo jedno dinamično vrijeme u kojem sam praktično odrastao. Sa završenom gimnazijom bio sam spreman suočiti se sa životom, raditi stvari koje su radili i ljudi koji su već profesionalizovali neke svoje potrebe i načine življenja života.

Moj prvi uspjeh na pozornici je bio toliko motivirajući za mene da sam naprosto osjetio potrebu da te trenutke doživljavam sve češće. Pa sam onda skupio muzičare koji su htjeli sa mnom svirati. Radili smo zajedno. Bilo je to jedno vrijeme i globalno… u svijetu su se dogodile neke izmjene u tome kako doživljavamo život i te neke globalne promjene. Bilo je to post-vijetnamsko vrijeme. Ideja o slobodi je postala globalna… Vrijeme revolucionarnih pokreta, dinamičnog rada i razvoja medija koji su nekako objedinjavali svijet kao jednu lijepu i potrebnu, cjelovitu planetu. Ideja o tome je došla i u naš prostor. Bilo je jako mnogo novih autora, novih muzičara, mladih ljudi koji su izašli na scenu sa svojim autorskim djelima, a ja sam bio samo jedan iz te generacije, koji je upravo u to vrijeme osjetio to jedno iskreno zadovoljstvo time što pripada tom vremenu i prostoru u kome apsolutno svi sudjeluju u procesima jednog potpuno novog svijeta.

Šezdesete su bile daleko iza, sedamdesete i osamdesete su bile godine koje su, bar na našim prostorima, potpuno promijenile način življenja, način rada… Osobno za nas kreativce, imali smo otvorena vrata u sve moguće prostore gdje se događala ta neka transformacija i ti procesi izmjene. Zato sam u biti sretan čovjek koji je uspio, hvala Bogu, iskoristiti svoje vrijeme, svoje trenutke, svoje godine, svoju mladost za nešto o onome čemu se danas osobno veselim i što i dalje radim.

RB/BI: U tom kontekstu je i naredno pitanje, kako bi se ponovo malo vratili zbirci koja prenosi specifičnu estetiku ex-Yu roka u format pisane riječi. Da naglasimo, knjiga još uvijek nije ugledala svijetlo dana, a to će se upravo desiti na festivalu „Godinjske zvjezdane noći“. Mislite li da rokenrol može preživjeti i nastaviti da živi među mlađim generacijama isključivo kroz formu književnosti i poezije, sada kada se muzička industrija toliko promijenila?

Dado Topić: To ste dobro posložili. Šta bi eventualno tu bilo ono što je bitno za tačnost? Pisana riječ će ostati zauvijek. A koliko je rokenrol danas prisutan, teško je suditi na osnovu jednog enormno velikog broja parametara koji tu neke stvari određuju. Recimo, tehnologija prijenosa informacija ili mediji koji su danas digitalizovani, ne dozvole čovjeku da ima vremena da se opredijeli, da prihvati nešto i da u svemu tome da neki svoj sud. Jednostavno, mediji danas kao da žele da vam u što kraćem vremenu nagovijeste nešto, daju jednu informaciju i odmah zahtijevaju od vas da prihvatite i drugu, i treću, i milionitu. Tako da su danas, umjesto da medijima vladaju ljudi, mediji preuzeli tu jednu… neću reći kontrolu, nego želju da dominiraju životom čovjeka na način da vas naprosto tjeraju: kupi ovo, obrati se ovamo, liječi se tamo, vozi se ovako, kupi ovaj auto, kupi ono. Sve je nekako u suštini negativno konotirano. Komercijalizacija vam naprosto ulazi u kuću želeći od vas napraviti jednog poslušnog slugu koji će, po nekom ne znam čemu, pretvoriti svoj život u jednu rutinu obnavljanja nekih stvari. I naprosto vam ne da da svoj život i sadržaje sami kreirate i da određujete neke svoje konture. Jednostavno gubite svoju osobnost, pripadate grupi ili masi poslušnih potrošača i gdje je ono što je meni osobno važno – kultura i umjetnost postaje samo jedna zamagljena činjenica na koju niko ne obraća pažnju. Ali, hvala Bogu, postoje ljudi koji ne dozvole da ta magla u potpunosti nadvlada, nego jednostavno tu pisanu riječ ostavljaju kao svjedočanstvo jednog vremena sa željom da to vrijeme traje i da donosi neke nove radove, nove sadržaje. Tako da mi kao ljudi treba da sačuvamo taj neki svoj format ljudskosti i da jednostavno ne dozvolimo da budemo prolaznici samo u svom životu, nego da ga kreiramo. Drugim riječima, da ne budemo robotizovani.

RB/BI: Knjiga koja će preksjutra biti predstavljena je specifična i po tome što ne sadrži samo vaše autorske zapise. Mislim da su vaše pjesme pisala i neka eminentna književna imena, zastupljena u zbirci?

Dado Topić: Donekle ste u pravu. Ima samo jedna pjesma koja nije moja. To je jedan mladić koji je napisao Pjesmu Dadi. On je u svojoj pjesmi upisao neko razmišljanje o meni, a jako je mlad čovjek, ali oduševljen mojim tekstovima. I on je, kao ja u svoje vrijeme, otkrio da ima smisla predati se tome i pročitati to zbog nekog saznanja o tome. To je jednostavno prozor u dušu nekog drugog čovjeka gdje će on pronaći neke zajedničke stvari. Tako da je to jedina pjesma koja nije moja. Ovi drugi ljudi koje ste vi spomenuli, to su ljudi koji su napisali predgovor knjizi i dali neke svoje komentare, svoja razmišljanja o tome kakav u biti bi mogao biti taj čovjek koji je napisao te pjesme. Kažu: „Knjiga poezije Dada Topića“. Mislim da je to malo preuveličano. Ja bih rekao da je to knjiga pjesama Dada Topića. Da li bi neke od njih mogli svrstati u poeziju, to je sad stvar drugih ljudi koji će reći, ali za mene je to knjiga pjesama. Opet, to sam već rekao na početku, Godinje je moj prvi susret sa ljudima koji to rade već cijeli svoj život. Tako da moja uloga je ovdje… ja sam, neću reći da sam kao neki početnik u svemu tome, ali jednostavno biti zajedno sa njima na toj pozornici sa koje će biti riječi o pisanoj riječi, o poeziji, o književnosti, za mene je prilika da naučim još nešto važnije o svemu tome. Da jednostavno nastavim tim putem, a Godinje će uvijek ostati zapisano da je to bio moj… kao da je to moj prvi album, moja prva zbirka pjesama.

RB/BI: Dakle, ovo je ambijent koji budi nadu da bi ovdje mogli biti zapisani još neki intimni stihovi na koje smo navikli od vas… A povodom 60 godina karijere, sabirate utiske sa cijelog Balkana. Malo ranije mi je vaš menadžer rekao da ste nedavno boravili i u Skoplju i nastupali tamo. Kakvo mjesto u tom mozaiku uspomena zauzima Crna Gora i publika koja ovdje decenijama vjerno prati i duboko osjeća vašu muziku?

Dado Topić: Ja sam u Crnoj Gori nastupao još davnih 70-ih godina, kada smo svirali u Podgorici, moj bend i ja. I onda smo osjetili tu jednu atmosferu, jedno prihvatanje nas koji smo prvi put došli u prostor Crne Gore. Ostali smo… trebali smo biti jedan dan na koncertu, pa da se ja vratim kući. Ostali smo nedjelju dana! Pogledali smo ono što se može, jer iz školskih knjiga znali smo dosta o Crnoj Gori: Petar Petrović Njegoš, Lovćen, kralj Nikola, Kraljevina Crna Gora, rat sa Turcima i ta neka vjekovna želja Crne Gore da bude nezavisna, da budu svoji na svome. Bili smo dobro obaviješteni, tako da kažem. A evo danas, nakon dugo, dugo vremena, opet spominjemo Godinje, polako se vraćamo u ove prostore. Moj menadžer i ovi naši ljudi čije gostoprimstvo uživamo imaju puno planova. Radićemo još neke projekte zajedno. Tako da, ovo je početak jednog divnog druženja, prijateljstva i jedne saradnje. Spomenuo bih gospodina Mirka Rakočevića koji je puno pomogao da se knjiga štampa, da bude na vrijeme na festivalu ovdje. Tako da, Godinje je za mene jedan potpuno novi početak.

RB/BI: Napisali ste i obimnu autobiografiju od oko 600 stranica?

Dado Topić: Tako je. To je jedan gospodin iz Šibenika, on je inače dokumentarista. Godinama radi na takvim materijalima. Zadnjih osam ili devet godina mi smo se družili, razgovarali i on je ta naša druženja pretvorio u moju autobiografiju. Ja sam je samo pričao, a on je zabilježio, tako da je on dao neku arhitekturu te knjige: početak, kraj, trenuci od značaja, usponi, padovi. Ima tu dosta lijepih stvari, tako da će i ta knjiga biti interesantna.

RB/BI: Spominjete uspone, padove i različite trenutke… koji dio života iz te autobiografije vam je uzeo najviše emotivne energije dok ste ga ponovo preotimali od zaborava?

Dado Topić: Moje djetinjstvo je bilo dosta traumatično. Već sam spomenuo, ja potičem iz jedne siromašne porodice. Tako da su moje namjere i moja nastojanja bili da pronađem sebe u tom nekom životu, u kojem su ti materijalni aspekti bili važni u određivanju kvaliteta i sadržaja nečijeg života. Ja sam jednostavno prolazio kroz svoj život. Nekad su to bili lijepi dani, nekad su bili ružni, ali nekako ja sam uspio da izađem iz svih tih trenutaka stojeći čvrsto na zemlji. Nikad se nisam saginjao, nikad nisam osjećao strah od bilo čega. Bio sam dosljedan nekim svojim željama i mogućnostima. Tako da, kad su drugi ljudi počeli primjećivati da ja ne samo da sanjam o nekim stvarima, već da svoje snove i ostvarujem, to je naišlo na odobravanje. Ljudi su me prihvatili kao svoga, kao dobroga, kao vrijednoga. To su bili momenti inspiracije za mene, da ustrajem, da odrastem i budem svoj čovjek na svome.

RB/BI: I upravo ste mi u ovom odgovoru dali odličan šlagvort za posljednje pitanje u današnjem intervjuu. Šta je najveći kompromis koji ste morali da napravite tokom ovih 60 godina karijere da biste ostali vjerni sopstvenom umjetničkom izrazu, a šta je stvar koju nikada i ni po koju cijenu nijeste željeli da žrtvujete?

Dado Topić: Možda će djelovati malo čudno za rokera, jer za rok muzičare je važio glas da su dosta, rekao bih, slobodoumni u odnosu prema ženama, prema djevojkama. Da, to je jedna pojava koju rokeri nose sami sa sobom i stvaraju je. Sjećate se onih ružnih rečenica kao „sex, drugs and rock and roll“, da bi to bila ta neka suština toga. Znači, to nije istina, to je izmišljotina. Možda je u nekim dijelovima svijeta to bilo, ali kod nas to nikad nije bilo. Ja sam, kad sam upoznao moju ženu, znao da je to jedina žena u mojem životu, i znao sam da će ona uvijek biti samo jedina. To je najvažniji trenutak za mene, kad sam nekako sve moje svjetove zaokružio s tom ljubavlju prema mojoj ženi, i onda je sve dobilo svoj duboki smisao. Ja nikad nisam bio u situaciji da bih poklekao u trenucima kad je bilo važno donositi nekakve odluke koje bi bile inicirane kompromisom: da li okrenuti glavu na ovu ili na onu stranu. Uvijek sam išao pravo, gledao svijet kroz spektar svih boja, onako kakav svijet u stvari jeste. Tako da, nikad se nisam bojao svojih odluka, niti sam pristajao na kompromise. Jednostavno sam išao svojim putem i mislim da je takav način, takav odnos prema životu jedini ispravan.

RB/BI: Čini mi se da vas zbog toga i obožavaju generacije i generacije.

Uz miris vina, zvuke koji odzvanjaju u kamenu i stihove koji spajaju pokoljenja, završili smo razgovor pod sunčanim nebom Crmnice. Jubilarni, peti festival „Godinjske zvjezdane noći“ počinje preksjutra, 3. jula, kada ćemo biti u prilici da uživo osjetimo magiju knjige „Za koji život treba da se rodim“ i zajedno sa legendom exYu roka Dadom Topićem, prisustvujemo obilježavanju 60 godina jedne blistave karijere.

Zahvaljujem na razgovoru, na iskrenosti i na muzici uz koju smo rasli i uz koju i dalje učimo kako se živi rokenrol. Posebno hvala za ekskluzivni intervju koji ste dali Radio Baru i portalu Bar info.

The post Za koji život treba da se rodim, prva zbirka poezije Dada Topića pod zvjezdanim nebom Godinja first appeared on BARinfo.

Leković: Ja sam jedan organizatora, često kažem da sam „mali od palube“, onaj koji se trudi da stane iza onih koji su glavni u tome, zajedno sa Nenadom Raičevićem – iza Srđana, koji je naš rođak i pjesnik, čovjek koji je ustanovio ovaj festival u nekim drugim uslovima. Da stanem iza umjetničkog direktora manifestacije, Mirka Rakočevića i svih koji su zainteresovani da daju svoj doprinos. Da ne zaboravimo Dragana Lekovića koji je sve vrijeme uz Srđana, njegova desna ruka, čovjek koji je prevashodno u prva tri festivala podnio najveći teret. Ovih godina, naravno, uz nas, čini sve da festival bude što bolji i kvalitetniji.

RB/BI: Najavljen je bogat program. Možeš li nam reći po danima, kako će se odvijati?

Leković: Program je planiran tako da se dva dana održavaju pjesničke i književne večeri, dok je treći dan, koji smo uveli ove godine, predviđen za pozorišnu predstavu. Prvo veče, 3. jula, počinje izložbom Gorana Ćetkovića. Tu izložbu će otvoriti naš dugogodišnji prijatelj Milun Lutovac. Nakon toga, slijedi promocija romana „Bekos“ Enesa Halilovića, potom promocija knjiga Dada Topića i Srđana Marjanovića. Nadamo se da će njihovi muzički nastupi trajati po 15-20 minuta. Kruna prve večeri je dodjela književne nagrade „Kosarin vijenac“. Ta nagrada je ustanovljena prošle godine. Ove godine stručni žiri još nije odredio ko će biti laureat. To ćemo saznati na festivalu. Završni dio prve večeri je koncert naše rok grupe „AkademiA“, svi ste pozvani, znate kao Božo i društvo prže. Drugi dan je obično predviđen za krstarenje Skadarskim jezerom i promociju vinske tradicije Godinja. Riječ je o viševjekovnoj tradiciji, koja po malo zamire, ali ove godine smo na Novosadskom sajmu dobili potvrdu da postoji kvalitet u Godinju. Od deset predatih uzoraka, deset medalja krasi vitrine naših rođaka. Poslije toga će biti i promocija vinske tradicije, u podrumu Nenada Lekovića, koji je osvojio tri vrijedne nagrade na ovogodišnjem Novosadskom sajmu. Večernji program počinje oko osam, mada nije satnica konačno određena. Prvo će ići predavanje o biodiverzitetu Skadarskog jezera, nakon toga književno veče, gdje će se predstaviti Dragan Jovanović Danilov  i Jasenka Lalović,  te pjesnik Radomir Uljarević. Završni koncert te večeri je koncert Bilje Krstić i Bistrik orkestra.

RB/BI: Pominjao si i predstavu?

Leković: Predstava je na programu trećeg dana. Ime predstave je „Safra“, u njoj igraju Milica Šćepanović i Marija Labudović. Priča je o dvije prijateljice koje se sastaju nakon dužeg vremena i dogovaraju susrete srijedom, da popiju kafu, a te kafe se pretvore u pivo i onda idu neke životne priče. Značajno je spomenuti da se predstava igra van Zadružnog doma. Ideja je da se Godinje u narednom periodu kompletno aktivira za kulturni program. Ove godine to će biti blizu Starog mlina.

RB/BI: Zanimljiva lokacija. Pretpostavljam da ćete staviti putokaze za one koji nisu Godinjani?

Leković: Godinjani znaju gdje je Stari mlin. Taj mlin je jedan od sedam mlinova na potezu od starog magacina do zaseoka Lekovići. Postojalo je sedam mlinova i svi su radili na jednu vodu. To je bio izvor prihoda naših predaka. Nadam se da će neko u narednom periodu prepoznati značaj ovakvih lokacija i da će se potruditi da barem jedan od tih sedam mlinova dobije krov i postane zaštitni znak Godinja.

RB/BI: Ne možemo reći da Godinje nije prepoznato – Andrea Demirović je ovdje snimala spot.

Leković: Godinje ima određeni kvalitet i potencijal, ali nema dovoljnu vidljivost. Ima u turističkom pogledu, ali nema vezano za kulturu, bar ne onoliko koliko bi mi voljeli. U okolini Godinja postoje dva arheološka nalazišta – ranohrišćansko, Mijela i kasno rimsko Zlatni kuti, ima tih sedam i još dva mlina na nekim drugim lokacijama. Godinje ima arhitekturu koja je vezana i za Crnojeviće i Balšiće i za prolazak kneza Vladimira. Po predanju, dobilo je i ime po tome što je njemu godilo u Godinju. O revoluciji i o umjetnicima neki drugi put. O Veliši svi znaju. Imamo i dva akademika Lekovića. Imamo potencijala, nije dovoljno prepoznat, nismo dovoljno vidljivi, ali nadam se da će nešto od ovoga zaintrigirati nekog u institucijama, bez čije pomoći se selo ne može aktivirati u potpunosti.

RB/BI: Nakon svega ovoga, jasno je sa koliko ljubavi i posvećenosti se pristupilo pripremi festivala. Jeste li imali pomoć?

Leković: Ništa ne bi bilo bez angažmana rođaka i seljana – to je prva, inicijalna kapisla. Prve tri godine festival je bio prepoznat po tome što je bilo volje, sa malo načina. Bilo je šarma i duha. Kada je vaš kolega, Milan Vujović, rekao Srđanu: „Srđane, moraš nešto da uradiš, ovo ti je čista improvizacija“, uslijedio je odgovor: „Ma gdje improvizacija, Milane, ovo je improvizacija improvizacije“. Prošle godine su se seljani udružili i sredili prostor oko Zadružnog doma. Veliku pomoć je pružila Opština Bar, betoniran je taj prostor i odatle je sve krenulo malo ozbiljnije. Što se tiče ovogodišnjih sponzora, u prinicipu su sve to ljudi koji vole Godinje, prvo bih pomenuo one koji su tu, koji pomažu srcem i dušom, a da ne preskočim one koji su svih godina ovdje, naši Milan Vujović, Milun Lutovac, Mladen Zagarčanin. Vatrogasci su prošle godine pritekli u pomoć, a i ove godine su doveli do toga da je lokacija spremna. Emir Osmani besplatno je, zajedno sa dva radnika, prošle godine pomogao u betoniranju prostora. Ove godine, finansijski su pomogli Regionalni vodovod, Pošta Crne Gore, Nacionalni parkovi, Luka Bar, koja godinama pomaže, Kulturni centar, Turistička organizacija Bar, Elektroprivreda, VG Fiskal, Opština Bar, Sekretarijat za kulturu, Studio Petović – kao prijatelji će biti prisutni ove godine, raditi video i foto dokumentaciju, zatim Dr Zejnilović, Vodovod, Gradska televizija iz Podgorice, Komunalno preduzeće… Privatna lica – Vlatko Tomašević, Radovan Pobor,  Darko i Luka Pajović, Marko Kosović… Vjerovatno sam nekoga preskočio pa molim da mi se oprosti, nije iz loše namjere.

RB/BI: Lijepo je vidjeti da cijelo Godinje radi najbolje što može da festival uspije.

Leković: Mislim da je to najveća dobit ovog festivala, što se jedna mala zajednica udružila da pomogne rođaku, a onda posredno i sebi. Nadam se da će od svega biti i neka ljepša priča i da ćemo više biti prepoznati na turističkoj, poljoprivrednoj i kulturnoj mapi, jer imamo dovoljno potencijala da se i dalje predstavljamo, ali uz pomoć šire zajednice.

RB/BI: Za nekoliko dana, vidimo se u Godinju.

Leković: Vidimo se u Godinju, čekamo vas uz kvalitetan program. Prve večeri biće i godinjskog vina, izvolite i nadam se da ćete uživati u petom, jubilarnom festivalu „Godinjske zvjezdane noći“.

The post Spoj poezije, muzike, vina i pozorišta: Sve je spremno za pete Godinjske zvjezdane noći first appeared on BARinfo.

Drugi dan Festivala otpočeo je početkom izrade poliptiha Godinja i Skadarskog jezera od strane slikara Pera Nikčevića, dok je večernji program otvrio poznati barski arheolog mr Mladen Zagarčanin, koji je govorio o prošlosti sela i uopšte Crmnice.

Uslijedio je nastup pjesnika iz različitih krajeva regiona. Veče je otvorio Enes Halilović, srpski književnik, novinar, ekonomista i pravnik iz Novog Pazara, osnivač književnog pravca „kvantumizam“, čije su knjige objavljene na desetak jezika.

Nakon njega, publici se predstavio Slave Gjorgjo Dimoski, jedan od najpoznatijih makedonskih pisaca starije generacije, pokretač Poetskih susreta u Velestovu, predsjednik Upravnog odbora Nacionalne ustanove Struške večeri poezije.

Krug je zatvorio po mnogima najupečatljiviji poeta iz Crne Gore, Saladin Dino Burdžević, koji nekoliko decenija živi i radi u Ofenbahu, u Njemačkoj, svojevremeno član Udruženja književnika „Ars Antibari“ iz Bara, dobitnik velikog broja nagrada.   

Tačku na festival stavio je nastup Etno grupe „Zora“.

Organizatori su, ne krijući zadovoljstvo zbog posjećenosti ovogodišnjeg izdanja, zahvalili sponzorima i prijateljima festivala: Opštini Bar, Službi zaštite i spašavanja, “S&N investu”, TO Bar, preduzećima Komunalne djelatnosti Bar, Vodovod Bar, Luka Bar, PZU “Zejnilović”, “Courier Eco Sutomore”, “Pulena”, “VG fiskal”, Glavnom gradu Podgorici, firmama “Tehnopolis”, “BIF”, “Oxy d.o.o” i seljanima Godinja.

Posebna zahvalnost, istakli su, ide dr Milunu Lutovcu čija je izložba prezentovana prvog dana, a koji je, kao prijatelj festivala, „sam postavljao slike i sve ostalo radio bez ikakvog honorara“, te da je upravo prodajom jednog njegovog djela „popunjena rupa u budžetu“.

The post Nastupom poeta iz regiona završene Godinjske zvjezdane noći first appeared on BARinfo.

Izložbu radova dr Miluna Lutovca, nastalih u posljednje dvije godine, otvorio je Gojko Božović, naglasivši da umjetnik strpljivo, na velikim formatima, nastoji da oblikuje svoj svijet.

„Ovo je pokušaj da se tim velikim obojenim površinama iskažu drame modernog čovjeka i da se u njima nazre zrno smisla. Smisao danas djeluje kao da je najviše potrošen, i svaka vrsta njegove obnove u savremenom vremenu predstavlja, po mnogo čemu, herojski pokušaj“, istakao je Božović.

Lutovac je kazao da mu je najveći izazov bio kako da odgovori prostoru. „Ako slike prorade u prostoru, ako izgledaju kao da su u njemu nastale i da tu žive, onda smatram da je ta izložba uspjela.“ Dodao je da se među djelima velikog formata, koja nijesu mogla da stanu u okvir, nalazi rad nazvan „Crmnica“.

Manifestaciju je otvorio novinar Milan Vujović. Istakao je da se radi o neobičnom, jedinstvenom festivalu sa dušom, šarmom i stvaralačkom energijom.

„Ne dolaze ovdje samo pjesnici, nego i prozni pisci, likovni stvaraoci, profesori i teoretičari književnosti, muzičari, arheolozi, glumci, diplomate, novinari… Tu, dolje, u dvorištu kuće Lekovića, gdje su održane prethodne tri manifestacije, sa improvizovane bine, ka godinjskom nebu otišlo je mnogo razboritih, pametnih misli i lijepih stihova. I sad lebde, uvjeren sam, iznad nas, prate šta se dešava i čude se kako je onaj mali festival prerastao u ovako ozbiljan dvodnevni samit – sastanak na vrhu. A to se desilo zato što su pregnuli Godinjani. Pozvao ih je dobri duh ovog sela, doktor Neven, na mobu – i niko nije izostao“, istakao je Vujović.

Djela prof. dr Vuka Cerovića čine eseji, priče i romani. Sinoć je predstavljen nastavak romana „Hrabri dječak Dronjo“, koji je 1991. godine Politikin zabavnik proglasio najboljom knjigom za djecu. O novom romanu, koji je izdat početkom godine, govorili su književnik Miroje Vuković i dr Dragoje Femić.

Gojko Božović, pjesnik, esejista, književnik i izdavač, dobitnik brojnih književnih nagrada, čija su djela prevedena na brojne svjetske jezike, osnivač i glavni urednik izdavačke kuće „Arhipelag“ i beogradskog Festivala evropske književnosti, govorio je svoje stihove.

Sonja Tomović Šundić, univerzitetska profesorka i naučna stvarateljica, javnosti je najpoznatija kao filozofkinja i društvena teoretičarka, a ostavila je poseban trag i u savremenoj crnogorskoj poeziji. Istakla je da joj je posebno zadovoljstvo što večeras može da govori ne o poeziji, nego poeziju, vjerujući u Njegoševski koncept da sve ovo zapravo nije ništa drugo do „opštega oca – poezija“. Dodala je da je poezija prije svega emocija, te je kazivala nekoliko pjesama iz svojih triju zbirki.

Žiri za novouspostavljenu književnu nagradu „Kosarin vijenac“ – doc. dr Olga Vojičić Komatina, književnik Mirko Rakočević (predsjednik žirija) i dr Radoje Femić – jednoglasno je dodijelio nagradu Enesu Haliloviću za roman Bekos, u izdanju „Lagune“.

„Roman Bekos Enesa Halilovića čini dragocjenost savremene književne produkcije i opominje da postmodernizam očigledno još nije rekao svoju posljednju riječ, te da se sa tog tradicijskog stabla još uvijek mogu kušati zreli plodovi s autentičnim književno-stilskim sokovima“, stoji, između ostalog, u obrazloženju žirija.

Autor je zahvalio na nagradi – djelu slikara Pera Nikčevića – te istakao da „biti dio tradicije ovog festivala predstavlja veliku čast“.

Veče je nastavljeno koncertom podgoričkog rok sastava „Mikrokozma“, uz bogato postavljenu trpezu i odličan izbor kvalitetnih vina.

Program je vodila Anđela Kostić.

Festival se nastavlja večeras. Tokom dana, slikar Pero Nikčević izvešće performans: Poliptih, Godinje i Skadarsko jezero. Od 20 sati govoriće arheolog mr Mladen Zagrarčanin, književnici Enes Halilović, Slave Đorđo Dimoski i Dino Burdžović, a najavljen je i koncert etno grupe „Zora“.

Organizatori su zahvalili sponzorima i prijateljima festivala: Ministarstvu turizma, Sekretarijatu za kulturu Glavnog grada, Opštini Bar, TO Bar, seljanima Godinja, RTV Podgorica, Luci Bar, brojnim privrednicima porijeklom iz Crmnice, kao i Službi zaštite i spašavanja Opštine Bar.

The post Zvjezdani glasovi iz srca Godinja first appeared on BARinfo.

Za razliku od izdanja ranijih godina, kad je nevjerovatna sposobnost improvizacije bila ideja vodilja festivala, Organizacioni odbor je ovoga puta mnogo konkretnije i profesionalnije radio na dovođenju poznatih umjetnika, pa se može očekivati da će GZN zasijati punim sjajem. U prilog tome govori i činjenica da su promijenjene lokacije održavanja večeri, jer je gotovo čitavo selo uključeno u projekat – očišćen je i priveden namjeni stari Zadružni dom (u kome su i ranije održavane izložbe), a učesnici će nastupiti i na poznatom guvnu u Godinju.  

Festival “Godinjske zvjezdane noći” održava se 4. i 5. jula. Trajaće dva dana.

Osnovni program je književni, a zastupljeni su i ostali umjetnički sadržaji.

Na početku manifestacije, 4. jula u 19:30  je otvaranje izložbe dr Miluna Lutovca. Prvi gost festivala je prof. dr Vuk Cerović, a o njegovim romanima govoriće dr Radoje Femić i književnici Mirko Rakočević i Miroje Vuković. Potom će se predstaviti pjesnici Gojko Božović, prof. dr Sonja Tomović Šundić, kao i slikar Pero Nikčević. Zatim slijedi dodjela književne nagrade “Kosarin vijenac”, a nakon toga koncert rock grupe “Mikrokozma” iz Podgorice.

Druge festivalske večeri program će početi predavanjem barskog arheologa mr Mladena Zagarčanina, potom će nastupiti pjesnici Enes Halilović iz Novog Pazara, Slave Đorđo Dimoski iz Ohrida i Dino Burdžović (Ofenbah / Bijelo Polje), a na kraju će biti organizovan koncert Etno grupe “Zora”.

Drugi dan Festivala ima i dodatne sadržaje. U 10 sati je prisustvovanje učesnika performansu Pera Nikčevića koji slika poliptih Godinja i Skadarskog jezera. U 11 sati je krstarenje Skadarskim jezerom, a potom posjeta “Vinariji Raičević” u Godinju. Poslije predstavljanja domaćinstva, uz degustaciju čuvenog godinjskog vina stihove će govoriti Miljan Nikolić, Srećko Gal, Jovanka Vukanović, Biljana Milovanović Živak, Saša Milovanović…

Organizator manifestacije “Godinjske zvjezdane noći” je istoimena NVO, osnovana prije četiri godine sa ciljem da pokrene festival i promoviše kulturne, istorijske, turističke i tradicionalne vrijednosti ovog dijela Crne Gore.

The post Godinjske zvjezdane noći 4. i 5. jula, mnogo sadržajnije i sa gostima iz regiona first appeared on BARinfo.

RB/BI: Ovog juna, manifestacija „Godinjske zvjezdane noći” biće održana treći put, a najvažnije pitanje jeste: da li je sve spremno?

Leković: Uglavnom jeste, počeo sam da pripremam festival od Nove godine. S ljudima je najteže raditi, ima mnogo zvanica, ali, u principu, sve je pri kraju.

RB/BI: Kad smo kod zvanica, ko sigurno dolazi, ko ne dolazi a želio si, koga ćeš pozvati, ko će, u međuvremenu, otkazati?

Leković: Tefter je pun, svake godine mi je želja da festival raste po broju učesnika, a i po kvalitetu. Mogu da kažem da je opet za jednu stepenicu bolji, a vi koji budete došli i propratili ga, kažite poslije da li sam bio u pravu ili ne. Festival traje od 7. do 14. juna. Ove godine je 90 godina od rođenja Branka Miljkovića, pa ćemo imati jednu priču o njegovom liku i djelu. Muzeolog Jovan Mladenović iz Niša će da priča o tome i trebalo bi da dođe s postavkom o Miljkoviću i divnom pričom na temu „Miljkovići, crnogorski pesnici” jer za ljude koji to nisu znali, Branko, da nije okončao ovako kako je okončao, trebao je da dođe da živi u Crnoj Gori. Imao je i kartu za Titograd.

RB/BI: Jedno pitanje koje nema direktnu vezu s festivalom: da li je Godinje glavni grad Crmnice ili je to Virpazar? Vode se neke polemike po tom pitanju.

Leković: To je diskutabilno, mi naginjemo da to bude Godinje, ali još uvijek je Virpazar, vidjećemo.

RB/BI: Koga si sve od poznatih umjetnika pozvao na festival?

Leković: Ti koje ću da navedem malo su poznatiji, odnosno više ljudi je čulo za njih, ali svako ko se penje na našu binu ima svoju umjetničku težinu i svoj kvalitet. Da podsjetim, to je festival kulture, poezije, proze, slikarstva, vajarstva. Prvi dan je dječiji dan, imamo žiri koji će da izabere tri najbolja rada, djeca mogu da rade šta žele, oni su ukras svijeta. Prošlogodišnja pobjednica, Milica Šćepanović, biće u žiriju, čiji je predsjednik, kao i prošle godine, dr Zoran Živković. Gostovaće, pored ostalih, Tanja Rađenović, moderatorka budvanske biblioteke, inače izuzetna pjesnikinja; pa Miloš Zubac, sin Pera Zubca. On je nevjerovatan i pjesnik i muzičar i doći će sa svojom drugaricom koja će da ga prati. Malo će biti poezije, malo muzike. Biće tu raznih priča, a pominjaće i oca, sigurno. Te večeri sviraće i grupa iz Podgorice, „Vrpca”.

Direktor festivala Saša Stojanović i ja radimo na tome da para bude, a jednog sponzora već imamo: naš školski drug Vlatko iz Amerike nam je poslao 200 dolara. Moram pomenuti da će toga dana doći i Lelica Milovanović, moja drugarica iz Bora koja je prošle godine bila u užem izboru za Ninovu nagradu i Nena Kostić iz Beograda, žena koja nema kad ni da piše pjesme jer je zauzeta oko posla i unučadi, a poezija joj je fantastična. Biće još i Branko Žerajić iz Budve, sa svojim rock bendom “Duhoklonuće”. Garantujem: taj 9. jun, biće fenomenalan dan. Biće i Jasenka Lalović, koja se rado odazvala. Ona je pola Crmničanka, a pola Paštrovčanka.

RB/BI: Reci mi kako će gosti dolaziti na Godinjski festival: individualno, kolektivno, organizovano, vozom, autom, pješke?

Leković: Zavisi od individue, ali biće nekih koji će doći avionom, njih je najmanje. Najviše će biti onih koji će doći autobusom ili vozom, ali biće i onih koji će doći autom. Svakako, putne troškove ću platiti svima. Kao prošle godine, imali smo 2.500 eura sponzorstva, grad Podgorica nam je dao 1.000 eura, pa smo plaćali i honorare. A moram i to da naglasim, da su se mnogi odricali honorara, iako sam ja insistirao, insistiram i dalje, jer znam šta znači umjetniku kad dobije honorar, pa bio on 5 ili 500 eura. Festival teži tome, jer to mu daje i neku težinu. Ja imam strašne planove, da još kvalitetnije ljude dovodim, a to je bez pomoći Opštine i države teško ostvarljivo. Imamo, u svakom slučaju, NVO „Godinjske zvezdane noći”, apliciramo i kod države. Ja bih i ovim putem apelovao na Opštinu Bar, ako vidi bilo kakav interes ovdje, da pomogne festival. A gledano iz mog ugla, trebalo bi da ga imaju, jer ovo je stvarno ozbiljan festival. Na kraju krajeva, jedini je i u našoj Opštini, mimo „Barskog ljetopisa”. Svakako je jedini u Crmnici. Mi reklamiramo turizam, Nacionalni park Skadarsko jezero, istoriju, evo i Mladen Zagarčanin će opet da dođe da pričamo o nekim ozbiljnim stvarima vezano za arheologiju, a naročito za taj crmnički dio.

RB/BI: Koliko će biti hendikep što prošlogodišnji direktor, Dragan Leković, neće imati konkretno zaduženje jer, kako si informisao, ima obaveza prema svom poslu, prema sajtu Press?

Leković: Mi smo rođaci, pa se redovno šalimo: on svake godine daje otkaz pa ostaje. Tako sam mislio da će biti i ove godine, iako sam znao da je dobio to mjesto direktora. Dragan stvarno fenomenalno radi, znam koliko je zagrižen za kulturu. Znam i ekipu koja radi tu, dvoje ljudi koje je on doveo. Evo, premijerno, juče, novoprimljeni član, Valentina Šuković, uradila je svoj prvi intervju, i odličan je. I to nije intervju s bilo kim, već sa suprugom pokojnog Danila Kiša. Faliće nam Dragan u svakom slučaju, ali moram pomenuti novog direktora, Sašu Stojanovića, on je priskočio u pomoć kada Dragan nije mogao.

RB/BI: Čuli smo šta će biti na otvaranju. Kaži nam šta si pripremio za završno veče, odnosno završni dan festivala? Od 7. do 14. juna, to je osam dana. Zahtjevno djeluje, očekuje te težak i veliki posao?

Leković: Ako ćete bilo šta ozbiljno da radite, tome morate i da se posvetite. Iz iskustva znam da sve treba na vrijeme da se započne. Iako nekima to djeluje čudno i pomalo megalomanski, ja znam šta će Godinjske zvjezdane noći tek da budu ako me posluži zdravlje, i naravno, ako nas prepoznaju sponzori. U svakom slučaju, glavni dio posla je završen. Još malo i samo ću da uživam i da gledam, zajedno sa gostima. Energija je godinama na ovom festivalu fenomenalna, jer su to ljudi koji vole kulturu i fino druženje. Što se tiče otvaranja, profesor Mladenović nije baš najboljeg zdravstvenog stanja tako da se može desiti da ne dođe, ali to ne bi bilo strašno, jer je svakako planiran magistar književnosti i, trenutno, najbolji kritičar u Crnoj Gori, Milorad Durutović, da istim povodom govori o Miljkoviću.

RB/BI: A ionako je moto festivala: „Improvizacija improvizacije”.

Leković: Tako je.

RB/BI: Objavio si pet zbirki poezije. Proslavila te peta, „Herbarijum za sebra”, sa kojom si obišao „pola” Jugoslavije. Da li je ovo zaista tvoja najbolja zbirka poezije?

Leković: Ne znam da li je najbolja, ne mogu to odrediti. Ono što mogu da kažem jeste da bi trebalo da je ima na polici svako ko voli poeziju. Zaboravio sam da dodam, 14. juna je zatvaranje festivala i proglašenje najbolje pjesme. Nagrada nosi naziv našeg sugrađanina i velikog pesnika, i mog druga, Miroslava Jovanovića Timotijeva. Zadnje dešavanje 14. juna biće okrugli sto, ne znam još koja je tačno tema, ali biće u stilu „kuda plovi književnost”, gdje će da bude šest ili sedam eminentnih crnogorskih kritičara. Da malo kritika kaže šta misli o književnosti danas.

The post Srđan Leković: Godinjske zvjezdane noći – treći put first appeared on BARinfo.

Festival je održan od 2. do 6. juna, u Godinju, u dvorištu kuće Lekovića, na bini koja nosi ime „Miloš Crnjanski“. Učestvovalo je tridesetak pjesnika, proznih pisaca, profesora književnosti, arheologa, sineasta, novinara, muzičara… iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Program je bio dobro osmišljen i kvalitetan. Festival je imao šarma, malo razbarušene duše, energije, ali je bio i prepun improvizacije ili kako je to rekao jedan od dvojice organizatora, pjesnik Srđan Leković, „njegova prva vrlina je improvizacija improvizacije“.

Sjajna ideja mogla bi da preraste u ozbiljan međunarodni festival ukoliko se dvojici neumornih organizatora, dvojici Lekovića, Srđanu i Draganu, priključi čitav jedan tim ljudi koji profesionalno znaju da organizuju ovakve manifestacije. Jer, ušuškano, drevno Godinje, koje kao da je izvučeno sa nekih slika renesansnih majstora, samo po sebi je pola posla. Sve ostalo: smještaj sa nekoliko zvjezdica, plovidbe Skadarskim jezerom, izleti po Crmnici, itd, ušlo bi u CV festivala, kao nezaobilaznog faktora kulture u Baru, na početku juna, a u susret „Barskom ljetopisu“ i ljetnjoj turističkoj sezoni.     

The post Na Godinjskim zvjezdanim noćima prva nagrada za Milicu Šćepanović first appeared on BARinfo.