Darko Đurović (Podgorica, 1982) završio je Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju, a diplomirao je 2005. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, u klasi profesora Marka Musovića. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG) od 2006. godine. Njegov rad i upečatljiv likovni izraz visoko su vrednovani u umjetničkim krugovima, što potvrđuje i prestižna državna nagrada „Milunović, Stijović, Lubarda“ koja mu je dodijeljena 2012. godine.

Ovo je Đurovićeva 13. samostalna izložba, a tokom dosadašnje bogate karijere izlagao je u Podgorici, Kotoru, Baru, Petrovcu, kao i u renomiranim regionalnim galerijama u Beogradu, Mostaru i Zagrebu. Pored samostalnih, učestvovao je na preko dvadeset selektovanih kolektivnih izložbi, među kojima se izdvaja učešće na prestižnom Salonu „13. novembar“ u galeriji „Dado Đurić“ na Cetinju. Živi i stvara u Podgorici.

The post Izložba Pogled kroz dugu Darka Đurovića večeras na Barskom ljetopisu first appeared on BARinfo.

“Na to takođe utiču i razne okolnosti, međutim, ono što me rukovodi u samom odabiru jeste da biram ono što je u tom trenutku moguće realizovati i da bude najkvalitetnije, bilo da je pitanju autor ili neka kolektivna izložba”, istakao je Ćetković.

Selektor likovnog programa je istakao da je ovog ljeta više nego zadovoljan odzivom publike:

“Svjedoci smo večeras da je u galeriji veliki broj ljudi, to me posebno raduje, na kraju krajeva, umjetnost, ta vizionalna komunikacija na neki način je neophodna, povratna informacija od strane publike je u svemu tome više nego bitna”, ukazao je Ćetković.

U rekapitulaciji dosadašnjeg dijela ovog festivalskog segmenta, Ćetković je podsjetio da je premijerna postavka bila veoma posjećena samostalna izložba Miomira Miša Vemića.

“Potom smo imali izložbu Stojana Milanova iz Beograda, jednog sjajnog autora, i tu je bio ogroman odziv publike, a i za ovu treću izložbu, pravu manifestaciju grafike, galerija je večeras takođe bila puna, i raduje me da publika, stručna javnost i svi ostali prepoznaju kvalitet likovnog programa”, kazao je Ćetković.

Do kraja Barskog ljetopisa ljubitelje likovne umjetnosti čekaju još dvije izložbe:

“U pitanju su dva autora  iz Crne Gore. Prvi je slikar Darko Đurović koji će se predstaviti 7. avgusta u ovoj galeriji sa svojim najnovijim radovima, poslije toga imamo otvaranje izložbe skulptura u kamenu Jovete Ljumovića koja će okončati likovni program. Možemo reći da smo sublimirali na ovom ljetopisu sve grane likovne umjetnosti-od grafike, slikarstva, do sculpture i crteža, tako da mogu reći da sam kao selektor u potpunosti zadovoljan, a raduju me odlične impresije i stručne javnosti i likovne publike. Na kraju bih skrenuo pažnju na  još jedan detalj, čini mi se da kao nikad ranije u Bar na izložbe Barskog ljetopisa dolaze kolege likovni umjetnici sa svih strana države, i večeras je  ista situacija po tom pitanju, na izložbi grafike vidimo veliki broj kolega, naravno i učesnika same izložbe, i to je ono što me posebno raduje”, zaključio je Ćetković.

The post Goran Ćetković: Likovni program Barskog ljetopisa za stepenicu viši ove godine first appeared on BARinfo.

Otvarajući postavku, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka dr Anastazija Miranović kazala je da u vremenu brzih mobilnosti slika “koje jedva uspijevamo registrovati”, ova izložba Internacionalna grafika malog formata – Crna Gora 2025/26, traži upravo suprotno, “da usporimo, priđemo bliže i obnovimo iskustvo fokusiranog pogleda/pažljivog gledanja”.

“Mali format ovdje nije umanjena verzija ‘velike’ umjetnosti. On je posebna disciplina pogleda – prostor koncentracije u kojem svaka linija, tekstura i praznina dobijaju na intezitetu. Pred ovim radovima posmatrač ne ostaje na ‘bezbjednoj’ udaljenosti. Naprotiv, mora im prići i ući u njihov intimni prostor”, istakla je Miranović.

Prema njenim riječima, konceptualno, kompleksnost postavke zahvata širok vremenski i stilski raspon i izložba ne nudi jedinstvenu priču, “već uspostavlja dijalog između istorijskog nasljeđa grafike, reprezentativnih ostvarenja umjetnika druge polovine dvadesetog vijeka i savremene selekcije od 120 radova”.

“Dati raspon predstavlja značajnu vrijednost ove postavke, istovremeno i osoben kustoski izazov. Umjesto linearnog razvoja, pred nama se otvara svojevrsni atlas grafičkog mišljenja: od matrice i ručnog otiska do digitalne slike; od ekspresivne figure do geometrijskog znaka; od naracije i simbolike do gotovo potpunog uzmicanja/povlačenja predstaljačkog u trag, znak, ili/i prazninu.

Istorijsko, kulturološko sjećanje seže u kraj XV vijeka i podsjeća na čuvenu štampariju Crnojevića i viševjekovno grafičko iskustvo na ovim prostorima. Ono uspostavlja dublju genealogiju slike umnožene otiskom na prostoru Crne Gore, koja je od samih početaka bila mjesto susreta različitih kultura i tradicija. Ova izložba nastavlja takvu logiku razmjene arteficijalnih iskustava/susreta. Njeno internacionalno obilježje ne počiva samo na geografskoj diferencijaciji učesnika, već, prije svega, na interkultualnom dijalogu – razmjeni jezika, žanrovsko-stilskih promišljanja i generacijskih iskustava”, naglašava Miranović.

U djelima iz fonda Narodnog muzeja Crne Gore, iz poklon-zbirke Boža Biškupića, jasno se prepoznaje snaga jugoslovenske grafičke škole, ali i izrazite individualne poetike, dodala je Miranović ukazujući da su posebne cjeline posvećene Dadu Đuriću, Veličkoviću i francuskoj grafičarki Astrid de la Forest.

“Dadov cikulus Bifon (24 grafike) predstavlja svojevrsan bestijarij hibridnih bića, kojima čudovišnost nije izuzetak, već moguća istina tijela i svijeta – slika civilizacije koja se neprekidno/kontinurano reprodukuje i raspada. Savremena selekcija pokazuje da grafika danas nema dominantnu tehniku, niti jedinstvenu estetsku. Bakropis, akvatinta, suva igla, linorez, drvorez, serigrafija i slijepi tisak ravnopravno stoje uz digitalnu grafiku, kombinovane postupke, mokulito, plutotisak i pigmentnu foliju.

Više se ne postavlja pitanje koja je “autentičnija” – tradicionalna ili digitalna grafika, već, da li je izabrani postupak nužan za značenje rada. Najuspjelija djela u postavci upravo su ona u kojima tehnika nije puka demonstracija vještine, već aktivni nosilac ideje”, ukazala je Miranović.

Ona je navela i da kvalitet radova na izložbi nije potpuno ujednačen-uz radove visoke formalne i konceptualne preciznosti nalaze se i oni koji ostaju na tragu skice, “dekorativnog znaka ili vizuelne dosjetke”.

“Međutim, ta neujednačenost daje osoben šarm i aktraktivnost postavke. Ujedno, pokazuje stvarno stanje savremene grafike – medija koji istovremeno čuva disciplinu zanata, pregovara sa digitalnom tehnologijom, preuzima jezik popularne kulture i traži nove načine govora o tijelu, prostoru, ekologiji, sjećanju, politici i identitetu. Značaj ove izložbe nije u tome što nudi određenu/konačnu definiciju grafike, već što pokazuje da takva definicija danas više nije moguća, niti je potrebna. Grafika opstaje upravo zato što se mijenja, što u svakoj tehnološkoj transformaciji/inovaciji čuva ideju traga – trag ruke, matrice, pritiska, reza, greške, ponavljanja ili digitalne intervencije.

Pred nama su djela malih dimenzija, velikog raspona. Ona nas podsjećaju da pažnja ne predstavlja samo način percipiranja/gledanja, već i oblik otpora površnosti i brzini savremene vizuelne kulture. Priđite ovim radovima bez žurbe, zadržite se pred njhovim različitostima/razlikama i dopustite da vam se pojedini od njih približe/otvore zarad uzajamnog, postepenog otkrivanja”, zaključila je Miranović, nakon čega je brojnim posjetiocima zahvalnost da dolazak na otvaranje izložbe iskazala i autorka projekta Vesna Bošković.

Izložba „Internacionalna grafika malog formata – Crna Gora 2025/26“ u postavci je do 6. avgusta.

The post Otvorena reprezentativna izložba Internacionalna grafika malog formata – Crna Gora 2025/26 first appeared on BARinfo.

Izložba „INTERNACIONALNA – MALA GRAFIKA“ svjedoči o specifičnoj vitalnosti i neprolaznoj aktuelnosti grafičkog izraza, posmatranog kroz formu malog formata koja od umjetnika zahtijeva vrhunsku disciplinu, tehničku perfekciju i idejnu sažetost. Ova postavka ne funkcioniše samo kao zbir pojedinačnih estetika, već kao kompleksan dijalog različitih generacija, kultura i poetičkih polazišta. Kroz bogatstvo primijenjenih tehnika – od klasičnih visokih i dubokih štampi do savremenih digitalnih i eksperimentalnih postupaka – izložba mapira ključne tendencije na međunarodnoj sceni. Mala forma ovdje ne označava prostorno ograničenje, već postaje sublimat umjetničke misli, prostor unutrašnje koncentracije u kojem svaki rad funkcioniše kao zaokružena, autonomna vizuelna mikrocjelina.

Selekcija koju je osmislio Goran Ćetković insistira na visokim estetskim kriterijumima, promovišući raznovrsnost autorskih rukopisa – od stroge geometrijske apstrakcije, preko lirskih i ekspresivnih formi, pa sve do figurativnih narativa i konceptualnih rješenja. Ovako koncipiran salon male grafike pruža jedinstvenu platformu za komparativnu analizu i kulturnu razmjenu, pozicionirajući barsku galeriju kao važno regionalno središte i žarište savremene vizuelne umjetnosti u kojem se prepliću lokalni i globalni umjetnički tokovi.

.

The post Večeras u Galeriji otvaranje izložbe Internacionalna – Grafika malog formata – Crna Gora – 2025/26 first appeared on BARinfo.

Miomir Mišo Vemić (Donja Bukovica, Šavnik, 1954) diplomirao je na likovnom odsjeku Filozofskog fakulteta u Nikšiću, gradu u kojem danas živi i stvara. Tokom svoje bogate i plodne karijere, Vemić je organizovao Prvo proljećno internacionalno bijenale minijature u Nikšiću (2005) i aktivno učestvovao na brojnim prestižnim međunarodnim umjetničkim simpozijumima i bijenalima. Njegov rad visoko je vrednovan kako u zemlji tako i u regionu, što potvrđuju i značajna priznanja među kojima se izdvajaju nagrada „Paleta Đure Jakšića“ (Požarevac, 2012), nagrada Internacionalnog bijenala akta u Petrovcu, kao i priznanje „Zoran Matić“ u Požegi.

Iza sebe ima čak 47 samostalnih i ogroman broj kolektivnih izložbi u nekim od najznačajnijih galerija i muzeja širom Crne Gore, Srbije, Makedonije, Hrvatske i Švajcarske. O univerzalnosti njegovog slikarskog jezika i međunarodnom ugledu najbolje svjedoči činjenica da se njegova djela danas nalaze u brojnim privatnim i javnim kolekcijama u metropolama poput Čikaga, Londona, Budimpešte i Moskve. Izložbu će otvoriti istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović.

The post Snovi koji su me probudili Miomira Miša Vemića otvara likovnu selekciju Ljetopisa first appeared on BARinfo.

Zahvaljujući tome, prvo festivalsko veče bilo je i omaž epohi u kojoj su stvarana bezvremenska djela, koja žive i danas, nakon pola vijeka od njihovog nastanka. Da i savremeno doba produkuje vrijednu umjetnost, potvrdili su i ostali učesnici – sjajan pisac Enes Halilović (prošlogodišnji dobitnik festivalske nagrade “Kosarin vijenac”) slikar Goran Ćetković i Vladimir Vujović, ovogodišnji laureat, “Kosarinog vijenca” za roman“ Razgovori s Vješticom”, mladi pisac iz Bara, ovjenčan brojnim nagradama i priznanjima, ne samo za ovo književno djelo. Gošća iznenađenja bila je još jedno veliko ime iz svijeta umjetnosti prošlih vremena – dama jugoslovenskog glumišta i nekadašnja pjevačica kultnog sastava “Suncokret”, Gorica Popović.

Festival je otvorio diplomata, profesor i pisac, Miodrag Lekić Ćaki, koji je prijatelj i podržavalac festivala od samog početka, kada je na ideju Srđana Lekovića začet na ledini godinjskog sela i kada je malo ko vjerovao da će za samo nekoliko godina da izraste u prepoznatljiv umjetnički događaj, sa posebnim šarmom, na kulturnoj mapi Bara i Crne Gore.

“Crnogorska sela jesu lična karta istorije Crne Gore, one homerovske Crne Gore. Ako ovaj festival već ima svoju istoriju, ostaje misterija njegovog nastanka, trajanja i velikog uspjeha. Vjerovatno objašnjenje treba tražiti u ovom jedinstvenom susretu prirode i istorije. Ovdje nema mjesta za podjele – ovdje su svi ‘naši’. Zato odavde možemo da poručimo – ako su relativno lako razbili državu Jugoslaviju, neće im lako ići da razbiju jugoslovensku kulturu, odnosno neće u tome uspjeti. Ostalo je dosta toga zajedničkog, ali ostao je i neki prkos, da neće ‘baš sve pokriti snjegovi i šaš’. Bez sumnje, festival u ovom crmničkom selu, kao mjestu kulturnog dijaloga, književnih i likovnih susreta, muzičkih koncerata i naučnih predavanja, na najljepši način oživljava kulturu Crne Gore. Sa godinjskim zvjezdama i godinjskim zvjezdanim nebom, Crna Gora je dobila veće šanse za svoje potencijalne zvjezdane trenutke, od kojih smo danas prilično udaljeni, nadamo se privremeno. Duhovna obnova Crne Gore je suštinski imperativ našeg prostora”, kazao je, između ostalog, u nadahnutom govoru Miodrag Lekić.

Uvod u zvanično otvaranje festivala bila je izložba Gorana Ćetkovića, jednog od najznačajnijih savremenih umjetnika, višestruko nagrađivanog, sa do sada, čak pedeset i jednom samostalnom izložbom, koji je nedavno iskoračio i na evropsku i svjetsku umjetničku scenu. Postavku iz novog ciklusa umjetnika “Inventar neba”, koji je premijerno predstavljen na Godinjskom festivalu, otvorio je dr Milun Lutovac, teoretičar savremene umjetnosti, univerzitetski profesor, slikar, književnik, književni i likovni krtičar, čija je izložba nedavno otvorena na Luštici Bay, a upravo se vratio sa Zatonskog festivala gdje je na Likovnom salonu “Šapat Lima” osvojio nagradu “Polimski soko ‘26”. Dr Lutovac je prijatelj festivala od samog početka, a prošle godine na novoj uređenoj festivalskoj sceni, upravo njegovom postavkom slika otvorene su “Godinjske zvjezdane noći”.

“Svaki ciklus ovog vrsnog stvaraoca rađa novi sukob nevidljivih sila, ali i sukob umjetnika sa samim sobom i svijetom koji ga okružuje. Likovna kritika je saglasna u jednom – Goran Ćetković je jedan od najautentičnijih ekspresionista savremenog crnogorskog slikarstva”, kazao je dr Lutovac.

Festival “Godinjske zvjezdane noći” prošle godine ustanovio je festivalsku nagradu “Kosarin vijenac” – još jedna simbolika duboko ukorijenjena u tradiciji Bara i Crne Gore – Kosara, žena dukljanskog kneza Jovana Vladimira, čija istorijska uloga, ličnost i djelo, ali i uloga njegove supruge Kosare, kao i njihova romansirana ljubav, traju i snažno odjekuju na ovim prostorima i nakon hiljadu godina.

Kosarin vijenac prošle godine pripao je jednom od najznačajnijih savremenih književnika i pjesnika iz Srbije, Enesu Haliloviću za roman “ Bekos”, a nakon toga uslijedila su i druga priznanja – “Beogradski pobednik”, “Živojin Pavlović” i druga. U svakom slučaju, radi se o veoma zapaženom romanu i na regionalnoj književnoj sceni. Halilović je autor više zbirki poezije, pripovjedaka, romana i drama. Enesovo djelo je borba za istinu, pravdu i smisao u vremenu sve veće otuđenosti i vrijednosno iskrivljene stvarnosti. Tome i takvom, drugačijem svijetu teže i Godinjske zvjezdane noći.

Dublje slojeve romana “Bekos”, u razgovoru sa autorom, publici je otkrio prof. dr Radoje Femić, koji je prošle godine bio član festivalskog žirija za dodjelu nagrade “Kosarin vijenac”. Roman “Bekos”, kazao je prof Femić je raskošni plod postmodernističke književne epohe. Enes Halilović je pojasnio da je riječ ‘bekos’ egipatskog porijekla i da u prevodu znači hleb, koji je, kako je naveo, važan u životu čovjeka.

“Moj roman je potreba čovjeka da kaže nešto o sebi. Svi moji romani su na neki način povezani, sadrže meni zanimljive priče, nadam se i drugima, sa istorijskim, mitskim i dokumentovanim sekvencama, u koje je inkorporirana i poezija”, kazao je Halilović, koji je istakao da mu je drago što je prvi dobitnik Kosarinog vijenca i da je veoma srećan što ga je sudbina dovela u Godinje.

“Bio sam na mnogim svjetskim festivalima, u prestižnim prostorima kulture, ali mi je srce ovdje, u Godinju. Ovdje, u kući mog prijatelja, dr Nevena Lekovića, i u Godinju uopšte, osjećam se kao kod kuće”, kazao je Halilović i poručio organizatorima da čuvaju i grade i dalje festival. Prof .dr Radoje Femić, takođe , je kazao da je privilegovan što učestvuje na festivalu i što svjedoči njegovom uzrastanju. Posebno se zahvalio umjetničkom direktoru i uredniku književnog programa, Mirku Rakočeviću, na čiju inicijativu je ustanovljena nagrada “Kosarin vijenac”, koja je, kako je istakao ‘ književni, istorijski i geografski amalgam”.

U nastavku programa, stihovi, muzika i lijepa pisana riječ, prožimali su se na naljepši način na Godinjskom festivalu kroz predstavljanje prve knjige poezije legendarnog muzičara jugoslovenske muzičke scene – Dada Topića , koji je povodom 60 godina karijere izdao knjigu, simbolično sa 60 pjesama u njoj, naslovljena po njegovom velikom, kultnom hitu, “Za koji život treba da se rodim”, jedan od najvećih klasika jugoslovenske rok scene. Topić ga je izvodio sa svojim tadašnjim bendom “Time” još daleke 1972.godine. U knjizi su se našle mnoge pjesme koje je Dado Topić pisao tokom višedecenijske karijere, mnoge pamtimo kao njegove bezvremenske rok hitove, ali tu su i njegovi najintimniji poetski zapisi koji do sada nisu objavljeni. Promocija knjige doživjela je premijeru upravo na Godinjskom festivalu.

“Nadam se da će ovaj festival i svi vi koji dolazite ovdje, dati jedan novi motiv i jednu novu snagu da kultura i umjetnost na ovim prostorima budu ono što nas spaja, čime se ponosimo, što je vjekovima bilo i što treba i da ostane”, poručio je poznati muzičar Dado Topić, koji je uprkos tome što je napisao brojne pjesme, više puta kazao da nije pjesnik. Ipak, izrecitovao je davno napisanu pjesmu “Hej, Jugosloveni”, sa posebnom emocijom i suzama na kraju.

O potrebi zajedništva govori i roman Srđana Marjanovića, naslovljen upravo “Zajedno” – njegova četvrta knjiga, koja priča o ljudima, emocijama, potrebi da ostanemo bliski jedni s drugima,baš kao u Srđanovom pjesmama, koje su, kao i Dadove obilježile jednu epohu. O knjigama su sa autorima razgovarali Ilija Jovanović, urednik izdanja, koji je decenijama menadžer, prijatelj i kolega Dada Topića, i književnik i umjetnički direktor festivala Godinjske zvjezdane noći Mirko Rakočević. Bila je to svojevrsna reminscencija i omaž jednom drugom vremenu, bivšoj Jugoslaviji, rokenrolu , uz poseban ugođaj pod zvjezdanim godinjskim noćima sa bezvremenskim hitovima dva jedinstvena stvaraoca.

Marjanović je ispričao i utiske o svom prvom gostovanju u Zagrebu, nakon raspada Jugoslavije i svih nemilih događaja, kao i uprkos svemu, potrebi rušenja predrasuda i nužnosti dobrote i zajedništva.

Već snažno probuđene emocije kod publike, kulminirale su kada su Dado i Srđan otpjevali neke od svojih najvećih hitova – “Da li znaš da te volim”, “Makedonija”, “Bajka o ljubavi”, “Nije ti se htelo”, “ Mi smo jedno drugom uvek govorili vi”… Marjanović je najprije otpjevao pjesmu ženi koju je, kako je kazao, mnogo volio pedeset godina – preminuloj supruzi “Bože moj”. Upečatljiv utisak ostavilo je i izvođenje pjesme Srđana Marjanovića “Zajedno”, koju je snimio u duetu sa poznatim muzičarom i producentom Branom Likićem, a za publiku u Godinju otpjevali su je zajedno Srđan i Dado.

I ove godine na Festivalu je dodijeljena nagrada “Kosarin vijenac”. Članovi žirija – prošlogodišnji dobitnik – Enes Halilović, dr Olga Vojičić Komatina i književnik , umjetnički direktor Festivala Mirko Rakočević odlučili su da ona pripadne mladom barskom piscu Vladimiru Vujoviću za roman “Razgovori s Vješticom”. Uručila mu je dramska umjetnica Gorica Popović.

Nagrađeni pisac biće gost narednog Godinjskog festivala.

Prvu noć festivala odličnom svirkom zaokružio je najpopularniji barski rok bend “AkademiA”.

Festival su ove godine podržali: Opština Bar, preduzeće Komunalne djelatnosti, Vodovod i kanalizacija Bar, Služba zaštite i spašavanja, Kulturni centar Bar, TO Bar, Sekretarijat za kulturu opštine Bar, Ministarstvo ekologije, Sekretarijat za kulturu opštine PG, Regionalni Vodovod, Pošta Crne Gore, Luka Bar, Nacionalni parkovi, Elektroprivreda CG, VG Fiskal Bar, kompanija “Carević”, “Winers and co”, Media Pro – Studio Petović, dr Zejnilović, Emir Osmani, Gradska TV Podgorica, Grafički studio “ Krug” ,Vlatko Tomašević, Vlado Radonjić, Radovan Pobor, Darko i Luka Pajović, Marko Kosović, Branko Đurišić, Drago Perazić, Ognjen Đurišić, Veko Velović, Bratstvo Lekovića, Radio Bar, Radio D, Radio D Plus . Od samog početka uz festival su i javne ličnosti, istaknuti poslenici u kulturi i medijima – novinar, pisac i publicista Milan Vujović, mr Mladen Zagarčanin i prof dr Milun Lutovac.

Organizatori koji su bezrezervno posvetili sebe osnivanju Godinjskih zvjezdanih noći i njegovom rastu su predsjednik Organizacionog odbora Neven Leković, i članovi – Srđan Leković, Dragan Leković i Nenad Raičević, uz književnika Mirka Rakočevića , koji je umjetnički direktor Festivala.

Nažalost, jedan od velikih podržavalaca Godinjskih zvjezdanih noći, Mijo Leković je nedavno preminuo, ali njegova porodica je i ovoga puta bila uz festival. Organizatori su im se posebno zahvalili, a Miju Lekoviću, istakli su, pripada, takođe, veliko hvala i trajno sjećanje.

Večeras, na drugoj festivalskoj noći u književnom programu publika će moći da čuje poznate pisce Dragana Jovanovića Danilova, Jasenku Lalović i Radomira Uljarevića, a u muzičkom dijelu Bilju Krstić i Bistrik orkestar.

Veče će započeti stručnim predavanjem o biodiverzitetu Skadarskog jezera.

The post VIDEO: Otvorene pete, jubilarne Godinjske zvjezdane noći first appeared on BARinfo.

RB/BI: Od prethodnog gostovanja (sredinom marta), dosta toga se izdešavalo. Podijelite sa slušaocima Rado Bara novosti.

Ćetković: Neke izložbe koje su bile u planu su realizovane, a stigli su i dodatni pozivi, gdje sam u sklopu manifestacija imao izlaganja i predstavljao se publici u više gradova.

RB/BI Šta je najsvježije?

Ćetković: Najsvježiji je ciklus „Inventar neba“  na kojem sam radio zadnje dvije godine, a koji je, naravno, proistekao iz prethodnog ciklusa „Feniks“. On je spona, odnosno odskočna daska prethodnih ciklusa, u kojima sam se bavio prvenstveno tematikom čovjeka kroz formu figure ili glave, odnosno portreta. On je prelazna varijanta, gdje su ta ljudska figura i glava transponovani i iskidani na djelove koji su kroz tu formu donijele novu formu i novi ciklus, odnosno, ciklus “Feniks” na kome sam radio nekoliko godina. Logičan slijed je ciklus “Inventar neba”, gdje sam došao do motiva koji simbolički podsjećaju na pticu, a ptica i jeste dominantan motiv. Međutim, prisutna su i neka fantastična bića koja imaju svoju simboliku – ptica je simbol slobode, njena krila su simbol duhovne vertikale.

RB/BI: Koliko je teško umjetniku da pređe iz jednog ciklusa u drugi?

Ćetković: Jeste teško, a svakako je važno da svaki autor ostane dosljedan sebi. Od ključnog značaja je da se njegovo stvaralaštvo transformiše kroz ogroman rad i napor u ateljeu i ono što je više nego poželjno je, svakako ta transformacija, pomjeranja slikarskih ideja, nove forme, a suština je da ostanemo svoji.

RB/BI: Koliko se vremena provodi u ateljeu?

Ćetković: Imam atelje u kući i to mi dodatno olakšava posao za aktivno bavljenje slikarstvom. Svakodnevno mogu da se popnem na sprat, u atelje, istisnem boje na palete i krenem sa radom. U principu, nije potrebna neka velika inspiracija, ali postoje periodi kada dolazite do nekih vrijednosti lako, nekad znatno teže, ali i onda kad vam ne ide kako treba, imate problema i materijal pruža otpor, tada ste možda i na pravom putu i tada se možda otkriju prave stvari koje otvaraju put nekoj novoj poetici.

RB/BI: Je li inspiracija baš toliko važna kod umjetnika?

Ćetković: Prema mom mišljenju, jeste i to može da se tumači kao neko nadahnuće. Kiš kaže da je to neka vrsta bogojavljanja. Naravno, mi imamo neki svoj sopstveni svijet i svoje tišine, osame u ateljeu, gdje dolazimo do stvari koje su kreativne. To se može nazvati inspiracijom. Ja ne čekam inspiraciju, nego uvijek dolazim do kvalitetne slike i uvijek težim da nova bude bolje od prethodne. To se može postići uz ogroman rad, zalaganje i kontinuitet, koji su od presudnog značaja.

RB/BI: Koliko je umjetnički život težak u današnjem vremenu?

Ćetković: Svakako da je težak život ne samo umjetnika, već u bilo kojoj oblasti. Može da bude komplikovan, kompleksan, ali i dobar. Ono što je najbitnije je da umjetnik bude uporan i istrajan i postigne kontinuitet u radu, koji je od najvećeg značaja za svakog stvaraoca.

RB/BI: Pravite li pauzu tokom ljeta?

Ćetković: Kada dođu velike vrućine dolazi do zasićenja, do zastoja, bude obaveza oko likovnog programa Barskog ljetopisa, ali je bitno biti u tome. I kada ne slikam, gledam svoje slike, analiziram ih, nekad više naučim na taj način nego kad držim četkicu u ruci. Bitno je da ste stalno u tome. Stalno slikam, ali ima dana kada je to, uslijed različitih faktora, otežavajuće.

RB/BI: Koliko je Nikola Gvozdenović uticao na Vaše stvaralaštvo?

Ćetković: Uticao je na sve generacije i u istoriji naše umjetnosti. On je jedna više nego značajna ličnost – profesor, slikar, svima poznat. Ono čemu je on posebno doprinio, jeste autoritetu svih nas. Zahvaljujući njemu, vjerujem u ovo što radim. Imao sam nekih nesuglasica sa njim, ali, jednostavno, on je na taj način kod svih nas gradio jak karakter. Zahvaljujući njemu, trajemo, i njegov uticaj na generacije je ogroman.

RB/BI: Da li se za Vas  može reći da ste ekspresionista?

Ćetković: U osnovi da, i moj diplomski rad se ticao ekspresionizma. Ono što mene zanima je da kroz slikarstvo izrazim emociju, međutim, svi težimo tehničkom savršenstvu. Naravno, to se stvara nekim potezima koji su više nego dinamični, to je jedna vrsta akcionog slikarstva gdje se ja stalno borim sa platnom. To je akcija, duhovna borba sa platnom i sa samim sobom. Ko se nađe pred mojim platnima, ne može ostati ravnodušan, jer se prepoznaje likovna i duhovna strana.

RB/BI: Dosta vaših likovnih djela se prodaje u inostranstvu.

Ćetković: Dosta mojih slika ima po Crnoj Gori i inostranstvu, ima ih na raznim kontinentima. Tome su doprinijele i značajne izložbe, poput one u Milanu. Tamo sam imao sjajno samostalno predstavljanje i to je bila važna odskočna daska za moje stvaralaštvo. Bila je izložba i u Košicama koja je trajala mjesec i po. Otvaranju je prisustvovalo više od 200 ljudi, sjajno organizovana izložba od strane Regionalnog centra za Zapadni Balkan i gospodina Ivana Kopčija, koji se nalazi u organizacionom timu. Posrednik u tome bila je Jelena Vušurović, naša slikarka koja sa njima ima saradnju. Kockice su se posložile i ta je izložba bila jedno od mojih najboljih predstavljanja.

RB/BI: Pedeset jedna samostalna izložba – to je cifra za divljenje.

Ćetković: Ispada da sam, otkad sam diplomirao 2000. godine, imao dvije izložbe godišnje. Tu ne treba zaboraviti veliki broj kolektivnih izložbi, salona, manifestacija, kolonija, manifestacija, međunarodnih simpozijuma… Jedan od tih salona je organizovan i u Cirihu, gdje se predstavilo deset autora iz Evrope, ali treba pomenuti i Bijenale fantastike u Beogradu i mnoge druge salone i likovne smotre u zemlji i regionu.

RB/BI: Večeras imate novu samostalnu izložbu u Godinju.

Ćetković: Festival će biti otvoren izložbom mojih radova. Predstaviću se slikama iz najnovijeg ciklusa, koji uvezuje dva pojma. Jedan vuče na materijalno, a drugi na duhovno. Težnja svakog autora je da dođe do duhovnog mira. Motiv koji dominira je ptica, a da mi je neko ranije rekao da ću se baviti tom tematikom, ne bih mu vjerovao. Međutim, kada ste u ateljeu i konstantno u procesu rada, ne znate gdje će vas povesti sam proces.

RB/BI: Biće to i premijera novog ciklusa.

Ćetković: Da, ovo je premijera ciklusa. Ova izložba biće pokazna vježba za jedan od velikih galerijskih prostora na nekom međunarodnom nivou. Publika će biti u prilici da prvi put vidi ove slike u nekom prostoru. U ambijentu tih starih zidina mislim da će ove slike dobiti još neku dimenziju. One postaju jedna vrsta inventara u ovom starom prostoru, a posebno me raduje što objekat nema krov, što daje mogućnost da ove moje ptice, koje su uklopljene u ramove, odlete u nebo. Inicijativa je potekla od dr Miluna Lutovca i Srđana Lekovića, a veliki doprinos dao je i Neven Leković.

RB/BI: Kakvi su planovi za dalje?

Ćetković: Dobio sam poziv od jedne galerije u zemlji Evropske unije, ali čim to sve bude definisano, imaćemo prilike da razgovaramo i o tome.

RB/BI: Profesor ste u OŠ “Kekec” u Sutomoru. Ima li mladih talentovanih slikara?

Ćetković: Ima, naravno, predajem 21 godinu i uvijek je bilo talentovane djece. To je satisfakcija za moj rad, a ono što me posebno raduje je da su ove godine učenici osvojili veliki broj nagrada na nacionalnim i međunarodnim likovnim konkursima. Bilo je i prvih nagrada na međunarodnom nivou. Imamo talenata, samo je pitanje u kom pravcu će se usmjeriti njihov razvojni put. Više mojih učenika su završili Likovnu akademiju. Ne treba da imaju dilemu, treba da slušaju sebe i ako su se u tom pozivu prepoznali i imaju talenat, to treba nadograđivati, a uz rad i upornost, sigurno neće izostati kvalitet i uspjeh.

The post Ćetković: Moje ptice večeras u Godinju imaju priliku da iz ramova odlete u nebo first appeared on BARinfo.

“Projekat je realizovan na poziv Regionalnog centra Zapadni Balkan, a na predlog umjetnice Jelene Vušurović. Zahvaljujući toj inicijativi, predstavio sam se u galeriji Muzeja Vojteha Loflera u slovačkom gradu Košice, i to kombinacijom radova iz dva ciklusa – ‘Slijepi putnici’ i ‘Drvo života’ koje sam objedinio pod novim nazivom ‘Poetika krika’. Izložba je otvorena 19. januara i ostavila je izuzetno snažan utisak. Posebno me raduje činjenica da je otvaranju prisustvovao veliki broj ljudi iz javnog života i kulturne scene, a ukupno je bilo više od 200 posjetilaca, zbog čega smatram da je to jedna od mojih najuspješnijih izložbi do sada”, kazao je Ćetković.

Govoreći o ambijentu muzejske galerije u Košicama, gost “Promenade četvrtkom” je ukazao da je riječ o velikom i impresivnom prostoru u kojem je izložio oko trideset radova. Posebno zanimljiv detalj, dodaje, bila je inovativna promocija izložbe: organizatori su koristili holografiju i vještačku inteligenciju kako bi napravili video najavu u kojoj su se njegove slike iz izloženih ciklusa smjenjivale i transformisale u nove forme i likove.

“Ovaj video bio je prikazan na izlogu muzeja, koji se nalazi u glavnoj ulici, pa su prolaznici mogli vidjeti projekciju i zainteresovati se za izložbu. Takav pristup dodatno je privukao publiku, što se pokazalo i na samom otvaranju”, ističe Ćetković.

Na pitanje da li je prilagođavao koncept izložbe slovačkoj publici ili je ostao vjeran svom dosadašnjem izrazu, istaknuti likovni stvaralac i pedagog je odgovorio da je selekcija radova nastala nakon što je Ivan Kopčik, jedan od glavnih organizatora izložbe, posjetio njegov atelje u Sutomoru. Nakon pregleda materijala zajedno su odlučili da izlože radove iz ciklusa „Slijepi putnici“ i „Drvo života“.

“Iako su ta dva ciklusa zasnovana na određenom kontrastu, oni međusobno komuniciraju i dopunjuju se, zbog čega smatra da je izbor bio vrlo uspješan”.

Za reakcije publike u Slovačkoj, Ćetković kaže da su bile izuzetno pozitivne, kako na samom otvaranju tako i tokom kasnijih neformalnih razgovora sa posjetiocima. Ističe da je riječ o obrazovanoj i kulturno osviješćenoj publici koja prepoznaje kvalitet u umjetnosti.

“ Izložbu je otvorio direktor muzeja Ivan Balaž, a na otvaranju su govorili i umjetnica Jelena Vušurović, te predstavnici Regionalnog centra Zapadni Balkan”, dodao je umjetnik, navodeći da niko nije ostao ravnodušan prema snažnom izrazu njegovog slikarstva koji njeguje od samih početaka svog rada.

Na pitanje o razlikama između reakcija domaće i slovačke publike, odgovara da je likovni jezik univerzalan – “svako ko razumije umjetnost može pravilno doživjeti i interpretirati sliku bez obzira na geografsku lokaciju”.

Ćetković takođe smatra da je ova izložba važan korak u njegovom predstavljanju na evropskoj umjetničkoj sceni.

“Grad Košice je značajan kulturni centar sa bogatom istorijom, naročito iz austrougarskog perioda, što se vidi u arhitekturi i kulturnom nasljeđu grada. Zbog toga mi je posebno drago što sam izlagao upravo u takvom kulturnom okruženju”.

Upitan da li bi ova izložba mogla uticati na novu estetsku fazu njegovog stvaralaštva, Ćetković je kazao da je svaka izložba samo jedna od komponenti šireg kreativnog procesa, “izložba je završni rezultat dugog i zahtjevnog rada koji uključuje brojne faze stvaranja i organizacije”.

“Organizovanje izložbe je veoma zahtjevno, kako tehnički, tako i finansijski. Ipak, ovakvi projekti me motivišu da nastavim razvoj svog stvaralaštva i da pravim nove korake u međunarodnoj prezentaciji svojih radova. Pored izložbe u Slovačkoj, ranije sam izlagao i u Milanu, što smatram veoma važnim za svoj umjetnički put. Za umjetnike je od presudnog značaja da se predstavljaju na međunarodnoj sceni i razmjenjuju iskustva sa kolegama iz drugih zemalja. Izlaganje u zemljama Evropske unije smatram velikim priznanjem, ali i doprinosom crnogorskoj likovnoj sceni. Za sebe kažem da sam umjetnik koji „prati svoje slike“ i dopušta da ga intuicija i stvaralaštvo vode ka novim prilikama i izložbama u inostranstvu. Činjenica je da digitalna umjetnost u posljednje vrijeme mijenja percepciju tradicionalnog slikarstva, ipak, vjerujem da je pravi put da umjetnik bude fizički prisutan na izložbama zajedno sa svojim radovima, jer taj neposredni kontakt sa publikom ima posebnu vrijednost”.

 U priči o budućim planovima nakon nedavne izložbe u Slovačkoj, umjetnik je naveo da uvijek postoje određene ideje i planovi, “ali, njihova realizacija zavisi od mnogih faktora”.

“Razmišljam o novim projektima i mogućim predstavljanjima na međunarodnoj likovnoj sceni, međutim, trenutno je teško dugoročno planirati zbog turbulentnih odnosa i promjenjivih okolnosti na međunarodnom nivou. U kreativnom smislu, ima mnogo novog materijala, čak dovoljno za novu izložbu, ali, uprkos tome, smatram da prethodne cikluse još nisam u potpunosti predstavio i promovisao, pa želim da im posvetim dodatnu pažnju prije nego što pređem na nove projekte. Materijala svakako ima u izobilju i, ukoliko bude vremena i povoljnih uslova, sigurno će biti novih izložbi u budućnosti”, zaključio je Ćetković.

The post Goran Ćetković: Likovni jezik je univerzalan first appeared on BARinfo.

Ćetković razvija motiv krika kao univerzalni simbol ljudske ranjivosti i stalne transformacije između uništenja i obnove, što je publika sinoć toplo pozdravila. Otvaranju su, pored autora, prisustvovali kustos Ivan Balaz i akademska slikarka Jelena Vušurović, te predstavnici Regionalnog centra za Zapadni Balkan. Posebno je istaknuta podrška Ivana Kopčika, domaćina i organizatora, kao i partnera Visit Košice i AHOJ.TV.

Jelena Vušurović je izrazila zadovoljstvo što je publici sinoć predstavljena jedna od značajnih inicijativa crnogorske kulture, dok je umjetnik Ćetković zahvalio svima na srdačnom dočeku i velikom odzivu posjetilaca.

Izložba „Poetika krika“ biće otvorena za posjetioce do 28. februara, pružajući priliku da se kroz snažnu likovnu poetiku sagleda unutrašnji svijet savremenog čovjeka.

Organizator 48. samostalne izložbe Gorana Ćetkovića je muzej u Košicama i Regionalni centar za zapadni Balkan.

The post Umjetnički krik Gorana Ćetkovića stigao u Košice first appeared on BARinfo.

RB/BI:  Kako je došlo do saradnje sa galerijom u Milanu i šta vam ona znači u ovom trenutku karijere?

Ćetković: Rekao sam ranije da putujem samo tamo gdje me vode slike, odnosno inspiracija. Prošlog ljeta turistički sam posjetio Milano sa suprugom, obilazeći grad, pojetili smo i Pinakoteku Brera, u tom elitnom dijelu grada nalazi se veliki broj galerija, pa smo tako ušli i u galeriju s kojom ćuo kasnije ostvariti saradnju. Zahvaljujući supruginom poznavanju italijanskog jezika, uspostavio sam kontakt s vlasnikom galerije, koji je, čim je vidio moje slike, bio oduševljen. Na otvaranju izložbe, vlasnik je izjavio: „Majko mila, kakav slikar!“ Ubrzo smo dogovorili saradnju, uključujući predstavljanje mog rada u uglednom časopisu Mondo Arte, koji galerija izdaje već 37 godina i koji okuplja savremene umjetnike sa internacionalne scene. U tom časopisu prvi put sam se pojavio ove godine, paralelno sa svojom 47. samostalnom izložbom u istoimenoj galeriji. Inače, milanska Brera je jedan od umjetničkih epicentara sjeverne Italije, a na časopisu su  radili i stručnjaci povezani sa muzejom Pinakoteka Brera, uključujući dizajnera i vajarku koji su posjetili moju izložbu.

RB/BI: Kako biste opisali tematsku nit ove postavke? Da li ste za Milano pripremali radove koji čine zaokruženu cjelinu, ili je riječ o presjeku vašeg dosadašnjeg stvaralaštva?

Ćetković: U Milanu sam premijerno predstavio ciklus  „Drvo života“, koji ranije nije bio izlagan. Do tada je iz tog ciklusa prikazano samo nekoliko manjih slika na jednoj večeri povodom međunarodnog festivala mode i umjetnosti u hotelu „Princes“. Ciklus u Milanu prvi put je predstavljen cjelovito, a u njegovom centru nalazi se motiv žene, što je u skladu sa snažnom tradicijom italijanske umjetnosti. Ljudsko tijelo, posebno ženska figura, kroz istoriju umjetnosti – od antike, preko renesanse, do 19. i 20. vijeka – bilo je nepresušan izvor inspiracije. Upravo ta istorijska nit podstakla me je da u Milanu izložim ciklus u kojem je žensko tijelo centralni motiv. Formalne odlike mojih radova su poznate, slike su ekspresivne, sa pojednostavljenim formama koje naglašavaju ključne elemente ženskog tijela. U njima se prepoznaje moj osobeni likovni rukopis, uključujući igru svjetlog i tamnog, što predstavlja važan dio moje likovne priče.

RB/BI: Kakve reakcije publike u Milanu su vas posebno radovale ili iznenadile?

Ćetković: Od početka vjerujem u svoj rad, iako mi je Milano, kao evropski centar kulture i mode, predstavljao veliki korak naprijed. Izložba je imala izuzetno dobru posjećenost, i to ne samo na otvaranju već i tokom pripreme postavke, dan ranije. Publika je bila izrazito internacionalna: Kinezi, Amerikanci, Španci, Nijemci i mnogi drugi. Posebno me je obradovalo što je na otvaranje došlo i desetak posjetilaca iz Crne Gore, koji su se tada turistički zatekli u Milanu i informaciju o izložbi dobili putem društvenih mreža.

RB/BI: Vaš rad karakteriše snažan kolorit i energija poteza. Šta vam je najvažnije dok gradite sliku – emocija, struktura, kompozicija, ideja…?

Ćetković: Svi navedeni elementi su važni, ali,  u posljednje vrijeme je najbitnija intuicija. Ona mi omogućava da pronađem novu formu i izbjegnem ponavljanje, oslobađajući se pretjeranog racionalnog pristupa, nalik stvaralaštvu primitivne umjetnosti. Sjećam se  svojih razgovora s Urošem Toškovićem, koji me je često molio da mu donesem dječije crteže. Tošković je želio da vidi radove koje djeca stvaraju, kao i one koje njihovi roditelji prave, jer je smatrao da umjetnost vijeka počiva na spontanosti, iskrenosti i neposrednosti kakva se vidi u dječijim radovima. I sam se trudim da u svom stvaralaštvu budem krajnje iskren i da slika mora imati emociju, jer tehnička perfekcija sama po sebi nije dovoljna. Intuicija, emocija i unutrašnja iskrenost predstavljaju moj stvaralački put.  U procesu stvaranja trudim se da sliku oslobodim klišea tako što, kada osjetim da forma postaje statična ili previše konkretizovana, mijenjam njen položaj – okrećem je horizontalno ili vertikalno – kako bih otkrio nove simbole, znakove i pravce. To mi omogućava da spontano dođem do novih figurativnih formi i do izraza koji zadržava dozu kreativnosti i nepredvidljivosti, što smatram suštinom umjetnosti.

RB/BI: Koliko na vaše stvaralaštvo utiče mediteranski ambijent u kojem živite i stvarate?

Ćetković: Mediteran snažno utiče na svakog umjetnika koji stvara na tom prostoru. Rođen sam u Kolašinu, sada sa srećom živim u Sutomoru, gdje me more, svjetlost i atmosfera neprestano inspirišu. Iako moje stvaralaštvo počiva na emociji,  simboli i znaci iz spoljnog svijeta uvijek utiču na umjetnika. I direktor projekta Mondo Arte na otvaranju izložbe pohvalio je Crnu Goru kao izuzetnu zemlju, što je dodatno olakšalo našu saradnju, naročito jer mu je otac ranije živio u Crnoj Gori. Časopis u kojem sam predstavljen je luksuzno izdanje, mom stvaralaštvu posvećeno je  17 strana sa reprodukcijama radova nastalih posljednjih godina.

RB/BI: Šta vam je, kao umjetniku, najveći izazov kada izlažete pred publikom koja možda manje poznaje kontekst iz kojeg dolazite?

Ćetković: Jezik likovne umjetnosti je univerzalan, što likovne umjetnike stavlja u prednost u odnosu na pisce i druge stvaraoce. Publika koja je obrazovana i kultivisana lako prepoznaje kvalitet, bez obzira na to odakle umjetnik dolazi. Milano mi je potvrdio tu univerzalnost, jer su moji radovi privukli pažnju posjetilaca iz različitih dijelova svijeta još prije otvaranja izložbe. Zbog toga vjerujem da će ova izložba biti odskočna daska za nove međunarodne projekte.

RB/BI: Koliko je važno da se crnogorska likovna scena sve više predstavlja u inostranstvu? Vidite li u tome i neku vrstu lične odgovornosti?

Ćetković: Smatram da je to od presudnog značaja, iako nijesam u potpunosti zadovoljan kako državne institucije funkcionišu u tom pogledu. Ipak,  ne bavim se  previše tim problemima, jer umjetnik prije svega mora raditi na sebi. Trud, rad, talenat i podrška institucija tokom školovanja i ranih faza karijere na kraju se isplate, i svaki umjetnik mora pronaći sopstveni put promocije.

RB/BI: Može li se rad u ateljeu porediti sa iskustvom komunikacije s publikom na izložbi? Da li vam jedno utiče na drugo?

Ćetković: Poznat sam po tvrdoglavosti i oslanjanju na vlastitu intuiciju, ali priznajem da komentari, bilo stručne javnosti ili običnih posjetilaca, ponekad mogu ostati skriveni u „fiokama“ podsvijesti i spontano se pojaviti u nekoj slici. Svaki obrazovani umjetnik nužno je podložan uticajima, ali je važno da ih prima i obrađuje spontano, nesvjesno, bez racionalne kontrole. U takvoj spontanosti nastaju najvrjedniji dometi umjetnosti.

RB/BI: Da li je ova izložba u Milanu bila prilika da razmišljate o novim ciklusima, temama ili tehnikama koje biste voljeli istražiti?

Ćetković: Utisci iz Italije neće donijeti revolucionarne promjene u moj rad. Ipak, već sam na putu novih tema i eksperimenata. Tokom stvaranja vodi me isključivo intuicija i unutrašnji osjećaj, te nikada unaprijed ne znam u kom ću se smjeru razvijati. Do prije nekoliko godina ne bih mogao ni naslutiti da ću danas slikati motive kojima se bavim, ali, vjerujem da je umjetnost jedina disciplina u kojoj se i unutrašnji i spoljašnji neotkriveni svjetovi mogu otkriti kroz kreativnost i prenijeti na platno. Novi motivi i ciklusi često nastanu bez prethodne odluke, spontano. Za razliku od umjetnika koji unaprijed definišu teme, ja ulazim u stvaralački proces bez unaprijed postavljenih namjera. Evo, da navedem primjer najnovijeg iznenađenja u mom radu: motiv ptica. To se dogodilo spontano. Inspiracija je došla iz neposrednog okruženja – dolazak proljeća, laste koje prave gnijezdo iznad mojih ulaznih vrata i svakodnevno lete iznad njega. Takvi prizori spoljnog svijeta provociraju umjetnika i nehotice ulaze u njegov rad. Tako sam, počevši od glave koju sam slikao, jednog dana prešao na formu ptice, ni sam ne shvatajući u potpunosti kada i kako se taj prelaz dogodio.

RB/BI: Koji su vaši naredni planovi – da li već razmišljate o sljedećim projektima ili izložbama, u Crnoj Gori ili inostranstvu?

Ćetković: Već imam dogovorenu još jednu izložbu van Crne Gore koja je, zanimljivo, bila ugovorena čak i prije milanske, iako se milanski projekat desio iznenada i veoma brzo realizovao. Ova nova izložba trebalo bi da se održi u januaru naredne godine, u jednoj zemlji Evropske unije u kojoj ću se predstaviti prvi put. Ipak, ne želim prerano da otkrivam detalje, jer preferiram da sve tehničke i organizacione okolnosti prvo budu sigurne. Volim da „stanem na loptu“ i sačekam da vidim kako će se stvari razvijati, ali, projekat je u planu i rado ću govoriti o njemu kada dođe vrijeme-.

The post Ćetković: Putujem samo tamo gdje me vode slike first appeared on BARinfo.