U Promenadi četvrtkom Grković je gostovao povodom, po opštim ocjenama izuzetne izložbe fotografija koju je priredio u Galeriji „Velimir A. Leković“ u sklopu pratećeg programa nedavne manifestacije „Jedra Jadrana-spoj tradicije i zajedništva“, a koja je privukla veliku pažnju ljubitelja pomorstva, jedrenja, nautičke kulture i tradicije.

„Na poziv porodice Bokovac koja ima divnu kalafatsku radionicu, ovo je bila jedna vrsta omaža pokojnom Petru Bokovcu, čuvenom barskom kalafatu, mislim da se vrlo malo zna i o njemu i o kalafatskoj radionici.

Na izložbi se mogao vidjeti njihov porodični istorijat radionice, što sve rade, od restauracije do proizvodnje novih drvenih barki, što radi njihov jedriličarski klub ‘Latinsko jedro’, što to znači drvena barka u životu ljudi na ovim prostorima.

Kako me je porodica Bokovac pozvala prošle godine na festival drvenih barki koji je bio održan na Hvaru, imao sam prilike da čujem tamo komentare stranaca i mještana da su na festivalu bile najljepše barke upravo iz njihove radionice“, kaže Grković.

Foto postavka u galeriji bila je filmična priča o tradiciji pomorstva u svakoj tački primorja, od Ulcinja do Boke, pravi crno-bijeli vremeplov koji je gledaoca/posjetioca vraćao u vrijeme kada se sporije i plovilo i živjelo. Otkud toliko arhivskog blaga?

„Sakupljam ovaj materijal duži vremenski period. Ljubav prema istoriji mi je došla od oca, počeo sam malo po malo od brodova, potom sam na internetu nailazio na te divne artefakte štampane iz Bara, onda se to proširilo na primorje, pa potom na cijelu Crnu Goru… Jednog dana, Zavičajni muzej Bar imaće sve što imam u svojoj arhivi, i svi koje bude interesovalo, moći će da to pogledaju i da koriste u svojim radovima, možda neko napravi ovakvu izložbu na svoj način“, ističe gost Promenade četvrtkom.

Najstarije fotografije ove postavke nastale su pčetkom XX vijeka.

„To su bile preteče današnjih razglednica, od 1908. pa do 60-ih godina prošlog vijeka, trudio sam se samo da zaokružim priču o barkama. Ja inače smatram da je taj period bio veoma romantičan, i da ima dušu. Tu dušu danas spašava Nenad Bokovac, gledajući ga kako sa ljubavlju radi u kalafatskoj radionici-to jednostavno nije za ovo doba vještačke inteligencije, to je nešto savršeno, i zaslužili su da se malo više povede računa o njihovim aktivnostima. Ta njihova radionica je toliko puna ideja, kada pođem kod njih, mogao bih da ostanem danima“.

Izložba je bila i svojevrsna istorijska foto-čitanka, na kojoj su posjetioci mogli da vide, pored ostalog, i kako je nekada izgledao mandrać u Ulcinju, kako je u prvim danima izgledala marina u Baru, fotografije drvenih brodova u Boki…

„Većinu materijala našao sam na internetu. Kako sam radio kao grafički radnik, to mi je dosta pomoglo, ta moja ljubav prema softverima i grafici, da stare fotografije saniram i restauriram, svaka je fotografija obrađena, svaka ima ton, da zrači ljepotom. Inače, kolorisao sam samo jedan snimak Bara iz perioda prije 1878. godine, djelo čuvenog Pietra Marubija, ta fotografija bila je dosta oštećena. Ja kolore ne volim jer mi nemaju dušu kao sepija ili crno bijele, ali, ovo sam uradio da se vidi kako je grad živ“, kaže Grković.

Otkud ovakva ljubav prema kolekcionarstvu?

„Veliki sam zaljubljenik u brodove, sve je počelo povodom izložbe za proslavu 80 godina školskog broda ‘Jadran’, tada sam tražio ornamentiku starih mapa i naišao na Hronelijeve mape Crne Gore. Jedna ideja proizvodi druge planove i ideje, počeo sam da sakupljam u elektronskoj formi stare mape Crne Gore, Jadrana i Mediterana u najširem smislu, jer me ostalo nije zanimalo, osim kada sam radio izložbu povodom sto godina od potonuća ‘Titanika’.

Uslijedile su izložbe o pobuni mornara u Boki, o herojskom činu Spasića i Mašere, kroz pripreme tih izložbi na nekom italijanskom sajtu dolazim do aero-foto snimka Bara iz 1915, a mislio sam da je aero-foto snimak dosta mlađi, no, i onda je postojao za vojne svrhe. U fundusu imam oko 2.000 fotografija, njihov specifikum je da su uglavnom rijetko viđene i da nisu mnogo eksponirane u javnosti, trebalo je mnogo pravog rudarskog rada da se to ‘iskopa’ na internetu.

Fotografije su jedina mrtva stvar koja puno govori, slučajno sam došao do bečkog arhiva, koliko sam samo tu našao starih fotografija Bara! Strašno mi se sviđaju te kolorisane fotografije iz doba Austrougarske, vidio sam kako je luka Bar tada izgledala, kakva je bila električna centrala, brodove kojima je austrougarska vojska došla u Bar- brod je bio ‘Fiume’. Te fotografije jednostavno zrače za razliku od današnjih fotografija koje su samo 2D“, nastavlja naš sagovornik.

Kontakata sa državnim institucijama o eventualnoj saradnji na ovom planu, dodaje, bilo je samo za vrijeme pripreme izložbe o „Jadranu“.

„Rekao sam već, želja mi je da ova moja kolekcija bude legat. Nadam se da će se u ovim danima i godinama naći neka mlada osoba koja će se zainteresovati za ovo i koja će omogućiti da ovo bude dostupno, jer treba da bude dostupno, te fotografije nemaju nikakvu vrijednost ako se ne podijele“, kaže Grković koji neumorno sprema nove projekte:

„Ima ih malo više, pošto volim te stare mape, želja mi je da se napravi izložba ‘Kafa sa Kolumbom’ gdje je tema Crna Gora i ovaj dio Jadrana. Spremio sam i priču o brodu-heroju ‘Karpatija’ koji je spasio 705 brodolomnika sa ‘Titanika’, on je krenuo preko Atlantika iz Rijeke. Takođe, hoću da obradim na svoj način i ‘Prekookeansku plovidbu’ kroz foto partikularije, imam tu pomoć prijatelja koji čekaju da se nešto tako napravi. Ja sam inače plovio na ‘Beoplovu’, ali, ‘Prekookeansku plovidbu’ volim jer je ona podigla ovaj grad. Pravim priču o legendarnom ‘Svecu’, prvom našem feribotu.

Takođe, smatram da treba da se napravi i omaž dr Dušku Kljakiću, ostavio je veliki trag i treba poštovati taj trag. Poznavali smo se, dosta smo razgovarali. Želja mi je i da se naprave reprint verzije albuma iz Zavičajnog muzeja, koje su nabavljene u Italji, to bi trebalo da bude u serijama od po stotinu, da se poklanja“, ukazuje Goran Grković.

Na pitanje koja je sastisfakcija u ovakvom angažmanu koji uzima veliki dio njegovog slobodnog vremena, naš sagovornik je istakao da ga to jednostavno čini srećnim.

„O bilo kakvom drugom momentu, pogotovo ekonomskom, nema nikakve priče. Materijal košta, ne mogu sebi priuštiti bolji printer kojim bih zaokružio ovu priču. Lično sam najponosniji na obilježavanje jubileja broda ‘Jadran’, te potonuća ‘Titanika’ jer je Crna Gora kao pomorska država ušla na spisak zemalja koje su to obilježile kako treba da se obilježi“, kazao je Grković koji je na kraju istakao da ga veoma čudi što u Baru skoro da nema funkcionalnog sportskog jedriličarstva.

„Meni je to zaista veoma čudno. Razgovarao sam i sa profesorima iz škole da se djeca dovedu u radionicu Bokovaca da vide te ojedrene barke, neko će se sigurno ‘upecati’ kad vidi koliko je to lijepo i atraktivno. Da mogu, napravio bih male modele njihovih barki, da završe u svakoj kući u Baru i šire, jer, to nisu proizvodi, to je mnogo više od drvenih barki, to su umjetnička djela“.

The post Goran Grković foto zapisima baštini istoriju pomorstva first appeared on BARinfo.

„Kroz organizaciju različitih događaja, poput „Dana otvorenih vrata“, želimo djeci i građanima da ukažemo na ljepotu ovog divnog jedrenjaka, na ono što je značio kroz istoriju i što treba da predstavlja u budućnosti. Nakon dvije godine, ponovo smo ovdje sa nadom da će ‘Jadran’ uskoro, u novom ruhu, zaploviti punim jedrima. Veze koje smo prethodnih godina gradili između Bara i ‘Jadrana’ sada su još snažnije i jače, možda i zbog toga što naši Barani, kalafatska radionica ‘Bokovac’, radi na obnavljanju brodskih drvenih elemenata, na čemu im se posebno zahvaljujem, kao i našem sugrađaninu Goranu Grkoviću, osvjedočenom prijatelju jedrenjaka, koji je i ove godine uspio da nam, kroz sjajnu foto dokumentaciju, približi dio njegove sjajne istorije“, kazao je Raičević.

VD komandanta Mornarice Vojske Crne Gore, kapetan fregate, Milan Jevtović, kazao je da obilježavanje jubileja počinje u Baru, bazičnom gradu školskog broda „Jadran“.

„Kroz ovu foto priču htjeli smo da pošaljemo sliku o tome šta je brod u svojoj devedesetogodišnjoj istoriji prošao i proživio, koliko je generacija obučio, i pokažemo koje bogatstvo imamo u Ratnoj mornarici“, kazao je za Radio Bar i Bar info komandant Jevtović, koji je, takođe, nakon završene Vojne akademije, prva pomorska znanja i vještine sticao upravo na tom brodu.

„Osjetim sjetu gledajući ove fotografije, ali i ponos što imamo ovakvo blago u našoj Mornarici, vjerujući da će nas ‘Jadran’ stalno okupljati i da ćemo sa njim ostvariti i mnoga značajna međunarodna krstarenja“, zaključio je komandant Mornarice, kapetan fregate, Milan Jevtović.

Za komandanta broda, kapetana korvete, Ivana Lakovića,  velika je čast i privilegija što je na njegovom čelu.

„Počastvovan sam što sam odabran da budem komandant ‘Jadrana’. Na ovim panoima predstavljeni su su svi čelnici broda od 1933. godine do danas“, kazao je komandant Laković, koji je u razgovoru za naše medije pojasnio kako izgleda jedan radni dan na brodu.

„Radni dan na školskom brodu je veoma dinamičan, jer se on u kontinuitetu koristi za obuku pomoraca, oficirskog i podoficirskog kadra, kao i mornara. Uz Mornaricu, imamo i veoma dobru saradnju sa civilnim institucijama, obrazovnim ustanovama – Pomorskim fakultetom u Kotoru, tamošnjom Srednjom pomorskom školom, Srednjom stručnom školom u Baru… Trudimo se da mlađim generacijama prenosimo svoja znanja i iskustvo, kako bi oni kasnije mogli da ih primjene u profesionalnoj karijeri“, kazao je Laković i zahvalio se  komandi Mornarice, Generalštabu i državi Crnoj Gori koji su podržali inicijativu da brod „ Jadran“ bude rekonstruisan i sačuvan.

Goran Grković, autor zanimljive izložbe, otkrio je da se prvi put sreo sa „Jadranom“ i, kako je kazao, zaljubio na prvi pogled daleke 1987. godine, ali da se ozbiljnije posvetio istraživanju i fotografskoj arhivi prije nešto više od desetak godina, kada se susreo sa tadašnjim komandantom Mornarice, Darkom Vukovićem.

„Tada počinje moje intenzivnije bavljenje ‘Jadranom’, a u sakupljanju fotografske građe pomogli su mi penzionisani članovi posade, ljudi iz Pomorskog muzeja, prijatelji, Internet… Sve se dešavalo bez nekih pravila, jednostavno tragajući dešavalo mi se na nađem nešto što i nisam tražio“, kazao je Grković, koji na pitanje da li ima sve ključne momente iz života popularnog jedrenjaka, kaže:

„Da bih kompletirao dokumentaciju, fali mi još ugovor o gradnji , koliko je novaca donirao pokrovitelj i zaštitnik Jadranske straže , ‘otac’ jedrenjaka, kralj Aeksandar,  i da prikupim  fotografije svih komandanata broda (od njih 27 ,  u ovom trenutku imam 14), jer je zamisao da se njihovi portreti nađu u salonu na brodu. Nedostaju i fotografije iz Venecije, takođe jedan bitan period iz istorije. Nakon kapitulacije Italije, ‘Jadran’ je bio opljačkan i uništen, a služio je kao pontonski most kod venecijanskih kanala. Poslije rata dotegljen je u Remontni zavod u Tivat, gdje je rekonstruisan i dobio izgled kakav ima i danas“, objasnio je Grković, koji je naveo da mu je posebno draga fotografija jedrenjaka iz Njujorka, na kojoj se vidi gdje je brod bio vezan i kakvo je slavlje u njegovu čast bilo priređeno u Americi.

Grković se nada da će do najznačajnijeg jubileja – 100 godina školskog broda „Jadran“, zaokružiti zbirku fotografija, a za taj veliki datum, planirano je i štampanje monografije sa fotografijama i pričama o brodu.

Nakon Bara, program obilježavanja 90 godina „Jadrana“, biće nastavljen u Kotoru i Tivtu, gradu u čiju luku je prvi put uplovio 1933. godine.

The post VIDEO: Počeo program obilježavanja 90 godina školskog broda Jadran first appeared on BARinfo.

Mornarica Vojske Crne Gore je, u saradnji sa Ministarstvom odbrane i uz podršku Opštine Bar, povodom jubileja pripremila niz programa u Baru, Podgorici, Tivtu i Kotoru, a centralna manifestacija biće održana 19. avgusta – datum na koji je najpopularniji školski jedrenjak upisan u Flotnu listu tadašnje Kraljevske Mornarice Jugoslavije, daleke 1933. godine.

RB/BI: Gospodine Jevtoviću, želimo Vam srdačnu dobrodošlicu, prvi put ste u našoj medijskoj kući, 26 godina u Vojsci, a već dvije godine ste na dužnosti VD komandanta Mornarice. Zato bih Vas zamolila da se predstavite našim slušaocima i gledaocima na YouTube kanalu Bar info i našim društvenim mrežama – FB i Instagram.

Jevtović: Jeste, dugi vojni staž je iza mene. Nakon završene Vojne gimnazije i Mornaričke Vojne Akademije u Beogradu, 1997. godine, bio sam raspoređen u Jedinicu „Podmornica“, gdje sam narednih devet godina obavljao različite dužnosti, od navigacijskog oficira do komandanta podmornice. Nakon toga sam, u skladu sa potrebama službe, dobio postavljenje na bivšoj fregati, Patrolnom brodu 34, na kojem sam stekao iskustvo na raznim mjestima i zadacima, i postao komandant broda. Poslije deset godina na tom brodu, postao sam načelnik Odsjeka za operacije i obuku u Komandi Mornarice, a posljednje dvije godine obavljam dužnost VD komandanta Mornarice.

RB/BI: Dakle, nagomilano radno iskustvo u Vojsci. Kako doživljavate ovu visoku dužnost koju trenutno obavljate?

Jevtović: Moram priznati da je ovo jedno veliko, pozitivno iskustvo, posebno imajući u vidu da većina od nas, kada upisuje Vojnu akademiju, razmišlja o tome da jednog dana bude na čelu Mornarice. Biti prvi čovjek Mornarice je značajno profesionalno zadovoljenje, jer na osnovu svog iskustva, proaktivnosti i volje, možemo dati svu svoju energiju kako bi ovaj dio Vojske, vojnog sistema i Ministarstva odbrane, bio modernizovan i dalje se razvijao.

RB/BI: Ovo je prilika da porazgovaramo o svim najvažnijim aktivnostima i projektima Mornarice u tom smislu, ali najprije o velikom jubileju i načinu na koji ćete ga obilježiti.

Jevtović: Zahvalio bih se vašoj medijskoj kuću na intenzivnom praćenju naših aktivnosti, jer znamo da je „Jadran“ nemjerljivo blago, na kojem smo se mi, studenti Mornaričke Vojne Akademije, prvi put sreli sa brodom, sticali znanje i učili prve pomorske vještine, upoznavali more i njegove ćudi.

RB/BI: Školski brod „Jadran“ se u javnosti percipira na pozitivan način, i čini se, da on izaziva jednu lijepu emociju kod građana, pretpostavljam da je to kod Vas i Vaših kolega, još više izraženo?

Jevtović: Naravno, ja mogu da kažem danas, poslije toliko godina u službi i rada na drugim brodovima, svaki put kada se vratim na „Jadran“, uvijek se sjetim svog prvog dolaska kao studenta Akademije. To iskustvo je nezaboravno i jedinstveno.

RB/BI: „Jadran“ i danas, iako je i simbol i tradicija, služi u edukativne svrhe. Na koji način?

Jevtović: Uz redovne obaveze i zadatke, na školskom brodu se obučavaju studenti , novopristigli oficirski kadar i mornari. U saradnji sa srednjim stručnim školama i Pomorskim fakultetom, radimo redovne obuke, koje im omogućavaju da, najprije, shvate da li imaju sklonosti i potencijala za taj posao, nauče što je more i poštuju ga, kao prvo pravilo, a zatim stiču znanja i sposobnosti koji su im potrebni u budućoj karijeri.

RB/BI: Jedrenjaci ovog tipa zahtijevaju poseban tretman i način održavanja. Kako se mi odnosimo prema brodu „Jadran“ i u kakvom je stanju danas?

Jevtović: Ministarstvo odbrane ulaže velike napore u održavanje svih mornaričkih plovila. Crna Gora kao malo tržište, sa ograničenim kapacitetima kada je riječ o remontovanju, trudi se da pronađe kompetentne partnere za taj zahtjevan posao. Školski brod „Jadran“, kao specifičan jedrenjak, sa dosta drvene građe, iziskuje i poseban tretman. Na sreću, radionica iz Bara, kojoj je povjeren taj posao, na veoma kvalitetan način izgrađuje nove i sanira postojeće drvene elemente, pa očekujemo da će „Jadran“ do kraja godine zablistati u punom sjaju.

RB/BI : Pretpostavljam da se radi o kalafatskoj radionici „Bokovac“?

Jevtović: Jeste, sa njima imamo izuzetnu saradnju i veoma smo zadovoljni tehnologijom rada i kvalitetom radova na rekonstrukciji broda. To znači, da će jubilej i svoj 90. rođendan, „Jadran“ dočekati kako dolikuje, uz program koji je pripremilo Ministarstvo odbrane, a koji je počeo 26. jula, kao „Dan otvorenih vrata“, kada je jedrenjak bio otvoren za sve građane koji su željeli da ga posjete. Tri primorske opštine, Bar, Kotor i Tivat, izrazili su interesovanje da, kao suorganizatori, sa Ministarstvom odbrane i Mornaricom, učestvuju u pripremi programa. Počeli smo sa Danom otvorenih vrata, večeras (28. jula, u 19 sati) u Dvorcu kralja Nikole biće otvorena Izložba fotografija koja prati istoriju broda „Jadran“, dakle retrospektiva , od nastanka broda do danas, sa nekim specifičnim momentima iz njegovog života. Pozivam građane da dođu, jer se radi o jedinstvenoj, na originalan način urađenoj postavci, koja može biti zanimljiva širokom auditorijumu. Stručni tim koji je radio na njoj potrudio se da publici po prvi put predstavi neke fotografije i važne trenutke iz istorijata ovog broda.

RB/BI: Da li je autor izložbe pasionirani ljubitelj fotografije i Školskog broda „ Jadran“, naš sugrađanin Goran Grković?

Jevtović: Goran je zaista pasionirani ljubitelj i kolekcionar fotografija, on je dio našeg tima i mnogo je uticao na koncipiranje izložbe, a zatim slijede i druge aktivnosti i programi koje smo pripremili u saradnji sa Opštinom Bar. Slične manifestacije, izložbe, tematske večeri, prezentacija dokumentarnog filma, biće održane u Kotoru i Tivtu, gradu u čiju luku je prvi put uplovio „Jadran“, a centralni događaj biće priređen na brodu 19. avgusta.

RB/BI: Da li je Školski brod „Jadran“ stacioniran u barskoj luci?

Jevtović: Brod „Jadran“, kao dio Mornarice, baziran je u Luci Bar, gdje imamo sve potrebne uslove da na bezbjedan i siguran način boravi, vrši se potrebna obuka, a postoje uslovi i za određene remontne radove. U narednom periodu, kada bude završena rekonstrukcija drvenih djelova, u saradnji sa drugim opštinama, dogovorićemo aktivnosti sa ciljem popularizacije destinacije i prikazivanja ovog jedinstvenog jedrenjaka.

VD komandanta Mornarice Vojske Crne Gore, kapetan fregate, Milan Jevtović, u razgovoru sa direktoricom Radio Bara, Vesnom Šoškić, najavio je izgradnju novih infrastrukturnih objekata za potrebe Mornarice, dalju modernizaciju i izdvajanja za nabavku novih patrolnih brodova, ali i zadacima u skladu sa dodijeljenim misijama. Uz redovne aktivnosti, kroz proces obuke i treninga plovnog sastava, kao i jedinice koja vrši nadzor mora sa kopna, Mornarica je veoma posvećena međunarodnim obavezama, koje se ispoljavaju i kroz realizaciju specifičnih vježbi, obuku u susjednim zemljama, NATO saveznicama, kako bi se održavao i razvijao nivo uvježbanosti snaga. U toku je modernizacija obalsko – radarskih sistema, kroz nacionalni budžet i donacije SAD, koje su strateški partner našoj Vojsci.

Kroz set novih senzora, biće omogućeno praćenje situacije na moru, ne samo na 12 nautičkih milja, nego, kazao je komandant Jevtović, mnogo šire, jer zemlja se brani na osnovu nadzora u mnogo obuhvatnijem akvatorijumu. Nabavkom vojno – osmatračkog radara, taj sistem biće zaokružen. Jevtović je izrazio zadovoljstvo i ponos, posebno kao lice koje dolazi iz službe koja obuhvata tzv. „sivu flotu“, što će u narednom periodu biti nabavljeni novi patrolni brodovi, što iziskuje ogromna sredstva iz kapitalnog budžeta. U toku je proces realizacije te važne investicije, koji je Ministarstvo odbrane započelo prije nepune dvije godine, jer postojeća flota ne zadovoljava ambicije koje su definisane kroz strateška dokumenta. Do kraja godine trebalo bi da bude završen, a u naredne dvije, očekuje se da stigne prvi novi patrolni brod.

Jevtović je najavio i izgradnju nove zgrade Komande Mornarice u kasarni „ Pero Ćetković“, sa sertifikovanim Mornaričko – operativnim centrom, što će omogućiti svakodnevnu komunikaciju sa Operativnim centrom NATO saveza, čije je sjedište u Ujedinjenom kraljevstvu.

Mornarica je uspješan domaćin i učesnica u pomorskim vježbama sa saveznicima, kroz regionalnu inicijativu ADRION, koja obuhvata zemlje Jadransko – Jonske regije.

„Ta inicijativa je bila veoma korisna za našu Mornaricu, jer smo imali mogućnost da usvajamo NATO vojne procedure i uvodimo ih u naš sistem kao standard. Sprovodimo i druge aktivnosti sa zemljama partnerima – SAD, Ujedinjenim Kraljevstvom, Slovenijom, Italijom, Grčkom. Predstavnici Mornarice imaju mogućnost školovanja i usavršavanja na inostranim vojnim akademijama, pa smo na taj način već dobili znatan broj školovanih oficira. U skladu sa odlukom Ministarstva odbrane, naši predstavnici učestvuju i u vojnim mirovnim misijama, poput one u Somaliji “, kazao je Jevtović.

Ministarstvo odbrane sa Vladom Crne Gore konstantno radi na poboljšanju materijalnog statusa zaposlenih, nastojeći da podigne nivo zarada i stambeno zbrine vojna lica.

„Iz objektivnih razloga nije došlo do izgradnje stambenih jedinica u Baru, koju je prije nekoliko godina najavilo Ministarstvo odbrane, odnosno tadašnji ministar, dodijeljeni su stanovi u Podgorici, ali taj proces nije završen. Očekuje se da se u saradnji sa komercijalnim bankama, nađe modalitet za dugoročno rješavanje stambenog pitanja zaposlenih u Vojsci, jer je to institucija koja mora funkcionisati na stabilnim osnovama, sa zadovoljnim kadrom, koji će je izgrađivati i dalje doprinositi njenom ugledu, kako u zemlji, tako i na međunarodnom nivou. Vojsci, odnosno Mornarici trebaju vojnici po ugovoru, i zato se ulažu napori da se Vojska popularizuje među mladima. Ukidanjem redovnog služenja vojnog roka, sistem je mnogo izgubio. Danas mladi nemaju svijest o njenom značaju, niti potrebnu konekciju sa vojnim sistemom, kako je to nekada bilo u JNA“, pojasnio je komandant Jevtović, koji je istakao da nikada neće odustati od vojnog poziva i nastojanja da ga približi mladima, jer, kako je kazao, nositi uniformu, jeste privilegija i čast.

„Biti dio sistema odbrane je izuzetna satisfakcija i mislim da Vojska i dalje ima, opravdano, pozitivnu percepciju u javnosti. Vojska je najuređenija ćelija društva, koja sa više aspekata pozitivno utiče na cijeli zajednicu“ , zaključuje VD komandant Mornarice Vojske Crne Gore, kapetan fregate, Milan Jevtović, koji se zahvalio Opštini Bar i čelnom čovjeku, Dušanu Raičeviću na svestranoj podršci.

The post VIDEO: VD komandant Mornarice, kapetan fregate Milan Jevtović – Školski brod Jadran je nemjerljivo blago first appeared on BARinfo.

Izložbu je otvorila rukovodilac Muzeja, dr Anastazija Miranović, koja je istakla da otvaranje ove barske ustanove kulture, ni malo slučajno, nije obilježeno izložbom fotografija barske kulturne i prirodne baštine iz fundusa Zavičajnog muzeja i promocijom knjige profesora Ilije Veleva.

“I letimičan pogled na prirodne predjele i kulturna dobra barske regije, obuhvaćenIh  okom kamere Gorana Grkovića i Draginje Radonjić, pored ovih iz fundusa Muzeja, govori o kontinuitetu zajedništva,suživota čovjeka i prirode,amalgamiranim kulturnim slojevima rasutim poput ohridskih bisera po goricama Skadarskog jezera, Starom Baru, padinama Rumije, obali…

Civilizacijski hod, zajednički balkanski prostor, kulturno-istorijska prožimanja doprinosii su vjekovnim korelacijama Makedonije i Crne Gore, kako u prošlosti, tako i danas. Srednjevjekovno graditeljstvo, religija, umjetnost, ćirilica… samo su neke neraskidive spone. Takođe, spajali su nas i razdvajali međusobni ratovi i vladari, ali i ljubavi, od kojih je jedna bila sudbinska, ne samo za dvoje mladih – dukljanskog kralja Vladimira i makedonsku princezu Kosaru, već i za dvije države, koje će neminovno determinisati uzusi istorije. Vrijedi pomenuti na ovom mjestu, da su još dvije makedonske princeze bile na crnogorskom dvoru – Samuilova unuka Neda bila je žena dukljanskog vladara Vojislava, a princeza Olivera žena Đurađa I Balšića.

Upravo ovdje, u barskoj opštini, imamo sačuvane materijalne tragove koji potvrđuju dati istorijski narativ – Prečistu krajinsku, Kosarin bunar u Ostrosu, crkva Sv. Nikole u Veljim Mikulićima, Vladimirov krst… Oni svjedoče o hiljadugodišnjem očuvanju kulta Sv. Vladimira u narodima obije države, a Crna Gora ga je zvanično zaštitila kao nacionalno nematerijalno kulturno dobro 2014.

Ono što je Bar danas dobrano zahvaljuje viševjekovnom praktikovanju ovog Kulta, jer krucijalnu vrijednost Bara čini upravo ljepota suživota pripadnika različitih naroda i vjera”, kazala je Miranović.

Nakon otvaranja izložbe uslijedila je promocija knjige “Makedonija i Crna Gora – kulturnoistorijski i književnostvaralački kontekst” profesora Ilije Veleva u izdanju Matice crnogorske. O knjizi i viševjekovnim vezama Makedonije i Crne Gore, pored autora, govorili su Ivan Ivanović-generalni sekretar Matice crnogorske, prevodilac i urednik izdanja;  mr Ivan Jovović-predsjednik Ogranka Matice crnogorske Bar i prof. dr Božidar Šekularac, a moderator večeri Vlatko Simunović urednik kulturnog programa RTCG je predstavio biografiju i uveo publiku u rad autora.

 “Knjiga je originalni, integralni rukopis, premijerno objavljena na crnogorskom jeziku u izdanju Matice crnogorske i Makedonske akademije nauka i umjetnosti. Ovo djelo je rezultat visegodisnjeg rada  istaknutog profesora na Institutu za Makedonsku književnost pri Univerzitetu  Sveti Ćirilo i Metodije. Dr Velev je do sada objavio preko 500 naučnih radova, knjiga i studija iz oblasti vizantologije, paleoslavistike, istoriografije, kulturologije i nauke o književnosti. U poslednjoj deceniji bavi se  istraživanjima u oblasti montenegristike,” istakao je Simunović.

U ime izdavača, knjigu je predstavio Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske.

”Makedonija i Crna Gora – kulturnoistorijski i književnostvaralački kontekst ‘ , predstavlja namjenski pisan integralni tekst, zasnovan na istraživanjima samog autora ali i obimnoj literaturi o kojoj svjedoči njen hronološko-selektivni pregled dat u knjizi na 18 strana. O ozbiljnosti kojom je profesor Ilija Velev pristupio radu na ovoj knjizi upućuje i činjenica da je pisana oko godinu dana, uz veliki trud ali i sa svojevrsnom naučnom strašću, čemu sam kao prevodilac i urednik bio neposredni svjedok.

Pored uvodnog i zaključnog dijela, knjiga sadrži osam poglavlja u kojima se analizira i tumači višeslojna makedonsko-crnogorska interkulturna koegzistencija, veze i uticaji. Knjiga donosi do danas malo poznata sagledavanja i konstatacije o starijim periodima makedonsko-crnogorskog književnoistorijskog konteksta. Takođe, prati prepoznatljivije i neposrednije tumačene kulturnoistorijske periode, preko kojih su se odražavala prosvjetiteljska prožimanja u posvizantijskom periodu od druge polovine XV do kraja XVIII vijeka, pa sve do narodnih budenja i preporoda XIX vijeka. Ovako zadat istraživački okvir omogućio je da knjiga, kroz sve epohe predstavi živim makedonsko-crnogorsko kulturnoistorijsko pamćenje o globalnom i nacionalnom književnoistorijskom razvoju.

Profesor Velev u ovoj naučnoj studiji na gotovo 450 strana, polazi od stava da se Makedonija i Crna Gora od vremena Duklje civilizacijski i kulturno prožimaju. Nalazeći se na Balkanu, globalni kulturnoistorijski procesi su na njih snažno uticali. To predstavlja osnovu zajedničke istorijske i kulturološke sudbine, kao i činjenice da su se nalazile u sastavu više imperija i država, a na kraju i u jugoslovenskoj zajednici. Opredjeljujući civilizacijski uticaji duhovno su usmjeravali pojedinačne etnicitete, ali se osobenost i individualno samoprepoznavanje na jedinstven način odrazilo u kulturi svakog od njih. Međusobni uticaji i prožimanja južnoslovenskih naroda govore o njihovoj bliskosti,  ali prije svega, o trajanju kulturne i identitetske samobitnosti. Usudio bih se reći da knjiga na enciklopedijski način predstavlja kulturnoistorijske procese u Makedoniji i Crnoj Gori od antike do polovine XIX vijeka,” kazao je Ivanović.

Mr Ivan Jovović, predsjednik barskog ogranka Matice crnogorske je naveo da se prvi put  naučnoj javnosti ova tematika sagledava i interpretira iz sasvim druge vizure, na osnovu interkulturnih istorijskih veza makedonskog i crnogorskog naroda tokom minulih stoljeća.

“Knjiga profesora Veleva pruža slojevita saznanja o tragovima materijalne kulture i duhovnosti na prostoru današnje Makedonije i Crne Gore, ukazujući da su ovi prostori veoma rano bili integrisani u hriđćansko evropsku civilizaciju dajući prikaz svih onih bitnih odrednica crkvenog života u Istočnom Iliriku, koje se odnose na kompleksnu crkvenu strukturu tada jedinstvene hrišćanske crkve, kao i brojne jeresi koje su bile zastupljene u prvim stoljećima hrišćanstva i na ovim prostorima.

Zahvaljujući vizantijskom državnom okviru u kojem su se više vjekova nalazili prostori današnje Makedonije i Crne Gore omogućena je transmisija vjerske, filozofske, umjetničke i naučne misli, kako to apostrofira profesor Velev, što se naročito manifestovalo interaktivnim vezama, na polju slovenske pismenosti i kulture, a koja se uporedo razvijala uprkos supermaciji Konstantinopolja i Rima. Detaljno je objašnjenja uloga slovenskih prosvjetitelja Ćirila i Metodija, i njihovih sljedbenika, tj. učenika, čijom djelatnošću je slovenski jezik još IX stoljeću dobio sakralni karakter, kako u Istočnoj, tako i u Zapadnoj crkvi. Na taj način je glagoljica iz Ohrida došla u Duklju, zbog čega je krsni list crnogorske istorije i književnosti Ljetopis Popa Dukljanina bio u napisan na slovenskom jeziku. Za razliku od Makedonije koja kao rasadnik slovenske pismenosti ima značajan volumen pisane riječi na glagoljci, a potom ćirilici, dok na prostoru Duklje nije u kamenu jedan trag na glagoljici, pa rasutu baštinu dukljanske tradicije nalazimo čak na Sinaju, gdje su pronađeni psaltiri i misali na glagoljici iz XI i XII vijeka, pisani rukom „Dimitrija grešnika“ iz Duklje_Zete, kao i njegovih saradnika“, kazao je Jovović.

Prof. dr Božidar Šekularac smatra da se mora istaći činjenica da je crnogorska srednjevjekovna istorija, utemeljena na kultu svetih vladara, iako je glavni izvor za sagledavanje srednjovjekovnih dukljansko (crnogorsko) – makedonskih duhovnih i kulturnoistorijskih odnosa i tradicije uglavnom povezan sa hrišćansko – vizantijskom, kasnije slovenskom kulturom i civilizacijom.

“Tako istorijski izvori X i XI vijeka pominju dukljanskog kneza Vladimira kao vladara arhontije Duklje, ali koja je povremeno bila zavisna od Vizantije i Makedonskog carstva. Upravo je knez Vladimir primaran za našu državu i crkvu, zatim kod Makedonaca, dok kod drugih balkanskih država samo kao hagiografska ličnost. Potvrdu toga nalazimo u Ljetopisu popa Dukljanina gdje je zapisano da je Vladimirovo tijelo prenijeto iz Makedonije u Duklju 1016. godine uz najviše počasti koje crkva priređuje.

Pored pojedinačnih i sporadičnih podataka prije osvajanja srednjovjekovne Duklje od strane makedonskog cara Samuila, prof. Velev konstatuje da trajno uspostavljanje makedonsko-crnogorske interakcije i prožimanje tradicija i savremenosti, istorijski je utemeljeno upravo od ovog događaja, kada od strane cara Samuila knjaževstvo Svetog Vladimira Dukljanskog dobija samoupravni vazalni status dok on vlada u bračnoj zajednici sa makedonskom princezom Kosarom. Upravo su oni postali kultne ličnosti Dukljana (Crnogoraca) i Makedonaca. Duhovne i kulturnoistorijske veze i procesi neraskidivo su veza između Crne Gore i Makedonije o čemu sa puno autoriteta i argumena govori prof. Velev, rasvjetljavajući tu duhovnu i kulturnoistorijsku tradiciju“, kazao je Šekularac.

Na kraju sinoćnjeg programa u Dvorcu Kralja Nikole, o knjizi je govorio i sam autor, profesor Ivan Velev.

 „Crna Gora i Makedonija imaju  međusobna vjekovna civilizacijska i kulturna nadopunjavanja u oba smjera, jer su dio Balkana i šire Jugoistočne Evrope, gdje su nizom istorijskih iskustava zemlje i narodi živjeli s posljedicama globalnih kulturno istorijskih procesa. Odnosno, one su imale zajedničku sudbinu da se nalaze u sastavima više velikoh imperija, ili u privremenim srednjovjekovnim balkanskim vladarstvima, koja su kao susjedne zemlje i narodi međusobno ratovala.

Konkretno, makedonsko-crnogorske interkulturne veze i uticaji počele su se tješnje uspostavljati još početkom ranog hrišćanstva, kada je Duklja bila povezana sa prefekturom Istočni llirik i kada je Solunska dijaceza papskog vikara Rufa imala jurisdikciju i nad Dukljanskom episkopijom. Ili, od kada se 535. godine Prevalitanska eparhija našla pod jurisdikcijom arhiepiskopije Justinijana Prima na prostoru Makedonije. Nadalje, kada je papa rukopoložio sv. Metodija za sveslovenskog arhiepiskopa moravsko-panonske dijaceze s predašnjim llirikom i Makedonijom, legendarno kultni izvori tvrde da je njihov najdosljedniji učenik sv. Kliment bio postavljen za episkopa da rukovodi slovenskom episkopijom, u čijem sastavu su bili Istočni llirik sa Makedonijom kao centralnom oblašću. Posebno se crnogorsko- makedonska koegzistencija veze i uticaji trajno uspostavili prilikom makedonskih osvajanja srednjovjekovne Duklje cara Samuila, kada je knjaževstvo sv. Vladimira dobilo samoupravni status, vladajući u bračnoj zajednici sa makedonskom princezom Kosarom. Upravo su Vladimir Kosara postale kultne ličnosti u kolektivnoj nacionalnoj memoriji Crnogoraca i Makedonaca.

U tom kontekstu se imaju u vidu i dva saveznička makedonsko-crnogorska ustanka. Prvo 1040/41. godine Samuilovog unuka Petra Deljana i Dukljanskog kneza Vojislava, koji je uzeo za ženu drugu crnogorsku princezu iz Makedonije – Samuilovu unuku Nedu. Drugo je bilo 1072/73. godine, koje je predvodio Đorđe Vojteh sa makedonske strane i Bodin – sin kralja Mihaila i budući crnogorski vladar. Makedonsko-crnogorsko vladarsko bračno srodstvo dogodilo se i po treći put, kada je Durad I Balšić stupio u brak sa Makedonkom Oliverom – ćerkom lokalnog makedonskog kralja Vukašina i sestre kralja Marka. Nadalje su nad neraskidivo uspostavljenom tradicionalnom osnovom nastavile da se odvijaju uzajamna crnogorsko-makedonska civilizacijska i kulturna preplitanja, u kontinuitetu preko prosvjetiteljskog crnogorskog prestiža aktiviranjem prve štamparske aktivnosti na Balkanu iz perioda Crnojevića koja se direktno odrazila i u Makedoniji, kroz nacionalno buđenje i preplitanje naroda tokom preporoda, pa sve do duhovnih i kulturnih procesa u savremenom dobu.

U istoriji, ili u našoj savremenosti, niti jedan uticaj sa strane za potkusurivanje globalnih strateških interesa nije uspio da izbriše crnogorsku i makedonsku kolektivnu memoriju o crnogorsko-makedonskih duhovnih, čvrsto tradiciji savremenosti, povezanih kulturnoistorijskih i književnostrvaralačkih veza i uticaja“, zaključio je Velev.

The post VIDEO: Zavičajni muzej sinoć otvoren nakon tromjesečne sanacije krova, upriličena dva kulturna događaja first appeared on BARinfo.