***

Potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj rekao je danas u Skupštini da Vlada Crne Gore poštuje pravosnažne presude međunarodnih sudova i da očekuje da će državni organi ispitati šta se dešavalo u barskom Domu kulture, na proslavi decenije od osvećenja Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira.

“Za Vladu Crne Gore, ono što su presudili međunarodni sudovi je nešto što poštujemo i to je opštepoznat stav, u ostale detalje neću ulaziti. Nadam se da će državni organi ispitati okolnosti i reći sve šta se desilo”, kazao je Đeljošaj odgovarajući na pitanje poslanika Milana Kneževića (Demokratska narodna partija) da li je prekršeno autorsko pravo grupi “Fenečki biseri” koja je prije dva dana u Baru pjevalo pjesmu “Đenerale, nek’ je tvojoj majci hvala”.

Knežević je pitao da li je tužilaštvo reagovalo zbog kršenja autorskih prava ili zato što ta pjesma nekoga iritira.

“Pitam jer ste Vi nedavno saopštili da se u srcu svakog Albanca nalazi borba Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i njenog komandanta Adema Jašarija. Ne vjerujem da je to vaša autorska izjava i autorsko pravo, nego da je to stav svih Albanaca u Crnoj Gori. Ja to poštujem, ali ne mogu da razumijem da kad mi pjevamo o generalu, i to Veljku Radenoviću, a ne generalu Ratku Mladiću da kreće hajka tužilaštva protiv Srba, samo zato što čuvaju sjećanje na one koji su učestvovali u odbrani teritorijalnog integriteta i suvereniteta SRJ, dok nas je bombardovalo i izvršilo agresiju nad nama 19 najjačih država svijeta”, kazao je Knežević.

Đeljošaj je odgovorio da oko tih pitanja mogu otvoriti negdje debatu, a danas je on ovdje kao član Vlade.

***

Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, zajedno sa aktivistima Dinom Bajramspahić, Jovanom Marović, Almedinom Dodić i Emirom Pilavom, zatražili su od Vrhovnog državnog tužilaštva da hitno procesuira dva nova slučaja javnog veličanja Mladića, u Baru i Kotoru.

Prema njihovom saopštenju, koncert u Baru organizovala je Srpska pravoslavna crkva, a u javnoj ustanovi kulture, pored „Đenerale, đenerale“, izvedena je i pjesma „koja Crnu Goru predstavlja isključivo kao srpsku zemlju“.

“Veličanje lica osuđenih za genocid i ratne zločine nije izraz slobode mišljenja. Njime se odobravaju zločini, vrijeđaju žrtve i njihove porodice i širi mržnja prema zajednicama protiv kojih su ti zločini bili usmjereni”, ističu NVO i aktivisti. Pravni okvir za kažnjavanje, prema njihovoj ocjeni, postoji, ali nedostaje dosljedna primjena, koja je i jedno od mjerila napretka Crne Gore u pregovaračkom poglavlju 23.

Od Vrhovnog državnog tužilaštva zahtijevaju da bez odlaganja postupi po slučajevima iz Bara i Kotora i, u saradnji sa Upravom policije, identifikuje izvođače, učesnike i organizatore. Traže i da se u okviru nadzora utvrdi zašto je predmet iz Zete šest mjeseci u izviđaju i obezbijedi da se u njemu hitno donese odluka, kao i da se ispita odgovornost organizatora, uključujući Kulturni centar Bar kao javnu ustanovu.

The post I dalje stižu reagovanja na nastup Fenečkih bisera u Domu kulture first appeared on BARinfo.

Na snimcima koji se šire društvenim mrežama može se čuti izvođenje pjesme “Đenerale, đenerale“, koja je posvećena Veljku Radenoviću, komandantu srpske policijske jedinice na Kosovu tokom rata. Muzički ansambl je izveo i pjesmu “O junačka svijetla zoro, majko naša Crna Goro“, u kojoj se Crna Gora predstavlja kao “zemlja koja je za slobodu ostala srpskom rodu”.

ODT u Baru formiralo je predmet povodom nastupa hora “Fenečki biseri“ i izvođenja pjesama sa nacionalnom i ratnom simbolikom, kako bi utvrdilo da li u radnjama nekog lica postoje elementi krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Baru saopšteno je za CdM da je predmet formiran samoinicijativno, odnosno “po službenoj dužnosti”.

“Osnovno državno tužilaštvo u Baru povodom nastupa hora ‘Fenečki biseri’ i izvođenja određenih pjesama samoinicijativno je formiralo predmet povodom tog događaja kako bi utvrdilo da li se u radnjama nekog lica stiču elementi nekog krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti“, navedeno je u odgovoru Tužilaštva.

“Fenečki biseri” su muzički ansambl formiran 2017. godine u istoimenom manastiru, u Jakovu, pored Beograda. Izvode srpsku tradicionalnu i duhovnu muziku, kao i grčke i ruske pjesme.

The post ODT formiralo predmet po službenoj dužnosti zbog dvije pjesme Fenečkih bisera first appeared on BARinfo.

Mitropolit Nektarije je istakao da “pravoslavni hrišćani svakodnevno žive Vaskrsenje Hristovo kao poruku nade, ljubavi i zajedništva”: Gdje god da se nalazimo, osjećamo da smo u svojoj kući. Osjećamo da smo svi braća i da smo jedno tijelo u Hristu“.

Govoreći o vezama grčkog i srpskog naroda, posebno je ukazao na istorijski značaj Krfa i prijateljstvo koje ih povezuje. “Krfsko-srpsko prijateljstvo ima duboke istorijske, duhovne i bratske korijene. Na Krfu se i danas čuva uspomena na stradanje i podvig srpskog naroda tokom Prvog svjetskog rata“, rekao je mitropolit Nektarije, i istakao da “narod Crne Gore svojim svjedočenjem vjere donosi radost cijelom pravoslavlju”.

Mitropolit Joanikije je podsjetio na dugogodišnju podršku koju mitropolit Nektarije pruža srpskom narodu na Krfu i ostrvu Vidu, mjestima koja zauzimaju posebno mjesto u istorijskom pamćenju. Episkop dioklijski Pajsije u besjedi je govorio o značaju zajednice sa Bogom i bližnjima, ističući da je čovjek od samog stvaranja upućen na zajedništvo. Naglasio je da pripadnost Crkvi podrazumijeva i ličnu odgovornost svakog vjernika.

Po završetku bogosluženja, starješina Sabornog hrama, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, uručio je mitropolitu Nektariju na poklon ikonu Svetog Jovana Vladimira.

The post Mitropolit Krfa Nektarije služio liturgiju u hramu Svetog Jovana Vladimira first appeared on BARinfo.

Program je počeo 30. maja humanitarnim turnirom u malom fudbalu, na kojem je prikupljana pomoć za izgradnju konaka u manastiru Budisavci na Kosovu i Metohiji.

Na Trojičindan, 31. maja, služena je liturgija u Sabornom hramu, kao i u crkvi Svete Trojice na Rumiji.

Liturgija na ostacima hrama iz VI vijeka – Barskom trikonhosu, održana je 2. juna.

Istog dana u porti hrama predstavljena su izabrana djela mitropolita Amfilohija. U programu su učestvovali protojerej-stavrofor Gojko Perović, prof. dr Milo Lompar i književnik Živojin Rakočević.

Dan kasnije, 3. juna, liturgija je služena na ostacima manastira Presvete Bogorodice na Ratcu, dok su u Sabornom hramu predstavljeni zbornik “Kapela na Lovćenu” i knjiga “Dragi moj mučeniče”, posvećena mitropolitu Danilu Dajkoviću. Učestvovali su mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, prof. Veselin Matović i mr Matija Stojanović.

Na Dan Svetog Jovana Vladimira, 4. juna, obilježena je slava Sabornog hrama, u kojem je liturgiju služio mitropolit Joanikije. U večernjim časovima ulicama Bara prošla je praznična litija koju je predvodio episkop dioklijski Pajsije.

Juče, 6. juna liturgija je služena na ostacima manastira Prečista Krajinska u Ostrosu, a u kripti Sabornog hrama održana je akcija dobrovoljnog davanja krvi.

U okviru akcije prikupljani su i prilozi za izgradnju konaka u manastiru Budisavci, a sakupljanje pomoći biće nastavljeno do 25. juna. Prilozi se mogu ostaviti u knjižari Parohijskog doma, saopšteno je iz Sabornog hrama.

The post Završeni Dani Svetog Jovana Vladimira first appeared on BARinfo.

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je tokom liturgije istakao da smo “u ove svete i velike dane išli stopama Hristovim na njegovom putu za Golgotu i vidjeli stradanje koje je on primio radi nas ljudi i radi našega spasenja”.

Govoreći o Velikoj suboti, rekao je da ona “predstavlja vrhunac našeg molitvenog slavoslovlja, jer nema dana koji ima veću molitvenu punoću od Velike subote”: “Ovo je dan koji stvori Gospod i koji je još u davnini bio blagosloven”.

“I mi osjećamo, draga braćo i sestre, neiskazani čudesni mir poslije dramatičnih događaja kroz koje smo svi prošli idući za Hristom. Jer sve ono što je Gospod Isus Hristos činio i tvorio, radi nas i radi našega spasenja, sve to ima vječni značaj, vječno dejstvo. I mi idući za Hristom u našoj svetoj vjeri, idući njegovim stopama, mi postajemo njegovi svjedoci, svjedoci njegovih spasosnih djela. Kao što je Gospod Isus Hristos sišao u donje svjetove, tako isto na čudesan način silazi do temelja i do dubina naših duša i prosvjetljuje nas iznutra“, rekao je mitropolit Joanikije, dodavši da je “Gospod već na svome krstu kao životodavac, jer je njegova smrt bila živonosna – pobijedio je smrt, ali je sve to pokazao, otkrio, proslavio svojim vaskrsenjem”.

Protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski protoprezviter barski i starješina Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira, zahvalio se mitropolitu i čestitao “novokrštenima veliki dan njihovog duhovnog rođenja” u krstionici Hrama.

The post Mitropolit Joanikije služio liturgiju u hramu Svetog Jovana Vladimira na Veliku subotu first appeared on BARinfo.

Na Veliki ponedjeljak i utorak, 29. i 30. aprila, služiće se u 8:00 Liturgija pređeosvećenih darova, a u 18:00 je Veliko povečerje. Na Veliku srijedu, 1. maja, u 8:00 je Liturgija pređeosvećenih darova, a u 18:00 Sveta tajna jeleosvećenja. Na Veliki četvrtak, 2. maja, u 8:00 je Liturgija, a 18:00 Jutrenje sa čitanjem dvanaest Jevanđelja.

Na Veliki petak, 3. maja, u 8:00 su Carski časovi, u 18:00 Večernja sa iznošenjem plaštanice, Kanon “Plač Majke Božije” i Jutrenje sa statijama.

Na Veliku subotu, 4. maja, u 9:00 je liturgija sa sabornim krštenjem, a na dan Vaskrsa u 7:00 su Vaskršnje jutrenje i liturgija, a u 18.00 Vaskršnje večernje.

Na Vaskrsni ponedjeljak i utorak, 6. i 7. maja, u 9:00 je liturgija, a u 18:00 Večernje.

The post MCP / Saborni hram Sv. Jovana Vladimira: Program proslave Vaskrsa first appeared on BARinfo.

Mitropolit Joanikije je rekao da se “Bogomladenac Hristos rodio u pećini vitlejemskoj, a pećina je puna tame i ona liči na grob, bila je pretvorena u štalu, ispunjena smradom. Međutim, u tome treba da vidimo Božju promisao i Božju ljubav. Koliko je Gospod nama snishodljiv, kada je poslao svoga sina ne da se rodi u carskom dvorcu, ne u svili i kadifi, nego u mračnoj pečini i da u jasle stočne položen bude i na slami počine, toliko je njegovo snishođenje našim grijesima, našim manama, našoj tami koju označava ta pećina. Ali pošto je Gospod sišao u tu pećinu i tu se pojavio, ona je postala slavnija od svakoga carskoga dvorca i sve pećine je zasijala svjetlost spasenja rodu ljudskome, istine, pravde, Božje ljubavi i milosti, odatle nam je javljeno oproštenje naših grijehova, odatle nam se javila ljubav Božja i sve nas zahvatila i objedinila.

Mitropolit je podsjetio na “divni narodni običaj kojeg obavezno treba da držimo – da se prije Božića i uoči Božića izmirimo sa svojim bližnjima, da tražimo oproštaj jedni od drugih, jer je lijepo tražiti ali i dati oproštaj, ne zna se što je veće”.

“To je od Boga dar, da se izmirimo i da se u ime Hrista Bogomladenca cjelivamo, što kaže naš narod da se mirbožamo – Mir Božiji, Hristos se rodi – Vaistinu se rodi! Tako treba da pozdravljamo jedni druge, da zagrlimo jedni druge, da na takav način u međusobnoj ljubavi, radosti i miru Božjem proslavimo rođenje Hristovo. Neka svima ovaj praznik donese radost i neka Gospod ulije svoju snagu i ljubav u naša srca, da tvorimo dobra djela, da svjedočimo našu vjeru ne samo riječima, nego i svojim životima i svojim djelima“.

Nakon liturgije i pričešća, Mitropolit je čestitao Badnji dan i božićne praznike kojima se, kako je rekao, “toliko radujemo, za koje smo se spremali dugim četrdesetodnevnim Božićnim postom, pripremajući svoje duše i svoja srca da u njih smjestimo Bogomladenca Hrista”.

Liturgiji su prisustvovali predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, poslanici iz Bara, nadbiskup barski Rrok Gjonlleshaj sa sveštenstvom, kojima se mitropolit Joanikije zahvalio što su došli na ovo svenarodno slavlje i poželio da ih Bog nagradi za njihovu ljubav i dobrotu.

Parohu barskom, ocu Slobodanu Zekoviću, mitropolit je povodom 20 godina njegove svešteničke službe uručio naprsni krst, znamenje Hristovo i poželio “da ga Hristovo raspeće krijepi i snaži u njegovoj svešteničkoj službi, na mnoge i blage  godine”.

Praznovanje Badnjeg dana nastavlja se nalaganjem badnjaka danas u 15 sati ispred hrama Svetog Jovana Vladimira.

The post Liturgiju na Badnji dan služio Mitropolit Joanikije first appeared on BARinfo.

Ahrimandrite Kristodula i Justina, klirike Mitropolije Krfske, koji su sa blagoslovom arhijereja Nektarija donijeli dio moštiju svetitelja sa ovog grčkog ostrva, dočekao je starješina barskog Sabornog hrama, protojerej stavrofor Slobodan Zeković, mnogobrojno sveštenstvo i vjernici.

Nakon odsluženog akatista Sv. Spiridonu, otac Zeković je zahvalio mitropolitu Nektariju na donošenju svetinje u Crnu Goru, povodom velikog jubileja koji je proslavljen u Podgorici – obilježeno je deset godina od osvećenja Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, a ujedno je položen kamen temeljac za novi hram Svetoga Save u čijoj porti se gradi i prva Pravoslavna gimnazija u Crnoj Gori.

“Taj značajni jubilej i proslavu na najljepši mogući način krunisao je upravo dolazak ove čudotvorne desnice Svetog oca našeg Spiridona“, kazao je otac Zeković, zahvalivši i kliricima ahrimandritima Kristodulu i Justinu, te mitropolitu Joanikiju koji je dao blagoslov da u okviru kratke posjete moštiju Svetoga Spiridona Mitropoliji, one budu donijete i u Bar.

Zeković je govorio o Svetom Spiridonu, jednom od najpoštovanijih hrišćanskih svetitelja.

“Čitamo u njegovom Žitiju da je živio krajem trećeg i početkom četvrtog vijeka, u vrijeme kada se završavao period velikih progona Hrišćana od strane rimskih imperatora, kada je konačno došla sloboda, ispovijedanje vjere pod carom Konstantinom Velikim. Sveti Spiridom rođen je i živio i bio episkop Crkve Božije na Kipru. Odgajen je u porodici pobožnih i skromnih roditelja od kojih je naslijedio sve hrišćanske vrline i takav smiren, krotak i prostodušan ostao je do kraja svoga života. Gospod ga je udostojio velikih darova blagodarnih, ne samo što je izabran za arhijereja Crkve Božije nego ga je udostojio da se na njegove molitve, brojna znamenja i čudesa dešavaju.

Još za svoga života sv. Spiridon  je svojim molitvama iscjeljivao bolesnike od najtežih bolesti. Zapisani su i slučajevi da je i mrtve vaskrsavao svojim molitvama, a posebno se istakao sa ostalim svetim ocima na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. god kada su Sveti oci, njih 318, odbranili čistotu vjere pravoslavne od tadašnje velike jeresi Arijeve koja je dugo vremena potresala Crkvu Hristovu. Čitamo u Žitiju sv. Nikolaja kako je u jednom trenutku ne mogavši više da sluša Arijeve hule iz svoje revnosti, jeretiku udario šamar, zbog čega je pretrpio kritike na Saboru, ali je od Boga bio proslavljen i svi arhijereji imali su viđenje kako mu Gospod i Majka Božija vraćaju arhijerejsko dostojanstvo koje mu je na Saboru zbog toga postupka bilo oduzeto. Ostalo je po predanju crkve da je Sveti Spiridon na tome Saboru, ispunjen, tvrde nepokolebljive vjere, nadahnut Duhom Božijim, uzeo jednu ciglu i ne mogavši na drugi način da ubijedi jeretike Arijevce da je njihovo učenje protivno Bogom otkrivenoj vjeri, visoko podigao tu ciglu i iz nje je izbila svjetlost, potekla je voda i ona se pretvorila u zemni prah. Onda je rekao: ‘Kao što je iz ova tri elementa ova cigla bila sazdana u jedno, tako je isto jedno božanstvo u tri lica – Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Na taj način preko čistote srca, čistote duše i nepokolebljive tvrde vjere sv. Oca Spiridona, Gospod je projavio ovo čudo. I upravo ta sveta desnica kroz koju se sila Božija u Nikeji na Prvom vaseljenskom saboru pojavila je došla večeras među nas“, rekao je, pored ostalog, Zeković.

Protojerej stavrofor Slobodan Zeković je poželio da „Sv. Spiridon izmoli mir u cijelom svijetu, da se krvoproliće koje se iz dana u dan na brojnim mjestima širom Vaseljene dešava i umnožava, prekrati, da Gospod njegovim molitvama i molitvama svih svetih podari mir cijelom svijetu, da oružje zamukne, a da se oglase molitve i pokajničke suze“.

Mošti sv. Spiridona Čudotvorca bile su izložene u hramu Svetog Jovana Vladimira na poklonjenje od sinoć. Liturgija je služena jutros u 8 sati, a mošti su u 11 sati ispraćene za Krf gdje vjekovima počivaju.

The post Mošti Svetog Spiridona u hramu sv. Jovana Vladimira first appeared on BARinfo.

„Draga braćo i sestre, draga djeco, neka je srećan ovaj današnji sabor u čast godišnjice osvećenja ovog svetog doma, jednog od najljepših hramova srpske crkve čiji je domaćin Sveti Jovan Vladimir. Svake nedelje, na svetoj liturgiji mi se sabiramo da udahnemo malo neba, da osveštamo vrijeme i prostor i da na taj način i djelima pokažemo da smo djeca neba. Da Zemljom hodimo, a da se neba držimo. I svake nedjelje mi na početku u prvom dijelu svete liturgije koja se zove liturgija riječi – čujemo riječ božiju. Tako je i ova nedjelja sadržala dva jevanđeljska odlomka, jedan redovni – nedjeljni, a drugi koji nam pokazuje da se polako približava i praznik Krstovdan posvećen časnom krstu gospodnjem. U ovom nedjeljnom jevanđeljskom odlomku Gospod nam daje jednu priču, kako je on to uvijek govorio u pričama, da bi njegova nauka bila dostupna svima, jednostavne kratke priče u kojima je sadržan sav smisao i sav program našega života,“kazao je protojerej Pejović.

„Čuli smo u ovoj jevanđeljskoj priči da je čovjek jednom čovjeku dao pet talanata, drugome dva, a trećem jedan. Onaj kome je dao pet je kasnije vratio pet i dodao još toliko, koje je umnožio svojim trudom i svojim životom. Isto to je učinio i onaj koji je dobio dva talanta, te talante je umnožio i predao čovjeku. Onaj poslednji sluga koji je primio samo jedan talanat, na žalost ni taj jedan nije mogao da nosi, nego ga je zakopao u zemlju. Kada je došlo vrijeme da odgovori šta je sa tim  talantom uradio, čuo je one strašne riječi – zli i lijeni slugo i – bacite ga u tamu najkrajnju, a prije toga mu uzmite talanat i dajte onome ko ima najviše“.

Nekoliko stvari su važne u ovoj jevanđeljskoj priči, kaže u besjedi Pejović:

“Prvo da sve što dobijemo dar je božiji, ništa što imamo nijesmo zaslužili. Ko je od nas zaslužan što ga je Bog iz nebića priveo u biće, iz nepostojanja u postajanje? Ko je i čime zaslužan time što je Bog u ovo naše smrtno i propadljivo tijelo, u ovu zemlju, udahnuo dušu i dah božanski i čovjek postao duša živa? Čime smo zaslužili tu mogućnost da dobijemo obraz i lik božiji i da imamo taj dar božiji da postanemo učesnici ne samo u ovome životu, nego učesnici u vječnome životu?

Dakle, prvo i osnovno saznanje je da sve što imam i sve što sam dobio nije moje. A kaže apostol Pavle, ako nešto nije moje, čime onda da se hvalim, osim slabostima svojim? Druga stvar koja mi se čini da je važna u ovoj jevanđeljskoj priči jeste da čovjek dobije jedan dio, a da je onda dužan i odgovoran prema njemu. Što znači da Bog ne stvara čovjeka kao neku mumiju kojom on upravlja sa neba i kao neko beslovesno biće koje treba da gamiže i da prosto po njegovim instrukcijama bez učešća čovjeka živi ovaj život. Ne, ova jevanđeljska priča pokazuje nam da Bog stvara slobodnog čovjeka, ali sloboda koja podrazumijeva odgovornost. Ništa Bog u čovjeku ne radi bez čovjeka. I na kraju, čini mi se ne manje važno,  jeste da će svako od nas, vjerovao ili ne vjerovao, živio ovako ili onako, za ono što je dobio, dati odgovor. Zato je ova jevanđeljska priča jedna divna pouka i poruka svima nama da budemo kao ove dobre i vrijedne sluge, a imamo ih, evo samo u ovom Sabornom hramu naslikanih na stotine i hiljade dobrih i vjernih slugu Božijih koji su svoje talante umnožili, a jedan od njih kao najljepši ukras svega ovdje naslikanog je i Sveti Jovan Vladimir”, zaključio je besjedu protojerej Nikola Pejović.

Obilježavanje godišnjice osvećenja hrama Svetog Jovana Vladimira otpočelo je sinoć predavanjem protojereja – stavrofora Gojka Perovića na temu “Ljepota Hrama“.

The post Obilježena sedma godišnjica osvećenja hrama Svetog Jovana Vladimira first appeared on BARinfo.

Ovu sagu o životu, ljepoti i stradanju i njihovim vrijednostima priča njen autor, vladika Grigorije. Precizno i odmjereno, škrtim, a poetičnim slogom sročio je fragmentarnu sagu o maloj ali hrabroj zajednici koja brani svoje vjekovno ognjište, alegoriju o malom čovjeku na udaru pošasti rata koja se pretvorila u odu Planinici, predjelu nestvarne ljepote i čovjekovoj  spremnosti na velike odluke i djela.

Prof. Milorad Durutović, književni kritičar i, ujedno, medijator večeri kazao je da je njegov cilj, između ostalog, da na osnovu revidiranja sopstvenog književnog iskustva odgovori na pitanje na koji način su “Nebeska dvorišta” dostigla specifičnu vrstu autentičnosti koja nadilazi naše potrebe za književnim tekstovima. “Trebalo bi da se vratimo”, smatra Durutović, “do vremena Svetog Save i shvatimo da smo od samih početaka kulture i književnosti imali specifičnu tradiciju, gdje su naši eminentni teolozi i ljudi iz religije napisali možda i najznačajnije književne tekstove. Toj tradiciji pripada i Vladika Grigorije. Ta komunikativnost rješava veliki problem savremene književnosti jer se iza jednostavnosti naslućuje i pronalazi ogromno iskustvo. Što je najvažnije, vraća se povjerenje u priču, a najvažniji zadatak pripovjedača je upravo da ispriča priču, da pokaže vještinu, talenat, ali i da sadržaj bude jedinstven i neponovljiv, u kojem se svi možemo prepoznati”. 

Durutović je govorio o izvjesnoj sličnosti između duhovnog iskustva, monaškog odricanja od života i čari ovog svijeta i iskustva traume. U oba slučaja, po njegovim riječima, “imamo koncept žrtve sa jasnom razlikom da se u iskustvu duhovnog života govori o dobrovoljnoj žrtvi, za razliku od ovih drugih, nevinih. Ova knjiga je posvećena onima koji dijele slična iskustva kao autor”. Autor ima osjećaj za drugoga, za intimnost i za to da nije svaka priča za pripovijedanje.

U književnoj teoriji postoji mnogo mogućnosti za tipološku klasifikaciju djela. Durutović izdvaja čak deset načina čitanja djela vladike Grigorija.

“Kao roman lika, ratni roman, antiratni, psihološki roman, pravoslavni, autobiografski, ispovjedni roman, zavičajni, političko-istoriografski roman i kao nešto što sve objedinjuje duhovni bildungsroman, koji prati duhovno sazrijevanje.

Na pitanje ko je glavni junak romana, ima više mogućih odgovora. Majka, Mladen, ili vladika Grigorije sa svojom retrospekcijom susreta sa živim slikama. Glavni junak je, u stvari, svaki čitalac koji zna ili sluti kako je kada um boravi u adu, a čovjek ne pada u očaj”, smatra Durutović.

Njegovo preosveštenstvo vladika dizeldorfski i njemački Grigorije istakao je da je ovaj roman priča o životnim odlukama, odricanju, rastancima…, ličnostima koje su obilježile njegov život – majci i duhovnom ocu, vladiki Atanasiju.

“Ja sam kroz priče povjerovao u Tvorca”, kazao je na početku obraćanja autor, napominjući da je kroz priče i saznao da postoji život.

“Ako uzmemo u obzir svaku smrt i povjerujemo da je smrt konačnica, onda nećemo nikako moći da vjerujemo u život, niti da smisleno živimo. Neke priče jednostavno traže da budu ispričane. Najinteresantnije su čudne stvari koje nam se dešavaju. Nešto dobija sasvim drugu dimenziju kada ga damo, darujemo. To počinje da živi neki svoj život. Kad nešto doživiš na poseban način, pa to uspiješ da preneseš u sliku, formu, knjigu, ono ma posebnu snagu”, objasnio je Vladika Grigorije. Knjiga je, prema njegovim riječima, “suočavanje Mladena sa Grigorijem, suočavanje, dakle, sa samim sobom”. 

Govoreći o političkim činiocima u knjizi, pojasnio je da se radi o sporednim  bićima, ali koja pokušavaju da oblikuju naše živote.

“Prikazani su kao negativci, što ne znači da ih ne volim, naprotiv. Oni nisu tu da bih im se osvetio. Tu su zato što su realnost tog vremena, života i našeg postojanja”, podvukao je autor.

Publici je predočio i susret nakon trideset godina sa jednim od junaka svoje knjige, naglašavajući da ništa nije slučajno.

“Nakon čitanja ove knjige, svako će imati svoj doživljaj”, zaključio je vladika Grigorije.

 “Knjiga je posvećena mojim drugovima i drugaricama iz djetinjstva koji su danas svuda po svijetu. Rasijani. I našim poginulima u nesrećnim ratovima. Kada biste poznavali te ljude, znali biste i kako lijepa nekad bijaše ta naša planina”, napisao je vladika Grigorije u Posveti, u Berlinu, gdje su i nastala “Nebeska dvorišta”.

The post Roman vladike Grigorija promovisan u hramu Sv. Jovana Vladimira first appeared on BARinfo.