Skup kod Spomenika palim borcima u borbama za oslobođenje Crmnice 1943. godine, započeo je intoniranjem himne Crne Gore. Organizatori su naglasili da se radi o pokušaju brisanja crnogorskog identiteta i istorije, podsjećajući da su na SPC upisane čak i zgrada nekadašnje Osnovne škole „Jovan Tomašević“, kao i brojna groblja i crkve u Crmnici. Poruke sa skupa, biće pretočene u Proglas, u saradnji sa nevladinim sektorom i građanima, a u borbi za zaštitu crnogorske kulturne i državne imovine, oslanjaće se na evropsko zakonodavstvo i praksu, poručeno je.

Nenad Nikaljević je u ime organizatora istakao da se radi o građanskom skupu i da se on ne može poistovjećivati sa borbom protiv vjere.

Nenad Nikaljević

„Ovo je građanski skup protiv političkog djelovanja Crkve Srbije, koja se u Crnoj Gori ponaša kao politička organizacija, a ne kao vjerska zajednica i koja iznutra razvaljuje našu državu. Ona je dopustila da se otimaju groblja, škole, igrališta i spomenici. Oni pokušavaju da progutaju naš slavni identitet, da prisvoje naše znamenite ličnosti, da preprave našu istoriju, samo da bi popunili srpsku istorijsku rupu od pet stotina godina. Hristoslavlje se ne može zamijeniti svetoslavljem, a pravoslavlje izjednačiti sa srboslavljem. To je podvala”, istakao je Nikaljević.

On je upozorio da Crnoj Gori prijeti novi vid okupacije, te da će ovim skupom i naknadnim proglasom konkretizovati zahtjeve.

“Proglas ćemo napraviti zajedno sa Udruženjem Crmničana, NVU ‘Komunica NG’ i nevladinim sektorom, kao i sa svim građanima koji žele da se uključe. Pokazaćemo svima, prije svega našim vlastima, ali i Evropskoj Uniji, da se Poglavlje 23, koje sadrži temeljna ljudska prava, ne može zatvoriti tako da Crnogorci, kao najbrojniji narod, ostanu diskriminisani. Ni po pitanju Crnogorske crkve, ni po pitanju državne imovine (koja je nekada bila komunica), ni po pitanju prostora njenog najvećeg resursa i svega ostalog što su vitalni interesi Crne Gore. Pozvaćemo se na evropsko zakonodavstvo i najbolju evropsku praksu”, naglasio je Nikaljević.

Jovan Lekić iz Seoca, predsjednik Udruženja Crmničana, podsjetio je na skrnavljenje grobnice mitropolita Arsenija Plamenca i poručio da SPC decenijama sprovodi proces asimilacije Crnogoraca.

Jovan Lekić

“Poručili smo tada crkvenim velikodostojnicima da su zaigrali opasno kolo, prelili čašu i da Crnogorci neće dozvoliti bogohuljenje i skrnjavljenje svog kulturnog nasljeđa. Najavili smo da ćemo tražiti odgovore na mnoga pitanja koja ćemo ponovo postaviti danas. Dok živimo neobičan suživot sa našim komšijama, popovima Srpske pravoslavne crkve, koji nelegitimno borave u crnogorskim manastirima i rade stvari suprotne crkvenim kanonima, pitamo zašto sprovode etnofiletizam i asimilaciju Crnogoraca? Zašto vrše devastaciju crnogorskih manastira i nezakonito ih preoblikuju u svetosavske kanone, otuđene u svakom pogledu od crnogorske tradicije, vjere i kulture? Za čije interese to rade? Jer za interese onih kojih su i stvarali i gradili, nije sigurno. Pitamo, ko to uporno radi i danas, kao što je radio juče, kao što sistemski radi i proteklih 107 godina, od kada je 16. decembra 1918. prisilnom i nelegitimnom odlukom krnjeg saziva, svetog sinoda Crnogorske pravoslavne crkve, iskamčena lažna saglasnost o našoj duhovnoj eutanaziji, kao preduslovu za utapanje u Srpsku pravoslavnu crkvu?”, decidan je Lekić.

On je poručio Srpskoj pravoslavnoj crkvi da, u interesu svojih vjernika i svih ostalih građana Crne Gore, širi hrišćansku ljubav i drži se propovijedi i jevanđelja, “a mane se politike i logistike za sprovođenje ideološkog nauma zvanog ‘srpski svet’, koji Crnu Goru vidi kao razorenu kuću”.

Koordinator pravnog tima NVU “Komunica NG” Igor Gojnić, naglasio je da su crkve i groblja u Crmnici nezakonito upisani na SPC. 

Igor Gojnić

“Bratstvenička crkva Svetog Đorđa u Gojnićima, zajedno sa grobljem, prepisana je na Crkvu Srbije, iako je bratstvo Gojnića još 1937. godine izvršilo podjelu grobnih mjesta. Danas je u opštini Bar, 99 odsto crkava i grobalja upisano na SPC”, kazao je Gojnić, pojasnivši na koji je način većina imovine u Crmnici, koja se odnosi na groblja i vjerske objekte, pripala ovoj, po njegovim riječima, kvazi vjerskoj organizaciji.

“Još daleke 1988. godine kada je sprovođen popisni katastar, popisna komisija je izvršila popis imovine. Prilikom popisa postupajući kao Bog i batina, popisna komisija je popisala  i upisala svu imovinu koja se odnosi na groblja i vjerske objekte u opštini Bar, pritom falsifikujući podatke i upisujući svojinu na ovu ‘invazivnu kvazi vjersku grupu’ bez ijednog jedinog Rješenja o upisu koje je Uprava za nekretnine morala napraviti kada se vrši promjena imovinsko-pravnog statusa (a što joj do danas ne pada na pamet), ali su zato uspjeli da u saradnji sa državnim organima, koji bi trebali da štite državu Crnu Goru (Ustavni sud, Tužilaštvo, Zaštitnik imovinsko pravnih interesa), stvore centar nepotizma i korupcije na svim nivoima. Invazivno djelovanje ove kvazi vjerske grupe iskazano je i kroz aktivnosti koje se odnose na namjerno paljenje škole ‘Jovan Tomašević’ na Balšića docu kojega su isti ovi, prije paljenja otuđili od svih onih 50 generacija đaka koji su u tu školu išli, pretvarajući je u nekakav konak sa posebnom namjenom”, objašnjava Gojnić.

Dr Aleksandar Radoman iz Braćena, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost je istakao da se radi o najtežem obliku kulturnog razaranja jer, kako je podcrtao “naše svetinje nijesu tuđe, one su naše, jer su ih naši preci mukom gradili i branili, a vlast u Podgorici ih je predala Beogradskoj patrijaršiji”.

dr Aleksandar Radoman

“Djelovanje Beogradske patrijašije u Crnoj Gori danas je ne samo anti-državno, no i duboko anti-hrišćansko. Umjesto da nas javni teror nad familijom Nikaljević zastraši i ućutka, taj je teror postao stimulus otpora i nepristajanja na poniženje. Zato smo se danas i okupili ovdje da poručimo da nas ne mogu ni zastrašiti, ni učutkati. I ne trebaju nam apel i napomensko jedinstvo, nego jasniji poziv na građansku odgovornost i solidarnost u odbrani Ustava i zakona ove države. Treba nam poziv da se zaustavi asimilacija i devastacija crnogorske kulturne baštine. Treba nam odlučnost i hrabrost da upitamo na osnovu čega to organizacija, koja je nastala prije nešto više od jednoga vijeka, a u Crnoj Gori djeluje kao ostatak okupacijske politike, polaže pravo na crkve koje su gradili naši preci i na groblja u kojima oni počivaju. Treba nam snažna poruka da se nećemo miriti s bezakonjem, niti prihvatiti progon građana koji čuvaju svoja kulturna dobra, dok se naše sakralno nasljeđe svakodnevno uništava, a kuriri ratnih zločinaca zaposijedaju manastire. Danas je naša politička i duštvena elita dužna pružiti odgovor uzurpatorima i ispraviti greške koje skupo plaćamo. Ta elita mora jasno pokazati da smo svi mi Nenad Nikaljevic, i da nećemo dozvoliti da nam bilo ko otima našu baštinu i narušava vječni mir naših predaka”, poručio je Radoman.

Mr Miloš Vukanović, istoričar iz sela Podgor, podsjetio je da crnogorska crkva ne bi postojala bez države.

mr Miloš Vukanović

„Plemenska zajednica je stvorila državu, a država je stvorila crkvu. Da nije bilo nezavisne Crne Gore četiri vijeka, ne bi bilo ni naših manastira, ni naših svetinja. Danas se u njima dešava kulturocid – sistematsko uništavanje zasebnosti crnogorskog identiteta. Ako je u vašem interesu da budu mašine za pranje para i širenje ideologije koja je izgubila tri rata, ta misija je osuđena na propast. Na Crnu Goru su pohodili mnogo moćniji od vas i preživjeli smo. Preživjet ćemo i vas. A vi nastavite da veličate ratne zločince i gubitničke ideologije i otići ćete na smetlište istorije, tamo gdje ste se uputili. Na nama je da izdržimo, da se pravno borimo, da zapišemo svaku neregularnost, svaku devastaciju, svako krečenje stogodišnjih fresaka, svako iznošenje kulturnih dobara iz Crnoj Gore, a toga ima dosta. I na nama je, ako ima onih koji cijene ono što je pravoslavlje u Crnoj Gori, da im pružimo ruku i da kažemo da je vrijeme da monaštvo i sveštenstvo kaže jasno i glasno da se protive ovome što se dešava – od uništenja crkava i manastira do veličanja Hitlerovih sluga. Ukoliko to ne uradite, i pored sve naše dobre volje, za vas nema mjesta u evropskoj i građanskoj Crnoj Gori”, poručio je Vukanović.

Obraćanja je emotivnim riječima zaključila Snežana Mijač Sekulić iz Utrga, koja je na protest došla “iz ljubavi prema svom kraju i svojoj Crnoj Gori”.

Snežana Mijač Sekulić

“Došla sam da vas podržim u namjeri da se spriječe uzurpatori veličanstvenoga oltara crnogorskog. Vidimo se! Pa koštalo, koliko koštalo, isplatiće se”, poručila je Sekulić.

Učesnici protesta su se neposredno nakon završetka skupa mirno razišli.

The post VIDEO: Nećemo dozvoliti da nam otimaju groblja, škole, igrališta i negiraju identitet – poruka sa skupa u Donjim Brčelima first appeared on BARinfo.

Igor Gojnić iz NVU Komunica podsjeća da je podnošenjem krivične prijave 12. septembra 2023. godine ODT u Baru ukazano da je tuženi protivpravnim iskorišćavanjem svog službenog položaja pribavio materijalnu korist za Mitropoliju crnogorsko-primorsku, na štetu države Crne Gore.

“Imovina, odnosno dvije crkve sa pripadajućim grobljima u Seocima, Crmnica, nezakonito je upisano pravo svojine u korist Mitropolije crnogorsko-primorske Cetinje. Do momenta upisa pomenuta imovina je bila upisana kao vlasništvo države Crne Gore, a pravo korišćenja imala je Mitropolija crnogorsko primorska. Kršenjem nekoliko zakona (Zakona o državnoj imovini, Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, kao i Zakona o državnom premjeru i katastru nepokretnosti) navedeni samostalni savjetnik I je protivpravno pribavio imovinsko pravnu korist za Mitropoliju crnogorsko primorsku, čime je zloupotrebio službeni položaj iz člana 416 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gore”, objašnjava Igor Gojnić iz NVO Komunica.

Rješenjem Osnovnog državnog tužilaštva od 11. jula 2025. godine, krivična prijava je odbijena “jer u radnjama prijavljenog nema bitnih elemenata bića krivičnog djela za koje se prijavljuje, niti elemenata nekog drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”.

“Iz obrazloženja pomenutog rješenja, ni po jednom zahtjevu iz krivične prijave Komunica NG nije postupano, a to podrazumijeva izvođenje dokaza i prikupljanje spisa radi provjere svakog zahtjeva iz krivične prijave. U samom obrazloženju nemušto je objašnjeno da je osnov izvršenog upisa ‘recidiv prošlosti’ te da dva dijametralno različita statusa ‘pravo korišćenja’ i ‘pravo svojine’ Tužilaštvo stavlja u istu ravan”, kaže Gojnić.

Upravo iz ovih razloga, NVU Komunica je Višem državnom tužilaštvu u Podgorici podnijela pritužbu zbog odbačene krivične prijave.

Pritužba Višem državnom tužilaštvu otvara pitanje kako se postupa u sličnim slučajevima širom zemlje i koliko su tužioci spremni da se uhvate u koštac sa složenim imovinsko-pravnim pitanjima koja imaju, nažalost, i osjetljivu političku dimenziju.

The post NVU Komunica se obratilo VDT zbog odluke ODT Bar first appeared on BARinfo.

Gojnić je za Radio Bar i Bar Info objasnio da je povod za njegovu reakciju “iznošenje određenih stvari koje su u potpunosti neistina i nemaju pravno utemeljenje, a odnose se na ono što se dešava oko manastira Sveti Nikola u Donjim Brčelima, primarno oko onoga što se dešava oko bivše škole, koju su naslovili kao konak manastira i koji koriste i preuređuju onako kako misle da treba.”

On je podsjetio na istorijat i na građenje škole u Brčelima.

“Ja nisam u toj školi učio, barsko sam dijete, ali normalno da znam mnogo ljudi koji su pohađali tu školu. Dovoljno je da kažem da je preko pedeset generacija prošlo kroz tu školu”.

Školu, ističe on, nije gradila država “nego su se Brčeljani organizovali i gradili je nekoliko godina i oni su joj, prije svega, dali namjenu za školu, a ne za bilo što drugo.”

Škola je 1979. godine oštećena u zemljotresu i od spratnog objekta ostao je prizemni.

“Ona je u osnovi prvo bila napravljena na sprat, kao što je sada, a nakon zemljotresa je bila prizemni objekat za potrebe Brčela i Tomića, kao mjesto gdje se ljudi mogu okupiti. 2006. godine tu je bilo izborno mjesto. Na ovaj ili onaj način, škola je imala svoju namjenu, ali nažalost, još prije 2010. godine data je od strane bivše vlasti na korišćenje ili ne znam kako. Ne postoji nikakav pisani dokument vezano za školu, po kom osnovu su je dali da je koriste” ističe naš sagovornik.

Kao pravnik i legalista, smatram da je škola oteta na neki način, od onih kojima je namijenjena, i pretvorena u ovo čemu danas služi.

“Danas je konak, o tome smo jednom prilikom i govorili dok je građen, oni su bili upozoravani. NVO Komunica NG obraćala se i zaštitniku imovinsko-pravnih interesa, sa upozorenjem da se škola preuređuje i da se neće dovesti u prvobitno stanje. Bila je fantastična brzina da je dva mjeseca kasnije taj dio krenuo da se renovira, radi i proširuje, da se podiže sprat… Uzročno-posljedična veza neminovno postoji, ali nažalost ne postoji nikakva pravna dokumentacija koja prati status svega što se događa”, zaključuje Gojnić.

The post Igor Gojnić: Objekat su Brčeljani gradili za školu, a ne za konak first appeared on BARinfo.

RB/BI: Igore, molim Vas da za naše slušaoce i čitaoce detaljnije objasnite što u ovom slučaju donose izmjene i dopune Zakona o državnoj imovini? Što to znači?

Gojnić: Prvo bih se osvrnuo na prvi dio pitanja. Naime, STEGA, “Komunica” i Udruženje pravnika Crne Gore su zajednički istupili po pitanju mijenjanja statusa grobalja iz državne u neku drugu svojinu. U Ustavu Crne Gore, odakle i počinje svo opredjeljenje državne imovine što stoji iza toga, vrlo decidno je članom 58 je određeno da: “Prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi su u državnoj svojini.” To je jasno definisano, naročito Zakonom o državnoj svojini, koji je u članu 16 opredijelio da su groblja o kojima sada pričamo, dio te državne svojine. Ako je državna svojina, ne može biti u svojini nekih drugih lica. Uslovno je bilo prvo, vjerovatno nekih tehničkih promjena, ali tehnička promjena, koja je perfidno sakrivena iza toga, je da se iz člana 16 u ostala dobra od opšteg interesa prebaci u član 17.

RB/BI: Pojam grobalja?

Gojnić: Ne pojam, nego konkretno groblja. A što to znači? Član 16 a priori definiše samo državnu svojinu i ne postoji nikakav dualizam interesa, odnosno pravno-svojinskih odnosa, koji će taj dio promijeniti. Dok član 17 je upravo taj, on u sebi sadrži dualizam svih imovinsko-pravnih interesa, a to znači groblja koja bi se prebacila iz člana 16 u član 17, bi moglo da posjeduje i privatno lice i vjerske zajednice i vjerovatno, možda, neki treći oblik, možda i neko pravno lice. Što se time mijenja? Mijenja se imovinsko-pravni status. Država, koja je definitivno vlasnik svega toga, gubi svoje pravo i to postaje svojina nekih drugih pravnih subjekata. To je nedopustivo iz razloga da opšta dobra, koja su od interesa za sve ljude koji žive na jednom lokalnom nivou ili šire, gradskom ili seoskom, nije sada važno, odjedamput moraju da sve te statuse koje su imali, a koje je pripadalo državi, kao isključivom titularu vlasništva tog dijela, odjedanput sada dobija neko šarenilo, vezano za to da li će vlasnik biti pravno, fizičko lice, vjerska zajednica…

RB/BI: Što onda vodi spekulacijama kako će se sve to može koristiti i raspolagati time. Je li tako?

Gojnić: Te kalkulacije su vrlo izvjesne. Evo, konkretan primjer da Vam dam. Groblje u Gojnićima je 1937. godine od strane bratstvenika opredijeljeno, kako zapisnikom, tako i skicom podjele groblja. Nigdje se ne pominje crkva, niti ikakva vjerska organizacija. To je isključivo bila komunica bratstva Gojnića, gdje su bratstvenici podijelili ono što imaju: po kućama i pasovima, kako i gdje može ko da se sahranjuje. To je verifikovano i skicom, u razmjeri 1:100, koja stoji ispred crkve Svetog Đorđa. Ko može da mi objasni da je to sada svojina SPC, sada već prenešena i upisana katastar? Tu u osnovi, objašnjenja nema. Ja ostajem pri stavu da sve što se desilo od onih upisa iz 1988. godine, u prvom talasu promjena, koji se nastavio 2020. godine – sve je upisano na SPC, i rezultiralo je da su groblja vezana za crkvene objekte, jer se nalaze na istoj katastarskoj parceli.

RB/BI: Objasnili ste da su se prije te parcele vodile na crkvu, odnosno na sveca, da bi kasnije dobile drugog titulara. Najavljeno je da će 15. februara, povodom izmjena Zakona o državnoj imovini, biti protesta.

Gojnić: Protest je rezultat toga da je jasno da premijer vjerovatno neće iz procedure povući prijedlog da se promijeni status grobalja, da ona pređu iz člana 16. u član 17. To će vjerovatno biti prvi u nizu protesta, sve do momenta dobijanja nekog rezultata po tom pitanju. Jer, zanemariti sva mišljenja vezana za to, pomenuo sam na početku, Udruženje pravnika, STEGA je bila i “Komunica”, kao nevladino udruženje koje se usko specijaliziralo samo za to. Ako mislite da ste pametniji od svih koji se tu nalaze, aferim! Protest koji će se desiti na Cetinju 15. februara je protest upozorenja da se neko mora slušati u Crnoj Gori. Ne više čuti, nego se sad mora slušati, jer groblja su bukvalno sam početak i kraj svega onoga što nas okružuje.

The post Uskoro protest povodom izmjena Zakona o državnoj imovini first appeared on BARinfo.

To je poruka sa konferencije „Promjena vlasničkog statusa grobalja”, koju su organizovali Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru STEGA, NVU Komunica NG i Udruženje pravnika Crne Gore.

Član ekonomske redakcije Stege Vladimir Nikaljević kazao je da su se 17. januara obratili premijeru otvorenim pismom Milojku Spajiću povodom predloga izmjena i dopuna Zakona o državnoj imovini, ali odgovora nije bilo.

„Zato STEGA upozorava crnogorsku javnost da je samo naizgled u pitanju mala izmjena Zakona, a zapravo je u pitanju suštinska promjena, koja donosi velike i nesagledive posljedice. Stoga smo svi dužni da ne dozvolimo da se preko ovog pitanja olako pređe i da ga ne prekriju drugi tekući događaji“, jasan je Nikaljević.

Crnogorci se, kako je poručio, neće odreći i prepustiti nikome svoju istoriju, istorijske ličnosti, materijalne, nematerijalne, kulturne i civilizacijske vrijednosti, a „ponajmanje svoja groblja i grobove svojih najmilijih“.

„Ponovo upozoravamo premijera da Vlada ne bi smjela bez adekvatne i javno objavljene pravne analize ovom brzopoteznom izmjenom Zakona o državnoj imovini da stvori uslove za promjene dosadašnjeg režima vlasništva nad grobljima. Zato STEGA zahtijeva da se iz dalje procedure povuče izmjena Zakona i da se ovo pitanje na adekvatan način stručno razmotri sa svim implikacijama koje nosi“, naglasio je Nikaljević.

Proturanjem, uz Zakon o budžetu koji je uzeo svu pažnju, kako je rekao, zakonskih izmjena u cilju promjene vlasništva nad grobljima, koja su po Ustavu i Zakonu državno vlasništvo, otvara se dodatno niz pitanja.

„Zašto se pokušava promijeniti vlasnički režim grobalja? Očigledno je da se ovim amandmanom otvara put za legalizaciju ranijih nezakonitih upisa. Kako je do sada nezakonito proknjiženo toliko grobalja na Srpsku pravoslavu crkvu, ako su ona u državnom vlasništvu? Ko je odgovoran za sve nezakonite upise“, upitao je Nikaljević.

STEGA će na pitanja dati odgovore, ali prvi pozvani da na njih odgovori je, kako je poručio, predsjednik crnogorske Vlade.

Advokat i član Stege Vlado Vuković pojasnio je da se predlaganjem amandmana mijenja pravni status grobalja, tako da groblja, kao lokalna dobra u opštoj upotrebi, kojim raspolaže opština, postaju druga lokalna dobra od opšteg interesa kojim raspolaže opština.

„Pri tom predloženi termin „groblja u imovini opštine“ otvoreno poručuje da postoje i groblja koja nisu u imovini opštine. To je pravno nedopustivo i otkriva pravu namjeru predlagača Nove srpske demokratije. Predloženim rješenjem stvaraju se zakonske pretpostavke da groblja mogu biti u privatnoj svojini, što znači i u crkvenoj svojini, sa očitom namjerom da se ozakone upisi prava svojine grobalja na ime vjerskih organizacija i zajednica“, kazao je Vuković.

Objasnio je da dobra u opštoj upotrebi, a tu po važećem Zakonu o državnoj imovini spadaju i groblja mogu biti samo u državnoj svojini, dok dobra od opšteg interesa, a prema amandmanu taj status u Zakonu treba da dobiju i groblja, mogu da budu i u privatnoj svojini i u svojini vjerskih zajednica i organizacija.

„Ako se ima u vidu činjenica da je Upravi za nekretnine ili u katastru, većina grobalja i crkava u Crnoj Gori nezakonito upisana na Srpsku pravoslavnu crkvu, jasna je intencija predloženog amandmana da se osnaže, legalizuju već urađeni nezakoniti upisi i da ubuduće ista crkva može upisivati i ostala neuknjižena groblja na svoje ime“, kazao je Vuković.

Postavio je pitanje da li je namjera premijera da mijenja državno-pravni status grobalja u Crnoj Gori i dozvoli preimenovanje grobalja i da li namjerava da dozvoli da groblja postanu isključivo jednonacionalna i jednovjerska, da budu u vlasništvu privatnih lica i vjerskih organizacija sa potpunom slobodom odlučivanja.

„STEGA ga i ovom prilikom poziva da razmisli o suštini amandmana i posljedicama izmjene Zakona o državnoj imovini, te djeluje u skladu sa ovlašćenjima predlagača, i povuče predmetnii amandman iz skupštinske procedure. Groblja i grobovi su neraskidiva veza živih sa precima, sa pamćenjem porijekla, sa istorijom, sa Crnom Gorom“, naglasio je Vuković.

Pravnik i član nevladinog udruženja Komunica NG, Igor Gojnić, kazao je da je to udruženje definisalo dva talasa protivpravnih upisa srpske crkve gdje prvi talas seže u 1988. godinu kada je kroz popisni katastar upisana većina crkava i grobalja bez pravnog osnova i ijednog rješenja o upisu, kojega ni danas nema.

„Drugi talas masovnih upisa odnosi se na period od 2020. u kojem Uprava za nekretnine Crne Gore dozvoljava crkvi Srbije da, kroz promjenu načina korišćenja imovine, upiše imovinu kao svojinu, ili jednostavnije da postane vlasnik predmetne imovine. Samo u Opštini Bar je u 2022. godini upisano 18 crkava, manastira i grobalja na crkvu Srbije“, istakao je Gojnić. Oba talasa su bila u vremenima kada su se ,,lomile države“ što jasno ukazuje na postojanje plana Spc od kojeg se ne odstupa.

Tim povodom je, kako je rekao, pokrenuta krivična prijava kod Osnovnog tužilaštva u Baru, a o nezakonitim upisima je obaviješten Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, ali ništa nije preduzeto.

„Komunica NG je predala Ustavnu inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu saglasnosti sa Ustavom i Zakonom u vezi Odluke o sahranjivanju, uređenju i održavanju groblja Opštine Zeta, kojom se uvodi kategorija vjerska groblja. Ustavni sud do danas nema odgovor na podnijetu inicijativu. Dakle svi organi koji treba da čuvaju državu Crnu Goru i rade u njenu korist, svojski se trude da ne rade posao zbog kojeg su formirani“, stav je Gojnića.

Član Udruženja pravnika Crne Gore dr Miloš Vukčević objasnio je da se naizgled tehničkom, ali vrlo ozbiljnom promjenom mijenja režim svojine kada su u pitanju groblja i omogućava da groblja, koja su, po sadašnjem Zakonu, isključivo državna svojina mogu postati i privatna svojina.

„Tremin dobro u opštoj upotrebi izgleda veoma slično terminu dobra od opšteg interesa. Ali, đavo je u detaljima. Ta jedna mala promjena je ključna. Ako groblja iz člana 16 iz dobara u opštoj upotrebi prelaze u druga lokalna dobra od opšteg interesa u članu 17, onda oni mogu iz režima državne svojine postati privatna svojina, crkvena svojina, svojina drugih vjerskih zajednica, a to je nešto što se ne može dozvoliti“, jasan je Vukčević.

Prije svega se, kako je dodao, treba poći od člana 58 Ustava, koji kaže da su prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotebi državna svojina.

„Pozivamo premijera Spajića da se ovakav predlog Zakona sa ovakvim amandmanom povuče iz skupštinske procedure i da se izjasni kakav je njegov stav povodom ovog pravnog pitanja. Dajte da se sa ovim ne igramo i neka premijer i Vlada povuku predlog Zakona, jer je ovaj amandman postao sastavni dio Zakona. Najveća odgovornost je na premijeru Spajiću“, smatra Vukčević.

The post Povući iz dalje procedure izmjene Zakona o državnoj imovini first appeared on BARinfo.

Igor Gojnić u izvjavi za Radio Bar i Bar Info podsjeća da su mještani, kada su saznali o čemu se radi, formirali Radnu grupu sa namjerom da prati i pokuša da izvrši izmjene Prostornog plana, odnosno koridora auto puta.

“Riječ je o dva problema, koja su bila predmet kasnijih dogovora Radne grupe i Monteputa i planera. Pored auto puta, planirana je i brza saobraćajnica, od Budve, koja prelazi preko crmničke strane i cijelim tim dijelom prati koridor auto puta. Mi smo uspostavili kontakt, prvo preko Ministarstva za saobraćaj i pomorstvo, a nakon toga uspostavili smo i kontakt sa Monteputem i imali smo tri sastanka, na osnovu kojih smo pokušali da riješimo problem” objašnjava naš sagovornik.

Gojnić je istakao da su radni sastanci bili vrlo uspješni.

“U tom dijelu, uspjeli smo da promijenimo koridore auto puta i da nađemo alternativne koridore koji su prihvatljivi za Crmničane, za zaštitu životne sredine”.

On objašnjava da su razmatrana tri-četiri alternativna rješenja, od kojih je odabrano najprihvatljivije.

“To alternativno rješenje bi trebalo sada da se tehnički razradi, da se izvrše potrebne hidrotehničke i ostale analize, kako bi se vidjelo da li se u tom tehničkom dijelu može realizovati”.

Gojnić ističe da su dvije saobraćajnice bile ucrtane preko crmničkih sela: brza cesta i koridor auto puta.

“Ni jedna ni druga saobraćajnica neće pratiti koridore koji su bili predviđeni Prostornim planom do 2040. godine. S time smo uspjeli da u cjelini Crmnicu sačuvamo, a realizovaće se najprihvatljivije rješenje. Sada očekujemo sljedeći sastanak, gdje će biti od strane Monteputa predložena tehnička rješenja. U svakom slučaju, očekujemo dalje pregovore, ali ono što je najvažnije, jeste da koridori koji su bili predviđeni Prostornim planom neće biti realizovani, već će biti realizovano prihvatljivo rješenje” zaključio je naš sagovornik.

The post Auto put ipak neće ići preko crmničkih sela first appeared on BARinfo.

Igor Gojnić, član Savjeta koji je ovim povodom formiran pri odboru MZ Crmnica, objašnjava da je prošlog mjeseca otvorena Javna rasprava, koja traje do kraja aprila, a povodom Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, gdje je izneseno idejno rješenje, u kojem je napravljen koridor auto-puta od Podgorice do Bara.

 “Ovo je nedostajući dio glavnog projekata auto puta Bar – Beograd, kojim se definitivno odustalo od ideje auto-puta preko Skadarskog jezera, već ide kao zaobilaznica oko Rijeke Crnojevića i spušta se prema crmničkim selima. Tim idejnim rješenjem ustanovljen je koridor kroz sva gornjocrmnička sela, od Utrga, Ovtočića, Tomića, Donjih i Gornjih Brčela, Bukovika i Mačuga, da bi izašao ispred tunela Sozina,” objašnjava Gojnić.

On ističe da su svi bili iznenađeni ovim koridorom. Ali ne samo time.

“2018. ili 2019. godine je usvojena alternativna brza saobraćajnica, koja dolazi iz dijela Lapčića, do Utrga i skoro identičnom trasom ide prema tunelu Sozina. Izuzetno iznenađenje za sve bilo je da je ta saobraćajnica postoji i da se za auto put koristi već postojeća trasa. Sam auto put je izazvao veliko interesovanje i neodobravanje trase, a ona je, je u stvari, samo iskopirana i napravljena po staroj trasi brze saobraćajnice. Zašto niko iz Opštine tada nije alarmirao javnost, bez obzira da li je dala saglasnost na plan brze saobraćajnice ili ne, to je veliko pitanje. Ne znam okolnosti koje su se dešavale povodom toga, ali je činjenica da se na mapi nalaze dvije saobraćajnice koje su ucrtane praktično jedna preko druge: brza saobraćajnica i auto put, koji praktično prati osovine brze saobraćajnice. Naravno da je auto put probudio veliko interesovanje, jer smo vidjeli da bukvalno ide preko sela koje sam nabrojao. S obzirom da je mapa, koju je dalo Ministarstvo za prostorno planiranje, nadležni za Prostorni plan do 2040. godine vrlo nejasna ostalima, ali oni koji žive u Crmnici su odmah znali o čemu se radi – vidi se ukrštanje sa magistralnim putem Virpazar-Petrovac, znaju se kote i onda sve postaje jasno”, ukazuje naš sagovornik.

U arhivi je pronašao brzu saobraćajnicu, koja je već ucrtana, a po, maltene istoj trasi, planiran je autoput “a da niko od nas, koji smo pratili javnu raspravu, ne zna da to postoji”.

Idejno rješenje autoputa bukvalno prati koridore brze saobraćajnice, pa se postavlja pitanje da li će da se radi jedno ili drugo.

“To je veliko pitanje. Ja se nadam da se neće graditi ni jedan, barem ne trasom koja je predviđena. Samo upozoravam da jedna od trasa mora da se isključi. Poenta je da ni jedno od ova dva rješenja koja su data (jedno je usvojeno, a drugo idejno rješenje), ne smiju ovuda ići, to je suština cijele ove priče,” kategoričan je Gojnić.

Oba ova rješenja devastiraće prostor Gornje Crmnice jer će sela biti uništena, a šteta će biti nanešena i vinogradarstvu i poljoprivredi. Uništenje prijeti i resursu koji je nemoguće obnoviti, a to su izvori.

“To se odnosi na dvadeset i osam izvorišta koja ukupno daju 700 litara vode u sekundi. Podgorska vrela daju 300 litara, Orahovo polje isto toliko, kada se ostalih 26 izvorišta saberu, to je još sto litara u sekundi. Ono što je mnogo važnije, voda nije resurs koji se može obnoviti. Voda je vrjednija od zlata, jedino možda mi ne umijemo u planiranju taj dio da čuvamo. Ukoliko auto put ovuda prođe, mi se slobodno možemo iseliti, a potom će i velika većina sela ostati bez napajanja sa svojih vodoizvorišta. Bilo ko da kaže da će se pomjeriti ovamo ili onamo – to su prazne priče iz jednog razloga: veliki bazen se nalazi u zaleđu, Rasovatac i dio prema Budvi je ogroman basen vode. Ranije su rađena ispitivanja, koja su potvrdila da voda koja se kumulira u središtu tih masiva, izlazi sa jedne i druge strane brda, prema moru i prema crmničkom basenu. Ukoliko dozvolimo da se uništi taj dio, od autoputa nećemo imati nikakve koristi, samo štetu. Ne zaboravimo da se Budva i Cetinje za sada vodom snabdijevaju sa Podgorskih vrela, a Bar sa izvorišta Orahovo polje, s tim što je intencija da se i preostala vrela, kao kumulacija priključe izvorištu Orahovo polje. Ne znam koji bi jači argument trebalo da se kaže da se stane sa strahotom koju su planirali, da prođu preko svih sela”, pita se Gojnić.

IZVORIŠTA U ZONI PROLASKA AUTOPUTA

1. Podgorska vrela kapaciteta cca 300,0 l/s (snabdijevaju se Cetinje, Budva, potencijalno Bar i lokalno stanovništvo

2. Bučalica
3. Krstac
4. Brštanovica
5. Bujaci
6. Stanušica
7. Budislavac
8. Kosov potok
9. Smokov vijenac
10. Bijeli studenac
11. Crni potok
12. Graševina
13. Vreleza
14. Jasenovik
15. Joševik
16. Donji Joševik
17. Zmijaci
18. Bukovičko Vrelo
19. Grab
20. Studenac
21. Vodica
22. Ivanštica
23. Šanik
24. Vodica
25. Dupioštica
26. Radov potok
27. Vasojevica
28. Izvorište Orahovo polje (glavno izvorište barskog vodovodnog sistema kapacitet cca 300 l/s

Sva navedena izvorišta su ukupnog kapaciteta cca 700,0 l/s I u funkciji su vodosnabdijevanja

svih sela na tom prostoru. Izvorište Podgorska vrela je glavno izvorište Cetinja i povremeno Budve, a potencijelno se planira dio vode usmjeriti prema Baru.

Izvorište Orahovo polje je primarno za Bar, Sutomore i Virpazar. Sela nisu samo ruralna naselja, objašnjava on.

“Kad ona nestanu, nestaće i vjekovima građeni toponimi, ali i nezaštićena materijalna dobra, poput suvomeđa, karakterističnih za cijelo barsko područje, koje su služile za nivelaciju terena i očuvanje obradivog zemljišta”, kategoričan je Gojnić.

Crmničani su se organizovali da zaštite vodoizvorišta, svoju imovinu, način života, ali i pravo odlučivanja.

“Organizovali smo se u dva navrata, i to 30. marta i 6. Aprila, i formirali Savjet koji zastupa interese Crmničana. Jedinstveni smo što se tiče idejnog rješenja i zaštite svega – put, takav kakav jeste, apsolutno ne smije da prođe koridorima koji su predloženi. Napravljen je dopis koji će biti proslijeđen svim relevantnim institucijama koje su vezane za taj posao, i onima koji su projektovali, ali i krunskoj instituciji, Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. U njemu su naglašeni svi problemi koji bi se eventualno javili prolaskom auto puta. Oni su nadležni za prostorni plan i za komunikaciju sa ‘Monteputom’, kao nosiocem projekta, koji dalje angažuje podizvođače. Možda je najbolje da se iznese stav Crmničana po ovom pitanju, a to je da razumiju potrebu saobraćajnog povezivanja Crne Gore i da se nekom trasom mora povezati izvedeni polu autoput, kao i da je neminovno da to povezivanje mora dotaći i prostor Crmnice. Nudimo saradnju, a ne opstrukciju, to je ono što je najvažnije. Mještani ovih sela neće dozvoliti da budu zaobiđeni u postupku usvajanja saobraćajnog rješenja u Prostornom planu Crne Gore i da se ništa ne pitaju o prostoru koji njima pripada i za koji su svakojako vezani. Ne prihvatamo saobraćajno rješenje koje je predloženo Nacrtom prostornog plana Crne Gore i tražimo da se ono preispita i izmijeni u skladu sa našim zapažanjima i zahtjevima, da budemo aktivno uključeni u sve faze i postupke izrade varijantnih rješenja trase i da se pitamo o našem prostoru, na način da permanentno dobijamo na uvid i na saglasnost svako predloženo rješenje. U suprotnom, svako rješenje, bez naše saglasnosti, zaobilazeći razumne zahtjeve i potrebe, neće biti moguće na terenu realizovati, ako ništa drugo, samom činjenicom da se u svakoj varijanti prelazi preko privatnih imanja, od kojih se vlasnici neće lako odreći. Povodom toga izneseni su i i sljedeći zahtjevi i stavovi:

• Da ‘Monteput’ dopuni projektni zadatak na način da u analizi varijantnih rješenja uključi i varijantu brze saobraćajnice preko Skadarskog Jezera .
• Da ‘Monteput’ dopunu projektnog zadatka obaveže projektanta da preispita opravdanost usvojene trase primorske obilaznice na dijelu zaleđa Paštrovske Gore i da mu da mogućnost da u okviru izrade ukupnog rješenja promijeni usvojenu trasu.
• Da ‘Monteput’ projektantu Idejnog rješenja stvori materijalne i prostorne uslove za neposredan obilazak terena i da donese protokol kojim će projektanta obavezati na stalnu komunikaciju sa predstavnicima mještana i pribavljanje stavova i mišljenja o predoženim rješenjima.
• Da reviziona Komisija donese pravilnik o radu koji će podrazumijevati redovne radne sastanke Projektanata i revidenata sa predstavnicima mještana, kao aktivnih učesnika u radu komisije, sa pravom komentara i mišljenja koja će biti sastavni dio zapisnika komisije.
• Da će mještani gornje Crmnice kao direktno zainteresovana strana svako rješenje sa kojim ne budu podrobno upoznati i sa kojim se ne saglase smatrati neobavezujućim i dati im za pravo da opstruiraju i spriječe realizaciju onoga što ih ugrožava”, precizira naš sagovornik.

Crmničani nijesu protiv auto puta, ali ne žele da se devastira prostor i prirodna dobra.

“Crmničani su i dali predlog alternativne trase, koja će biti prezentirana ili ‘Monteputu’ ili nadležnom Ministarstvu – zavisi sa kim će prvo komisija da se sastane. Idejno rješenje je trasa koja ide preko toponima (njih napominjem da ne bismo kote pominjali, ako idemo od zaobilaznice koja dolazi od Rijeke Crnojevića, idemo od toponima Mužović, odnosno Opoča strana, Svinjštik, Orluja greda, Bijela rudina, Veliki Laštik, Visino brdo, Ljuteza, rijeka Orahovštica, istočna strana Sojak, Ostrik, Baline i Bistrica). To bi bila trasa odozgo na dolje. Jednim od zahtjeva, koji su Crmničani podnijeli, jeste da se dopuni projektni zadatak na način da u analizi varijantnih rješenja uključi i varijanta brze saobraćajnice preko Skadarskog jezera. To bi značilo da se iskoriste resursi koje imamo: željeznica i postojeća magistrala. Još 2019, Sekretarijat za razvoj koji sam vodio, poslao je Predlog izmjene Državne studije lokacije Virpazar, upravo za tu izmjenu – za pravljenje brze saobraćajnice od Virpazara do Tankog rta i izmještanje kompletne željeznice sa postojeće trase, čime bi se dobile dvije osovine za brzu saobraćajnicu, a željeznica bi dobila potpuno drugačiji koridor i takođe izlazila na Tanki rt. To bi bilo i rješenje za Virpazar, jer bi u potpunosti bio rasterećen i bez fizičkog kontakta sa željeznicom, a alternativnom saobraćajnicom u zaleđu, imao bi vezu sa Ostrosom i Barom. Dobilo bi se preko 150 mjesta za parkiranje, deset za autobuse. Od dijela puta koji vodi prema benzinskoj pumpi, a spušta se prema Virpazaru iz KO Orahovo, bio bi nadvožnjak ispod koga bi išla željeznica, koja kroz tunelsku cijev preko rijeke Orahovštice i tunelom izlazi do Tankog rta”, navodi Gojnić.

Na ovaj način, bilo bi riješeno pitanje željezničkog i drumskog saobraćaja. Ovo rješenje je Opština pripremila 2019. Od tada, kako ističe naš sagovornik, nije bilo nikakvog odgovora.

“U period kada je Ratko Mitrović bio ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (2020. godine) poslali smo predlog, kao i nekoliko urgencija, ali nijedan put nije bilo ni odgovora”, objašnjava Gojnić, dodajući da su taj predlog napravili glavni gradski arhitekta, Igor Milošević i on ispred Sekretarijata za razvoj.

Napominje da je ove godine Komisija za prostorno planiranje Opštine Bar, kojoj je predstavio ovaj plan, prihvatila ovaj dokument u cjelosti. Da li je plan otišao prema Vladi, s obzirom da Državna studija lokacije ima svoje granice i da određene stvari mogu da se promijene samo ako Vlada u tome učestvuje, naš sagovornik nije siguran.

Ukoliko do toga dođe, ima nade da zahtjevi Crmničana budu uvaženi.

“Ja se nadam, jer poenta je u tome da se sa brzim saobraćajnicama dobija sva komunikacija koja je neophodna Baru i Viprazaru. Važno je napomenuti, takođe, da bi se trajno riješilo pitanje otpadnih kolovoznih voda koje se slivaju s puta Viprazar-Podgorica i kao i od strane Željeznice (svaki željeznički prag je baktericidno obrađen, u njega su svakakvi otrovi utrpani kako bi što duže trajao) a sa njih vremenom sve to odlazi u jezero. Ovim projektom bi se kompletan dio Virpazar-Tanki rt, riješio i jezero zaštitilo i od auto puta i željeznice, a otpadne vode bi bilo moguće kontrolisati izgradnjom brze saobraćajnice. Dakle, to je definitivno projekat koji je od interesa i za NP Skadarsko jezero”, uvjeren je Gojnić.

On ističe da je veliki dio planova već obrađen, a uz “male prepravke bi ljudi od struke mogli taj dio da prilagode i dovedu na nivo tehničkog rješenja, odnosno projektne dokumentacije koja može da bude realizovana”.

The post Crmničani nude saradnju, a ne opstrukciju first appeared on BARinfo.

Iguman Nikon Kokotović je za Radio Bar i Bar Info potvrdio da su građevinski radovi u toku.

“Vraćamo objekat u prvobitno stanje, identično kakav je bio na početku 20. vijeka. Imamo fotografije koje to potvrđuju”, kazao je on, dodajući da je u zemljotresu 1979. godine srušen sprat.

“Nakon dolaska u Brčele, prije jedanaest godina, sanirali smo prizemlje. Poslije požara, odlučili smo da zgradu dovedemo u prvobitno stanje. Imamo sve potrebne dozvole”, rekao je Kokotović, dodavši da je adresa za podrobnije informacije Mitropolija SPC.

Ukazao je da je terasa na fotografijama koje nam je dostavio, montažna, te da će uskoro biti demontirana, a objekat “dobiti bukvalno identičan izgled kao nekada.”

Predstavnici mještana Brčela i NVO “Komunica NG” smatraju da bi država trebalo da bude vlasnik ovog objekta, koji je decenijama služio kao škola.

Igor Gojnić iz NVO “Komunica NG”, više puta je skretao pažnju javnosti na konak manastira Brčeli, odnosno osnovnu školu u ovom mjestu, i ističe da je sporan upis vlasništva.

“Ako pričamo, ne samo o školi, već i o manastiru i crkvama koje se nalaze u opštini Bar, sa pripadajućim grobljima – osnovna intencija i namjera ‘Komunice NG’ je da se groblja koja pripadaju crkvama, a uglavnom su to bratstveničke crkve i groblja, vrate u nadležnost opštine, što je i inače obaveza, po Zakonu o svojinsko pravnim odnosima iz 2009. godine i Zakonu o državnoj imovini iz 2011. godine. Opština treba da ima pravo korišćenja i upravljanja na tim grobljima, koja se nalaze pri tim crkvenim objektima,” ističe Gojnić.

“Problem je u tome što 1988. godine, kada je vršen popisni katastar, iz statusa gdje crkve i pripadajuća groblja u posjedovnim listovima nisu imali titulare vlasnika. Sve su se crkve vodile na patrona ili na sveca kome su posvećene. U okviru tih crkava bila su i groblja, a važno je napomenuti da su bili u jednoj katastarskoj parceli, samo se vjerski objekat obilježavao posebno, a ostalo je bilo groblje. Nakon popisa iz 1988. godine, masovno je počelo upisivanje u katastar crkava na Mitropoliju crnogorsko primorsku. Problem se sastoji u tome što nijedan od upisa na Mitropoliju u opštini Bar nema rješenje o upisu, odnosno, nijedan upis ne posjeduje pravni osnov upisa. Zato ta rješenja o upisu i ne postoje. Sve ono što je upisano kao svojina na Mitropoliju crnogorsko primorsku, upisano je sa elementom krivične radnje. Jer, napravljeni su popisni listovi u kojima je odmah upisana MCP kao vlasnik. To nije ni pravni osnov, niti pravi način na osnovu kojeg se to radi. Popisne komisije podnose izvještaj sa terena, prave zapisnik, rješenje o popisu i to predaju Katastru. Nakon toga, ako je promijenjen titular (u ovom slučaju ga nije bilo, jer je bilo društvena svojina i vodilo se na svece, i ako je promijenjen titular na MCP), mora da se odradi rješenje o upisu. I neko to rješenje mora da potpiše. Međutim, da bi se odradilo rješenje o upisu, mora da postoji pravni osnov. Njega nikad nije bilo i nema ga, tako da dan danas, MCP nijedan upis na teritoriji opštine Bar nema sa pravnim osnovom, na objektima na koje se ona poziva“, objašnjava naš sagovornik.

Na pitanje kako je došlo do upisa u Brčelima, Gojnić objašnjava da je ovaj objekat malo specifičan.

“U Brčelima, Gornjim i Donjim, postoje četiri crkve. Svaka je imala svoj posjedovni list i svaka se vodila na titulara, odnosno sveca kome je posvećena. Do 1988. godine nije bilo nikakvih promjena. Na primjer: crkva Svetog Đorđa – kompletan opis crkve, kvadratura, a takođe i zemljište koje se nalazi na toj parceli. Kada je bio popisni katastar, 1988. godine, sve četiri crkve objedinjene su u jedan list nepokretnosti. Samo su prepisali ono što je bilo u posjedovnim listovima, ali su upisali MCP kao vlasnika svega toga”, kaže Gojnić.

Na pitanje kako je školska zgrada prebačena u vlasništvo MCP, naš sagovornik je priložio fotografiju dokumenta iz 1914. godine, koji potvrđuje da je tu bila škola.

“U posjedovnom listu takođe stoji kao porodična kuća. U listu nepokretnosti koji je kasnije izdat, a odnosi se na isti objekat, upisano je kao kuća. Ta kuća, na toj katastarskoj parceli, bila je korišćena kao škola. Škola nije nastala od juče, čim kažem da je dokument iz 1914. godine, znači da je postojala i ranije. Normalno, dešavale su se promjene, od 1979. godine, kada je sprat srušen u zemljotresu, obnovljeno je samo prizemlje i tako je korišćena sve do 2006. godine, do referenduma. Znam da je tamo bilo glasačko mjesto. Mnoge generacije prošle su kroz tu školu”, objašnjava on.

Dodaje da ne zna na koji način je škola prešla prvo u pravo korišćenja, a onda u vlasništvo “kao kolaterala, da tako kažem, iz 1988. godine kada su se svi posjedovni listovi prebacili na jedan list nepokretnosti, a oni postali vlasnici svega toga, oni su i školu zapatili, da tako kažem, jer je zemljište koje se nalazilo ispod škole pripadalo manastiru Sv. Nikola. To je Balšića dolac. Bila je to manastirska zemlja. Država je izgradila, odnosno kraljevina je tada, na tom zemljištu izgradila školu”, kaže naš sagovornik.

Gojnić objašnjava da je crkva tada, u knjaževini i kraljevini Crnoj Gori, imala specifičan status.

“Manastiri su mogli upravljati svojim posjedima, imali su pravo korišćenja u punom kapacitetu, ali bilo kakvu promjenu koja se dešavala na manastirskoj zemlji ili objektima, morali su da prijave državi. Oni su imali pravo uživanja, ali ne i raspolaganja. A sada, oni su vlasnici. Ono što je bilo državno, što se vodilo kao društvena svojina, sada je prešlo na MCP. Ne postoji pravni posao gdje jedno pravno lice može da ostvari imovinsko pravnu korist na ovakvim objektima kao što su crkve i groblja,” kategoričan je on.

Pitanje da li su prekršeni propisi kada je u pitanju rekonstrukcija nekadašnje osnovne škole, danas konaka SPC u Brčelima, i koje korake planira da preduzme, upućeno je Ministarstvu prostornog planiranja i urbanizma. Odgovor još nismo dobili.

The post Polemika zbog radova na rekonstrukciji konaka manastira Brčeli first appeared on BARinfo.

Dr Svetozar Savić, poznat je ne samo barskoj, već i crnogorskoj javnosti, kao uvaženi naučni radnik, saradnik na nekoliko Univerziteta i u naučnim institucijama, ne samo Crne Gore, ekspert međunarodnih organizacija, član CANU, autor više od sto naučnih radova, autor i koautor nekoliko knjiga i monografija. Igor Gojnić je pravnik po struci, radio je u Radio Baru, bio agencijski savjetnik za nekretnine, rukovodilac IT sektora u Zavodu za intelektualnu svojinu i programa za međunarodnu saradnju, pregovarač u poglavljima sedam i deset, od 2019. do kraja 2022. godine, bio je sekretar Sekretarijata za razvoj u Opštini Bar, gdje i sada radi.

RB/BI: Dobro došli u Radio Bar, dovoljan povod za Vaše gostovanje jeste činjenica da je osnovan novi politički subjekt u Crnoj Gori, ali dodatni i direktni povod je Osnivačka konvencija Crnogorske evropske partije u Baru, koja će sjutra biti održana u Sali SO. U uvodnom dijelu gdine Saviću, recite nam kada, zašto i sa kojim ciljem je formirana Crnogorska evropska partija?

Savić: Nakon svih formalnosti i uobičajene procedure, partija je osnovana 27. 12. 2023. decembra prošle godine i upisana u registar političkih partija. Dakle, mi službeno postojimo tek dva i po mjeseca.

RB/BI: Osnivački kongres je održan krajem prošle godine u hotelu Hilton u Podgorici i okupio je veliki broj ljudi. Za predsjednika partije izabran je pravnik, istoričar i doktorand istorijskih nauka Novak Adžić. Ko je još na čelu stranke, a ko vas je svojim prisustvom podržao na Osnivačkom kongresu, jer vidjeli smo puno prepoznatljivih lica iz javnog i političkog života Crne Gore?

SAVIĆ: Kongres je zaista bio velelepan. Učestvovalo je više od 250 delegata i gostiju, između ostalih, naš prijatelj prof. dr Nebojša Vučinić, prof. Dražen Cerović, Blagota Eraković, prof. Rade Ratković, prof. Veselin Ivanović, Danilo Popović, advokat Nebojša Marković, advokat Draško Dapčević, Radovan Popović, istoričar Dragoslav Božović, politikolog i vrhunski sportista, nekada član Đinđićeve partije, prisustvovao je i značajan broj ljudi iz naše dijaspore, na kraju crnogorski iseljenici nam finansijski  pomažu, poput Iva Martinovića, Bobana Stojovića, dr Srđana Plamenca, Aleksandra Kapisode, Emine Čolović i brojnih drugih. Potpredsjednici partije, uz moju malenkost su: advokat Vladislav Popović, pravnik i publicista Stevo Vučinić i hemičarka Emina Čolović Kajević, a ostalo je još jedno upražnjeno mjesto za još jednu damu. Pozdravne govore na Kongresu su održali predstavnici najvećeg broja parlamentarnih političkih partija, a bili su i pojedini bivši političari, poput Draginje Vuksanović, koja je takođe održala govor.

RB/BI: Vraćamo se onom najvažnijem pitanju – što su osnovni programski ciljevi i  principi vase partije?

Savić: Program u pismenoj formi je obiman, reći ću ukratko da je pitanje suvereniteta bez dileme, a da su ljudska prava i slobode naš fokus. Naime, u centru našeg djelovanja jeste čovjek, cilj je da naš čovjek izađe iz košmara beskrupolozne pljačkaške tranzicije, koja nas sve uništava. Njegovaćemo solidarnost, promovisaćemo i štititi socijalnu pravdu, građansko društvo, boriti se protiv nepotizma, koji je ključan u manipulacijama pojedinih partija biračkim tijelom. Praksu koju je sprovodio DPS tri decenije, nastavili su i aktuelni politički subjekti, iako su nam obećavali svijetlu budućnost. Zato smo danas suočeni sa ogromnim brojem zaposlenih, koji opterećuju budžet, a nemaju nikakve kompetencije i stručnost. Na taj način pasiviziramo mlade ljude i uništavamo njihovu kreativnost. Takođe, promovisaćemo duh dijaloga, mira i razumijevanja između svih naroda, kultura i pripadnika različitih religija ili vjeroispovijesti. Smatram da ćemo biti nosioci stabilnosti u zemlji i regionu, kao lideri u dobrosusjedskim odnosima.

RB/BI: Pretpostavljam, kada su završene sve formalnosti na državnom nivou i održan Osnivački kongres, da ste započeli aktivnosti i u lokalnim sredinama. Gdje su formirani opštinski odbori?

Savić: Napravili smo veoma dinamičnu agendu. Uz aktivnosti na oporavljanju obrazovanja, jer znamo da je potpuno uništeno, vec smo formirali odbore na Cetinju i u Nikšiću, a sjutra u Baru. Nakon toga slijede Danilovgrad, Budva, Podgorica i redom svi gradovi.

RB/BI: Kakve su, uopšteno, reakcije u Crnoj Gori i kakvo je interesovanje građanja za vaše ideje i eventualno učlanjenje u Crnogorsku evropsku partiju?

Savić: Na dnevnom nivou imamo veliko interesovanje, ne samo simpatizera, već i onih koji žele da se učlane. Mi u ovom trenutku, nakon dva i po mjeseca, imamo skoro 2.000 registrovanih članova.

RB/BI: Gospodine Gojniću, kakva je situacija u Baru, sjutra će zvanično biti oformljen Opštinski odbor, kakvo je interesovanje građana u našem gradu?

Gojnić: Za sada agendu koju smo zacrtali ostvarujemo u potpunosti. Odbor u Baru činiće ljudi svih profila – doktori biotehničkih nauka, medicine, veterine, pravnici, ekonomisti, fizičari, inženjeri građevinarstva, pedagozi, penzioneri i drugi. To jeste širok spektar ljudi, ali ono što je najvažnije jeste da su svi okrenuti ka opštini, lokalnoj upravi i razvoju. Svjesni smo težine trenutka i svih pogubnih stvari koje nam se dešavaju, zato moramo da reagujemo. Interesovanje je veliko i ono što je karakteristično, mi nikoga nismo zvali, ljudi samoinicijativno dolaze i traže da se učlane u našu partiju, što znači da oni zaista žele promjene. Polazimo od premise da je Crna Gora nezavisna država i da to treba da ostane prioritet svih nas.

RB/BI: Što je Vas lično, gospodine Saviću, ponukalo da se angažujete u novoj partiji. Vi ste već ostvareni profesionalno na najvišem nivou, lično i privatno, takođe. Bili ste član Liberalnog saveza, kratko i SDP-a, ne znam da li ste bili aktivni još negdje, ali bilo bi zanimljivo čuti što Vas je tada podstaklo da se politički angažujete, kakav je tada bio ambijent, a kakav danas, u Crnoj Gori, i Baru, naravno? Odnosno, što Vas je motivisalo, u jednom prelomnom trenutku naše istorije da se pridružite Liberalnom savezu, a što danas, da krenete od početka, u jednu novu priču?

Savić: Potreba, nasušna, da mijenjamo ovo naše društvo je bila inicijalna da se pridružim CEP-u. U poslednje tri godine, ali i u prethodnom periodu, da ne pomisli neko da nisam kritički nastrojen i prema tom vremenu i dešavanjima u njemu, ovo društvo doživljava permanentne fluktuacije. Nikako da doživimo pozitivan sistematski pomak, jer smo imali ratove, sankcije, političke nesuglasice, a paralelno u našem siromašnom društvu stvorena je plutokratija, čiji su eksponenti stekli ogromno bogatstvo nelegalnim putem, političkim konekcijama, kriminalom i korupcijom. Umjesto da sadašnja i prethodne Vlade, grade društvo na meritokratiji, odnosno na osnovu sposobnosti i kompeticija, političke partije su u poslednje tri godine neprimjerenim ponašanjem dostigle krešendo. Mi smo dostigli stepen najvišeg politikanstva u Crnoj Gori, odnosno primitivizma, koji neće gledati da li ste Crnogorac, Srbin, Bošnjak itd. Takav primitivizam uništava sve, a primitivan može biti i čovjek koji je akademski građanin, a vrlo civilizovan može biti i čovjek bez obrazovanja. Kod nas je na sceni najniži primitivizam, koji je zahvatio sve pore drušva, i mi moramo da ga spašavamo. Podsjetiću vas, danas više niko ne pominje Vericu Maraš i njenu platu, jer funkcioneri sada zarađuju po pet, šest, sedam hiljada eura, isto kao ona, ne znam kako će Spajićeva Vlada obezbijediti ta sredstva. Sjetimo se zdravstvenih radnika, koji su tražili veće plate i imaju ih i treba da ih imaju, ali da li građani imaju kvalitetniju uslugu? Ne, sasvim sigurno, već čekaju po nekoliko mjeseci na specijalistički pregled ili moraju da plaćaju visoke svote u privatnim ordinacijama. Liberalni savez, da se vratim na početak vašeg pitanja, donio je Crnoj Gori jednu posebnost i jednu veliku emociju. Zagovarao je, nakon raspada Jugoslavije, nezavisnost naše države, što je bilo prirodno, ali i ravnopravnost svih naroda. Kakva je razlika između tadašnje društveno – političke scene i ove danas, pitali ste. Devedesetih je na snazi bila izuzetna brutalnost, nije bitno sa koje strane, srpske ili hrvatske ili neke druge. Oni su tada željeli da probleme rješavaju ratovima i naravno da je normalno i prirodno da budemo protiv toga. Danas mi se čini da je još gora situacija, iako nema materijalnih razaranja, nema brutalnih poruka, ali imamo tzv. podmukli rat, koji mi eufemistički nazivamo hibridnim, koji je uništio sve institucije, obrazovanje , mlade… U takvom stanju svi smo spremni na predaju. Mi danas imamo šansu i obavezu da to branimo i uopšte nije važno da li smo Crnogorci ili Srbi. Jedina vrijednost koju su iznjedrile poslednje tri godine i akteri na političkoj sceni, jeste mogućnost debate i otvorenost da govorimo o svemu. U SDP-u sam bio kratko, samo da bih podržao Draginju Stanković u kampanji za predsjednicu Crne Gore, jer se ona iskreno i od srca bori, a kratko sam bio i u Savjetu Pozitivne.

RB/BI: Gospodine Gojniću i Vi ste bili politički angažovani prije CEP-a. Zašto ste napustili te stranke i zašto ste danas u Crnogorskoj evropskoj partiji?

Gojnić: Na početku da kažem da onaj Liberalni savez iz devedesetih godina prošlog vijeka, kojem sam pripadao, za sve nas je bio i ostao “modus vivendi”, što je na neki način bilo ograničavajuće, jer smo pokušavali da sa tim načinom razmišljanja promijenimo sve oko sebe. Kasnije sam bio u Građanskoj partiji, a kratko vrijeme i u DPS-u, iz jednog pragmatičnog razloga, smatrajući da ću preko te partije, koja je imala najjaču infrastrukturu, uspjeti da ostvarim neke svoje ideje o razvoju našeg grada. Očigledno u tom dijelu nije bilo rezultata, pa sam se okrenuo CEP-u, jer je najbliži, u idejnom smislu Liberalnom savezu i zaista punim srcem sam se pridružio ovoj opciji.

RB/BI: Da li je ovo partija sa nacionalnim predznakom, odnosno nacionalistička? U imenu već imamo nacionalno određenje, ali da li je to geografska odrednica, suštinska, jer već ste kazali da ste građanski orjentisani?

Gojnić: Jedna ispravka, nismo nacionalistička, već državotvorna partija, i objedinjujemo sve ljude konima je Crna Gora prioritet.

Savić: CEP je građanska, višenacionalna partija, crnogorska i evropska, sa jasnom perspektivom. Borićemo se za društvo apsolutnih jednakosti za sve, ne smeta nam nijedan narod i nijedna vjera. Pozivam sve Srbe, koji smatraju da je ovo njihova država da nam se pridruže, jer nema potrebe da idemo na kanabe u Beograd, Zagreb ili Tiranu.

RB/BI: Kada govorimo o nacionalnom pitanju, moramo reći da svjedočimo produbljenim nacionalnim podjelama decenijama, što je uzrok nestabilnosti naše društvene i političke scene. Kako i na koji način  ćete vi i vaša partija doprinositi njihovom prevazilaženju, jer, sigurna sam, da se slažete da je to neophodno?

Savić: Politika je dio naših života, kao i religija, kultura, umjetnost… Ona bi, kao i umjetnost, trebalo da radi na uređenju našeg društva, da život učini podnošljivijim. To je za mene cilj politike, ali ona danas, nažalost, prednjači nad svim duhovnim vrijednostima. Urediti naše društvo biće veoma teško, jer je zagađeno do krajnjih granica, a mediji, koji imaju značajnu ulogu, ne pomažu u tome. Ukoliko mediji ne dođu do objektivnog i edukativnog pristupa, biće još teže. Da nismo dobili informacije sa tzv. skaj aplikacija, mi ne bismo znali što se dešava u našoj državi.

RB/BI: Gospodine Gojniću, kako Vi doživljavate nacionalne podjele? Nisu se samo Srbi homogenizovali, već i Bošnjaci, Hrvati, muslimani… Kako to prevazići i okupiti sve oko zajedničkog cilja?

Gojnić: Mi se svi ponašamo kao žaba u loncu vrele vode. Prihvatamo neke stvari i da nas neko drugi svrstava negdje, uplašeni zbog ovog ili onog. Moramo početi da mislimo svojom glavom, to je poenta. Svi mi živimo u jednoj državi i rezervne nemamo. Svi koji misle drugačije, varaju se. Moramo se okrenuti jedni drugima i bar ove “torove” vezane za nacionalno opredjeljenje gurnuti u stranu, jer oni ne vode nigdje, osim u devedesete, za koje znamo što su nam donijele.

RB/BI:  Crna Gora je ogrezla u kriminalu i korupciji. Ono što je frapantno jeste činjenica da su najvažnije institucije (sudstvo, policija, tužilaštvo, bezbjednosni sektor) njihovi čelni ljudi, ali i pripadnici tih službi na nižim nivoima, takođe, involvirani u kriminal i korupciju. Institucije su urušene do krajnjih granica. Kako ih oporaviti, taj proces, čini mi se, u ovom trenutku izgleda kao sizifovski posao, iako ima pokušaja od strane nove vlasti?

Savić: Mi smo danas u takvoj situaciji da se pitamo ima li ijednog pripadnika službi policije, sudstva, tužilaštva da nema veze sa organizovanim kriminalom. Ako su skaj prepiske tačne, a jesu devedeset i devet posto, ne znam samo koliko su korisne sudstvu i tužilaštvu, onda se zaista postavlja pitanje kako to riješiti, jer takva korupcija, degeneracija i degradacija dovode u pitanje cijelu državu. Naša partija ima tim koji se bavi time, ali nećemo moći sami.

Gojnić: Korupcija nije samo kod upravljača. Evo imamo situaciju oko LNG terminala, a niko ne zna o čemu se radi. Dolaze strani partneri, dešava se nešto  “iza scene“, imputira nam se jedan projekat koji je nedopustiv.

RB/BI: Rekli ste da ne možete sami sprovesti svoje ideje. Vidite li na našoj političkoj sceni bliske partnere kada je riječ o programskim i ideološkim opredjeljenjima? Jer, i ukoliko bi postigli odličan rezultat na izborima, sami nećete moći da upravljate zemljom. Sa kim bi, eventualno mogli da koalirate i pokušate nešto da promijenite?

 Savić: Prije izbora nećemo ulaziti u koalicije ni sa kim, a poslije šansu nemaju nikako oni koji krše Ustav. Otvoreni smo za sve: Srbe, Bošnjake, Hrvate, Albance, koji će to poštovati i sve partije sa sličnim programskim opredjeljenjima, ali tek nakon izbora.

RB/BI: Igore, što je prioritet CEP-a u Baru u ekonomskom, privrednom, kulturnom smislu? Čuli smo da ste protiv izgradnje LNG terminala.

Gojnić: Terminal sam naveo kao primjer kako se kod nas sve radi netransparentno. Pomenuću i nedavno izlaganje Prostornog plana Crne Gore u Baru, gdje smo saznali za neka rješenja koja su frapantno bezočna. Moram upotrijebiti tu riječ, jer prosto je nevjerovatno da se zaobilaznica koja bi trebalo da bude pokretač razvoja Opštine Bar, planira na takav način da se uništava čak osam crmničkih sela. To je za mene ekstremni kriminal. Druga priča je projekat koji je nekoliko puta išao prema Vladi, a nikad nije realizovan – državna studija lokacije Virpazar. Glavni gradski arhitekta i ja napravili smo korigovanu verziju, jer je to veoma važan dokument za cijelo područje Bara. Značajno pitanje je i rad Uprave za katastar, upravljanje grobljima, jer veći dio je prepisan na jednu vjersku zajednicu i to je problem star nekoliko decenija. Razvoj zaleđa bi trebalo da bude prioritet barske opštine, saobraćajnice svakako, prvenstveno Bar- Virpazar, preko Sutormana.

Bar mora ostati otvoren grad, sa kvalitetnim standardom života za sve građane, a Crnogorska evropska partija pruža ruku svima kojima je to cilj, zaključili su naši sagovornici.

The post Crnogorska evropska partija – novi politički subjekt i u Baru first appeared on BARinfo.

Govorio je, pored ostalog, i o precima iz Brčela – Labudu, Luki i Joku Gojniću, o babi kao dominantnoj figuri familije, odrastanju na Topolici, u “Sedmici”, ali i o prvom studiju za presnimavanje muzičkog materijala u Crnoj Gori po imenu “Grip”, kojeg je u galeriji “Velimir A. Leković”, a poslije u kulici Dvorca, otvorio 1988. sa Redžom Petovićem.

“Moj đed Velimir Gojnić završio je medicinu na Sorboni i doktorirao tropske bolesti, te dobio u vrijeme kraljevine SHS namještenje u mjestu Odžak pored Doboja. Borio se protiv malarije i tifusa, valjano radio i stekao imetak, bio je toliko čuven da su po njemu nazvali dom zdravlja. Tamo mi je rođen i otac Časlav, ali i ja, kao zadnji residiv njegovog službovanja. Sa mjesec dana sam donešen u Bar. Moja baba se zvala Izabela, bila je iz folksdojčerske familije koja je radila na grofovskom imanju u Vukovaru. Završila je apotekarsku školu u Beogradu, imala je u cjelosti njemačko obrazovanje, znala je mnogo oko muzike, sporta, domaćinstva, bon-tona, a imala je strahovit uticaj na moj život. Baba je zapamćena kao prva žena koja je vozila automobil u Baru, “fiat millecento”, i prva koja je vozila motor sa đedom kao suvozačem. Đed je bio izvanredan ljekar, ali nije znao ama baš ništa o tehnici, pa je sve nadomjestila baba”, počeo je priču Gojnić.

Kad su se vratili u Bar, početkom šezdesetih, živjeli su na početku kod đeda i babe, u velikoj kući sa ogradom od oleandera. Bilo je to imanje iza kuće Milovića, na putu ka Krstiputeva, danas je tu bočni ulazak u HD “Laković”.

“Negdje 1965. smo se preselili u ‘Sedmicu’, ali je imanje ostalo dio obavezne životne priče, jer sam pomagao oko pomorandži, mandarina, svako od djece je imao svoje zaduženje. BIla su dva bunara koja su se morala prazniti da bi se se nalila zemlja, pa istanjirati, preorati, nisam volio to, ali me niko nije pitao. U babinoj kući su postojala striktna pravila: nije se smjelo ustati sa stola dok svi ne završe, recimo. Ja sam najsporije jeo i svima sam ‘strune vukao’ koliko sam se razvlačio.

Zanimljivo, moj đed pravoslavac, kad je trebalo da se vjenča sa mojom babom, katolkinjom, i jedna i druga strana su pravile pritisak da se sve izvede po njihovim običajima i pravilima, sve dok on nije presjekao i rekao da će se vjenčati samo građanski, što nije bilo uobičajeno prije Drugog svjetskog rata. Zato smo uvijek slavili sve praznike, i pravoslavne i katoličke. Od početka katoličkog Božića do pravoslavne Nove godine, postojala je jedna ogromna jelka u velikom dnevnom boravku, pored ogledala, tako da sam ja pod njom uživao u produženom trajanju, sa svim što oba Božića donose.

U kući je bio pianino, a baba je pokušavala da me privuče da naučim da sviram, ali džabe, bježao sam od toga. Sa istim ‘uspjehom’ me pokušala zainteresovati za njemački jezik. Kada su zbog izgradnje ‘Rumijatransa’ eksproprisani kuća i imanje, dobila je novac za stan u Zlatiborskim zgradama, a ostatak je uložila u obnovu i izgradnju kuće u Brčelima. Đed je bio odavno umro”, sjećao se Gojnić.

U “Sedmicu” je prešao u petoj godini.

“Tada je postojala samo Ulica maršala Tita, i to je završavala ispred vrtića, gdje je bila neka vrsta kružnog toka koji nije vodio niđe osim do cvijeća i parkinga. Tek kad je Tito dolazio, ulica je produžena. Malo dalje, bila je Poljoprivredna škola, u obliku ćiriličnog slova P, sa pročelja se ulazilo, a sa druge strane je bila sportska sala na čijem je krovu – ravnoj ploči održavana igranka Novaka Brajovića i ekipe. Tu su se parovi spajali, naši sa turistima, a mi kao mali gledali sa strane šta se dešava i slušali rock. Ali, da bi došao do gore, morao si da prođeš pored dva najsmrdljivija WC-a u istoriji. Ko izdrži, uživa”.

Zgrade “Šestica” i “Sedmica” bile su donekle odvojene od ostatka grada, na ćošku ka Šumici i parapetu.

“U ‘Sedmici’ je živio Žarko Đurišić, Fićo i Mrvica Pejović, Slobo i Slavko lekić, Vuko Pekić, Brano Milić, Kopitovići, Šarbajići… U ‘Šestici’ Zoran i Dragan Vojinović, Bane Žagar, Ljubo Sekulić, kasnije i Nikitovići, pa Džigi Jovićević… Džigi je za mene smislio nešto kao nadimak po pjesmi grupe ‘Shocking Blue’ – ‘Venus’. Svi znaju tu disco pjesmu, u kojoj se u refrenu ponavlja ‘She’s got it’, a pošto on nije znao ni kap engleskog, niti je znao što to znači, on je moj pravi nadimak – Šigi – preinačio u Šizgare, kako je on čuo taj refren. I tako me zvao Šizgare, samo da bi mogao da tome doda još par stvari i riječ ‘magare’. Šizgare magare.

Bili smo jedinstveni u druženju, u dobrom i lošem. U borovima je bila pijaca sa 5, 6 štandova, a ispred fantastični tereni za igru klikera, najbolji na Topolici. Svi smo se ređali tu. Ja sam od brata krao klikere.

Država je prije zemljotresa odlučila da gradi Lučku kapetaniju tačno na terenu gdje je nama bio fudbalski teren. Okolčili su zemljište, ali je bilo po staroj: ‘Što čovjek po danu napravi, vile noću razgrade’. Tako smo se preganjali s njima i vadili im noću kolčeve dva, tri mjeseca, ali smo na kraju potpisali kapitulaciju. U Šumici smo provodili vrijeme, pravili skloništa, penjali se po drveću i lomili ruke; kroz Šumicu je bio pasaž oivičen oleanderima koji je sijao noću od svitaca. Između naše dvije zgrade postojao je mali lamarin – kapunjerica, prodavnica, na čijem smo banku sjeđeli načičkani. U ‘Sedmicu’, u tačno određenom periodu vremena, duvao je maestral. Bile su one stare zavjese koje bi se naduvale kao jedrenjak i strujala bi promaja kroz kuću, od devet ujutro neđe do pet popodne”, govorio je Gojnić.

Iz predzemljotresnog perioda je nezgoda koju je Igor srećno preturio preko glave.

“Vraćao sam se predveče od babe biciklom, žureći, jer su se starija braća već spremala za izlazak, a s njima sam trebao i ja. U velikoj žurbi sam zaboravio da je u toku kopanje kanala Rene, odnosno produbljivanje. Put koji vodi ka željezničkoj stanici bio je presječen, a preko širokog kanala napravljen je improvizovani mostić. Odjednom, poletio sam nekih 4-5 metara i našao se u 3-4 metra dubokom kanalu. Ležao sam dolje, nisam znao đe se nalazim i šta me sve boli, kad sam čuo glas: ‘Igore, jesi li to ti?’ Izvukao me Igor Rems, koji je vidio što se dogodilo. Srećom, bez posljedica sam prošao”.

Igor Gojnić je bio dio uspješne generacije Atletskog kluba “Mornar”, pod vođstvom dr Mima Vukotića.

“Genijalni doktor Mimo je okupio generaciju koja je prvi put u istoriji barske atletike bila tim, ono ranije su bili uspješni pojedinci. Trenirao sam sa Željkom Ćavarom, Zoranom Hrnjezom, Dragoslavom Tomanovićem, Acom Vujičićem, Zoranom Đikanovićem, Žarkom Čarapićem, legendarnim Petrom – Draganom Petrovićem… Na Prvenstvu za mlađe juniore u Kragujevcu 1979, postao sam prvak Jugoslavije, u konkurenciji Živka Romea i Sava Cmoka. Trenirali smo u garnizonu, zatim kod kanala za navodnjavanje poljoprivrednog dobra, otprilike negdje između današnjih zgrada Opština i Radio Bara. Tu smo napravili jedan krug, trenirali su i košarkaši, Pajo Pavićević je i išao s nama na atletska takmičenja. Trenirali smo i u Dvorcu kralja Nikole, gdje sam uspio da sam sebi razbijem glavu kamenom. Imao sam ga u ruci, namještao sam ‘stative’ za male golove, ali mi je onda Zoran bacio loptu. Refleksno sam bacio kamen uvis, uhvatio loptu, ali je i kamen ‘uhvatio’ moju glavu. Trčali smo i magistralom, nije bilo toliko auta. Bavio sam se atletikom nekih desetak godina, i na studijama u Novom Sadu, a iza mene je ostao taj čuveni rekord na 3000 stiplčez, koji je na žalost i dan danas aktuelan, jer niko ne trči tu disciplinu”, pričao je o atletskom životu Gojnić.

Ključni događaj Bara, zemljotres iz 1979, zatekao ga je u Bijelom Polju.

“Imao sam 18 godina. U trenutku kad je zatreslo, bio sam na vratima hotela ‘Sandžak’, i tamo se jako osjetio. Bili smo na takmičenju, odradili ga, i krenuli ka Baru, svi kao bez glave. Došli smo isti dan do Titograda. Onda nas je do Vira vozio autobus jer je kamenje bilo po šinama, a od Vira šinobus najbrže što se može kroz tunel Sozina, kroz opšti mrak. Izašli smo u Sutomoru, pa pješke ka Baru. Nikad takav nije bilo, struje ama baš nigdje, nije se vidio prst pred okom, samo ono osvijetljeno lampom na metar-dva. I Bar je bio u mraku.

Kad sam noću stigao, prvo sam došao do zgrade da vidim je li ‘Sedmica’ ostala. Otac, baba i braća nisu bili u Baru, samo majka Mira, a nje nije bilo u zgradi. Požurio sam do babine kuće, no ni tamo nije bilo nikoga, pa sam otišao kod komšinice Ruže Klisić. U neko doba, u toku noći, vidjelo se da se nešto dešava u babinoj kući, pa sam krenuo da vidim što je – kad ono, otac došao s puta, prenosili su mu auto vojnici na ruke preko nekih djelova magistrale samo da bi stigao. Majka je bila kod rođake Zorice, i sljedeći dan sam ih našao. Taj april 1979. pamtim po snažnom osjećaju potpune nemoći, nisi u tom trenutku ni biće, nisi čovjek…”, govorio je Gojnić.

Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije, ime Bara je zatreptalo na televizorima širom Evrope. Naši momci i djevojke su učestvovali na “Igrama bez granica”, sportsko-zabavnom takmičenju Starog kontinenta.

“Ni mjesec dana nakon zemljotresa počeli smo pripreme. Svako je imao neku svoju disciplinu, mene su opredijelili za trku na rolšuama. U ekipi su bili svi sportski angažovani u Baru – atletičari, košarkaši i košarkašice. U probama i simulacijama igara ostvarili smo izvanredne rezultate i tako krenuli puni samopouzdanja preko Barija za Kjođu. Kad smu ušli u Italiju, vidjeli smo šta je Jugoslavija, taj utisak mi je najjači i danas. Odnosili su se prema nama kao da su vidjeli bogove, takav sam utisak imao. U Kjođi, koja je prilično bogatija u odnosu na jug Italije, takođe apsolutno poštovanje, nisu poštovali nas kao osobe već zemlju iz koje dolazimo.

Međutim, pošto su Jugosloveni bili najbolji na tom takmičenju te godine, još jedna naša pobjeda bi mnogo toga obesmislila, pa su organizatori pribjegli lukavom planu – noć prije takmičenja izmijenili su igre i takmičare za njih. Zato sam na samom takmičenju ja od 60 kg na krkače nosio Vesnu koja me ‘mogla pojesti’, tamo gdje je trebalo da se provlačimo kroz prepreke postavili su našu najvišlju takmičarku… Legendarni sportski komentator Dragan Nikitović vidio je što se desilo, pa nas je stalno podržavao i kuražio. Uglavnom, bili smo predzadnji na kraju, iako su nas, doma kad smo došli, slavili kao pobjednike, jer se poslala poruka svijetu da smo, i pored katastrofe, živi, zdravi, veseli, da će opet biti sve kako treba”, zaključio je gostovanje u emisiji “Priče s Baranima” Radio Bara Igor Gojnić.

The post Igor Gojnić: Babin pianino, stiplčez rekord, rolšue za Evropu i Šizgare magare first appeared on BARinfo.