Dr Ilija Ćetković, saradnik u istraživanju u Laboratoriji za ihtiologiju i morsko ribarstvo kotorskog Instituta, objašnjava da u našem dijelu Jadrana je primijećen veći broj invazivnih vrsta riba, rakova, algi i drugih organizama. Sve te vrste zabilježene su i u vodama drugih jadranskih zemalja.

On ističe da najveći broj invazivnih vrsta ulazi u Mediteran, pa zatim i u Jadransko more, kroz Suecki kanal.

“Ove vrste vode porijeklo iz Indijskog okeana i Crvenog mora, a ovaj fenomen se naziva Lesepsijska migracija i dobio je ime po francuskom diplomati koji je učestvovao u izgradnji ovog kanala. Neke vrste dospiju u Jadran i putem drugih izvora, kakve su recimo balastne vode brodova, koje bivaju prosute u Jadran, a potiču iz nekog drugog regiona svijeta”, objašnjava Ćetković.

Ćetković navodi da je od relativno skoro primijećena riba lav, koja ima otrovne bodlje kojima se brani od predatora.

“I sama je predatorska vrsta i predstavlja opasnost za veliki broj prirodnih stanovnika Jadrana. U slučaju ulova, prilikom rukovanja ovom vrstom, treba preduzeti mjere kako ne bi došlo do uboda. Takođe, tu su i vrste iz porodice napuhača čiji organi posjeduju otrov tetrodotoksin, neurotoksin opasan po čovjeka. Ove ribe se ne smiju koristiti u ishrani ljudi, a treba izbjeći i bilo kakav dodir ili obradu ribe, jer se tako može potencijalno doći u kontakt sa otrovom”, upozorava Ćetković.

Ako se dođe u kontakt sa ribom lav, onda mjesto uboda treba brzo istisnuti koliko se može i nikako ne stavljati led, nego nešto vrelo, uroniti mjesto uboda u vrelu vodu, jer je njen otrov termolabilan, što znači da se na oko 70 stepeni degradira i tako se smanjuje njegovo dejstvo, ističu stručnjaci.

Riba lav razmnožava se tokom cijele godine, a nema prirodnih neprijatelja, zbog čega se brzo i uspješno širi. Od februara 2023. godine do danas zabilježeno je šest nalaza ove vrste u crnogorskim vodama, a očekuje se da će se broj viđenja i ulova povećavati.

Uglavnom se zadržava na stjenovitom dnu, a njen ubod može uzrokovati višednevni bol, znojenje, smetnje u disanju, a u ekstremnim slučajevima i paralizu.

U Hrvatskoj je nedavno uhvaćena riba napuhača, ili fugu riba, na koju upozorava i Ćetković. Sasvim je moguće da je ova vrsta i u našem dijelu Jadrana, pa se preporučuje oprez, ukoliko se primijeti.

Napuhači (naduvači) umjesto da pobjegnu kada su u opasnosti, koriste svoja elastična tijela i sposobnost da brzo unesu ogromne količine vode (pa čak i vazduha kada je potrebno) da se pretvore u gotovo nejestivu loptu nekoliko puta veću od normalne veličine. Neke vrste takođe imaju bodlje na koži da bi bile još manje ukusne. Skoro svi sadrže tetrodotoksin, veoma jak neurotoksin koji može izazvati paralizu nervnog i respiratornog sistema i izazvati smrt.

Ćetković naglašava da većina tih vrsta se još uvijek srijeće relativno rijetko u ovom području, nalazi se sporadično i nema pravila, gdje se i kada mogu sresti.

Što se tiče njihove kontrole i razmnožavanja, kako kaže, postoji problem, jer dio ovih vrsta nema prirodnog neprijatelja u Jadranu, a i oni stanovnici Jadrana koji bi mogli da igraju tu ulogu imaju jako nisku brojnost, uslijed dugotrajne i intenzivne eksploatacije ovog basena.

To su različite vrste kernji i morskih pasa koji se prirodno nalaze u Jadranu, ali tih vrsta je sve manje, što govori o uništavanju bioraznolikosti autohtonih (domaćih) vrsta.

“Praćenje ovih invazivnih vrsta se vrši isključivo kroz prijave ulova ribara ili njihovog viđenja u ekosistemu. Zato apelujemo na građane da Institutu dostave slike svake njima nepoznate vrste ribe ili drugog morskog organizma, te ih ni u kojem slučaju ne konzumiraju prije nego dobiju odgovor o kojoj vrsti se radi. Zbog veoma niske brojnosti većine invazivnih vrsta, nije moguće sprovoditi detaljnija naučna istraživanja, jer se ne može doći do dovoljnog broja primjeraka. A zbog veličine i nedostupnosti morskih ekosistema, može se reći da ne postoji način na koji je moguće ukloniti neku invazivnu vrstu iz određenog regiona kada se ona pojavi. Njihovu brojnost je u određenoj mjeri moguće regulisati izlovom ili određenim akcijama ciljanog sakupljanja”, navodi Ćetković.

Ove vrste, kako kaže ovaj stručnjak kotorskog Instituta, nesmetano se razmnožavaju i mogu napraviti štetu domaćim vrstama, bilo kroz zauzimanje ili izmjenu njihovih staništa ili kroz kompeticiju za resurse hrane.

“Takođe, vrste predatorskih karakteristika, kao što je riba lav, direktno utiču na smanjenje brojnosti domaćih vrsta putem svoje ishrane. Još uvijek ne možemo procijeniti stvaran uticaj ovih vrsta na stanovnike Jadrana, međutim, postoje softveri koji se koriste za procjenu njihovog potencijalnog uticaja na određeni region, koristeći podatke o klimatskim karakteristikama ciljnog regiona i biologiji same invazivne vrste. Institut je već objavio naučne radove na ovu temu vezane za vode Crne Gore, ali i učestvovao na izradi radova sa takvom tematikom na nivou Jadranskog mora”, naglasio je Ćetković.

Ove vrste, kako objašnjavaju u Institutu, predstavljaju glavnu prijetnju autohtonim vrstama u Evropi, a svake godine nanose štetu vrijednu milijarde eura evropskoj ekonomiji. Budući da invazivne unesene vrste ne poštuju granice, akcija na evropskom nivou je djelotvornija od aktivnosti na nivou država članica i Institut je u tom smislu uključen u nekoliko programa.

Jedan od upečatljivih invazivnih organizama u Jadranu je i plavi rak (Callinectes sapidus) koji nanosi velike štete ribarima uništavajući im ulove i ribolovne alate. Pored rakova i riba u Jadran je dospjelo i mnoštvo drugih organizama, a značajnije su zelene alge iz roda Caulerpa, tzv. tumor Mediterana.

The post Dr Ćetković: Raste broj riba otrovnica u Jadranu, štetne za ekosistem, opasne za ljude first appeared on BARinfo.

Stručnjak Instituta za biologiju mora u Kotoru (IBMK) dr Ilija Ćetković u razgovoru za Pobjedu ističe da nije svaka strana vrsta koja se pojavi u jednom ekosistemu invazivna – postoje i egzotične. To su one, kako objašnjava, koje, kada uđu u neki novi ekosistem gdje ne pripadaju, ne utiču bitno na njegovo funkcionisanje, ne predstavljaju opasnost i ne pričinjavaju štetu.

„Za razliku od egzotične, invazivna vrsta ima izraženo štetan uticaj, kao što ima riba lav koja zauzima stanište, iscrpljuje resurse hrane i ulazi u kompeticiju sa domaćim vrstama“, ističe Ćetković.

U Crnoj Gori se, kako kaže Ćetković, riba lav pojavila u oktobru 2022. godine kod Volujice u Baru, a tri godine ranije ona je prvi put zabilježena u Jadranu, kod Leća na jugu Italije. Prije nešto više od deset dana riba lav je posljednji put registrovana na području crnogorske obale, kod Luštice.

„Termofilna je vrsta, odnosno voli toplije more, zato se bolje prilagodila na južni dio Mediterana. S obzirom na to da je Jadran sve topliji, više ne postoji osjetna temperaturna razlika kao prije, pa vrste kakva je riba lav počinju da naseljavaju i područje Jadrana, koje je nekada bilo hladnije makar dva do tri stepena od ostatka Mediterana“, pojašnjava Ćetković.

Prema njegovim riječima, karakteristično za ribu lav su otrovne bodlje koje koristi za odbranu.

„Ukoliko ljudi dođu u kontakt sa njenim bodljama, na mjesto uboda treba staviti nešto vrelo zato što je otrov termolabilan, što znači da se razlaže na nekih 50 – 60 stepeni Celzijusa“, kaže Ćetković. Savjetuje da se na ubod odmah stavi vreli pijesak, vruća voda ili se bolno mjesto prisloni plamenu vatre, kako bi se smanjio intenzivan bol i otok. Ubod, dodaje on, nije smrtonosan, ali da, ukoliko je osoba srčani bolesnik, može da izazove ozbiljne posljedice.

Riba lav je predatorska vrsta, hrani se oportunistički, apsolutno svime.

„Ona narušava ekosistem zato što se hrani raznim vrstama riba i ribljom mlađi. Zauzima stanište uobičajenim predatorskim vrstama Jadrana, recimo krnjama, škarpinama, pošto uglavnom naseljava pliće područje i kamenito dno, stijene“, ističe Ćetković.

Ukazuje na to da još ne postoji mogućnost za potpuni monitoring razvoja i razmnožavanja ribe lav, jer je registrovano svega četiri ili pet primjeraka do sada, a za proučavanje je ključno praćenje stadijuma larvi.

Poznato je da se njene larve, kako kaže Ćetković, rasprostranjuju pelagičnim putem, što znači da ih struje nose i tako završavaju na dalekim distancama. Objašnjava da, prema istraživanjima, larvalni stadijum traje oko 20 – 35 dana, što omogućava da pređu velike udaljenosti i dospiju u nova staništa.

Karakteristično za ribu lav jeste da je ona kompleks vrsta.

„Termin kompleks se koristi jer su u pitanju dvije vrste, ali veoma slične izgledom. Zbog toga se, bez molekularnih analiza, ne može sa sigurnošću reći kojoj pripada jedinka koju imate. U Mediteranu postoje nalazi za obje vrste (Pterois volitans i Pterois miles)“, navodi stručnjak IBMK.

Riba lav, koja se trenutno nalazi kod nas u Mediteranu, još prije dvije decenije prvi put naselila je Atlantsku obalu Amerike, gdje je invazija prilično uspješna. Ćetković ocjenjuje da je nemoguće invazivnu vrstu skroz ukloniti iz morskog ekosistema, ali da je moguće kontrolisati populaciju ciljanim izlovljavanjem, recimo podvodnom puškom.

„Riba lav je srodnik škarpinama – jako je ukusna i koristi se u ljudskoj ishrani, čak je i poželjna“, navodi on.

Osim ribe lav i plavi rak (Callinectes sapidus) je invazivna vrsta koja širi svoje stanište i potiskuje domaće vrste. Pritom se koristi u ishrani.

„Prirodno stanište plavog raka je američka obala Atlantika i tamo je jako cijenjen, ljudi ga love i jedu, on predstavlja specijalitet, ali kod nas to nije slučaj“, ističe Ilija Ćetković.

Plavi rak naseljava estuare, mjesta gdje se rijeke i potoci ulivaju u mora, a to je prirodno stanište i zelenih kraba, kojih, kako objašnjava Ćetković, gotovo da više nema u našem ekosistemu zbog invazije plavog raka.

Od drugih invazivnih vrsta, koje minulih godina postaju zastupljene u Jadranu, Ćetković pominje tamnu mramornicu koja se hrani morskim algama i zauzima stanište salpi – salpa je domaća vrsta u Jadranu koja se takođe hrani morskim algama.

Jedan od poznatijih izvanjaca, koji su se odomaćili u Jadranu, jeste napuhača, ljudima možda poznatija kao riba balon.

„Napuhača ne može da ubode čovjeka, ali neki njeni unutrašnji organi su otrovni – u pitanju je otrov tetrodotoksin koji je smrtonosan za čovjeka“, ističe sagovornik i dodaje da ne postoji protivotrov ili neki lijek, te da je njena konzumacija izuzetno opasna.

Ćetković sugeriše da bi se i kod nas mogla primijeniti interesantna ideja iz Grčke gdje su osmislili program ,,Pick the Alien“. Njime se promoviše izlov, ali i uključivanje u gastronomsku ponudu invazivnih vrsta.

Svrha je, kako kaže Ćetković, da omogući ljudima dovoljno znanja o invazivnim vrstama i motiviše ih da oni, kada odu u restoran, odaberu za jelo baš te vrste, i tako se u što većoj mjeri smanji izlov onih koje su tu prirodno nastanjene.

Ukazao je i na domišljatu ideju upotrebe sve zastupljenije ribe napuhače u Turskoj. S obzirom na to da je u moru oko Turske napuhača izuzetno zastupljena, a opasna je za konzumaciju, određeni instituti imaju program prerade i korišćenja njene kože od koje prave cipele, kaiševe, novčanike i sl.

Vrste koje su iz Crvenog mora u Sredozemno prodrle kroz Suecki kanal nazivaju su lesepsijski migranti. Dobile su ime po inženjeru Ferdinandu de Lessepsu koji je planirao i nadgledao izgradnju Sueckog kanala.

„Riba lav samo je jedan od predstavnika lesepsijskih migranata. Potiče iz Indopacifika, odnosno iz Indijskog okeana. Ušla je u Mediteran upravo kroz Suecki kanal. Primarno je naselila more uz obale Izraela, Libana, nakon čega se nastavila širiti dalje po Mediteranu“, kazao je Ćetković.

The post Riba lav prije dvije godine uočena kod Volujice, sada polako osvaja naše podmorje first appeared on BARinfo.