Bar je ovim festivalom dobio novu turističko-kulturnu manifestaciju kojom želi da njeguje pomorsku tradiciju. Direktorica Turističke organizacije Bar Marina Trceta ocijenila je da je krajnje vrijeme da se više pažnje posveti ljudima koji su obilježili istoriju grada.

“Ovo je nešto što je oduvijek pripadalo Baru i trebalo je samo da dobije svoje mjesto. Kao supruga pomorca znam koliko je težak život porodica koje ostaju kod kuće. Djeca odrastaju bez očeva tokom dugih plovidbi, propuštaju se rođendani, praznici i važni porodični trenuci. Zato moramo biti svjesni koliko su pomorci važni”, kazala je Trceta, dodajući da je pripremljeno oko 800 kilograma ribe kako bi Bar pokazao gostoprimstvo.

“Željeli smo da budemo dobri domaćini prvog Dana pomoraca. Ovo je i način da dodatno obogatimo turističku ponudu grada. Nadamo se da će ova manifestacija postati tradicija”, istakla je Trceta.

Potpredsjednica Opštine Bar Tanja Spičanović istakla je da je pomorstvo neodvojivi dio identiteta Bara.

“Bar je od grada prepoznatog, prvenstveno, kao lučki i trgovački centar uspio jednom vizionarskom politikom i promišljenim vođenjem da dobije status izuzetno atraktivne i poželjne turističke destinacije. Ovo je samo još jedna nit u tom tkanju grada Bara i svega onoga što zapravo predstavlja njegov istorijski kontinuitet i identitet čiji je pomorstvo  vitalan i veoma važan dio” poručila je Spičanović ističući da pomorstvo nije samo profesija.

“Pomorstvo nije samo životni poziv pojedinca, već i svojevrsna žrtva cijele porodice. Ova manifestacija je na izuzetno sadržajan i lijep način upotpunila turističku ponudu grada. Vjerujemo da će biti tradicionalna, da ćemo  raditi na tom kontinuitetu. Uz predivan zalazak sunca i uz zvuke Gradske muzike, svjedočimo  da Bar nije samo grad mora i turizma, već pravi grad Mediterana, mediteranskih ukusa i mediteranskog zvuka” zaključila je Spičanović.

Isidora Jovanović je prva žena pomorac iz Bara koja ispisuje nove, zlatne  stranice crnogorskog pomorstva, dokazujući  da more ne poznaje granice već samo hrabrost i predanost. Isidora  je, obraćajući se sugrađanima  i kolegama, govorila o svom životnom putu ističući da je od početka željela da radi na teretnim brodovima.

“Plovila sam na teretnim brodovima i tankerima jer sam željela pravi izazov. Završila sam Pomorski fakultet kao najbolji student svog studijskog programa, a kada sam planirala da nastavim akademsku karijeru, dobila sam poziv mora. To je bio poziv koji se ne odbija” rekla je Jovanović.

Govoreći o životu na brodu, istakla je da taj posao nosi brojne izazove.

“Bilo je teških, ali i lijepih dana. U galeriji svakog pomorca nalaze se bezbrojni izlasci i zalasci sunca, nova prijateljstva i dragocjena iskustva. S druge strane, tu su nevremena, odvojenost od porodice i trenuci kada ste daleko od svih svojih”, kazala je ona dodajući da je posebno raduje što danas žene u pomorstvu nailaze na sve više poštovanja.

“Lijepo je kada nakon napornog posla dobijete priznanje kolega iz cijelog svijeta. To pokazuje da više nije važno da li je pomorac muškarac ili žena, već koliko dobro radi svoj posao”, poručila je Jovanović pohvalivši organizatore što su pokrenuli manifestaciju posvećenu pomorcima, “najvećim ambasadorima država iz kojih potiču,  zbog čega zaslužuju da im se oda priznanje”.

U umjetničkom dijelu programa nastupila je sopranistkinja Aleksandra Vojvodić Jovović, koja je premijerno izvela pjesmu “Mirno ti more, sine”, nastalu iz ličnog iskustva porodice pomoraca.

“Moj sin i moja braća su pomorci. Sve emocije povezane sa našim rastancima i čekanjima pretočila sam u stihove prije tri godine. Tek kada je kompozitor Slaven Krezović napisao muziku, osjetila sam da je došlo vrijeme da pjesmu otpjevam”, kazala je Vojvodić Jovović otkrivši da je u toku snimanje spota.

“Već smo snimali na svetioniku u Valdanosu i u jednoj staroj barskoj kući, a preostalo je još snimanje na brodu”, kazala je operska diva izrazivši uvjerenje da će pjesma “Mirno ti more, sine” odnosno “Molitva mornaru”, pronaći put do publike i trajati godinama.

Prvu barsku feštu u slavu pomoraca upotpunili su nastup  Gradske muzike i pjesma “Moj je tata kapetan” Rajka Joličića koju je izrecitovala Nevena Gvozdenović.

Program je vodila Nikoleta Dabanović, koja je podsjetila na najstarije istorijske zapise koji potvrđuju da je privredni i duhovni život Bara vijekovima bio neraskidivo okrenut moru.

“Još u XI i XII vijeku, vizantijski izvori bilježe podvige dukljanskih ustanika na moru pod vođstvom kneza Stefana Vojislava. Tokom vladavine dinastije Balšića, Bar je služio kao lučko sklonište naoružanog brodovlja, a moru je bio okrenut i u doba Mletačke republike. Od istorijske bitke kod Santa Maure 1538. godine, u kojoj je ujedinjenu flotu Svete lige činila i galija kojom je komandovao Tripun iz Bara, preko formiranja Kapetanstva luka 1879. godine i gradnje prvog svjetionika na Volujici, sve do privrednog procvata i osnivanja čuvene ‘Prekookeanske plovidbe’ i ‘Barske plovidbe’ u XX vijeku, Bar je bio i ostao glavna kapija Crne Gore i prepoznatljivo sidrište hrabrih ljudi”, podsjetila je Dabanović.

The post VIDEO: Bar organizovao prvu feštu u slavu pomoraca i njihovih porodica first appeared on BARinfo.

O tome kako se zainteresovala za pomorstvo, jer nije u pitanju ipak “ženski posao”, otkriva:

“Entuzijastična sam osoba, volim slobodu, volim more, volim koristiti vrijeme i skitnje koje nudi. Koliko god željela da napravim paralelu s drugim poslovima ipak se ne daje tako lako za povući te dvije crte jednakosti. Nudi mnoga poznanstva i saznanja, ali toliko i uzima. Nije ženski posao… Kao primjer bih predstavila sve žene bliske ovoj plavoj sili i njihovu agilnost koja deprimira i gazi taj stereotip. Fizikalisanje svakako da nije zgodno, ali ipak nije toliko teško izboriti se sa malo farbe na sebi, prašine na koži i po kojom alatkom u džepu. Ploviti je lijepo! Možda i nije toliko zavidan posao, ali pored svih drugih mogućnosti nudi i odmor za oči”, kaže Isidora Jovanović koja je završila Fakultet za pomorstvo sa desetkom i bila student generacije.

Već tada srela se sa predrasudama tipa “kako će se žena baviti ovim poslom”.

“Moram priznati da su neki od profesora sumnjali u nas, mene. Nijesu vjerovali, so here we go! Pozdrav s okeana za njih”, poručuje Isidora i dodaje da je bilo i onih koji su davali “vjetar njihovim jedrima” i vjerovali u njih.

“Podrška je uvijek dobrodošla koliko god da si jaka individua. Takođe, isti ti profesori nesebično su dijelili svoje znanje i upućivali na sve bitnosti i probleme koji se mogu susresti na moru, brodu. I hvala im na tome”, kaže ona. Iako je teoriju apsolvirala sa ocjenom 10, praksa joj je donijela nova saznanja. “Moram priznati da sve te desetke jesu vrlo drage i debelo zarađene, ali prvi korak na palubi čini te takvom da zaboraviš sve i kreneš od nule. Riječi ne mogu biti bliže od dodira, pa tako je ovdje. Sama gradiš i sama razumiješ, a dobra teorija biva dobra potpora u razumijevanju svih ovih sistema i realnosti s kojima se svakodnevno susrećem”, objašnjava Jovanović kojoj je i brat pomorac, pa otkriva kako su roditelji reagovali kad im je sopštila da ona svoju budućnost vidi na moru:

“I on je na moru, i to smo se rastali u dva dana razlike. Jedan cijeli okean nas dijeli, ali dvije škorpije znaju iznijeti i pobijediti daljinu. Tata je tu da uvijek klimne glavom i da zeleno svjetlo, što god to bilo. Kao i uvijek, majka je teže podnijela. Nije baš da gotive moj životni put, ali navikli su me takvu. Mladost ludost i điranja do jutra mi ne oskudijevaju u životu, pa im ni ova odluka nije bila toliko iznenađujuća. Svakako da je kuća prazna bez djece, ali prebrodićemo i ovo. Mnogo ih volim i pozdravljam! Majko, ne puštaj suzu, zadrži taj osmijeh i sačuvaj za ljepša vremena što dolaze”, poručuje Isidora.

Trenutno se odvija njena prva plovdba, a Jovanović je na poziciji – kadet palube.

“Moj prvi ugovor je u toku. Kao i uvijek, svaki početak je težak. Zurim, dosađujem, zapitkujem oko svih sitnica kako bih što više stvari povezala. Što se tiče poslova i dužnosti koje obavljam… Ne pijem kafu pa pijuckam čaj i čekam istok da se oglasi, kad namršteni oblak dozvoli. Nakon toga čeka me rad na palubi. Farbanje, čišćenje, piketanje, podmazivanje, te pauza za ručak. Nakon toga slijedi usavršavanje i na komandnom mostu, gvardija u trajanju od četiri sata. Voditi brod nije lako, zato se i uči od početka”, iskrena je Isidora.

Između ostalog, tu su, kako kaže, i dnevna, nedjeljna, mjesečna, tromjesečna, polugodišnja i godišnja testiranja i pregledi koja se moraju raditi, a sve u svrsi održavanja opreme na brodu.

“Za sada sam zadovoljna sobom i svojim napretkom, nadam se da će tako i ostati”, dodaje ona.

Starije kolege koje su sa njom nemaju predrasude.

“Prijatno sam iznenađena da takvog stava nema među kolegama, a bila sam spremna na takve reakcije. Možda je samo luda sreća u pitanju. Svakako, posada i oficiri broje i neke od starijih osoba koji su zadovoljni mojim prisustvom”, pohvalila se ona, a šta kolege kažu na onu staru da je “žena na brodu – nesreća”, otkriva:

“Razgovarali smo nekoliko puta na tu temu i nemaju taj “problem”. Kako oni kažu: ‘Svi volimo da je žena sa nama. Bila putnik ili član posade, uvijek je dobrodošla!’. Štaviše, donosim im sreću. Do sada im se nije dešavalo da -40 ne osjećaju decembarskih dana, jer je brod ledolomac i predviđen za plovidbu u hladnijim predjelima, te smo skupa svi zadovoljni u kratkim rukavima i prijatnom suncu, još uvijek”, otkriva Isidora.

Iako često svoje uživanje vežemo za plavetnilo – nebo i more, o tome koliko plavetnilo zna da bude nekad i depresivno kad danima ne vidi kopno, odgovara:

“I te kako. Svi bismo da to lijepo svitanje ili romantični zalazak čekamo na nekom nama milom mjestu, po slobodi izbora, u društvu drage osobe. Piti kafu u omiljnom kafiću ili neki slatkasti koktel na pjeni od mora, ali u ovom slučaju moraće malo da pričeka”, iskrena je Jovanović koju će praznične topline doma, proslave rođendana na svoj način, odlaganja obaveza kad ustaneš na lijevu nogu morati da pričekaju da se vrati.

“To je neminovni minus koji pomorstvo piše. Ako ništa, dovoljno je vremena za razmisliti i osmisliti način za ispuniti svoje predstojeće slobodno vrijeme”, ističe Jovanović.

Većina žena bi izabrala da svoju prvu plovidbu odradi na nekom kruzeru,no Isidora svoju prvu plovidbu obavlja na tankeru.

“I ja sam bila tog mišljenja. Ploviš, posjećuješ ekskluzivne gradove, provodiš se kad vrijeme to dozvoli. Ali tanker me je samu pronašao. Primila sam poziv od drugarice da barska agencija traži ženskog kadeta i javila se istoj. Tako je i bilo. Brže nego što sam i mislila. U tom periodu radila sam na svom specijalističkom radu, završavala brevete i ostale obaveze povodom ukrcaja… Blago rečeno, bila u haosu. Na kraju, kad je sve završeno stigla je i avionska karta na koju, pored sve okupiranosti i obaveza, nijesam bila spremna, ali nijesam imala undo opciju”, prisjeća se Jovanović koja je nakon navršene polovine ugovora zadovoljnija što je dobila ipak tanker.

“Gledajući na ovo kao pomorac, a ne kao djevojka željna šetnje, čini me da isto upoznajem dublje i dolazim do onog fundamenta i srži pomorskog transporta i njegove svrsishodnosti. Baš onoga o čemu su i profesori gnjavili i potencirali na ispitima”, ističe.

Iako obilazi razna mjesta, za sada nije mogla da osjeti i tu vrstu čari ovog posla.

“Nažalost, zbog svjetskog haosa i zdravstvene situacije nijesmo u mogućnosti ići vanka, a kažu da je to način za napuniti baterije. U tom slučaju ostala sam uskraćena. Naše plovidbe bazirane su na sjevero-zapadnom području te sam samim tim osjetila i vidjela svjetla Quebeca, istočne obale Amerike, a i prolazila nešto južnije do Perua i Meksika”, otkriva gdje su do sada plovili. Nema problema sa morskom bolešću pa se sa velikim talasima, olujama dobro nosi.

“Pri pominjanju mog prisustva na brodu i sreće koju donosim u izbjegavanju hladnoće prepisuju mi i eskivaciju nemirnog mora i nešto većeg valjanja. Za sada, svega dva puta sam se susrela sa većim talasima. Iskoristila sam ih da odvrnem muziku na najjače i plešem zajedno s ovom damom”, priznaje kako se izbori sa sa tom situacijom.

S obziom na to da je jedina žena na brodu, kolege su džentlmeni pa su uvijek tu kad su teški fizički poslovi da joj priskoče u pomoć, ali privilegija nema.

“Na brodu je sve jednako, kako prava tako i dužnosti. Drži se do discipline, hijerarhije i reda. U slučaju težih fizičkih poslova svakako da su uvijek voljni za pomoći. To što sam jedina žena čini me privilegovanom, ali isto tako ne daje mi za pravo da zahtijevam neke abnormalnosti. Kolege kao kolege su vrlo gotivni, druželjubivi i pristupačni za bilo kakvu pomoć, kad god je to potrebno”, pohvalila ih je Jovanović koja na brodu slobodno vrijeme provodi uz zanimljivu knjigu, kontakt s dragim mi osobama, muziku.

“Uživam u zalascima. To me mnogo smiruje. Na taj način i ovo željezo poprimi te nijanse i učine ga da i ono ima dušu. Najveća fascinacija do sada… Pored krštenja i dugotrajne borbe s ispiranjem farbe, to je Panamski kanal. Možda će nakon nekoliko puta postati dosadan, ali za sada mi drži osjećaj”, priča svoje utiske Isidora koja se nada da će i naredno putovanje obavljati na tankeru.

“Svakako da ću zadržati status pomorca, traganje za lučkim svjetlima i osmatrati s lijevog i desnog boka. Vjerujem da će to biti tanker. Trenutno nemam razlog da bih promijenila mišljenje. Nadam se dobru i da će vrijeme biti na mojoj strani”, zaključuje mlada Baranka.

Kažu da se postaje pravi pomorac kad GPS otkuca 00° 000′, a Isidora otkriva šta to zapravo znači.

“Imala sam sreću da to osjetim čak i u prvom ugovoru, što kao potvrdu predstavlja da je drugi oficir palube to tek sada doživio. Vrlo sam zahvalna i srećna što su mi priredili to što jesu. U pomorskom rječniku pojam “krštenje” predstavlja prelazak najduže paralele – Ekvatora, odnosno prelazak sa sjeverne na južnu hemisferu i obrnuto. U mom slučaju to je bila prva južna milja. Kolege su to priredile s pažnjom i dozom zadovoljstva. Prije zvanja “krštenog pomorca” potrebno je biti “žrtva” nekog čina. Vezana i vođena od strane Zevsovih sluga prošla sam kroz mlaz vode, a nakon toga bila ofarbana i iscrtana od strane svih njih. Kada dovoljno žrtvuješ onda si spremna stati pred Zevsa i pokazati granicu do koje ideš kako bi dobila to što zaslužuješ. Zaklinješ se i daješ riječ da ćeš služiti i dati sve od sebe da se izboriš s nemirnim morem, vjetrom koji udara kontru i paziti kako sebe tako i ljude sa sobom u zlu koje može doći”, prisjeća se kako je prošlo njeno “krštenje”.

Tome je, kaže, uslijedio i “koktel” za čiji recept ne smije da pita.

“Garantujem da ga nikad više ne bih ni popila u životu! Na brodu imamo i bazen te su me za kraj sa zadovoljstvom i bacili u isti. Bilo je tu mnogo smijeha i zabave”, dodaje ona.

The post Isidora Jovanović – Baranka koja prvu plovidbu obavlja na tankeru first appeared on BARinfo.