Isidora je govorila o školovanju u Sloveniji, teškoćama koje je savladala, kao i svojoj strasti prema umjetnosti i nauci. Iako je njen obrazovni fokus okrenut prema prirodnim naukama, vješto ga balansira sa ljubavlju prema slikarstvu.

“Izazovi preseljenja iz Bara u Maribor nosili su određenu težinu, ali sam uz podršku svojih najbližih, uspjela da ih savladam i prilagodim se novoj sredini. Uz redovne video pozive i  česte povratke u Bar, taj proces je postao podnošljiv”, kazala je ona.

Paralelno sa OŠ “Blažo Jokov Orlandić”, završavala je i barsku ŠOMO “Petar II Petrović Njegoš”, gdje je svirala violinu. Obaveze su bile zahtjevne, ali ih nikada nije osjećala kao teret, jer je muzika bila njen izbor. ”Vježbanje violine i nastava u muzičkoj školi za mene su bili ispunjavajući”.

Ljubav prema likovnoj umjetnosti intezivirana je kroz školu slikarstva u ateljeu “Dalijas” akademskog slikara Dada Ćetkovića, koji je imao ključnu ulogu u njenom umjetničkom razvoju. “Njegova stručnost pomogla mi je da razvijem lični stil i uđem u svijet vizuelnog stvaralaštva”, kazala je Isidora. Ta iskustva nisu donijela samo učenje tehnike slikanja, već su, kako je istakla  “obogatila moj život i poimanje filozofije umjetnosti”.

U Mariboru je naišla na veliku podršku profesora, koji su joj pomogli u prevazilaženju početne jezičke barijere. Brzo je savladala slovenački jezik, a prijatelji iz drugih zemalja bivše Jugoslavije, uključujući njenu cimerku iz Bosne, olakšali su joj adaptaciju. Maribor je za Isidoru postao drugi dom, a proces prilagođavanja, mnogo lakši zahvaljujući novim prijateljima i nastavnicima.

Odluka da školovanje nastavi u Sloveniji proistekla je iz želje da proširi svoje horizonte. “S obzirom na želju za napredovanjem”, kako je istakla, “mariborska Druga gimnazija bila je savršen izbor”.

Isidora naglašava da nije jedina u generaciji koja je školovanje nastavila u Sloveniji. Mnogi njeni vršnjaci iz Crne Gore i drugih zemalja bivše Jugoslavije dolaze u ovu državu zbog visokog kvaliteta obrazovanja.

Pored redovne nastave, u kojoj dominira prirodna grupa predmeta, i vannastavnih aktivnosti, mlada Baranka aktivno se bavi i volonterizmom. Započela je u “Slovenskoj filantropiji”, gdje je pomagala migrantima da savladaju izazove pri učenju. Osim što im pomaže u učenju,  pruža podršku i kroz slušanje njihovih priča, a među njima je stekla i prijatelje, što je dvogodišnji volonterski angažman učinilo još dubljim i ljudskijim.

Volontira i u Caritasu, gdje slovenačkoj djeci drži časove matematike i fizike, a u staračkom domu starijim osobama pomaže da ispolje svoju kreativnost kroz slikanje i druge aktivnosti.

“Volontiranje mi je pomoglo da razvijem empatiju i saosjećanje, koje su naročito izražene kroz rad sa djecom koja su bila primorana da pobjegnu od aktuelnih globalnih događaja. Zahvaljujući tome, uspjela sam da sagledam širu sliku svijeta”, istakla je Isidora.

Isidora navodi da se ne opterećuje previše pitanjem svoje buduće profesije, ali vjeruje da će umjetnost i dalje biti sastavni dio njenog života. Uskoro planira prvu samostalnu izložbu u đačkom domu, na kojoj će predstaviti radove slične onima koje je izložila u Drugoj gimnaziji, na Prešernovim danima.

Iako još nije sigurna kojoj će se oblasti posvetiti, jasno je da će njen život biti ispunjen raznim mogućnostima. Isidora je pravi primjer kako se sa talentom, radom i predanošću mogu savladati svi izazovi, bilo da su vezani za školovanje, prilagođavanje novoj sredini ili pronalaženje vlastitih umjetničkih staza.

The post Isidora Popović: Prešernova nagrada, nauka i humanost first appeared on BARinfo.