Od 2002. godine živi i radi u Švedskoj gdje trenira mlađe kategorije. Ovih dana je boravio u Baru, a predstavnici NVU Fudbalski radnici Bara iskoristili su njegov boravak u Crnoj Gori da mu zvanično uruče plaketu “Zaslužni fudbalski radnik” koju je dobio još 2021. godine.

Opširnije pročitajte OVDJE na sajtu sportbar.me

The post Ismet Iso Šalja: Uvijek mi je drago vidjeti fudbalske prijatelje iz Bara first appeared on BARinfo.

Od 2002.  godine živi i radi u Švedskoj gdje trenira mlađe kategorije. Ovih dana je boravio u Baru, a predstavnici NVU “Fudbalski radnici Bara” iskoristili su njegov boravak u Crnoj Gori da mu zvanično uruče plaketu “Zaslužni fudbalski radnik” koju je dobio još 2021. godine.

“Bio sam oduševljen nagradom, naći se među toliko velikih fudbalskih imena i entuzijasta iz Bara i Crne Gore. Zaista velika čast za mene, ali kako je korona tada bila u punom jeku, nijesam mogao biti tog dana sa vama, ali “alfa i omega” NVU “Fudbalski radnici Bara” Vasilije Vasko Milošević ništa ne zaboravlja niti prepušta slučaju i još jednom mu veliko hvala, kao i svim članovima žirija”.

Od 2002. godine sam u Švedskoj gdje radim sa mlađim kategorijama. Riječ je o klubu koji se takmiči u Drugoj švedskoj ligi. Ono što je bilo moje prvo zapaženje po dolasku u tu zemlju je da Šveđani veoma vode računa o radu sa mlađim kategorijama. Švedska ranije nije bila toliko na fudbalskoj mapi, ali poslednjih godina taj rad je veoma vidljiv. Generalno, osnov svega je rad mlađim kategorijama. Tu je i sjajna infrastruktura o čemu se posebno vodi računa, a nadam se da će tako nešto vrlo brzo doći i kod nas u Crnu Goru. Organizacija je na visokom nivou, počev od jutarnjeg treninga. Četiri-pet kategorija u isto vrijeme radi, a poslije ih očekuje zajednički ručak. Evo ja recimo radim sa djecom U13, pa drugog dana je tu rad sa U14, pa U15, dakle mi treneri se rotiramo, kako bi upoznali kompletnu generaciju, odnosno taj mlađi pogon. Dosta djece ima kod nas u Švedskoj sa ovih prostora. Kao što je poznato talentovana smo nacija, ali ne mogu svi igrati u najjačim ligama. Igra se jak pravi fudbal. Nije mi se bilo teško uklopiti u tu sredinu, što mi sportisti, odnosno fudbalski radnici kažemo, jezik je prvenstveno jedan, fudbalski, svi ga poznajemo i razumijemo, tako da nije bilo problema se uklopiti. Djeca su vrijedna, mnogo su disciplinovan narod, u odnosu na nas sa prostora Balkana. Mada i ovdje fudbal ide uzlaznom putanjom. Imao sam priliku da odgledam utakmicu kadetske fudbalske lige između Mornara i Petrovca u Budvi gdje imam stan, kao i omladinaca Mornara i Koma ovdje u Baru. Lijepo se radi, jako discplinovani momci, što mi je drago vidjeti na tehničkom nivou su jaki, zaista sam prezadovoljan” iznio je svoje zapaženje gdin Šalja.

Bivši fudbaler Mornara i Luke Bar ističe da je maksimalno upućen u sva naročito sportska dešavanja kada su Bar i Crna Gora u pitanju putem portala i društvenih mreža.

“Bar info i Radio Bar nešto je što se prvo ujutro ili naveče pogleda ili odsluša, koliko smo u mogućnosti. To nije samo tako u Švedskoj već u kompletnoj dijaspori. Zaista smo fascinirani kako stignete kao medijska kuća da ispratite sva dešavanja. Naravno i sa sportom je slično, od fudbala preko odbojke, rukometa, košarke do atletike. Ništa se ne zapostavlja, uvijek ste aktuelni i zaista vam veliko hvala” ističe Šalja.

Da se malo vratimo u 80-te i 90-te kada ste bili aktivan igrač. U Mornaru ste bili od 1986 do 1992. godine, a potom vas put vodi u Sjevernu Makedoniju, u Strugu. Prije Mornara, jedna godina u Luci Bar.

“Ne možemo a da se ne prisjetimo nekadašnje izuzetno jake Međurepubličke fudbalske lige, koja je bila možda i jača nego pola liga sa današnjih prostora Zapadnog Balkana.

O tome svjedoče i stariji ljubitelji fudbala, kao i igrači. Tu dileme nema, svi će se složiti. Tada se igrao možda i najljepši fudbal u Baru. Ti nekadašnji klubovi iz BiH, Hrvatske i Crne Gore nijesu bili za potcjenjivanje. Igralo se muški, na većem nivou nego što je bila Crnogorska liga iz koje smo mi te godine ušli. Tada je trener bio Dimitrije Dimo Mitrović. To je generacija Mornara za anale mišljenje je mnogih uz ovu sada koja je izborila Evropu. Prisjetio bih se mnogih koji su uz mene tada nastupali, od golmana Bujića, pa do Petranovića, Vučkovića, Vukićevića, Vujačića, Ljuljića, Lekića, Raičevića … Nemogu se sad svih u ovom trenutku prisjetiti, da mi se ne naljute, ali to su bili sjajni igrači, fenomenalna ekipa” prisjeća se Šalja.

Siguran sam da ste pratili i ovaj evropski uzlet Mornara ovog ljeta ?

“Naravno sa ponosom sam to ispratio. Mogu da kažem da je Mornar već jednom nogom visoko na evropskoj mapi. Bio sam jako ponosan u Švedskoj,  jer je svako čuo za Mornar u Evropi. Meni prijatelji i saradnici u Švedskoj kažu, evo Iso ovo je tvoj klub, iz tvoje zemlje. Oni cijene svačiji uspjeh. Bio sam neizmjerno srećan, a falilo je malo da se napravi možda i stepenik više i eventualno dođe do podviga, odnosno uđe u grupnu fazu Lige konferencija, ali polako. To je sport, evo sada trenutno ne ide Mornaru, mora se i gubiti i dobijati, ali je bitno da je klub na zdravim osnovama, a sve ostalo nije nedostižno. Kad spominjemo današnji Mornar, moram zaista istaći trenera Zorana Đuraškovića. To je dečko, koji je ponikao u Mornaru, to je dečko koji zna šta hoće. Napravio je sjajnu hemiju u ekipi, bio je sjajan fudbaler, sada gradi uspješnu trenersku karijeru i zaista mu od srca želim da uspije na tom putu” rekao je Šalja.

Godinu dana ste proveli u FK Luka Bar ?

“Lijepih godinu dana sam bio u drugom barskom klubu, koji je za naše prilike bio veoma jak. Jedna jako dobra ekipa, odnosno cjelina, koju je predvodio trener, pokojni Svetozar Kepo Vujović. Radnička ekipa, slična kao i nikšićki Čelik. Kada se prisjećam igranja u Luci Bar, moram istaći veliko drugarstvo. Prisjetio bih se golmana Janka Novakovića, potom Obradovića, Ćosovića, Mitrovića, Žutog Perišića, Pekovića … To je bilo 1985. godina. Onda je uslijedio poziv iz Mornara, naravno taj poziv se ne odbija, mada smo se mi družili i nikad se nije gledalo jeli to Mornar ili Luka Bar” kaže Šalja.

Dio karijere proveli ste u Sjevernoj Makedoniji. Kakva su sjećanja iz tog dijela nekadašnje SFRJ ?

“Divni i dragi ljudi, divna zemlja. Uslovi su bili veoma dobri. Prva Makedonska liga, veoma jaka u to vrijeme. Primljeni smo bili fenomenalni. Tamo sam ostao godinu dana i vratio se u Bar. Tada je krenuo rad sa mlađim kategorijama. Vasko Milošević je opet bio tu da pruži ruku, uključio me je u rad sa mlađim selekcijama. A kad spominjem rad sa mladima, to je najljepši i najteži posao. Izazovan jeste, ali je najljepši” poručuje naš sagovornik.

Na kraju ne smijemo a da ne spomenemo Nikšić. Veliki pečat ostavili ste u crnogorskom fudbalskom gigantu, ekipi Sutjeske, ali i Čeliku ?

“Sa omladincima Sutjeske je 1981. godine osvojen Kup “Maršala Tita”. Svi znamo kakav je to bio praznik fudbala na “Marakani” ili stadionu JNA kada se igralo finale Kupa. U tom finalu smo pobijedili Sarajevo 2:1, a ja sam bio starter. Ta generacija je nastupila u predigri seniorskog finala pred 80.000, koje su igrali Željezničar i Velež (2:3). Za cijeli život to ostaje u sjećanju. Bila je to sjajna generacija momaka, Bajović, Bajčeta, Dervišević, Jovović, Vujović, Vorotović, Bandović, koju je šest godina vodio Milan Mika Zirojević, koji je kasnije bio trener dvije godine u Mornaru. Uvijek ističem, da je za uspjeh mlade generacije bitno da su što duže zajedno kako bi ostvarili uspjeh ili igrali na očekivanom nivou. Mi smo se poznavali u dušu, a svake nedjelje smo igrali kontrolne utakmice sa prvotimcima Sutjeske. To su bili žestoki mečevi i mi smo se tako kalili i zahvalan sam vam što smo se podsjetili lijepih dana. Veza između Mornara i Sutjeske, odnosno Bara i Nikšića kao fudbalskih sredina je prilična. Sjajnih fudbalera je igralo za oba kluba, a dovoljno je reći Lale Bokan. To je bilo neko drugo vrijeme, tada nijesi mogao da im “priđeš”, kao mlad fudbaler, već samo da ih respektuješ, igraš i boriš se” rekao je za naš portal Ismet Iso Šalja koji je trenutno porodično i poslovno vezan za Švedsku, ali vrlo brzo odnosno za dvije-tri godine po odlasku u penziju planira povratak u Bar uz poruku budućim sportistima:

“Djeca moraju da probaju barem desetak sportova. Nikad ti ne znaš za koji sport je dijete predoređeno, dok to ne proba. Do 13-te ili 15-te godine se dijete “lomi”, za koji će sport da se odluči. Iz mog iskustva savjet roditeljima, pustite dijete neka samo odluči,, poruka je našeg sagovornika.

The post Ismet Iso Šalja, nekadašnji fudbaler Mornara i Luke Bar: Uvijek mi je drago vidjeti fudbalske prijatelje iz Bara first appeared on BARinfo.