U prekrasnom ambijentu Arhiepiskopske palate izloženo je deset skulptura galerijskog formata vertikalno građenih tehnikom zidane terakote. Skulpture su, uglavnom, montažno komponovane od više zasebnih vajarskih segmenata, bez dodatnih vezivnih materijala. U tome se ogleda namjera umjetnice da izbor materijala bude nosilac značenja, te da zemlja (glina) bude tkivo kojim se prenose njene ideje i stvaralački impulsi.

Djelo Jelene Pavićević Marković, po riječima Dragane Erjavšek “sugeriše da je čovjek hram u kome se talože i obitavaju iskustva, znanja, posebnosti i skupovi svega onoga na šta nismo mogli uticati, ali čemu smo mogli dati oblik. U skulpturama kojima smo okruženi prepoznajemo naše prošlo i naše naredno popakovano u kocke, kupe i valjke granica koje smo postavili danas. Naći savršenu zemlju za izraz koji u isto vrijeme priziva pretke i namiguje potomcima nije samo matematički proces, već sažimanje po srodnosti. Kad duboko u sebi pronađeš izvore čistote prapočetaka, možeš graditi novi svijet. Iz zimske ogoljenosti budi se priroda. I ove skulpture Jelene Pavićević Marković izgledaju kao da će se jednom probuditi. Njihova postojanost i zaleđenost u vremenu i prostoru su uisto vrijeme i uvertira u beskraj imaginacije. Kad u ovim djelima prepoznamo sebe, prepoznali smo,ne samo poruku koju umjetnica šalje,već i mogućnost da se krene iznova. ’Iskopine’ Jelene Pavićević Marković su i drevna estetika i spoj nadahnuća, promišljanja, rada i talenta pred kojim se usporeno diše“, istakla je Erjavšek otvarajući izložbu.

Postavka „Iskopine“ je magistarska izložba Jelene Pavićević Marković, koja je nastala prije deset godina u Sarajevu.

„Inspiracija su korijeni, što moji Genius Loci koje sam ostavila u Crnoj Gori tada, što Genius Loci Sarajeva koje sam zatekla u tom momentu, prije deset godina. Radi se o tehnici zidana terakota, a zemlju sam prije nego što sam formirala skulpture dobro prečistila ujedno pročišćavajući svoje misli, emocije, sagledavajući ono što sam ostavila u Crnoj Gori i ono što sam zatekla u Sarajevu. Na taj način sam i krenula u proces. Terakota je drevni materijal, tako da je suština mog stvaralaštva u terakoti upravo ta da sami materijal oslikava narav mog senzibiliteta i izraza u vajarstvu“, naglasila je Pavićević Marković izražavajući zadovoljstvo što je njena izložba, kroz likovni segment „Barskog ljetopisa“, postala dio drevnog prostora u Starom gradu koji je posjećivala i ranije, ali drugim povodima.

„Ovdje sam radila jogu, šetala, istraživala lokalitete i čim me Goran Ćetković pozvao da budem dio likovnog sadržaja, krenuo je pozitivan input u vezi sa pričom starom deset godina koja će biti smještena u drevnom prostoru Arhiepiskopske palate. To je za mene posebno emotivno u ličnom i profesionalnom smislu. Velika je to simbolika – čitav ovaj sadržaj koji sam analizirala u sebi vraća se korijenima Starog grada Bara“ istakla je umjetnica ukazavši da bi od njenih skulptura mogli da nastanu veliki monumentalni art-hramovi u kojim bi se okupljali umjetnici, gdje bi se dešavali kreativni procesi, a umjetnici bili povezivani sa drevnim momentima koji se talože u našem okruženju, našoj zemlji, što planeti Zemlji, što samoj Crnoj Gori. Na taj bi se način povezivali sa precimai sve topredstavljali modernom društvu i svijetu. Tu bi postojale i različite radionice – psihološke, likovne“ otkriva Jelena Pavićević Marković.

Jelena Pavićević Marković je rođena 1989. godine u Podgorici. Završila je Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju. Osnovne, specijalističke i master studije završila je na FLU na Cetinju, Odsjek za vajarstvo, a istovremeno je i apsolvent vajarstva na master studijama ALU u Sarajevu.Organizovala je deset samostalnih izložbi, izlagala na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu iučestvovalana više internacionalnih simpozijuma, kolonija, festivala i rezidencija u oblasti likovnih umjetnosti.Članica je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Živi i stvara na Cetinju.

The post Izložba koja kroz drevnu estetiku povezuje pretke i potomke first appeared on BARinfo.