Mornarica Vojske Crne Gore je, u saradnji sa Ministarstvom odbrane i uz podršku Opštine Bar, povodom jubileja pripremila niz programa u Baru, Podgorici, Tivtu i Kotoru, a centralna manifestacija biće održana 19. avgusta – datum na koji je najpopularniji školski jedrenjak upisan u Flotnu listu tadašnje Kraljevske Mornarice Jugoslavije, daleke 1933. godine.

RB/BI: Gospodine Jevtoviću, želimo Vam srdačnu dobrodošlicu, prvi put ste u našoj medijskoj kući, 26 godina u Vojsci, a već dvije godine ste na dužnosti VD komandanta Mornarice. Zato bih Vas zamolila da se predstavite našim slušaocima i gledaocima na YouTube kanalu Bar info i našim društvenim mrežama – FB i Instagram.

Jevtović: Jeste, dugi vojni staž je iza mene. Nakon završene Vojne gimnazije i Mornaričke Vojne Akademije u Beogradu, 1997. godine, bio sam raspoređen u Jedinicu „Podmornica“, gdje sam narednih devet godina obavljao različite dužnosti, od navigacijskog oficira do komandanta podmornice. Nakon toga sam, u skladu sa potrebama službe, dobio postavljenje na bivšoj fregati, Patrolnom brodu 34, na kojem sam stekao iskustvo na raznim mjestima i zadacima, i postao komandant broda. Poslije deset godina na tom brodu, postao sam načelnik Odsjeka za operacije i obuku u Komandi Mornarice, a posljednje dvije godine obavljam dužnost VD komandanta Mornarice.

RB/BI: Dakle, nagomilano radno iskustvo u Vojsci. Kako doživljavate ovu visoku dužnost koju trenutno obavljate?

Jevtović: Moram priznati da je ovo jedno veliko, pozitivno iskustvo, posebno imajući u vidu da većina od nas, kada upisuje Vojnu akademiju, razmišlja o tome da jednog dana bude na čelu Mornarice. Biti prvi čovjek Mornarice je značajno profesionalno zadovoljenje, jer na osnovu svog iskustva, proaktivnosti i volje, možemo dati svu svoju energiju kako bi ovaj dio Vojske, vojnog sistema i Ministarstva odbrane, bio modernizovan i dalje se razvijao.

RB/BI: Ovo je prilika da porazgovaramo o svim najvažnijim aktivnostima i projektima Mornarice u tom smislu, ali najprije o velikom jubileju i načinu na koji ćete ga obilježiti.

Jevtović: Zahvalio bih se vašoj medijskoj kuću na intenzivnom praćenju naših aktivnosti, jer znamo da je „Jadran“ nemjerljivo blago, na kojem smo se mi, studenti Mornaričke Vojne Akademije, prvi put sreli sa brodom, sticali znanje i učili prve pomorske vještine, upoznavali more i njegove ćudi.

RB/BI: Školski brod „Jadran“ se u javnosti percipira na pozitivan način, i čini se, da on izaziva jednu lijepu emociju kod građana, pretpostavljam da je to kod Vas i Vaših kolega, još više izraženo?

Jevtović: Naravno, ja mogu da kažem danas, poslije toliko godina u službi i rada na drugim brodovima, svaki put kada se vratim na „Jadran“, uvijek se sjetim svog prvog dolaska kao studenta Akademije. To iskustvo je nezaboravno i jedinstveno.

RB/BI: „Jadran“ i danas, iako je i simbol i tradicija, služi u edukativne svrhe. Na koji način?

Jevtović: Uz redovne obaveze i zadatke, na školskom brodu se obučavaju studenti , novopristigli oficirski kadar i mornari. U saradnji sa srednjim stručnim školama i Pomorskim fakultetom, radimo redovne obuke, koje im omogućavaju da, najprije, shvate da li imaju sklonosti i potencijala za taj posao, nauče što je more i poštuju ga, kao prvo pravilo, a zatim stiču znanja i sposobnosti koji su im potrebni u budućoj karijeri.

RB/BI: Jedrenjaci ovog tipa zahtijevaju poseban tretman i način održavanja. Kako se mi odnosimo prema brodu „Jadran“ i u kakvom je stanju danas?

Jevtović: Ministarstvo odbrane ulaže velike napore u održavanje svih mornaričkih plovila. Crna Gora kao malo tržište, sa ograničenim kapacitetima kada je riječ o remontovanju, trudi se da pronađe kompetentne partnere za taj zahtjevan posao. Školski brod „Jadran“, kao specifičan jedrenjak, sa dosta drvene građe, iziskuje i poseban tretman. Na sreću, radionica iz Bara, kojoj je povjeren taj posao, na veoma kvalitetan način izgrađuje nove i sanira postojeće drvene elemente, pa očekujemo da će „Jadran“ do kraja godine zablistati u punom sjaju.

RB/BI : Pretpostavljam da se radi o kalafatskoj radionici „Bokovac“?

Jevtović: Jeste, sa njima imamo izuzetnu saradnju i veoma smo zadovoljni tehnologijom rada i kvalitetom radova na rekonstrukciji broda. To znači, da će jubilej i svoj 90. rođendan, „Jadran“ dočekati kako dolikuje, uz program koji je pripremilo Ministarstvo odbrane, a koji je počeo 26. jula, kao „Dan otvorenih vrata“, kada je jedrenjak bio otvoren za sve građane koji su željeli da ga posjete. Tri primorske opštine, Bar, Kotor i Tivat, izrazili su interesovanje da, kao suorganizatori, sa Ministarstvom odbrane i Mornaricom, učestvuju u pripremi programa. Počeli smo sa Danom otvorenih vrata, večeras (28. jula, u 19 sati) u Dvorcu kralja Nikole biće otvorena Izložba fotografija koja prati istoriju broda „Jadran“, dakle retrospektiva , od nastanka broda do danas, sa nekim specifičnim momentima iz njegovog života. Pozivam građane da dođu, jer se radi o jedinstvenoj, na originalan način urađenoj postavci, koja može biti zanimljiva širokom auditorijumu. Stručni tim koji je radio na njoj potrudio se da publici po prvi put predstavi neke fotografije i važne trenutke iz istorijata ovog broda.

RB/BI: Da li je autor izložbe pasionirani ljubitelj fotografije i Školskog broda „ Jadran“, naš sugrađanin Goran Grković?

Jevtović: Goran je zaista pasionirani ljubitelj i kolekcionar fotografija, on je dio našeg tima i mnogo je uticao na koncipiranje izložbe, a zatim slijede i druge aktivnosti i programi koje smo pripremili u saradnji sa Opštinom Bar. Slične manifestacije, izložbe, tematske večeri, prezentacija dokumentarnog filma, biće održane u Kotoru i Tivtu, gradu u čiju luku je prvi put uplovio „Jadran“, a centralni događaj biće priređen na brodu 19. avgusta.

RB/BI: Da li je Školski brod „Jadran“ stacioniran u barskoj luci?

Jevtović: Brod „Jadran“, kao dio Mornarice, baziran je u Luci Bar, gdje imamo sve potrebne uslove da na bezbjedan i siguran način boravi, vrši se potrebna obuka, a postoje uslovi i za određene remontne radove. U narednom periodu, kada bude završena rekonstrukcija drvenih djelova, u saradnji sa drugim opštinama, dogovorićemo aktivnosti sa ciljem popularizacije destinacije i prikazivanja ovog jedinstvenog jedrenjaka.

VD komandanta Mornarice Vojske Crne Gore, kapetan fregate, Milan Jevtović, u razgovoru sa direktoricom Radio Bara, Vesnom Šoškić, najavio je izgradnju novih infrastrukturnih objekata za potrebe Mornarice, dalju modernizaciju i izdvajanja za nabavku novih patrolnih brodova, ali i zadacima u skladu sa dodijeljenim misijama. Uz redovne aktivnosti, kroz proces obuke i treninga plovnog sastava, kao i jedinice koja vrši nadzor mora sa kopna, Mornarica je veoma posvećena međunarodnim obavezama, koje se ispoljavaju i kroz realizaciju specifičnih vježbi, obuku u susjednim zemljama, NATO saveznicama, kako bi se održavao i razvijao nivo uvježbanosti snaga. U toku je modernizacija obalsko – radarskih sistema, kroz nacionalni budžet i donacije SAD, koje su strateški partner našoj Vojsci.

Kroz set novih senzora, biće omogućeno praćenje situacije na moru, ne samo na 12 nautičkih milja, nego, kazao je komandant Jevtović, mnogo šire, jer zemlja se brani na osnovu nadzora u mnogo obuhvatnijem akvatorijumu. Nabavkom vojno – osmatračkog radara, taj sistem biće zaokružen. Jevtović je izrazio zadovoljstvo i ponos, posebno kao lice koje dolazi iz službe koja obuhvata tzv. „sivu flotu“, što će u narednom periodu biti nabavljeni novi patrolni brodovi, što iziskuje ogromna sredstva iz kapitalnog budžeta. U toku je proces realizacije te važne investicije, koji je Ministarstvo odbrane započelo prije nepune dvije godine, jer postojeća flota ne zadovoljava ambicije koje su definisane kroz strateška dokumenta. Do kraja godine trebalo bi da bude završen, a u naredne dvije, očekuje se da stigne prvi novi patrolni brod.

Jevtović je najavio i izgradnju nove zgrade Komande Mornarice u kasarni „ Pero Ćetković“, sa sertifikovanim Mornaričko – operativnim centrom, što će omogućiti svakodnevnu komunikaciju sa Operativnim centrom NATO saveza, čije je sjedište u Ujedinjenom kraljevstvu.

Mornarica je uspješan domaćin i učesnica u pomorskim vježbama sa saveznicima, kroz regionalnu inicijativu ADRION, koja obuhvata zemlje Jadransko – Jonske regije.

„Ta inicijativa je bila veoma korisna za našu Mornaricu, jer smo imali mogućnost da usvajamo NATO vojne procedure i uvodimo ih u naš sistem kao standard. Sprovodimo i druge aktivnosti sa zemljama partnerima – SAD, Ujedinjenim Kraljevstvom, Slovenijom, Italijom, Grčkom. Predstavnici Mornarice imaju mogućnost školovanja i usavršavanja na inostranim vojnim akademijama, pa smo na taj način već dobili znatan broj školovanih oficira. U skladu sa odlukom Ministarstva odbrane, naši predstavnici učestvuju i u vojnim mirovnim misijama, poput one u Somaliji “, kazao je Jevtović.

Ministarstvo odbrane sa Vladom Crne Gore konstantno radi na poboljšanju materijalnog statusa zaposlenih, nastojeći da podigne nivo zarada i stambeno zbrine vojna lica.

„Iz objektivnih razloga nije došlo do izgradnje stambenih jedinica u Baru, koju je prije nekoliko godina najavilo Ministarstvo odbrane, odnosno tadašnji ministar, dodijeljeni su stanovi u Podgorici, ali taj proces nije završen. Očekuje se da se u saradnji sa komercijalnim bankama, nađe modalitet za dugoročno rješavanje stambenog pitanja zaposlenih u Vojsci, jer je to institucija koja mora funkcionisati na stabilnim osnovama, sa zadovoljnim kadrom, koji će je izgrađivati i dalje doprinositi njenom ugledu, kako u zemlji, tako i na međunarodnom nivou. Vojsci, odnosno Mornarici trebaju vojnici po ugovoru, i zato se ulažu napori da se Vojska popularizuje među mladima. Ukidanjem redovnog služenja vojnog roka, sistem je mnogo izgubio. Danas mladi nemaju svijest o njenom značaju, niti potrebnu konekciju sa vojnim sistemom, kako je to nekada bilo u JNA“, pojasnio je komandant Jevtović, koji je istakao da nikada neće odustati od vojnog poziva i nastojanja da ga približi mladima, jer, kako je kazao, nositi uniformu, jeste privilegija i čast.

„Biti dio sistema odbrane je izuzetna satisfakcija i mislim da Vojska i dalje ima, opravdano, pozitivnu percepciju u javnosti. Vojska je najuređenija ćelija društva, koja sa više aspekata pozitivno utiče na cijeli zajednicu“ , zaključuje VD komandant Mornarice Vojske Crne Gore, kapetan fregate, Milan Jevtović, koji se zahvalio Opštini Bar i čelnom čovjeku, Dušanu Raičeviću na svestranoj podršci.

The post VIDEO: VD komandant Mornarice, kapetan fregate Milan Jevtović – Školski brod Jadran je nemjerljivo blago first appeared on BARinfo.

„Ovim povodom će u srijedu, 26. jula biti organizovan Dan otvorenih vrata, u okviru kojeg će svi zainteresovani građani i turisti biti u prilici da, u periodu do 19h na carinskom molu u okviru terminala, posjete brod i da se upoznaju sa njegovom tradicijom i karakteristikama.

Pored toga, u petak, 28. jula, sa početkom u 19h, na platou ispred Dvorca kralja Nikole biće održana izložba fotografija i eksponata koji prate istorijat čuvenog jedrenjaka, od 1933. godine kada je sagrađen u njemačkoj luci Hamburg, pa do danas.

Školski brod ‘Jadran’ u luku Tivat je uplovio 16.jula iste godine, a u flotnu listu je upisan 19. avgusta, što se od tada proslavlja i obilježava kao Dan školskog broda ‘Jadran’.

Već devet decenija brod služi kao najbolja praktična škola pomoraca ratne i trgovačke mornarice i danas, u 21. vijeku, najvećim dijelom plovi i funkcioniše jednako kako su to činili stari, klasični jedrenjaci iz prve polovine 19. vijeka“, navodi se u saopštenju iz Opštine Bar.

The post U Baru se obilježava 90 godina postojanja broda Jadran first appeared on BARinfo.

RB/BI: Interesantno je da ste prvi put na talasima Radio Bara, iako smo često o vama govorili i pisali, i u Barskoj hronici i na Bar Infu. Ipak, da započnemo ovaj razgovor ličnom kartom vaše firme.

Bokovac: Poslujemo u brodogradnji od 1965. godine, a danas smo, u svakom pogledu, svjetski poznat brend. Da bi zadržali ekskluzivnost brenda u svjetskim razmjerama, moramo ispuniti uslov da koristimo više od 80 odsto materijala crnogorskog porijekla. To znači, Ministarstvo za intelektualnu svojinu prepoznalo nas je kao kvalitetnog proizvođača drvenih brodova i odobrili su nam da budemo brend. Od 2015. godine prihvaćena je inicijativa Ministarstva kulture da postanemo nematerijalno kulturno dobro. Tako da nam je zadatak da unapređujemo svoju proizvodnju i da se bavimo tradicijom.

RB/BI: Lako je poznati Kalafatsku radionicu “Bokovac” po brodovima koji su tamo, oko bivše Autobuske stanice, blizu Luke Bar. Tu ste i dalje stacionirani?

Bokovac: Od 1965. godine do dana današnjeg smo tu. Vremenom smo se razvijali, tako da su ključni akteri sestrinske kompanije “Wooden boats Bokovac” i Sportski klub “Latinsko jedro”, dok su primarni akteri, trenutno, Ministarstvo odbrane i fondovi Evropske unije koje koristimo.

RB/BI: Nedavno ste se vratili iz Opuzena. Kojim dobrom ste bili u Hrvatskoj?

Bokovac: Dobili smo pozivnicu od njihovih predstavnika. “Maraton lađa” je jedan nacionalni tim koji je na zavidnom nivou, podržan od države, od njihovog predsjednika, Vlade, cijelog vrha Hrvatske, tako da su, možemo reći, najjači veslački tim u Evropi. Oni su prepoznali da mi idemo tim putem, a kad će nas prepoznati naša država, vidjećemo… mi se trudimo. Pozvali su nas u posjetu jer su kroz komunikaciju sa mnom saznali da smo “Latinskom jedru” priključili sekciju veslača. Pošli smo u posjetu, profesori Srednje stručne škole – pomorski smjer i ja, kao organizator puta. Upriličili su nam i safari Neretvom, obilazak njihovog “malog mista”, kao što oni kažu, mada je to u stvari mali grad sa velikim ljudima. Oni toliko vole svoju zemlju, svoju tradiciju, te njihove lađe na kojima se vjenčavalo, umiralo, radilo i živjelo.

RB/BI: Kako ide linija, to znam pošto sam služio vojsku u Šibeniku – Dubrovnik, Split, Šibenik, pa Zadar – gdje je tu Opuzen?

Bokovac: Opuzen, Metković, kao što znate, Neretva spaja sve te gradove.

RB/BI: Znači, između Dubrovnika i Splita?

Bokovac: Da, blizu je more, blizu je Dubrovnik.

RB/BI: Pominjali ste Srednju stručnu školu. Išli ste sa učenicima te škole u Opuzen, jer “Latinsko jedro” ima svoj jedriličarski klub i sad sekciju tog kluba – veslački klub. O tome se malo zna, ili relativno malo u ovom našem lijepom gradu. U februaru ste započeli donatorski poduhvat reparacije dva školska kutera Srednje stručne škole. Šta to tačno znači? Prvo sam mislio da objasnite šta je kuter.

Bokovac: Kuteri su čamci koje je Vojska koristila za veslanje. Poklonili su ih Srednjoj stručnoj školi i unazad nekoliko godina učenici pomorskog smjera sa profesorom Zoranom Mićunovićem ostvarivali su velike uspjehe. Šta se kasnije desilo ne znam, nisam sigurna, ti kuteri su postali beznačajni, čim se nije ulagao u njih, oni su propadali. Nije bilo sluha da se obnove, da se djeci ustupe da veslaju. Tako se raspao i tim, zajedno sa tim kuterima. Bili su u našoj radionici i mi nismo mogli da ništa učinimo po tom pitanju. Kako nam se posao razvijao i firma malo ojačala, mi smo odlučili da ih repariramo, da ih sredimo i sad su oni osposobljeni da se koriste. Napomenula bih, da ne zaboravim, juče ili prekjuče, Anto Baković je poklonio svoj kuter i vesla Srednjoj stručnoj školi. Sad nam je jača flota, imamo tri kutera, što znači i više vesala. Čim imamo više vesala, imamo više i djece. To bi trebalo da bude ponos grada.

RB/BI: Svaka čast mom prijatelju Antu Bakoviću za tu donaciju.

Bokovac: I ja ga pozdravljam ovom prilikom, baš je to veliki gest. Mi smo, kao sponzori, učestvovali na obnovi ta dva kutera. Mislim da smo učinili veliku stvar, prvenstveno za omladinu, jer smatram da oni treba da zdravo žive, da se bave sportom, to treba da bude cilj cijelog društva. Ne samo lokalne zajednice, nego države. Treba da se povede računa da se djeca okupljaju na zdrav način.

RB/BI: Da vas ne preuzmu Tivćani. Šalim se, to je neko od narednih pitanja, jer znam da tamo u Porto Montenegru imate sve uslove, reklo bi se i bolje nego u svom gradu, pa postoji mogućnost da se, eventualno, što ne bi bilo lijepo, preselite na drugi kraj crnogorske obale.

Bokovac: Bilo bi prirodno da budemo u Baru, našoj matičnoj marini, ali ne znam šta se tu sve dešava. Ja očekujem odgovore, očekujem da će čuti moj glas danas i glas one djece koja se okupljaju svaki dan i željno iščekuju da krenu sa prvim treninzima. Oni su već u Opuzenu vidjeli kako to radi jedan tim koji je evropski poznat i već su negdje vidjeli sebe da idu tim putem. Mislim da im ne treba rušiti snove, treba im pomoći. Naša djeca su zdrava, jaka djeca.

RB/BI: I jedrenje i veslanje su zdravi sportovi, taman za ozbiljnu, vaspitanu omladinu…

Bokovac: Mislim da bi trebalo da im ostvarimo snove, a ja znam da će uspjeh biti zagarantovan.

RB/BI: Govorili smo o Kalafatskoj radionici “Bokovac”, koja je nastala šezdesetih godina prošlog vijeka. Kalafat je brodograditeljski majstor. Pretpostavljam da je taj majstor, oko kojeg se sve vrti, vaš suprug, u stvari.

Bokovac: Da, to je počelo od njegovog oca, Pera Bokovca. Mislim da ga svi u Baru znaju kao prvog, najstarijeg brodograditelja. Nenad je to preuzeo od njega i dobro je naučio zanat i sad se on bavi brodogradnjom.

RB/BI: To je jedna mala porodična firma.

Bokovac: Jeste, mala porodična firma koja zapošljava radnike po potrebi, na određeno vrijeme.

RB/BI: Radite reparaciju i izgradnju brodova. Znam da ste, svojevremeno, napravili tri broda za Ujedinjene Arapske Emirate. Dobar glas daleko se čuje, očigledno.

Bokovac: To je bio projekat iz 2016-2017. godine. Tri broda koja su napravljena u našoj radionici plove sada njihovim zalivom najbogatijih zemalja svijeta. Možemo se time pohvaliti, mada smo na to i zaboravili jer smo nakon toga imali dosta značajnih projekata.

RB/BI: Više me interesuje ono što trenutno radite, a to je da ste krenuli u obnovu snasti školskog broda “Jadran”. Da krenemo prvo od toga – šta znači to snasti, pa dokle ste dogurali?

Bokovac: To je najznačajniji posao u cijelom našem postojanju. Brod “Jadran” je nacionalno blago i najveći reprezent Crne Gore. Ako znate šta se sve dešava oko “Jadrana” i ko se sve bori za njega, ko je sve bio na njegovoj palubi i ko polaže nade u njega, jasno je koliko vrijedi, čim se svi otimaju oko njega.

RB/BI: Dobro bi bilo da ga ne prepustimo drugima.

Bokovac: Naravno. Mi radimo već drugi tender. Prvi je završen prošle godine. Radi se o obnovi drvenih elemenata – snasti.

RB/BI: Koliko ih ima?

Bokovac: Dvanaest. Tri smo završili, sad u drugom tenderu ih imamo devet.

RB/BI: “Jadran” je tu, u barskoj luci?

Bokovac: Jeste, mora biti tu, mi smo ga malo zarobili. Stvarno, “Jadran” ne može da bude samo u Tivtu, ni Baru, to je brod cijele Crne Gore.

RB/BI: Lijepo bi bilo kad bismo mogli da ga posjetimo i u toku vašeg posla.

Bokovac: Možete, nama je drago da dođu ljudi, sve radimo transparentno, ništa nije skriveno niti tajno, da dođu ljudi i vide što se radi, a ne samo da dolazi komisija. Nisam primijetila da su građani Bara toliko zainteresovani, a mislim da možda dvadeset posto ljudi zna da je veličanstveni “Jadran” u našoj marini.

RB/BI: Pod nosem, što bi se reklo. Nisu možda zainteresovani Barani, ali jesu ljudi iz drugih zemalja, Holanđani, neki ambasadori. Ko je sve bio u posjeti vašoj kalafatskoj radionici?

Bokovac: U posjeti je bio Holanđanin, sad kad su bili izbori, posmatrač iz Evropske misije je čuo o nama i došao da posjeti tu čuvenu Kalafatsku radionicu “Bokovac”. Fotografisao je sa oduševljenjem. Kad vidite da vas ljudi više poštuju preko granica, onda stvarno vrijedi.

RB/BI: Da pomenemo i posjetu turskog ambasadora…

Bokovac: Ambasador TurskeBariš Kalkavan je prvi diplomata koji boravi na tlu Crne Gore  a koji je došao nama u posjetu. Sa njim je bio još jedan diplomata, ne znam sad ko je. Sa oduševljenjem je posmatrao naš rad, zagledao brodove, gledao kontejner i onda smo shvatili da on, u stvari, voli jedrenje. I tradiciju i jedrenje. Objasnili smo mu da pored nas postoje jedrilice koje su inovativne i moderne, ali on se najviše zadržao na našim drvenim barkama. Čovjek je bio oduševljen, a znamo da je Turska najjača zemlja po brodogradnji. On je vidio u svojoj zemlji kako se to radi i vjerovatno je čuo za nas. Dušan Raičević, naš gradonačelnik, ga je uputio, pa mu se zahvaljujem ovim putem. Sa oduševljenjem je pitao kad pravimo neku aktivnost, da dođe da bude dio te aktivnosti, kroz regatu. Kad budemo nešto organizovali, on će biti naš gost. Može da vesla, može da jedri, može da se bavi brodogradnjom…

RB/BI: Imam utisak da imate neki grč kad govorite kako u drugim zemljama ima više razumijevanja za vas. Koja je to muka koju osjećate ovdje, u svom gradu? Što bi konkretno moglo da se popravi da bi vaš status bio bolji, osim toga što je i ova emisija jedan pokušaj da ljudi saznaju više o Kalafatskoj radionici “Bokovac”?

Bokovac: Što se tiče Opštine Bar, imamo podršku. Znamo da radimo na opštinskom placu od 1965. godine, gajimo tradiciju. Ali bi trebalo u te aktivnosti uključiti mlade, djecu, omladinu, kroz klub. Treba to proširiti, podići na veći nivo. Mi ne možemo na suvom ni veslati ni jedriti, nama je potrebno more. Trebalo bi da se nađe neko rešenje za naš klub, da možemo da naš grad predstavljamo ne samo u Baru i ne samo u pomorskim ili primorskim gradovima. Mada, danas su ti gradovi više primorski a manje pomorski.

RB/BI: I ne mora da bude veslačka trka Oksford – Kembridž, nego između Srednje stručne škole i Gimnazije, recimo.

Bokovac: Tačno. Upravo “Maraton lađa” iz Opuzena je prošao to sve – i Englesku, i Lamanš. Zašto naši ne bi mogli? Vjerujte, ja sam ih posmatrala tog dana. Velika je želja kod njih da uspiju. Moja misija je bila da ih povedem da vide kako jedan tim funkcioniše, kako su oni na zavidnom nivou, priznati od svoje države.

RB/BI: I kako im je bilo milo što ste došli, rekli ste mi kako su se postrojili, kako su vas dočekali, kako žele da neko drugi vidi šta oni rade.

Bokovac: Jeste, dočekali su nas gradonačelnik Opuzena, direktori Turističke organizacije, Muzeja, Nacionalnih hotela. Jednostavni, srdačni ljudi koji funkcionišu zajedno sa cijelim timom. Sve zajednički rade. Vjerovatno zato i uspijevaju. Reći ću vam samo jedan, bitan detalj: Opuzen broji oko tri hiljade stanovnika, a kad je njihova regata, “Maraton lađa”, taj grad posjeti 60.000 turista. Znate li šta to znači za turizam? 

RB/BI: Pročitao sam i da ste za drugu polovinu maja najavili regatu u Baru. Vidim da imate dosta posla. Da li imate mogućnosti i vremena da zaista organizujete jednu tako ozbiljnu manifestaciju?

Bokovac: To bi bila jedna od mnogih manifestacija i regata koje su bile u našoj organizaciji. Moram reći da je najlakše bilo organizovati regatu prije tri-četiri godine, jer mi je tada bio cilj da promovišem naš proizvod, svjetski poznat brend. Sad se posao nagomilao, treba voditi firmu, projekte Evropske unije na kojima radim… Volim da organizujem regatu i želim da se to desi u našem gradu. Pokušaću, daću sve od sebe da bude. To je regata “Dan mladosti” koja je kalendarski raspisana. Pokušaću, nadam se da će nam entuzijasti i ljubitelji iz grada pomoći u tome da organizujemo regatu koja bi trebalo da bude 21. maja. Blagovremeno ću obavijestiti da li smo uspjeli u tome. Nije to lako organizovati, nije lako pozvati iz Boke jedriličare da dođu, treba ih ugostiti, obezbijediti im sigurnost u toj regati. Organizacija je ozbiljna, o svemu treba povesti računa. Vidjećemo. Nadam se da ćemo uspjeti.

RB/BI: A da li ćete posao sa školskim brodom “Jadran” završiti do kraja ove godine, jer se navršava devet decenija “života” ovog broda?

Bokovac: Tender je na godinu, a mi nikad nismo promašili rokove, uvijek bude prije. Za proslavu 90 godina biće neki djelovi završeni koji će im koristiti u njihovoj promociji. Imaju dobrog kapetana, Ivana Lakovića, koji je veliki entuzijasta i veliki ljubitelj mora, iako je sa sjevera, to moram da navedem. Jer i ja sam sa sjevera, evo ispade da mi sa sjevera više volimo more. Uspjeli smo, uz njegove i naše velike napore, da započnemo taj posao.

RB/BI: Možda školski brod “Jadran”ima dobrog kapetana, ali mi se čini da Kalafatska radionica “Bokovac” ima dobru kapetanicu.

Bokovac: Pa ima, ali to je jedna velika sinergija, jedno bez drugoga ne može. Moramo zajedno raditi, biti jedan tim, a čim imate tim koji ne pravi greške, onda je uspjeh zagarantovan.

RB/BI: U Radio Baru i Bar Infu imaćete pouzdane sabesjednike, pratioce na tom vašem putu afirmacije Bara i Crne Gore.

Bokovac: Hvala vam, imaćemo vjerovatno o mnogo toga još iz radionice da obavijestimo građane Bara, koje pozivam da nas posjete i vide šta to mi radimo. Da im kažemo da tradicija nije teret. Mladi najčešće tako misle, a na nama je da im pokažemo da svaki teret treba zajedno da ponesemo. I ne treba da bude teret, nego treba da bude ponos. Jer, kod nas mogu samo da se oplemene, da budu kvalitetni sportisti, jedriličari, veslači i brodograditelji.

The post Kalafatska radionica Bokovac: Svjetska a naša first appeared on BARinfo.

„Priključila sam se Vojsci, jer želim da budem dio nečeg velikog“, kaže 22-vogodišnja Tijana.

Tijana Velkovski se bavi sportom od najranijeg djetinjstva. Za sebe kaže da je avanturista, željna dokazivanja i izazova. Zato se, čim je saznala za konkurs Ministarstva odbrane, prijavila za dobrovoljno služenje vojnog roka i u tome potpuno pronašla. Sada je vojnik po ugovoru, na radnom mjestu- kormilarka Školskog broda Jadran.

„Nijesam znala da li ću se maksimalno moći tome posvetiti. Međutim, svidjelo mi se služenje vojnog roka i odlučila sam da se prijavim na konkurs za vojnike po ugovoru. To je podrazumijevalo prolazak tromjesečne obuke u Danilovgradu, koja nije bila jednostavna, jer znači specifičan način života i zahtijeva psiho- fizičku spremnost, ali s obzirom da sam sportista, uspjela sam sve da savladam“, kazala je za Radio Bar i Bar info Tijana, koja naglašava da je posebno srećna i zbog toga što je upoznala veliki broj ljudi iz različitih krajeva Crne Gore, među kojima je stekla i prijatelje.

„Zahvaljujući dobrom društvu i komandirima koji su se trudili da nam budu najveća podrška i prenesu znanje, uspješno sam završila sam kurs. Imam tu sreću što iz dana u dan raste broj žena u Vojsci, posebno Mornarici, pa tako konstantno stičem nove koleginice i ne osjećam se usamljeno među muškim kolegama. Ostvario se i moj san da budem na Školskom brodu Jadran i manevrišem njime. Dobila sam priliku da učim navigaciju i edukujem se u svemu što je potrebno za upravljanje brodom“, zadovoljno priča Tijana, koja navodi da je plovidba broda, zbog pandemije koronavirusa, ograničena u okviru Jadranskog mora, ali da se nada da će uskoro zaploviti i u međunarodnim vodama.

„Manevrisala sam, na što sam veoma ponosna, dok smo plovili Bokom, i sve scene koje sam tada vidjela, izgledale su mi kao iz filmova… Što se tiče mog radnog dana i obaveza, on trenutno prolazi u obuci i učenju. Poslužilac sam na kormilarskim uređajima, a u toku vožnje dajem smjene na mostu. Zahtjevna je obuka, mora se puno učiti, ali vjerujem da ću u najskorije vrijeme, i to u potpunosti savladati“, nadahnuto priča Tjana.

Na pitanje kako su je prihvatile kolege na brodu, jer je uvriježeno mišljenje da je Vojska predodređena za muškarce, a da žena na brodu donosi nesreću, Tijana odgovara:

„Brod jeste specifična sredina i ne može se svako prilagoditi životu i radu na njemu. Dosta je teško i naporno, ali uspjela sam da se naviknem. Kolektiv je, takođe, specifičan, ali su me prihvatili, kao i ja njih, tako da funkcionišemo kao mala porodica, jer na kraju krajeva, svi zavisimo jedni od drugih, posebno prilikom isplovljenja. Svakog jutra imamo zbor, zatim dizanje zastave uz himnu, nakon čega zauzimamo radne pozicije. Podne je rezervisano za sportske aktivnosti, trčanje i vježbanje u teretani, a na kraju radnog dana ponovo imamo zbor na kojem dogovaramo aktivnosti za naredni dan“, objašnjava Tijana, koja ističe da sebe smatra izuzetno privilegovanom što je kormilarka Školskog broda Jadran- simbola, ne samo Mornarice i Vojske Crne Gore, već i naše države. Takođe, radi u veoma lijepom ambijentu, po kojem je poznat ovaj prelijepi trenažni vojni jedrenjak.

Tijana, koja studira Fakultet za poslovni menadžment, planira da se nakon diplomiranja posveti daljoj vojnoj edukaciji i usavršavanju.

„Vojska Crne Gore nudi mnogobrojne mogućnosti za pohađanje kurseva i usavršavanja, kako u profesionalnom, tako i u akademskom smislu, čak i na prestižnim inostranim akademijama. Nadam se da ću i ja biti u mogućnosti da jednog dana prođem i kroz te dodatne obuke, ali i oprobam se u vojnim misijama“, ističe ona.

Priznaje da postoji doza straha kada je riječ o vojnim misijama, a i ta veoma zahtjevna obuka dugo traje, ali to je, uverena je ova mlada žena, neće spriječiti u namjeri da pokaže da žene i to mogu.

„To je poseban izazov za mene, ali i neponovljivi osjećaj da mogu biti dio nečeg velikog“, zaključuje Tijana.

The post VIDEO: Mlada Tijana za kormilom kultnog broda Jadran first appeared on BARinfo.

U saradnji sa auto kampom “Lad” i izviđačkim odredom “Budva”, akcija je tekla u tri pravca –  od sela Boljevići do mosta na Virpazaru, što uključivalo i čišćenje korita rukavaca Skadarskog jezera, kao i trasu Virpazar – Besac, od Boljevića stazom kroz šumu do Besca i vidikovca, te od Boljevića u pravcu Limjana.

Dio izviđača je proveo noć na kampovanju u kampu “Lad” u Boljevićima odakle su ujutro krenuli u eko-akciju.

U akciji je učestvovalo 70-oro volontera, izviđača iz Izviđačkog odreda “Jadran“ iz Bara i 20 volontera iz Izviđačkog odreda “Budva“, zajedno sa radnicima auto kampa “Lad”, NP Skadarsko jezero i Javnog preduzeća Komunalne djelatnosti Bar.

“Prikupljena je velika količina otpada i može se reći da je ekološka akcija uspešno održana uz veliki entuzijazam svih organizacija, koje poručuju građanima da budu savjesni i ne bacaju otpad tamo gdje mu nije mjesto. Cilj ove akcije bio i podizanje ekološke svijesti kod mladih na mnogo veći nivo. Radujemo se da smo ovom prilikom mogli da damo primjer mladima i naglasimo koliko je značajno brinuti se o prirodnom bogatstvu koje imamo u našoj Crnoj Gori. Poslije ekološke aktivnosti, učesnici su posjetili tvrđavu Besac i upoznali se sa njenom istorijom”, kazali su iz izviđačkog odreda “Jadran”, izražavajući zahvalnost Nacionalnom Parku “Skadarsko jezero”, Javnom preduzeću Komunalne djelatnosti Bar, Restoranu “Pelikan” i firmi “Kalalamper”.

The post Izviđači barskog Jadrana i Budve čistili okolinu Virpazara first appeared on BARinfo.