Ovaj događaj okupio je oko 70 mladih učesnika i predstavnike relevantnih institucija, sa ciljem da se kroz otvorenu razmjenu mišljenja, iskustava i ideja zajednički definišu prioriteti i mjere budućeg Lokalnog akcionog plana za mlade opštine Bar za 2027. godinu.

Skup su otvorile potpredsjednica Opštine Bar, mr Tanja Spičanović i predstavnica UNDP-a, Tamara Čirgić.

U uvodnom obraćanju, potpredsjednica Spičanović je istakla da kreiranje lokalnih politika za mlade ne treba da počiva na pretpostavkama institucija, već na stvarnim potrebama, iskustvima i očekivanjima mladih.

„Naša namjera nije da Lokalni akcioni plan bude samo još jedan usvojeni dokument, već da predstavlja okvir za kontinuirano unapređenje položaja mladih u Baru. Želimo da mladi budu naši aktivni partneri, ne samo u prepoznavanju problema, već i u osmišljavanju rješenja, njihovoj realizaciji i praćenju rezultata. Zato nam je posebno važno da čujemo i kritička mišljenja, da preispitamo sopstvene pretpostavke i pokažemo da smo lokalna uprava koja je otvorena za dijalog i spremna da na potrebe mladih odgovara konkretnim aktivnostima“, poručila je Spičanović.

Za UNDP je, kako je istakla Tamara Čirgić, posebno važno da mladi ne budu samo tema omladinskih politika, već aktivni učesnici u njihovom kreiranju. 

“Kroz program ReLOaD3, koji finansira Evropska unija, podržavamo Opštinu Bar da u direktnom dijalogu s mladima prepozna njihove potrebe i prioritete. Naš cilj je da ideje i prijedlozi koje danas čujemo budu pretočeni u konkretne, ostvarive aktivnosti LAP-a za mlade za 2027. godinu. Želimo da mladi vide da njihov glas ima vrijednost i da mogu stvarno uticati na promjene u svojoj zajednici”, kazala je ona. 

Na današnjem dijalogu, korišćenjem digitalne platforme Padlet, mladi su imali mogućnost da iznose mišljenja, komentarišu predložene oblasti djelovanja i neposredno predlažu aktivnosti i mjere koje smatraju važnim za unapređenje položaja u lokalnoj zajednici. Uz to, Jadranka Dragović, samostalna savjetnica u Sekretarijatu za sport i mlade Opštine Bar, pripremila je za učesnike i posebne asocijativne karte,što je doprinijelo podsticajnoj i interaktivnoj atmosferi.

Tokom dinamične i otvorene diskusije pokrenut je niz aktuelnih tema, među kojima su se posebno izdvojile mentalno zdravlje mladih, upotreba vještačke inteligencije, razvoj empatije i solidarnosti, kvalitet i dostupnost kulturnih i kreativnih sadržaja, kao i karijerna orijentacija i podrška mladima u donošenju odluka o obrazovanju i profesionalnom razvoju.

Dijalog je istovremeno predstavljao priliku da se učesnici upoznaju sa ključnim nalazima prethodno sprovedenog istraživanja o potrebama i stavovima mladih Bara, u kojem je prikupljeno 256 odgovora. Na taj način rezultati istraživanja dodatno su produbljeni neposrednom razmjenom mišljenja, dok su predlozi učesnika pružili vrijedne smjernice za dalje oblikovanje planiranih mjera.

Posebno je značajno što su mladi i predstavnici institucija imali priliku da razgovaraju neposredno, ravnopravno i otvoreno, čime je dodatno potvrđena važnost participativnog pristupa u kreiranju lokalnih javnih politika.

Predlozi, komentari i preporuke prikupljeni tokom Lokalnog dijaloga biće sistematizovani, kako bi se, u skladu sa utvrđenim prioritetima i mogućnostima realizacije, pretočili u konkretne mjere i aktivnosti LAP-a za mlade za 2027. godinu.

The post Opština Bar: Mladi Bara aktivno učestvovali u kreiranju LAP-a za 2027. godinu first appeared on BARinfo.

RB/BI: Kako ste se odlučili da se obrazujete za socijalnog radnika i kako je tekao Vaš profesionalni razvojni put?

Dragović: Neposredno prije mog opredjeljenja, odabira ovog poziva, prije jedanaest godina, naišla sam na nepodržavajući stav, pomalo stereotipan, kada se govorilo o profesiji socijalnog rada i interpretaciji okoline o zadacima koje rade –“oni” socijalni radnici. Tada, iako je postojala još jedna opcija, srodna struci socijalnog rada, moj odabir je, ipak, bio socijalni rad. Sada, nakon završetka studija, rada u različitim oblastima socijalnog rada, humanitarnim organizacijama, javnim ustanovama, mogu da kažem da je to bio pravi izbor, jer je pružena sveobuhvatna podrška osobi koja je zaista treba, neprocjenjiva, kako za rad, tako i za privatni život osobe koja je pruža.

RB/BI: Koje su sve obaveze sa kojima se srijećete i koje aktivnosti karakterišu radni angažman socijalnog radnika?

Dragović: Nerijetko se stiče utisak da je ova struka najviše prepoznata u okviru rada u centrima za socijalni rad. Međutim, značaj našeg poziva u Centru je možda izazovan, odgovoran, ali nikako nije jedini kao takav. Potreba postoji, da struka bude prepoznatljiva u društvu, da budemo uključeni u rad više intitucija, koje uključuju obrazovno – vaspitne ustanove, zdravstve ustanove, kao i druge organizacije kojima smo potrebni.

Kadić: Socijalni rad se može primjenjivati u svim područjima ljudskog života, a posebno u području socijalne zaštite, odgoja i obrazovanja, zdravstva, pravosuđa, lokalne uprave, civilnog društva, vjerskih i humanitarnih zajednica i drugim djelatnostima. Ovo sve govori o mogućnosti da naša struka nađe put do svih onih kategorija lica kojima smo potrebni. Socijalni radnici su najčešće zaposleni u javnim ustanovama, ali sve više i u organizacijama civilnog društva uključenima u rad sa pojedincima i grupama koje prolaze kroz različite životne poteškoće. Od najranijeg djetinstva, roditeljstva, adolescencije, braka, porodice, starosti, u svim životnim razdobljima, postoji potreba za podrškom, uslugama u slučajevima nepovoljnim za čovjeka sa kojim se može susresti.

Čindrak: Socijalni radnici imaju različite uloge i obaveze s obzirom na neke primarne ciljeve profesije kao što su unapređenje kvalitete života, razvoj punog potencijala svakog pojedinca, porodice, grupe i zajednica u društvu. U radu sa ljudima, pruža se niz usluga i koordinacija sa drugim profesijama srodnih našoj, kako bi se obezbjedila adekvatna vrsta podrške. Pružajući usluge, ne nastupa se odmah represivnim mjerama, osim u slučaju evidentne potrebe, već radu sa pojedincem i porodicom. Sam socijalni radnik, predstavlja jednu slagalicu u sistemu koja je uvijek potrebna, kako bi se uz sve ostale srodne struke, pružila sveobuhvatna podrška.

RB/BI: Posljednjih godina fokus djelovanja centara za socijalni rad stavljen je na zaštitu djece i porodice. Kako u tom pravcu djelujete?

Dragović: Značajnu ulogu socijalni radnici imaju u području zaštite djece i porodice koje su suočene sa poteškoćama izazvanim stresom, porodičnim nasiljem, narušenim porodičnim odnosima (u slučaju brakorazvodnih parnica) teškoćama roditelja u vaspitanju i odgoju djece. Socijalni radnici imaju veliku ulogu, jer u vremenu u kojem živimo nailazimo na poremećene sisteme vrijednosti. Porodica je bila osnovna ćelija društva, ali usljed pojave brojnih otežavajućih faktora koji joj narušavaju stabilnost, ona slabi, pa dolazi do disfunkcionalnosti. Otuda proizilaze naši radni zadaci i potreba da se, na prvom mjestu, zaštite djeca. U cilju zbrinjavanja djece lišene roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, Centar za socijalni rad određuje jedan od oblika zaštite -starateljstvo, hraniteljstvo, usvojenje, institucionalni smještaj. To možda predstavlja, ujedno i najjači izazov sa kojima se susrećemo u radu. Napominjem da se svi ovi oblicizaštite djece primjenjuju tek kada se iscrpe sve druge tehnike pomoći i kada nijedna od opcija kopje imamo na raspolaganju nije prihvatljiva za dijete u datom trenutku.

Kadić: U dobu adolescencije, u burnom razvojnom dobu, kada dolazi po povišenog uticaja vršnjačkog okruženja, a opadajućeg uticaja roditelja koji vaspitavaju i brinu o djetetu, dolazi do pojave društveno neprihvatljivih oblika ponašanja. Socijalni radnik, u tom domenu, može da učini da se na vrijeme, uz rad sa porodicom i djetetom, pruži adekvatna podrška uz sve ostale vrste usluga i savjetodavni rad, kako bi se prevenirali dalji prestupi u ponašanju. Takođe, važno je da socijalni radnik djeluje po načelima struke, da bude požrtvovan, posvećen, podržavajuć. Isto tako, naša struka, kako sa sobom nosi brojne izazove, nije svemoguća, ali je bitno nastojati da se sprovede do kraja podrška i pomoć.

RB/BI: Sa kojim se još izazovima u radu suočavate i šta vam najteže pada?

Dragović: Najteže je suočavanje sa stresnim porodičnim situacijama. Čovjek se nikada ne može navići i postati imun na nedaće sa kojima se jedna porodica može suočiti. Najveći izazov je rad sa djecom suočenom sa teškom situacijom i odabir načina da im se pomogne. Intencija je da budemo prepoznati kao pomagači, a ne kao osobe koje hoće da naruše i ugroze porodicu. Mi ne želimo da “otmemo” dijete iz prirodnog (porodičnog) okruženja, već da pomognemo djetetu i osnažimo familiju. Tek ukoliko se iscrpe sve mogućnosti, u slučaju kada ne postoji nijedno drugo rješenje, nastupaju represivne mjere.

Čindrak: Iz ugla jednog socijalnog radnika, mogu reći da je izazov sa kojim sam se susrela, pronalazak adekvatnog oblika zaštite za djecu bez roditeljskog staranja ili sa neadekvatnim staranjem, napuštenu djecu kojima je potrebno pružiti uslugu toplinu porodičnog doma, obezbjeđivanje osjećaja sigurnosti, ljubavi, prihvatanja. To mogu naći u hraniteljskim porodicama, koje uvijek budu rješenje ili opcija, prije nego institucionalni smještaj. Socijalni radnik treba da predstavlja oslonac, podršku, koji uz timski rad i podršku nalazi put kojim nekog prati, zbrinjava, podržava.

RB/BI: Centar za socijalni rad od danas organizuje Dane otvorenih vrata za srednjoškolce koji mogu posjetiti vaše prostorije i upoznati se sa aktivnostima Centra.

Dragović: Voljela bih da nas mladi ljudi, koji sebe u budućnosti vide kao socijalnog radnika ili u nekoj srodnoj profesiji, posjete tokom Nedjelje socijalnog rada, od 13 do 14 sati.

The post Osnovni zadatak Centra za socijalni rad je sačuvati porodicu zdravim i sigurnim utočištem first appeared on BARinfo.

Na prvom sastanku Operativnog tima učešće su uzeli predstavnici svih uključenih institucija: Alma Hot, ispred Centra bezbjednosti Bar, Jadranka Dragović, predstavnica Centra za socijalni rad,  Jelena Čejović, predstavnica Doma zdravlja, Milica Belada, predstavnica Zavoda za zapošljavanje, Zorica Crnčević, sekretarka OO Crvenog krsta, Slavica Radević u ime aktiva direktora obrazovno-vaspitnih ustanova i Ljiljana Vujović, predstavnica NVO “Žene Bara”. Ispred lokalne uprave sastanku su prisustvovali Jovo Krstajić, rukovodilac Kancelarije za socijalno staranje i Vasilije Lalević, saradnik na poslovima socijalne i dječje zaštite. Timom rukovodi potpredsjednica Opštine, Tanja Spičanović.

Pored kontinuiranog praćenja socijalne situacije na teritoriji opštine Bar, zadaci Operativnog tima su da procjenjuje rizike od siromaštva, diskriminacije  i svih vidova socijalne isključenosti, da predlaže mjere za prevenciju i sprječavanje nasilja u porodici,rodno zasnovanog nasilja i ostalih oblika nasilja koji pogađaju socijalno osjetljive skupine, da predlaže modele za brže i djelotvornije pružanje podrške žrtvama nasilja i njihovu punu socijalnu reintegraciju. Tim će se baviti i analizom učinkovitosti postojećih mjera socijalne podrške, davati mišljenje na akte iz oblasti socijalne politike i inicirati kreiranje novih mehanizama koji su u funkciji smanjenja socijalnih razlika.

Formiranjem ovog tima Opština Bar želi da afirmiše proaktivan pristup u predlaganju i sprovođenju konkretnih rješenja i inicijativa, koji dolaze kako iz institucija sistema, tako i iz djelova civilnog društva.​

The post Opština Bar: Multisektorskom saradnjom do unaprjeđenja socijalne situacije first appeared on BARinfo.

Bilo koji termin da je planiran za razgovor na ovu temu, unazad nekoliko godina, bio bi odgovarajući, a isto tako, učestalo bavljenje ovom problematikom i znatno veći broj emisija njoj posvećenih, bili bi sasvim opravdani i na mjestu, s obzirom da je vršnjačko nasilje, nažalost, postalo konstanta našeg društva.

Tematsku debatu, planiranu u našem mediju, ubrzao je poslednji slučaj koji se dogodio 15. aprila u naselju Šušanj, kada su četvorica maloljetnih i jedan punoljetni građanin Bara, pretukli i nanijeli teške tjelesne povrede dvojici atletičara iz Sarajeva , koji su u našem gradu bili na pripremama.

Okupili smo relevantne sagovornike na ovu temu: inspektorka za maloljetničku delinkvenciju u Centru bezbjednosti Bar Alma Hot, tužiteljka za maloljetnike u Osnovnom državnom tužilaštvu Mirjana Tankosić Vučinić, direktorka Centra za socijalni rad Biljana Pajović, Jadranka Dragović voditeljka slučaja i Milanka Okuka pedagoškinja u Srednjoj stručnoj školi, ombudsman Siniša Bjeković, koji su razgovarali sa direktorkom Radio Bara, Vesnom Šoškić.

U emisiju se telefonskim putem uključila majka jednog od lakše povrijeđenih dječaka , Arduana Pribinja iz Sarajeva, (koja je prva obavijestila javnost o ovom nemilom događaju na društvenim mrežama), a kontaktirali smo i Armina Kremo, oca dječaka koji je teško povrijeđen i podvrgnut operaciji jagodične kosti.

Naša novinarka, Darija Jelić, razgovarala je sa profesorom koji je veoma aktivan kada je riječ o vršnjačkom nasilju, Neđeljkom Đurovićem, građanima i učenicima.

Gđa Pribinja je kazala da su obojica dječaka stabilno, ali i dalje u fazi šoka. Jedan od njih, kojem su smrskane jagodične kosti, uspješno je operisan. Njegov se otac u pisanoj poruci za Radio Bar i Bar info, zahvalio na podršci, rekao da su još uvijek u košmarnom stanju, da će izbjegavati izjave za medije, jer je pažnja cijele porodice usmjerena na oporavak i ublažavanje traumatičnog iskustva mladog atletičara. On je, takođe, ponovio da mu je posebno žao što se niko od roditelja barskih dječaka, koji su učestvovali u tuči, do juče, nije javio kako bi se informisali o zdravstvenom stanju povrijeđenih dječaka, niti izvinili.

Arduana Pribinja, koja je novinarka bosansko-hercegovačke televizije AL Jazeera Balkans, razmišljala je da li bi trebalo objelodaniti ono što se desilo, ali , ipak, odlučila se na to, jer, kako je kazala, sistemom „kuhane žabe“, normalizovali smo najužasnije društvene obrasce.

„Mi smo svjedocima kako se naše društvo mijenja u negativnom kontekstu i, uglavnom, konstatujemo kako mnoge stvari nisu u redu, a zauzvrat ne činimo ništa da ih promijenimo. Zato nema dileme da li treba javno pričati, a ja sam se trudila, i kao majka i novinarka, birati riječi i poštovati osjetljivi društveno politički trenutak u Crnoj Gori, kako ne bi ni, najmanje, doprinjeli bilo kojoj vrsti tenzija. Sada je, međutim, vrijeme da institucije postupe odgovorno, jer ono što javnost očekuje jeste da se sprovede određena procedura koja će doprinjeti da se ovakve stvari više ne ponavljaju. Od države se očekuje adekvatna reakcija, iako se upire prstom u porodicu i upozoravaju roditelji da moraju voditi računa na koji način odgajaju svoju djecu. Naravno da je porodica primarna i važna, da je vršnjačko nasilje rezultat ambijenta unutar porodice i, možda, neadekvatnih pedagoško – odgojnih metoda, ali mi decenijama živimo u jednom sistemu poremećenih vrijednosti, koje ćutke prihvatamo, i generalno se neodgovorno ponašamo, a onda se pitamo kako i zašto nam se sve ovo dešava. Dešava nam se upravo zbog toga što reakcija izostaje“, upozorila je Pribinja , koja je na pitanje koliko je vršnjačko nasilje prisutno u Sarajevu, i uopšte, Bosni i Hercegovini (u Crnoj Gori je situacija gotovo alarmantna), kazala:

„Isto je i kod nas. Nedavno su ovdje napadnuti sportisti iz Srbije, mi smo imali slučajeve vršnjačkog nasilja i sa smrtnim ishodom. Dakle, trebalo je da neko životno nastrada da bi državne institucije shvatile da moraju promijeniti zakonske okvire. I kod nas je zakonska regulativa bila vrlo ‘labava’ prema maloljetnicima, ali sada je sve drugačije. Zakoni su promijenjeni i mi sada imamo i zatvore za maloljetnike, ustanove za disciplinske prekršaje, a gdje će biti smješten maloljetnik ovisi kakvo je krivično djelo napravio i koliko ima godina. Dok se tako nije uradilo, mi smo imali užasne slučajeve vršnjačkog nasilja, na primjer, prije desetak godina mi smo imali slučaj Mrnjavac, koji je uzbudio čitavu regiju, kada je nasmrt izboden dječak koji ništa loše nije uradio. Maloljetnička delinkvencija, čak i kada se ne završi tragično, uvijek je uvod i povod u užasne društvene devijacije, i zato je treba posmatrati u tom širem kontekstu, a ne samo fokusirati se na pojedinačne slučajeve i njihove trenutne posljedice. Sa tim će se država kasnije mnogo teže nositi, ako ne bude na vrijeme i adekvatno reagovala“, apostrofirala je Pribinja.

Ona je prokomentarisala i ono što se dešavalo nakon ovog incidenta, iskaze vinovnika tuče, koji su pred tužiocem izrazili kajanje i žaljenje zbog učinjenog djela, ali i naveli da motiv nije bio na nacionalnoj osnovi.

„Ja sam razgovarala sa sinom, i njegov iskaz se podudara sa onim što je kazala i prodavačica iz marketa ispred kojeg se desio napad. On mi je rekao da ga više tišti to što su oni u sudu kazali da je napadu prethodio verbalni sukob, nego što ga bole rane na glavi. Muči ga, dakle, nepravda, jer na osnovu onoga što mi je on rekao, a i druga djeca koja su bila svjedoci, oni apsolutno ničim nisu dali povoda da budu napadnuti. Ne samo da nisu dali povoda, već nisu ni mogli izbjeći napad i odbraniti se, jer su na njih dvojicu nasrnula petorica momaka, odmah nakon što su trgovali neke sitnice u toj radnji. Ne bih komentarisala iskrenost tog kajanja, ali prošlo je nekoliko dana, moj Harun je ostao u Baru da bi dao iskaz, a za to vrijeme se nama niko od porodica tih dječaka nije obratio, da se ispričaju, ponude pomoć. Želim da istaknem da smo dobili izvinjenje na stotine građana Crne Gore, koji su to shvatili vrlo lično, iako sa tim nemaju nikakve veze. Mi ni u koga ne upiremo prstom, a nadležni organi treba da se bave motivima. Mi se nastojimo držati odgovorno, ne podizati tenzije i trudimo se da ne načinimo nikakvu nepromišljenu reakciju, iako je veoma teško roditelju u ovakvoj situaciji da ostane miran. Zbog vaših građana i vaše djece, sada je važno da institucije reaguju adekvatno, jer ako to izostane, ako djeca znaju da neće imati posljedice i da će proći nekažnjeno, kakva je to poruka ostalima, kako onda iskorijeniti ovakve pojave. Zato javnost ima pravo tražiti adekvatnu reakciju institucija i države“, zaključila je majka jednog od povrijeđenih dječaka, Arduana Pribinja.

Narednih dana na portalu Radio Bara, Bar infu, moći ćete pročitati što su na temu vršnjačkog nasilja, kazali i ostali učesnici u emisiji.

The post Roditelji napadnutih dječaka iz Sarajeva za Radio Bar i BI – učiniti sve da se iskorijeni vršnjačko nasilje first appeared on BARinfo.

“Ove godine socijalni radnici širom svijeta obilježavaju 21. mart kao Međunarodni dan socijalnog rada. U skladu sa odlukom Međunarodne federacije socijalnog rada, ovaj dan se obilježava svake godine trećeg utorka u mjesecu martu, a usmjerava se na doprinose socijalnog rada društvu i dio je kontinuiranog dijaloga o tome kako se nositi sa socijalnim izazovima širom svijeta”, objašnjava direktorica barskog Centra za socijalni rad, Biljana Pajović. 

Ona podsjeća da je „humanost na djelu“ sinonim za socijalni rad. Humanost  ili čovječnost je, kako navodi, aktivan odnos prema ljudskim vrijednostima, posebno prema drugim ljudima. Humanost posebno podrazumijeva brigu prema ljudima koji nijesu u mogućnosti da zadovolje svoje osnovne ljudske potrebe.

“Socijalni rad, osim što je praktična, priznat je i kao naučna disciplina. Iako je kao naučna disciplina relativno mlada (od kraja 19. vijeka) ljudska težnja za opštim blagostanjem i dobročinstvom, kao jezgro socijalnog rada, stara je koliko i ljudski rod. Bitna odlika profesionalnog socijalnog rada jeste i njegova multidisciplinarna naučna zasnovanost. Socijalni radnici pomažu ljudima da se suoče sa mnogim izazovima, mogu da utiču da se život čovjeka promijeni iz korijena”, navodi Pajović.

Svoju profesionalnu ulogu i dužnosti, socijalni radnici obavljaju na zahtjev ljudi koji osjećaju da im je takva pomoć potrebna, kao i na osnovu osoba iz socijalnog okruženja.

“Uloga socijalnih radnika je multidisciplinarna. Ljudi traže pomoć od socijalnog radnika zato što su pogođni teškoćama koje mogu biti raznovrsne – od porodičnih i zdravstvenih problema, do raznih vrsta zavisnosti, kriminala, siromaštva, nezaposlenosti, smanjenje ili gubitak radnih vještina, starost, invalidnost, stanje neželjene trudnoće, devijantno ponašanje, konflikti u porodici koji za posljedicu mogu imati prekid zajedničkog života, zlostavljanje djece ili bračnog partnera… Međutim, bez obzira na multidisciplinarnost, profesionalna etika i zakonski propisi određuju obaveze i dužnosti socijalnog radnika”, kategorična je naša sagovornica.

Pajović ukazuje i da pored stručnosti, socijalni radnici moraju imati visoko razvijene komponente emocionalne inteligencije, a posebno društvenu komponentu – empatiju i socijalne vještine, kako bi mogli razumijevati i potpomagati druge, uspješno komunicirati, pregovarati, voditi i podsticati promjene, razvijati timski rad.

Aspekt karijere koji izaziva najveće zadovoljstvo kod socijalnog radnika, pojašnjava ona, jeste sama pomoć ljudima koji se bore sa problemima u svakodnevnom životu.

“Pored benefita koje nam profesija socijalnog rada može pružiti, sobom nosi i određene negativne osobine koje odbijaju mnoge da se njome bave. Socijalni rad je emocionalan posao. Profesionalac mora da bude izdržljiv i da ne dozvoli da ga preplave emocije osobe kojoj pomaže, što može biti veoma iscrpljujuće, a često može doći i do narušavanja granica kada profesionalac biva preplavljen osjećanjima osobe kojoj pruža pomoć. Kroz profesiju, socijalni radnik će biti u prilici da bude svjedok mnogih neprijatnih situacija i stanja, patologija čak i onih koje uključuju nasilje koje kod njega mogu izazvati postraumatske poremećaje. Socijalni radnik se takođe može često osjećati isfrustrirano zbog nemogućnosti da pomogne na način na koji je planirao, a nekada neće biti u mogućnosti da uopšte pomogne određenom pojedincu što može biti u velikoj mjeri stresno za socijalnog radnika”, iskrena je Pajović.

Ipak, i pored velikog zalaganja i predanog rada, ni socijalni radnici ne mogu “pobjeći” od stereotipa.

“Predrasude o socijalnom radu i socijalnim radnicima koje postoje u društvu, mogu se povezati sa nedovoljnom informisanošću i time da sliku o njihovom angažmanu i djelovanju društvo kreira na osnovu novinskih članaka i filmova u kojima se socijalni radnici prikazuju u negativnom svjetlu. Predrasuda je i da su korisnici usluga socijalnog rada samo siromašne osobe, i da je osnovni zadatak socijalnog radnika da obezbjeđuje materijalnu pomoć. Socijalni radnici, uglavnom, rade u državnim institucijama u skladu sa čijim resursima i parametrima su primorani da postupaju. Tačno je da su poslovi socijalnog radnika u velikoj mjeri administrativno – upravnog karaktera, ali razlog tome nije karakter socijalnog rada kao profesije, već ograničenja u prikazivanju stvarnog karaktera profesije, a koja se odnose na to da se od socijalnih radnika traži da brzo rješavaju složene probleme (koji najčešće prevazilaze mogućnosti, raspoloživa sredstva i moći profesije). Zatim, socijalni radnici su preopterećeni brojem slučajeva, ‘prostorom’ koji pokrivaju, što ih neminovno upućuje na šematizam. Osim toga, nedovoljno su obučeni za preventivne aktivnosti bez kojih nema uspješnog socijalnog rada i socijalnih djelatnosti. Socijalnim radnicima stoje na raspolaganju skromna materijalna sredstva, oblici, i vrste mjera i mogućnosti rješavanja socijalnih problema”, precizna je Pajović.

Socijalni rad je, zaključuje direktorica barskog Centra, profesionalna djelatnost, koja kao multidimenizonalna disciplina, djeluje u mnogim područjima: socijalni rad u ustanovama socijalne zaštite, socijalni rad u zdravstvu, socijalni rad u obrazovanju, socijalni rad u zavodima za zapošljavanje, socijalni rad u socio-humanitarnim organizacijama, socijalni rad u privredi i nevladinim organizacijama civilnog društva, u privatnoj praksi zasnovanoj na odgovarajućim propisima.

Voditeljka slučaja u Centru za socijalni rad, Jadranka Dragović smatra da kada ljudi samo razgovaraju o profesiji socijalnog rada, nerijetko se stiče utisak da je ova struka najviše prepoznata u okviru rada u centrima za socijalni rad.

„To nije slučajno, s obzirom da je Centar osnovna ustanova socijalne i dječje zaštite, u okviru koje rade profesionalci različitih, ali srodnih struka i doprinose izgradnji zajednice pružanjem mjera i usluga socijalne i porodično – pravne zaštite građanina, sa svim mogućnostima i kapacitetima. U Centru za socijalni rad, posao je organizovan u okviru službi, a u Baru je  to Služba za djecu i mlade, Služba za odrasla i stara lica, Služba za materijalna davanja i Služba za finansijsko administrative poslove.

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana socijalnog rada, jako je važno istaći ulogu socijalnih radnika i drugih profila koji rade u okviru službe za djecu i mlade“, kaže Dragović.

Komentarišući osnovne postulate kojima se u radu rukovode socijalni radnici ona ističe da su „odgovornost, nepristrasnost, požrtvovanost, timski rad i želja za promjenama na bolje, zapravo samo neki od motiva koji stručnjake vode ka pravom putu – zaštiti najboljeg interesa djeteta.

„Sa sigurnošću možemo reći da put ka svim oblicima zaštite nije lak, budući da se u okviru službe svakodnevno susrećemo sa različitim oblicima porodične problematike, maloljetničke delikvencije i raznih oblika ponašanja“, naglašava Dragović.

Sa druge strane, potrebno je i razumijevanje društva o oblastima socijalnog rada, o odgovornosti koji ovaj poziv nosi, budući da se nerijetko nalazimo na meti različitih društvenih aktera. 

„U vremenu u kojem živimo, nailazimo na poremećene sisteme vrijednosti. Porodica, koja je uvijek bila osnovna ćelija društva, usled pojave brojnih faktora koji narušavaju njenu stabilnost, slabi, te dolazi do njene disfuknkcionalnosti otkud i potiču svi naši radni zadaci. U cilju zbrinjavanja djece lišene roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, Služba za djecu i  mlade određuje jedan od oblika zaštite – starateljstvo, hraniteljstvo, usvojenje, institucionalni smještaj“, kaže voditeljka slučaja.

Služba za djecu i mlade djeluje u širokom spektru, počevši od savjetodavnog rada, procjena, planova i podrške korisnicima, ponovnih pregleda, terenskih obilazaka porodica do davanja nalaza i mišljenja u postupcima, pa je, decidna je sagovornica Radio Bara i Bar Infa, „zbog svega navedenog, značajno da profesija socijalnog rada nađe mjesto u svim institucijama i organizacijama, jer se ranim djelovanjem može dosta toga učiniti“.

Svjedoci smo, kako napominje Dragović, važnosti saradnje sa školama, zdravstvenim ustanovama, lokalnom samoupravom i drugim relevantnim institucijama, koje se nerijetko nalaze u planovima podrške, kako bi se na bolji način i zajedničkim djelovanjem stvari mijenjale na bolje.

Povodom Međunarodnog dana socijalnog rada, sa aspekta socijalne radnice u Domu zdravlja Bar, Jelena Čejović izražava zadovoljstvo jer “danas rad socijalnih radnika nije marginalizovan u mjeri u kojoj je to bio slučaj u prošlosti”.

“Osnivač socijalnog rada u zdravstvu je američki doktor Cabot, koji je 1893. godine zaposlio prvu socijalnu radnicu, smatrajući da liječenje treba da se nastavi i izvan bolnice.  Često čujemo definiciju da je ‘zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, ne samo odsustvo bolesti i nesposobnosti.” Ovaj dio koji se odnosi na socijalno blagostanje ponekada zanemarujemo i ne shvatamo njegov značaj, a itekako je bitan”, kategorična je Čejović.

Ona naglašava da se socijalni radnik svakodnevno susreće sa raznim problemima sa kojima se ljudi nose.

“U ovom poslu, smatram da nikada ne smijemo da ‘otupimo’ na poteškoće i probleme ljudi, jer onda nećemo imati dovoljno empatije i razumijevanja. Sa druge strane, moramo postaviti granicu kako ne bi došlo do prezasićenja. Usluge koje mi obavljamo, predstavljaju jedan segment u cjelokupnom sistemu koji pruža podršku. U zdravstvu je na samom početku socijalni radni bio samo posrednik između doktora, pacijenta  i njegove porodice. Danas se obim usluga značajno proširio.

Socijalni radnici pružaju individualno, grupno, porodično savjetovanje, upućuju ljude na sisteme podrške, informišu ih o svojim pravima, obavljaju terenske posjete…”, navodi Čejović.

Govoreći o saradnji sa drugim institucijama, naglašava da je ona na veoma visokom nivou, a posebno ističe odlične rezulatate koje postižu zahvaljujući uvezanosti sa Centrom za socijalni rad.

“Timskim radom možemo mnogo više. Voljela bih da ova struka bude zastupljena i u školama, vrtićima, jer zaista  postoji potreba da budemo dio stručnog tima. U današnjem vremenu, gdje smo svjedoci svakodnevnog vršnjačkog nasilja, socijalni radnik treba da bude neizostavni dio timova u školi.

Ovo zanimanje nosi veliku odgovornost, obavezu i težinu  zbog prirode posla. Uprkos tome, mislim da nema veće sreće i zadovoljstva kada na kraju radnog dana shvatiš, da si ti, baš TI socijalni radniče, nekome uljepšao dan i dao snagu i nadu da će riješiti svoj problem i prevazići poteškoće”, sa optimizmom poručuje Jelena Čejović.

The post Dan socijalnog rada – empatija, profesionalna etika i socijalne vještine temelji uspješnosti socijalnog radnika first appeared on BARinfo.