Ovaj ekskluzivni, jednodnevni umjetnički događaj na otvorenom prostoru okupio je brojnu publiku koja je u precizno definisanom dvočasovnom okviru, pod okriljem noći i specifične svjetlosti fontane, imala priliku da posmatra Lekićeve skulpture kako izranjaju na trgu poput arheoloških ostataka jednog neponovljivog trenutka. Izložba je postavila sirovu materiju, glinu i gips, u sam centar preispitivanja ljudske prolaznosti i zajedništva, pretvarajući tehničku privremenost u moćnu metaforu čovjekovog vijeka.

Prisutnima se najprije obratila Elena Tomanović istakavši da je autor izložbe Joko Lekić, lokalni umjetnik i jedno od ključnih imena alternativne vizuelne umjetnosti u Baru.

„Svaki njegov rad i postavka, kao i ova večeras, pokazuju da za pravog umjetnika nije nužno formalno univerzitetsko obrazovanje, već ono nešto što se ne može naučiti, a što Joko ima“, poručila je Tomanovićeva nakon čega je riječ prepustila selektoru programa i jednom od njegovih najvećih poštovalaca Željku Miloviću.

Obraćajući se okupljenima u specifičnom ambijentu, Milović je u šaljivom i prepoznatljivom tonu objasnio sam koncept postavke i neobične okolnosti u kojima se održava.

„Mi se ovdje nadvikujemo pošto Joko nije dao da se donese ozvučenje, a ne vidite ništa jer Joko nije dao da se uključi svjetlo – ali to je njegova koncepcija. Većina Jokovih radova nije ovdje jer ih je podijelio ljudima, pa ih nema, a siguran sam da ni on sam ne zna gdje se sve nalaze“, istakao je Milović.

Centralni dio večeri činio je participativni performans „Gest iz blata“, u kom publika nije bila samo nijemi posmatrač. Svi prisutni su bili pozvani da ostave sopstveni otisak u zajedničkoj gromadi žive gline, čime su direktno učestvovali u stvaranju kolektivne skulpture. Prelivanjem te mase tečnim gipsom pred sam kraj večeri, autor je okamenio taj zajednički trenutak, transformišući obično ljudsko blato (Lutum) u posvećeni, trajni umjetnički čin (Sacrum).

Joko Lekić (1982, Bar), profesor italijanskog jezika i književnosti, prosvjetni radnik i vizuelni umjetnik, prepoznat je kao jedan od začetnika barskog alternativnog likovnog novog talasa. U svoj izraz unosi elemente pop-kulture, fantastike i subkulture, a do sada je izlagao na značajnim manifestacijama i izložbama kao što su „Artifacts Exhibition“, „OnART – Bar“, „Art Weekend“, „Street in art“ i „Čedo i njegova djeca“. Jedan je od pokretača platforme „Strip Art Bar“, dok u privatnom ateljeu kontinuirano razvija autentičan vajarski i crtački opus, istražujući mitske, sakralne i arhetipske motive.

Sinoćnjim performansom i aktivnim učešćem publike, bARS segment „Barskog ljetopisa“ još jednom je potvrdio svoju ulogu pokretača autentičnih i inovativnih umjetničkih praksi na barskoj kulturnoj sceni.

The post Barski ljetopis: U sklopu projekta Lutum Sacrum Joka Lekića publika stvarala kolektivnu skulpturu first appeared on BARinfo.

Joko Lekić (1982, Bar) je profesor italijanskog jezika i književnosti, prosvjetni radnik i vizuelni umjetnik. Kao autor prepoznatljivog senzibiliteta, profilisan je kao jedan od začetnika barskog alternativnog likovnog novog talasa, unoseći elemente pop-kulture, fantastike i supkulture u svoj izraz. Do sada je izlagao na više značajnih kolektivnih izložbi koje su pomjerile granice barske kulturne scene, među kojima se izdvajaju „Artifacts Exhibition“ u Galeriji „Velimir A. Leković“, otvorene smotre „OnART – Bar“ i „Art Weekend“, kao i tradicionalna manifestacija „Street in art“. Jedan je od pokretača platforme „Strip art Bar“, a posebno mjesto u njegovoj biografiji zauzima izložba „Čedo i njegova djeca“, realizovana upravo u zvaničnom bARS programu, gdje je sa sestrom gostovao na posthumnoj izložbi radova svog oca. Paralelno sa pedagoškim radom, u privatnom ateljeu razvija autentičan vajarski i crtački opus, istražujući mitske, sakralne i arhetipske motive.

Najnovija izložba „Lutum Sacrum“ postavlja sirovu materiju – glinu i gips – u centar preispitivanja ljudske prolaznosti i zajedništva. Koncipirana kao ekskluzivni, jednodnevni umjetnički događaj na otvorenom prostoru, ova izložba svjesno prihvata tehničku privremenost i pretvara je u moćnu metaforu čovjekovog vijeka: nastajemo iz zemlje, bljesnemo u trenutku i u prah se vraćamo. U precizno definisanom dvočasovnom okviru (od 21.00 do 23.00), pod okriljem noći i specifične svjetlosti fontane, Lekićeve skulpture će izroniti na trg poput arheoloških ostataka jednog neponovljivog trenutka.

Centralni i najuzbudljiviji dio večeri čini participativni performans „Gest iz blata“. Naime, publika neće biti samo nijemi posmatrač – svi prisutni su pozvani da jednim sirovim stiskom ostave sopstveni otisak u zajedničkoj gromadi žive gline, stvarajući tako kolektivnu skulpturu. Prelivanjem te mase tečnim gipsom pred sam kraj večeri, autor će okameniti taj zajednički trenutak, transformišući obično ljudsko blato (Lutum) u posvećeni, trajni umjetnički čin (Sacrum).

Pozivamo vas da budete dio ovog nesvakidašnjeg bARS performansa i da svojim prisustvom i otiskom utkate sebe u kolektivno umjetničko djelo koje će obilježiti ovogodišnji festival.

Ulaz je slobodan. Dobro došli!

The post Ekskluzivni umjetnički događaj: Sinteza skulpture, pop-kulture i participativnog performansa pod okriljem noći first appeared on BARinfo.

Veliki broj Barana svih generacija bio je u prilici da se prisjeti nesvakidašnjih radova Čeda Lekića i da se upozna sa radovima njegove djece – Jelene i Joka. Bilo je to veče puno uspomena na jednog dobrog čovjeka i umjetnika. Njegov sin Joko odavno ide očevim stopama, a brojni Barani zastajali su pred Jeleninim skulpturama, prvi put izloženim.

Otvarajući izložbu, selektor bARSA, Željko Milović, prisjetio se kako je izgledao Čedov atelje u očima djece iz Pristanskih lamela:

„Iz jedne od prostorija u prizemlju Pristanskih lamela br. 14, od kojih ne vodi nikakav put, već samo do njih, čuje se cukanje. Jače, pa slabije, pa opet jače, pa opet slabije, razaznaje se samo jedan glas, kao da se svađa sam sa sobom. I opet cukanje, bez prekida, satima… Gomila radoznale dječurliije viri kroz teške zavjese, znaju da čika Čedo opet nešto pravi. Nekima je to dosadno i bez veze, neki ostaju fascinirani kako od bezlične gomile lima ili drveta nastaje nešto. Čika Čedo ih vidi, otvara staklena brata prostorije i razgovara s njima kao da su veliki. Ritual vazda isti“, kazao je Milović.

„Čika Čedo Lekić i večeras je otvorio vrata svog čuvenog ateljea u prizemlju, uvodeći nas u program bARS, odnosno njegov likovni dio. A posljednju izložbi imali su on i Đina, jer to je bio po svemu nerazdvojan par, još 1984. godine. Svi su na Topolici znali – nit je bilo Čeda bez Đine, niti Đine bez Čeda, a bogami ni Joka ni Jelene bez njih oboje“, istakao je Milović.

Upravo zbog Čeda Lekića, koji je „istinski mrzio formalnosti i duge govorancije, čak je nekoliko puta brzo i pobjegao sa otvaranja sopstvenih ili kolektivnih izložbi“, Milović je kazao da je za mlađe čiko Čedo bio velika faca.

„A za starije veliki vajar. Znali su to svi njegovi dobronamjerni vrsnici i kolege, znali su i oni što su ga vazda peckali što nije završio Akademiju. A što će čika Čedu Akademija kad je i bez nje dobio Nagradu oslobođenja Bara, kad je i bez nje bio najpoznatiji umjetnik u gradu početkom osamdesetih, kad su mu radovi plovili morima i okeanima u kapetanskim kabinama?“, kazao je Milović, dodajući da su neki od one dječurlije, djeca iz Lamela, Spuških, Kongrapovih „došli opet da vide što je to čiko Čedo napravio, da se dive njegovim čudnovatim glavama u kamenu, da čačkaju prstima njegove bakrene hobotnice i morske zvijezde, da se krišom smijulje pojedinim, naročito velikim, djelovima uspravnog Crnogorca… A došli su i da vide što su to u ćošku sobe spakovala njegova đeca, pa da uporede što im je od čika Čeda prijenulo. A reklo bi se da jeste dosta“, zaključio je Milović.

Joko Lekić je za Radio Bar i Bar Info istakao zahvalnost Željku Miloviću, bez kojega ova izložba ne bi mogla da se desi, „ jer je priču o Čedu inicirao još kroz knjigu ’Nezaboravljeni Barani XX vijeka’, a onda sa mojom sestrom Jelenom započeo tu piču oko ove izložbe, sa konceptom oca i njegove đece“

„Ovo je super stvar što su ćaletove skulpture poslije 30 godina ponovo među Baranima, da se ne zaborave“, istakao je Lekić.

A da Barani nijesu zaboravili čika Čeda i njegove radove, dovoljno govori da je u Galeriji bilo, od „spuške i lamelaške đece“, do kolega iz Luke, prijatelja iz Gretve i Barana svih uzrasta.

The post Čedo i njegova đeca okupili Barane first appeared on BARinfo.