“Imamo 12 evidentiranih beskućnika koji su mirni, povučeni ljudi skoro pa neprimijetni društvu. Iskreno vjerujem da postoji rješenje za njih. Problem nije nastao preko noći, pa samim tim ne možemo očekivati da se brzo riješi, ali uz dobru volju i saradnju institucija sigurna sam da bi za određeni vremenski period i ovo pitanje, koje nas veoma muči, moglo biti riješeno. Potenciramo ovo pitanje, zato što svakodnevno gledamo tugu u njihovim očima, a sem toplim obrokom ili odjećom i obućom, ne možemo da im pomognemo“, istakla je Marđokić.

U NVU „Žene Bara“ radi uigrana ekipa i svaka od njih, kako kaže Jovana, maksimalno se daje kako bi sve obaveze koje udruženje nosi završile u što kraćem roku.

„Što se korisnika tiče imamo osjećaj da smo sa njima 24 časa ,zato što su to ljudi koji nemaju samo potrebu da utole glad, nekada žele da lijepe i manje lijepe stvari koje im se dešavaju u životu, podijele sa nekim i onda utjehu nalaze na našem ramenu. Sa njima proživljavamo jako emotivne trenutke, a uz to radimo i fizički posao, pa umora mora biti, ali kako nas srce vodi, on se možda i ne primjećuje na nama“, sa zadovoljstvom ističe Jovana.

Ovo udruženje trudi se da njeguje dobru saradnju sa fizičkim i pravnim licima, kako na području Bara, tako i na teritorijama drugih opština.

„Da nam stvarno dobro ide pokazuje niz zahvalnica koje iz godine u godinu stižu u naše NVU. Krajem prošle godine dobili smo zahvalnicu od Centra za socijalni rad sa Cetinja, a ove za Dan nezavisnosti od Župe Šušanj, Brca i Sutomore , za nesebično davanje društvu u cjelini. Sve ove zahvalnice nama su vjetar u leđa i znak da smo na pravom putu i da moramo dalje.

Često nas ljudi pozivaju na razne događaje i trudimo se da ispoštujemo svakoga. To su jako lijepi događaji na kojima uspostavljamo nove saradnje, upoznajemo nove ljude, učimo dosta toga. U petak smo prisustvovale događaju koji je organizovao don Dejan Turza u crkvi Sv Marije pod nazivom Fratelli tutti. To je bio jako emotivan događaj gdje je, između ostalog, moglo da se čuje kako su ljudi ne misleći na svoj, branili živote drugih, čuvali materijalna dobra i gdje je moglo da se uči kako da se prašta i da se prvazilaze razlike po svim osnovama“, objasnila je.

Žene Bara uvijek daju maksimum, ali crvena lampica je ne samo na teritoriji Bara nego u cijeloj državi, po pitanju nesnađenih, davno upaljena. Jedno istražavanje je pokazalo da je svako treće dijete i svaka četvrta odrasla osoba gladna. Zato je, prema Jovaninom mišljenju, vrijeme i da se država pokrene i reaguje.

„Iako se svakoga dana poneko javi na naša vrata, mjesta za nove korisnike Narodne kuhinje nema. Kapaciteti kuhinje ne dozvoljavaju veći broj. Ali ko god da dođe ne ispratimo ga praznih ruku. Damo ili topli obrok ako je ostao ili kesu namirnica. Puno je onih koji pomažu rad ovog nevladinog udruženja. Svima dugujemo zahvalnost“, kaže naša sagovornica, a ovoga puta se posebno zahvaljuje kompaniji Voli koja im tri puta nedjeljno donira salatu.

„Ta donacija je za nas jako značajna, jer kada spremamo obrok, tudimo se da on bude što bogatiji, jer je često mnogima, kao što su recimo beskućnici, to jedini dnevni obrok, pa se trudimo da bude što obilniji ,kako bi im nešto ostalo i za večeru“, ističe ona.

Akcije prikupljanja namirnica ispred HD Laković organizuju periodično, kada ih ponestane u magacinu.

„Tada se dosta prikupi, ali namirnica nikad dosta. Posebno što se trudimo da pomognemo svakome ko nam se za pomoć obrati. Humani ljudi se uvijek odazivaju, donose namirnice, uplaćuju novac, pomažu na razne načine…“, iskrena je Marđokić.

Trenutno prikupljaju novac za liječenje našeg sugrađanina Dragana Gaša Radmilovića, kako bi mu omogućili da ode na transplantaciju bubrega.

„Što se tiče malene Marije za koju smo prikupljali sredstva , ona je trenutno u Beogradu na tretmanima. Za njeno dalje liječenje novac će prikupljati organizacija ‘Humanost“, objašnjava Marđokić.

Radionice koje odnedavno organizuju i dalje su aktuelne.

„Cilj nam je bio da, prije svega, probudimo talenat i vještine koje naše korisnice posjeduju. Njihovi radovi su već izlagani, a planiramo da ih ubuduće izložimo na štandovima kada u luku budu uplovljavali kruzeri, a sav prihod od prodaje ići će njima, kako bi ih podstakli da nastave da rade i na taj način obezbijede sebi neki izvor prihoda“, navela je.

Na kraju gostovanja zahvalila se svim humanim ljudima koji podržavaju njihov rad i koji vide svrhu njihovog postojanja i zahvaljujući kojima trideset dvije starije osobe, 84-oro djece, četiri invalida, 12 beskućnika i 93 porodice imaju makar jedan topli obrok ili namirnice na mjesečnom nivou.

„Moram da istaknem da je jedan od razloga zbog kojeg volim što živim u Baru taj što ovdje humanost prelazi svaku barijeru. Dijelimo se po različitim osnovama, što ne bi trebalo da bude, ali kada treba da se pokažemo u humanosti, tu smo prvi“, sa zadovoljstvom je zaključila gostovanje u programu Radio Bara Jovana Marđokić.

The post Marđokić: Učinimo da tihi i neprimijetni beskućnici ne budu na margini first appeared on BARinfo.

Na početku razgovora, ona je uputila poziv svim ljudima, koji imaju slobodnog vremena i volje, da se pridruže volontiranju.

“Nije važno da li je to sat ili dva. Nama je svaka pomoć dobrodošla. Jeste da nećete biti novčano nagrađeni, ali garantujem da ćete ponijeti jedan prelijep osjećaj koji nema cijenu”, kaže Jovana, koja je već godinu i po članica ovog humanog udruženja.

Za nju humanost predstavlja jednu od najvažnijih ljudskih osobina.

“Mislim da nema osobe koja ne učini neko humano djelo, a da često toga nije ni svjesna. Biti human ne znači samo nahraniti nekoga, već biti tu kada si čovjeku najpotrebniji. Svi smo mi, kada malo razmislimo, u stanju neke potrebe, ali najugroženiji su oni koji svakog dana žive sa strahom da će i bez toga malo što dobijaju, ostati. Žene Bara se zaista trude da ih nahrane i da im zagriju dušu, srećne su što mogu da pomognu, ali opet sa druge strane i tužne, najviše zbog beskućnika koji su najugroženiji. Njihov problem još niko ne rješava. Teško je pojmljivo da u 21. vijeku imamo ljude koji žive na ulici, pored svih nas i ne mogu da zamislim kako je biti u njihovoj koži. Jednu noć provesti pod vedrim nebom bilo bi previše, a kamoli dane, nedjelje i mjesece … zaboravljeni od svih. Moramo da udružimo snage i da pomognemo tim osobama i da uopšte ne postavljamo pitanje zašto su završili na ulici”, apelovala je Marđokić.

Ona je kazala da ju je volonterstvo, za godinu i po dana, koliko je u udruženju, veoma promijenilo. Susrela se sa različitim životnim pričama i sudbinama i shvatila da je zaista potrebno malo da bi bili srećni.

“Ako imamo krov nad glavom, ako smo zdravi i ako imamo toliko da podmirimo dnevne potrebne, mi smo srećni ljudi. Život je uvijek bio i biće nepredvidiv, danas smo gore, sjutra dolje. Nikad ne znamo kada se možemo naći u situaciji da nam treba pomoć, pa baš zbog toga, trebalo bi da im se okrenemo”, kategorična je naša gošća.

Prethodnih nekoliko sedmica, zahvaljujući donacijama NVO “Orijent” u Narodnoj kuhinji je pripreman iftar za 80 ljudi koji poste. Za oba Uskrsa podijelili su po 250 jaja, tako da je ovaj mjesec išao na ruku korisnicima, jer su dobijali malo više nego inače, kazala je Jovana.

Ona je podsjetila je i na veoma uspješne i posjećene radionice na kojima su dvije članice NVU “Žene Bara”, Ljiljana Vujović i Sonja Ličina prošle srijede učestvovale. Riječ je o programu sticanja zanatskih vještina, koje je organizovala Opština Bar radi promovisanja preduzetništva, a najavila je da će sa svojim rukotvorinama i posluženjem učestvovati na manifestaciji “Noć tvrđava”, koju naša Opština organizuje u Starom gradu od 29. aprila .

Danas se u Narodnoj kuhinji pripremaju pohovane šnicle s pireom, kupus salata i kolač. Ovo je donacija anonimne osobe iz Čikaga za pokoj duše njegovih roditelja.

“Zahvaljujem mu, kao i svima onima koji lijepe i one manje lijepe trenutke, kroz donacije, dijele sa našim korisnicima”, rekla je Marđokić.

Za pripremu današnjeg obroka u Narodnoj kuhinji bilo je potrebno: 25 kg bijelog mesa, 15 kg krompir pirea, 20 kg kupusa, 32 litra mlijeka, 8 litara ulja. Za kolač su potrebna 64 jaja, po 4 litra mlijeka i ulja i 6 kg brašna

Zalihe namirnica u magacinu Narodne kuhinje su pri kraju, pa u udruženju planiraju da uskoro organizuju akciju ispred HD Laković .

Pošto je pročitala recept za pripemu “kokoške pečene na oriz”, iz knjige autentičnih recepata spičanskog kraja “Kroz brvačke pinjate”, dr Milice Kovačević, gošća rubrike “Žene Bara kuvaju za vas” Jovana Marđokić, zahvalila je svim ljudima velikog srca i zaključila da je srećna, ne samo što je volonter NVU Žene Bara, već i što živi u Baru, gdje humanost iz dana u dan sve više raste.

The post Marđokić: Naši korisnici žive u strahu da će ostati i bez obroka koje dobijaju first appeared on BARinfo.

“Sjećanje na težak period djetinjstva, kada sam i sama bila ‘u koži nesnađenih’ bio je glavni motiv da se posvetim ovom poslu. Uspomenama koje su me ovdje dovele nikad neću dozvoliti da izblijede, zbog njih sam tu gdje jesam, pomažu mi da razumijem probleme sa kojima se naši korisnici svakodnevno susreću. Neke lijepe okolnosti nijesu mi dozvolile da ranije pristupim ovoj organizaciji, ali sada se trudim da svaki slobodni trenutak provedem sa Ženama Bara,  zahvaljujući kojima sam dobila mogućnost da budem korisna društvu,  upravo kroz pomoć osobama suočenim sa nedaćama života. Podršku mi pruža porodica kroz veliko razumijevanje, jer se svi, zarad nesnađenih, odričemo slobodnog vremena koje bismo mogli da provedemo zajedno”, naglašava Marđokić.

Danas vrijedna kuvarica Jasmina priprema pečene pileće batake sa rižom, uz sutlijaš i kivi. Dakle, 250 bataka, oko 25 kg riže, 20 l mlijeka, 9 l ulja i 2 kg začina potrebno je za 250 obroka  koliko će i danas Narodna kuhinja poslužiti svojim korisnicima.

“Ovih dana radimo na pružanju pomoći bolesnim sugrađanima, Marku Nikiću, Šerifu Kalaču i Mirjani Ćosić, kao i djeci tragično preminule Zumrite Nerde i bračnog para Džolić. Želja nam je da iz dana u dan bude sve manje korisnika, ali i da obezbijedimo krov nad glavom za deset beskućnika koliko trenutno broji naše NVU. Nemamo namjeru da stanemo dok ne završimo sve što smo planirali”, kategorična je Jovana.

“Narodna kuhinja je ‘most između nevoljnika i onih koji žele da pomognu’, prvih nažalost ima, a drugih je, na sreću- mnogo”, napominje Jovana uz zahvalnost svim ljudima velikog srca iz Bara, Crne Gore, dijaspore…

Posebnu zahvalnost, kaže, duguju firmi “Energean” iz Podgorice i ambasadoru Grčke u Crnoj Gori na pomoći u vidu namirnica.

Na kraju gostovanja, Jovana Marđokić je pročitala recept za pripremanje tradicionalnog slatkiša- roštula, iz knjige Milice Kovačević “Kroz brvačke pinjate”.

The post Kada se nedaće teškog djetinjstva ne zaborave, pa se ruka pomoći pruži nesnađenima first appeared on BARinfo.