Poslije gradnje ceste Bar – Vir preko Sutormana, kada se primorje dodatno povezalo sa centralnim dijelom Crne Gore, počelo se razmišljati i o konkretizaciji planova o izgradnji željeznice. Kao i cijeli svijet, i Crna Gora je išla ukorak sa Italijom, Švajcarskom i Abisinijom, gdje su urađene pruge sličnih dimenzija i jačine.

Oformljen je “Italijansko-crnogorski sindikat”, kasnije preimenovan u ““Barsko društvo – Compania di Antivari”, koje je krenulo u izgradnju pruge, a u promet je puštena 1908. godine. Sva sela od Bara do Vira su trebala biti povezana zbog transporta i ekonomije.

Stanica ili stacion u Zupcima je prvobitno trebala biti nasred sela, kod župne crkve sv. Ivana. Međutim, kapetanu Ivanu nije odgovaralo da se selo djeli prugom i bio je protiv toga. Čak je pitao ko je taj “Poganini” da nam djeli selo, kako je iz ljutnje nazvao inženjera Roberta Paganinija koji je bio glavni projektant pruge. Kapetan je pošao na Cetinje kod knjaza Nikole da ga zamoli da promijene trasu – knjaz je dozvolio i inženjer je napravio izmjene u projektu. Projektovana je, pored Kalkavije, nova stanica u Zupcima i još nekoliko do stanice Ribnjak gdje je bila vodoopskrba parne lokomotive.

Prvobitna trasa je trebalo da vodi od projektovane stanice kod crkve Svetog Ivana, prema Milovićima, pa kroz Grlo ispod Crnoga kamena.

Nova trasa je prošla preko Zavala, gdje je napravljena Kalkavija – vijadukt koji je postao biser i atrakcija pruge. Kalkavija (domaća verzija italijanskog naziva cavalcavia) je rađena od tvrdog lokalnog kamena. Velike gromade su klesane i uglavljivane sa velikom preciznošću i majstorskim umijećem, uz vrlo jak malter koji je i danas postojan. Kalkavija ovakvog tipa je jedinstvena građevina u svijetu. Postoji još jedna petlja za uskotračnu željeznicu na Siciliji kod Sirakuze, ali ta je podzemna.

Kamen na Kalkaviji je statički uklopljen i do danas nije bilo većih oštećenja. Manje pukotine koje su nastale od atmosferskih voda poremetile su volat, ali uz manju sanaciju i to bi se moglo urediti. Na našu molbu reagovao je Zavod za zaštitu spomenika kulture i poslao komisiju koja je napravila zapisnik, a najvažnije je da je Kalkavija ušla u proceduru za zaštitu, da bude uvrštena u registar spomenika kulture. Obaviještena su i druga resorna ministarstva od kojih nijesmo dobili nikakav odgovor. Opština Bar je odmah reagovala i pomogla u sanaciji potpornog zida Kalkavije i tako spasila veće oštećenje. Redovna briga o vijaduktu podrazumijeva uklanjanje korova sa zida kako ne bi oslabio vezivni materijal, o čemu se brinu mještani Zubaca. Epicentar značaja pruge je ovaj objekat, kao i tunel na Sutormanu i mnoge stanice uz prugu. Interesantno je napomenuti da pruga, iako se penje visoko, ima manji procenat nagiba u odnosu na cestu.

Odlično urađen projekat je inženjeru Robertu Paganiniju donijeo i veliku nesreću u porodici. Naime, za posao na izradi trase željezničke pruge, Roberto je angažovao čitav mali tim inženjera, među kojima je bio i njegov mlađi brat, Vittorio. U jutro, 22. oktobra 1910. ing. Vittorio je želio da obiđe trasu drezinom, odnosno karelom kojoj su otkazale kočnice, pa je iskočio pod Babiće nadomak stanice Zupci i tom prilikom poginuo. Drezina se nije prevrnula ili iskočila iz šina, već je stigla sama u stanicu Bar, što potvrđuje dobro projektovanu prugu. Inženjer Vittorio Paganini sahranjen je na groblju sv. Vid u Starom Baru, a na mjestu njegove pogibije je sve do devedesetih stajao krst kao spomen-obilježje tragičnog događaja.

Kalkavija je preživjela austrougarsko bombardovanje u Prvom svjetskom ratu i održala se do današnjih dana. Nadamo se da će ovaj zaista vrijedan kulturno-istorijski i graditeljski objekat biti zaštićen i valorizovan od institucija sistema, kako bi i budući naraštaji imali priliku da vide istoriju uživo i da im kamen sa Kalkavije ispriča svoju priču.

U blizini Kalkavije

Nedaleko do Kalkavije nalaze se sela Zupci (sa interesantnom ruralnom arhitekturom i crkvom sv. Ivana) i Tuđemili (poznata je Tuđemilska bitka 1042), brdo Gradac (sa gradinom koju je kraljica Jelena Anžujska započela 1280. godine, kada je obnovila župnu crkvu sv. Ivana u Zupcima), kanjon iznad Dumezića, nekoliko starih mlinova uz rijeku Dumezića, četiri špilje i jame, okomita stijena za slobodno penjanje, manastir Ribnjak, utvrda Lavovoca, Crni kamen čije su stijene vulkanskog porijekla, uz utvrdu na vrhu sa vrlo dominantnim pogledom… Postoji planinska staza koja povezuje sve ove lokalitete, obilježena planinarskim markacijama, a vodi od Bara do priključenja Primorsko-planinskoj transverzali Orjen – Lovćen – Rumija, koja prolazi kroz Crnu Goru, a prostire se od Skandinavije do Olimpa (kroz našu državu 140 km).

Kralj Crne Gore i car Zubaca:

Gospodar Crne Gore, kralj Nikola, nazvao je Petra Androva Ivovića carem, a kako je do toga došlo kazaće vam naredna priča.

Kralj Nikola je pozvao u svoj dvorac na Topolici zubačkog kapetana Ivana Vreteničića i pitao ga đe bi mogao da posudi 1.000 zlatnika. Kapetan je rekao: “Gospodaru, ja ih nemam, ali ću gledati da ih nađem”.

Odatle se zaputio kod Petra Ivovića, najbogatijeg Zupca. Kad je Petar čuo ko traži zlatnike, rekao je Ivanu: “Dajem ti 1.000 zlatnika, ali tebe znam kao dužnika, jer mi ih kralj nije tražio.” Ivan je odgovorio: “Molim te Petre, reci mi, da li moje imanje vrijedi toliko?” Petar mu je rekao da vrijedi i više, a Ivan je onda zajamčio pozajmicu od sedam kila zlata svojim imanjem.

Kad je kralj Nikola trebalo da vrati zajam, rekao je Ivanu da dođe sa Petrom Ivovićem. Pri susretu, gospodar je upitao Petra je li zlato njegovo, što je on potvrdio. Tada je gospodar rekao: “Ti nisi Petar Ivović, ti si Petar car!”

Terminologija:

stacion – stanica

galarija – tunel

skambija – skretnica

kalkavija – vijadukt, kolo

franator – kočničar

makina – lokomotiva

vitura – vagon

karelo – drezina

linija – željeznička pruga Bar – Vir

kazan – stanica na Ribnjaku i Sutormanu gdje se čistio pepeo iz lokomotive i dolivala voda

The post Mr Ilija Vukotić: Kalkavija first appeared on BARinfo.

Zid se, usljed vremenskih neprilika, urušio i prijetio bezbjednom odvijanju saobraćaja na dionici Zubačkog puta, ali i sigurnosti samog vijadukta – mosta koji služi kao nadvožnjak prema ovom naselju i manastiru Ribnjak.

Lokalna uprava je, odmah nakon što je predsjednik Opštine od strane mještana informisan o oštećenju, u hitnom postupku krenula u opravku ovog, preko vijek starog vijadukta, koji je nekada služio za prolazak vozova prve crnogorske željeznice, a danas je kulturno nasljeđe koje privlači mnoge turiste, ali služi i za svakodnevni prolazak građana.

Opština nastavlja da ulaže u sve krajeve grada ravnomjerno i da, kao servis građana, urgentno rješava sve probleme na koje mještani u redovnoj komunikaciji sa lokalnom upravom ukazuju.

The post Opština Bar sanirala potporni zid starog vijadukta u Zupcima first appeared on BARinfo.