Na kampu će učestvovati brojni ljekari iz Crne Gore i okruženja, prvenstveno specijalisti endokrinologije i nefrologije, koji će polaznicima predočiti kako dijabetes utiče na bubrege i kakve visokorizične komplikacije može izazvati, kako ih spriječiti, ali, uz pomoć psihologa, i savjetovati oboljele kako se nositi sa još jednom zdravstvenom tegobom koju izaziva šećerna bolest. Pacijenti, od kojih mnogi nose teške životne priče i svakodnevno se bore za zdravlje, prenijeće svoja iskustva, a treći dan kampa posvećen je temi „Tehnologija, zdravstvena njega i sveobuhvatni timski pristup”.

Organizatori tradicionalnog susreta dijabetičara, ljekara i medicinskog osoblja u Baru su NVO „Plavi krug” – Društvo za borbu protiv šećerne bolesti Bar i Savez dijabetičkih društava Crne Gore.

Ova svojevrsna zdravstvena misija, koja je kroz petnaest godina postigla mnogo u podizanju svijesti građana o potrebi prevencije i pravilnom liječenju, ali i u nabavci medicinskih pomagala za dijabetičare, traje u kontinuitetu deceniju i po zahvaljujući posvećenosti dr Valentine Kalinić, endokrinološkinje i predsjednice „Plavog kruga”. Ona je u razgovoru za Radio Bar i Bar info istakla da su joj u složenoj i skupoj organizaciji ovakvog skupa stalna podrška Opština Bar, farmaceutske kuće, privrednici i pojedinci, ali i kolege ljekari i medicinske sestre, koji volonterski daju snažan doprinos da ova priča postigne svoj cilj i puni efekat.

Dr Kalinić je započela i novi projekat „Žena kroz život”, posvećen problematičnim fazama u životu ljepšeg pola, ne samo kada je riječ o menopauzi, već i hormonalnim problemima koji se danas sve češće javljaju i kod djevojaka.

„Teško se nositi sa dijabetesom i potrebno je ogromno razumijevanje porodice, snaga i spremnost oboljelog, ali i adekvatan pristup i terapija od strane ljekara i medicinskog osoblja. Šećerna bolest je u porastu, sa tendencijom stalnog povećanja broja oboljelih, a pošteđena nijesu ni djeca. Imamo bebe od dva mjeseca do starijih ljudi od osamdeset godina koji imaju dijabetes. Naravno, simptomi se razlikuju, ali pristup u liječenju i način praćenja je isti. Moj cilj je od početka bio da skrenemo pažnju na opasnosti, da doedukujemo pacijente i nas, ljekare i medicinske sestre. Posebno moramo voditi računa o djeci. U septembru smo, kada počinje školska godina, i bilo bi veoma dobro da roditelji djece sa dijabetesom upoznaju nastavnike, pedagoge i psihologe sa tom činjenicom, jer je neophodan poseban, naravno, nikako diskriminišući odnos, već suptilan, sa posebnom senzibilnošću prema djeci dijabetičarima. Dešava se da zaborave da uzmu užinu, što je iznimno važno kod dijabetesa; takođe, oni moraju da izađu iz učionice i daju sebi insulin. Zato i škole i vrtići, odnosno zaposleni, moraju imati tu informaciju. Udruženja djece sa dijabetesom su tome veoma posvećena”, kazala je dr Kalinić, koja je naglasila da su danas, nažalost, autoimune bolesti u porastu.

„Dešava se da u jednoj porodici dvoje djece dobije dijabetes. Nekada su najmlađi naši najbolji pacijenti, jer su od najranijeg djetinjstva suočeni sa problemima koje nosi to stanje, prihvatili su način života sa dijabetesom i prilagodili mu se. Od šesnaeste do osamnaeste godine je tranzitni period, što nekada nije bilo prepoznato od strane institucija (Institut za bolesti djece u Podgorici sada je formirao grupe, što je značajna podrška), nakon čega, umjesto pedijatra, mlade ljude sa dijabetesom prati endokrinolog. Važno je pacijentima približiti kako se mjeri šećer, koriste trakice i pumpe. Zato sam predložila da se u našoj, barskoj bolnici otvori posebna ambulanta, u kojoj bi ljekari i tehničko osoblje pratili novine, edukovali sebe, ali i pacijente. U tom smislu važan nam je i kamp, koji se od devetog, kada je, zbog poznatih okolnosti, bio priređen onlajn, uvijek fokusira na određenu problematiku, jer dijabetes sa sobom nosi raznovrsne komplikacije i brojne zdravstvene tegobe. Često kada se pojave drugi problemi – srčani, visok pritisak, nefrološke komplikacije – saznamo da pacijent ima šećer. Osim što smo uobičajeno na kampovima posvećeni ishrani, novinama u terapijskom pristupu (dijabetologija je u posljednjoj deceniji napredovala, kako u pomagalima, tako i u terapijskom pristupu, posebno za dijabetes tip 2) i trudnoći, ovoga puta to je nefropatija, jer pacijenti sa šećernom bolešću tip 2 od početka imaju sve faktore rizika za razvoj bolesti bubrega. Ako prođemo kroz dijalizne centre, vidjećemo da su sedamdeset posto onih koji su na dijalizi dijabetičari. To je invazivna terapija, koja je teška za pacijente, učestala i još jedan dodatni činilac koji remeti život i zdravlje. Da ne bi došlo do dijalize, kao terminalnog stadijuma, moramo sve uraditi da osobe sa dijabetesom, uz sve komplikacije, ne dobiju i ovu, koja je, uz bolesti očiju, nogu i krvnih sudova, veoma otežavajuća za pacijenta. Zato će sa nama na kampu biti svi nefrolozi u Crnoj Gori i pedijatri-nefrolozi. Na kampu će učestvovati i oni koji imaju komplikacije, sa napomenom da nije isto kada je neko u prvom, a neko u četvrtom stadijumu nefropatije. Ako je pacijent u prvom, mora naučiti kako da se hrani, kako da drži šećer i pritisak pod kontrolom, odnosno kako da zaustavi progresiju. Pacijent koji je u nultom stepenu ima šanse da preduprijedi, već za pola godine, tu vrstu komplikacije. Zato nam je važno da im u početnim stadijumima ponudimo rješenja i terapiju koja će odgoditi dijalizu ili doprinijeti da nikada ne dođe do nje. Pacijenti koji su već na dijalizi biće u prilici da čuju što moraju preduzeti kako im ne bi bila, na primjer, amputirana noga. S obzirom na to da će na kampu učestvovati pacijenti u različitim fazama oboljenja, prenijeće jedni drugima iskustva, što, uz stručne savjete ljekara, može biti dragocjeno”, istakla je dr Kalinić, dodajući da će sa njima biti i mlade žene koje su od početka u toj priči. Dolazile su kada su imale svega 15 ili 16 godina, a sada su već majke koje su, sa dijabetesom ili nefropatijom (koja se češće javlja u trudnoći), rodile djecu. One su, kako je sa posebnim zadovoljstvom kazala dr Kalinić, pokazale nevjerovatnu snagu i spremnost da se nose sa bolešću na pravi način, uz podršku ljekara i porodice.

Kamp je puno postigao za petnaest godina postojanja. Trakice za pacijente poslije osamnaeste godine, do kojih je teško bilo doći, a koje mnogo manje koštaju od amputacije noge ili barokomore, ističe dr Kalinić, bile su dostupne tek nakon inicijative sa kampa.

„To je bio vanredan uspjeh, jer su trakice za dijabetes bile veliki materijalni izdatak za porodice koje imaju jednog oboljelog člana, a ponekad i više. Bez njih dijabetičari ne mogu da funkcionišu, a nažalost, još uvijek ih nemamo za dijabetes tipa 2. Te iste godine, nakon višegodišnjeg trajanja kampa, dobili smo i senzore, a zatim i pumpe. Osobe sa dijabetesom tip 1 trebalo bi da dobiju senzore i poslije dvadeset sedme godine. To nam je cilj, a trebalo bi da bude i našim institucijama, jer uvijek je bolje prevenirati komplikacije. Ponavljam, liječenje posljedica dijabetesa košta mnogo više od pumpi i senzora. Dijaliza je već komplikovani tretman, da ne govorim o transplantaciji bubrega, nakon što ih šećerna bolest ošteti. Dijabetološka savjetovališta moraju biti prodornija i glasnija, a ja sam već razgovarala sa predsjednikom Opštine, koji ima puno razumijevanja, da za udruženje dobijemo prostorije gdje bi se pacijenti, ljekari i medicinsko osoblje susretali, razgovarali i edukovali. Vrlo je važno, i to bi bila značajna motivacija za pacijente, da imaju svoj kutak, što bi, naravno, trebalo organizovati u svim gradovima”, poručuje dr Kalinić, koja je posljednjih godina posvećena još jednom zdravstvenom problemu i projektu „Žene kroz život”, koji nije prepoznat u našem društvu na pravi način, a često ni u medicinskim krugovima. Obrađuje problematiku koju donosi menopauza – prelazni period kod žena, ali i sve izraženije tegobe koje imaju djevojke – insulinsku rezistenciju i gojaznost (koja otežava začeće) i, uz to, doprinose estetskom narušavanju fizičkog izgleda kroz maljavost, ćelavost i probleme sa kožom.

Ovaj projekat, kazala je dr Kalinić, skreće pažnju na terapiju u takvim slučajevima u vidu hormonalne supstitucije, koja je dugo, kako ističe, bila tabu tema i među ljekarima.

The post XV Edukativni kamp – dijabetes i nefropatija first appeared on BARinfo.

Cilj kampa jeste unaprjeđenje znanja, razmjena iskustava i jačanje saradnje između pacijenata i zdravstvenih radnika, posebno medicinskih sestara, jer su one glavna spona u tom procesu, kazala je za Radio Bar i Bar Info, osnivač kampa, dr Valentina Kalinić, internista, endokrinolog i predsjednica NVO „Plavi krug”, koja se osvrnula na početke kampa, prije četrnaest godina, i efekte koje su postigli.

„Trudili smo se da budemo preteča u nečemu važnom, da pratimo promjene u dijabetologiji, jer medicina stalno napreduje, a ako se nešto značajno promijenilo u poslednjih dvadeset godina, onda je to liječenje i tretman, odnosno nadzor osoba sa dijabetesom. Naš, odnosno cilj udruženja ‘Plavi krug’, bio je da utičemo na pacijente da dijabetes ne dovede do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija koje mogu da ugroze normalno funkcionisanje i život. Uz sve ljekare raznih specijalnosti, trudili smo se da na kampu uvijek bude prisutan doktor za ishranu, odnosno higijenu, sa akcentom na ishranu i fizičku aktivnost, ali da sa nama budu i profesori fizičke kulture i psiholozi, jer za ovu ‘trku’ na duge staze, koju donosi dijabetes, neophodna je podrška, počev od roditelja, do stručnih lica. Na početku kampa, imali smo i druge ciljeve – da ostvarimo prava za pacijente, i mnogo toga smo i postigli. Na primjer, do tada su trakice bile namijenjene samo pacijentima do osamnaeste godine, poslije 2018. dobili smo trakice, insulinske pumpe, pomoć za pacijente do osamnaest godina uz podršku drugih nevladinih organizacija, ostvarili pravo na refundaciju troškova za senzore, koji su od ove godine dostupni svima u Crnoj Gori – pacijentima koji imaju pumpu i onima do dvadeset i sedme godine života, dok ne završe studije, odnosno onima koji imaju dijabetes 1, a ne koriste pumpe. U međuvremenu, dobili smo i veći broj doktora endokrinologa, koji se posebno bave dijabetologijom, i nastavili dobru tradiciju da, već na nivou primarne zaštite u domovima zdravlja, imamo savjetovališta, gdje će pacijenti dobiti preporuke i biti upućeni na dalje kontrole, u trenutku kada još ne osjećaju tegobe”, kazala je dr Valentina Kalinić, rezimirajući učinke četrnaestogodišnje misije barskog Kampa za osobe sa dijebetesom. Ona je upozorila da je dijabetes jedna od najmasovnijih nezaraznih bolesti u savremenom dobu, koja prouzrokuje i ogromne troškove u liječenju pacijenata zbog teških zdravstvenih komplikacija.

„Naš cilj jeste prevencija, kako se ne bi razvio dijabetes tipa 2 kod pacijenata, a kampanja počinje od najmlađeg uzrasta, već od škola i vrtića – da djeca ne jedu nezdravu hranu, ne budu gojazna. Kod pacijenata koji imaju dijabetes 1, trudili smo se da damo podršku, da imaju sigurno utočište. Mnogi od učesnika kampa imali su šesnaest godina kada su počeli da dolaze, a danas su oženjeni ili udati, u stalnom smo kontaktu, oni su meni podrška za održavanje kampa, ja njima, ali su i primjer za nova lica koja nam se pridruže i shvate svrhu kampa. Oni šire informacije, svoja iskustva, a učesnici kampa su osobe sa dijabetesom iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Kamp je imao i jednu drugu funkciju – dali smo ideju za organizovanje sličnih događaja u drugim gradovima, pa smo ove godine prvi put, imali kamp za djecu mlađu od četrnaest godina sa dijabetesom, na Cetinju. Ja sam bila gošća na tom kampu, na kojem su doktori, pedijatri i endokrinolozi, odradili odličan posao, jer djeca su bila bez roditelja, a takav način komuniciranja sa njima pokazao je značajne prednosti”, naglasila je dr Kalinić, koja je ponovila da su zdravstvene komplikacije koje izaziva dijabetes veoma teške i opasne.

„Dijabetes često dovodi do amputacije noge, stopala, sljepila, veliki broj pacijenata je na dijalizi i ima potrebu za transplantacijom bubrega, česte su i kardiovaskularne bolesti… To uništava život pacijentima, nanosi štetu društvu. Kako nema simptoma i najava u početnom stadijumu, veliki broj dođe u poodmakloj fazi bolesti, ili u predkomatoznom stanju. Zato je neophodno da postoje savjetovališta koja će ciljano pozivati pacijente, vršiti kontrolu, uočavati te male, često neprimjetne promjene i raditi na njihovom suzbijanju, jer mnogo je lakše i manje posljedice ostavlja kod pacijenata pravovremena reakcija”, poručila je dr Kalinić, navodeći koliko je važno umrežavanje, stvaranje timova koji će pratiti pacijente, jer su često nemarni prema svom zdravlju. Treba im poslati poruku, naglasila je doktorka, da obrate pažnju na svoje zdravlje, čak i onda kada ih ništa ne boli.

„Od desetog kampa smo zato akcenat stavili na timski rad. To se dopalo i medicinskim sestrama, a od prošle godine na kamp pozivamo ljekare opšte prakse, kako bi im ukazali na novine u tretmanu i načinu liječenja. Iskristalisala se potreba za dodatnom edukacijom sestara, koju one, uobičajeno prolaze, ali ovoga puta biće još više nego do sada stavljen akcenat na taj segment medicinske podrške. Napravićemo paralelno dva kampa – za medicinske radnike i ljekare, kao i kamp za pacijente sa dijabetesom, a na kraju ćemo u zajedničkim radionicama, kroz kvizove i časove, to što smo naučili podijeliti, razmijeniti iskustva i pomoći jedni drugima. Na primjer, pumpe i senzori, nisu ‘bauk’, ali pacijenti kojima nema ko na to ukaže, imaju strah i predrasude prema njihovom korišćenju. Nije sve ni u terapiji, puno zavisi od individualnog pristupa, prije svega spoznaji o važnosti sprovođenja dijete i fizičke aktivnosti. Kada to postignemo kod pacijenta, onda smo na dobrom putu da adekvatno pratimo i kontrolišemo šećernu bolest. Sestre su važna spona između pacijenta i ljekara, zato je značajno da prođu dodatnu edukaciju, u prisustvu doktora raznih specijalnosti koje će okupiti ovaj kamp, ne samo iz Crne Gore, već i regiona. Među njima će biti i ljekari koji imaju djecu oboljelu od dijabetesa, što će, takođe, biti dodatno iskustvo, a imaćemo i gošću iz Novog Sada koja je patentirala hleb namijenjen ovim pacijentima. Donijeće svoju YouTube prezentaciju, održati radionice . Ona pravi hleb sa glikemijskim indeksom pogodnim za dijabetičare, a znamo da je to namirnica koje se najteže odriču. U Vojvodini se taj hleb već proizvodi, ali kako mu je rok trajanja 24 sata, ne može da ga distribuira u druge krajeve. Zato će učiniti dostupnim recept, kako bi mogao da se pravi i ovdje, u Crnoj Gori, ali i u drugim zemljama regiona”, kazala je dr Valentina Kalinić.

Svaki kamp, učešćem i porukama svih prethodnih godina, podržavale su poznate muzičke zvijezde, umjetnici, sportisti, javni radnici, a finansijski, prvenstveno, opština Bar, privrednici, farmaceutske kuće i pojedinci, koji su prepoznali njegovu važnost.

„’Plavi krug’ je, kao nevladina organizacija, na listi prioriteta kada je riječ o finansiranju iz lokalnog budžeta, ali Opština je uvijek tu kada nas treba i dodatno podržati, na čemu sam veoma zahvalna. To me dodatno obavezuje da istrajem, iako, uz sve druge obaveze, nije jednostavno organizovati skupove na ovom nivou. Zahvaljujem se i svim pojedincima, privrednicima, umjetnicima i sportistima koji su svih ovih godina uz nas, kao i Radio Baru, koji nas prati od samog početka”.

The post XIV Edukativni kamp za dijabetes – dva kampa jedna misija first appeared on BARinfo.

Za razliku od prethodnih, kada se radilo na edukaciji pacijenata, ove godine je akcenat dat umrežavanju i edukaciji medicinskog kadra.

Prvi dan Kampa protekao je u znaku sveobuhvatnog pristupa dijabetesu i  predavanjima o četiri najvažnija postulata u njegovom tretiranju – terapiji, ishrani, fizičkoj aktivnosti i samokontroli.

Drugi dan je bio posvećen savremenim terapijskim opcijama za tretiranje dijabetesa – insulinskim pumpama i senzorima. Tokom trećeg dana, nakon prijepodnevnog rada, polaznici kampa posjetili su Staru maslinu, Barsku uljaru i maslinjak porodice Sadiku u Valdanosu.

Današnja predavanja bila su posvećena dijabetskom stopalu, čestoj komplikaciji. Eminentni predavači razmijenili su iskustva u liječenju i objasnili koliko je važno da pacijenti, dok se dobro osjećaju, poštuju savjete struke.

Tokom čitavog kampa bilo je riječi o formiranju medicinskih timova. Istaknuto je da je veoma važno da se na nivou primarne zdravstvene zaštite, u domovima zdravlja, prepozna potreba pacijenata, ali i da se oni edukuju i osvijeste, kako bi u toku liječenja imali što manje negativnih posljedica.

Marija Stanišić, specijalista porodične medicine iz Doma zdravlja Herceg Novi prvi put je na kampu.

„Nosim veoma lijepe impresije. Možda je i pravo vrijeme da se okupimo u ovolikom broju poslije epidemiološke situacije kakva jeste bila, bezmalo evo već tri godine. U ova tri dana sve moje kolege, izabrani ljekari saglasni su da bi trebalo na neki način ponovo vratiti svrsishodnost tima izabranog doktora koja je po malo zagubljena u vremenu epidemije, a i nešto prije nje“, kaže dr Stanišić.

Ona je za Radio Bar i Bar info istakla da je doprinos izabranih ljekara tokom  epidemiološke situacije nemjerljiv, iako se često nenamjerno zaboravlja koliko su značili i građanima i zdravstvenom sistemu.

„Pošto je ovo kamp o dijabetes melitusu i pošto je tema šećerna bolest, lijepo je reći da bi trebalo vratiti savjetovališta za dijabetes u pravom svjetlu na pozornicu primarne zdravstvene zaštite. Jer, naš primarni zadatak jeste prevencija. Džaba imali najbolje ljekove, najbolju volju Fonda da sve to podrži, ako zakaže preventiva. A ona jeste zakazala, zbog razumljivih epidemioloških okolnosti koje smo imali“, istakla je Stanišić.

Ona smatra da bi se sve to realizovalo, mora se vratiti tim izabranog ljekara, porodičnog doktora, na mjesto koje mu pripada u zdravstvenom sistemu.

„Svrsishodnost medicinske sestre u timu izabranog ljekara, koju niko drugi ne može da zamijeni, pa ni sam doktor, se u ovom trenutku izgubila. Ogroman dio posla u preventivnom radu i radu savjetovališta treba da nosi ona“, objašnjava Stanišić, dodajući da je to sve nekako zagubljeno i samo forma na papiru. Posljedica toga je da je sve manje pacijenata motivisano da posjećuje savjetovališta koja dugo nisu radila.

„Kamp je bio pravi način da nas opomene na šta moramo obratiti pažnju da bi bilo na korist pacijentima, a onda i samim ljekarima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Utisak je da smo kolege sa primarnog, sekundarnog i tercijarnog nivoa sada ovdje bile tim. Samo timski rad u medicini donosi rezultate. Svako je imao svoju ulogu i izgledali smo kao tim koji može dobiti tu bitku“, kazala je Stanišić, dodajući da su tu bile „sjajne medicinske sestre iz KBC-a“, što je, objašnjava „opet motivacija za sestrinski kadar na primarnom nivou, jer učimo od boljih i to tako treba da bude“. Kamp je bio skup različitih ljudi od kojih je svako veoma važna karika u lancu koji mora biti neraskidiv, i na čijem se osnaživanju mora raditi da bi pacijent bio zadovoljan“, zaključila je naša sagovornica.

Sanja Minić, strukovna medicinska sestra specijalista, glavna sestra Interne klinike u KC Crne Gore po peti put učestvuje u radu Kampa.

„Ove godine mislim da je kamp najbolje organizovan, zato što smo imali tri tematske cjeline. Prvog dana razgovaralo se o dijabetesu – o tipovima dijabetesa, o ishrani, fizičkoj aktivnosti, samokontroli. Drugi dan je bio posvećen vrstama insulina, pravilnom davanju insulina, što je veoma bitno kod naših pacijenata i insulinskim pumpama koje predstavljaju novinu u liječenju dijabetesa. Treći dan je posvećen dijabetskom stopalu, koje predstavlja jednu od najčešćih komplikacija kod dijabetesa“, kazala je Minić za Radio Bar i Bar Info, dodajući da je zajednička uloga primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite da do ove komplikacije ne dođe.

„Na prvom mjestu izabranog ljekara, zatim endokrinologa, medicinskih sestara… Kad već dođe do dijabetskog stopala, onda imamo i neurologe i vaskularne hirurge i medicinske sestre sa Vaskularne hirurgije, koje igraju veliku ulogu u liječenju dijabetskog stopala“, objasnila je Minić.

Ona ističe da svi pacijenti koji imaju smanjenu toleranciju na glukozu ne moraju dobiti dijabetes.

„To zavisi od načina života, od ishrane, gojaznosti i nedovoljne fizičke aktivnosti. Koliko se pravilno hranimo, koji broj obroka u toku dana imamo, koja je struktura ugljenih hidrata, proteina, soli u ishrani – sve to utiče na mogućnost da se dijabetes razvije,“ objašnjava Minić, dodajući da su okidači i stres, neuredan život, nedovoljno sna, pušenje.

Uloga medicinske sestre u dijabetološkom timu je velika, ističe naša sagovornica.

„Ja radim na tercijarnom nivou u Kliničkom centru, najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Crnoj Gori. Vjerovatno zbog načina života, sve više imamo mladih ljudi koji obolijevaju od dijabetesa. Mi se trudimo da olakšamo našim kolegama na primarnom i sekundarnom nivou, da svakog pacijenta otpustimo edukovanog, jer je edukacija temelj za liječenje. Pod tim se podrazumijeva i fizička aktivnost i ishrana i pravilno davanje insulina i samokontrola glikemije. Nijednog pacijenta sa klinike ne otpustimo ako ga ne naučimo kako se pravilno daje insulin, kako se čuva, koja su mjesta za davanje insulina, koliko se regija gdje se insulin daje može i mora često mijenjati, što je veoma bitno za dalju resorpciju insulina. Pacijenti moraju tri puta nedjeljno da šetaju po 40 minuta, da voze biciklo, plivaju, sve je to neophodno da bi pravilno pratili svoje stanje i da ne bi došlo do komplikaci“, objasnila je Minić.

Ranijih godina na Kampu su, podsjeća ona, bili prisutni i pacijenti.

„Prvi put ove godine je tema našeg kampa edukacija edukatora. Ove godine su bili prisustni izabrani ljekari, endokrinolozi, neurolozi, vaskularni hirurzi, psiholozi i svi zajedno smo pokušali da naše znanje i iskustvo prenesemo kolegama s primarnog i sekundarnog nivoa, da bi oni dalje, u svojim ustanovama, približili pacijentima kako da preveniraju komplikacije, kao i da im objasne higijensko dijetetski režim,“ sumirala je ona aktivnosti ovogodišnjeg kampa.

Kada je liječenje u pitanju, Minić objašnjava da u medicinskom timu svako ima svoje mjesto, a da je edukacija pacijenata posao dobro edukovane medicinske sestre.

“Vjerovatno naši građani ne znaju da medicinske sestre imaju fakultete, da to nije, kako je u našem narodu prisutno, srednji stručni kadar. Posljednjih godina imamo sve veći broj medicinskih sestara sa medicinskom diplomom, sa diplomama magistara i doktora nauka. Sve veći broj medicinskih sestara, osim što radi u zdravstvenim ustanovama, radi i kao nastavnice zdravstvene njege u medicinskim školama i na fakultetu. Naš posao je edukacija pacijenata. Kad ljekar završi svoj dio, da terapiju pacijentu, odredi insulinske doze, mi nastavljamo svoj, ne manje bitan dio posla“, zaključila je naša sagovornica.

Ona je podsjetila da pacijenti mogu da se obrate i dijetetičarima i nutricionistima Instituta za javno zdravlje, kako bi dobili planove ishrane. Ona je podsjetila da pacijenti koji primaju insulin moraju da imaju najmanje četiri do pet obroka, a oni koji piju tablete, najmanje tri.

The post Kamp posvećen obuci edukatora i formiranju medicinskih timova first appeared on BARinfo.

Radionica “Biti medicinska sestra-najteži posao koji ćeš ikad voljeti“ biće emitovana na Youtube kanalu Kampa danas od 18 do 19 sati.

Gošće su Sanja Minić, glavna sestra interne klinike Kliničkog centra Crne Gore i Biljana Kraljević, medicinska sestra u Institutu za bolesti djece Kliničkog centra. Moderator je dr Valentina Kalinić,

internista endokrinolog iz NVO „Plavi krug“, osnivač Kampa za dijabetes. Radionica je interaktivna, a gledaoci imaju mogućnost da postavljaju pitanja i komentare.

The post Danas u 18 h online radionica Kampa za dijabetes first appeared on BARinfo.