Na putu od Martića ka Skadarskom jezeru, odmah upada u oči zelenilo koje prekriva površinu vode. Na prvi pogled djeluje kao tepih od bilja, ali riječ je rijetkoj biljci kasaronji, poznatoj i kao vodeni kesten. Nekada nezamjenjiv izvor hrane, danas, iako mahom zaboravljen u modernoj ishrani, još uvijek opstaje u Skadarskom jezeru i u sjećanju mještana.

Karakterističan po romboidnim listovima sa mjehurastim peteljkama, vodeni kesten razvija trouglaste plodove sa malim rogovima, gdje se krije bijeli, jestivi dio – ukusan poput sirovog kestena.

Muškarci su nekada plodove ubirali iz čuna, dok su žene, u korpama na leđima, iznosile rod uz brdo, do kuća. Taj mukotrpan posao bio je svakodnevica u godinama oskudice.

“Plod je bio dragocjen. Jeo se kao svjež i kuvan. Djeca su znala da ga traže kao poslasticu“, prisjeća se jedan od starijih mještana.

Osim za ljudsku ishranu, biljka je služila i za prehranu stoke. Ipak, rod vodenog kestena zavisi od prirodnih uslova. U narodu se vjeruje da ako tokom ljeta ne padne dovoljne kiše, plodova neće biti – i pored toga što je korijen u vodi.

Mlade generacije sakupljaju plodove iz znatiželje, a vodeni kesten prkosi vremenima.

The post Zaboravljeni plod Skadarskog jezera: Kasaronja nekad hranila narod, danas budi nostalgiju first appeared on BARinfo.