Veče su otvorili Božo Gagović i ekipa vanvremenskim hitom iz repertoara grupe “Ružin trn” – “Decembar”, sa Marijom Brajović kao vokalom. Ređali su se hitovi ex-YU pop-rock scene, što je svakako voda u kojoj “AkademiA” najsigurnije pliva. Osam-devet pjesama u pola sata za zagrijavanje i razmrdavanje prisutnih.

A onda se “AkademiA” pretvorila u “Katapult” i na binu je izašlo dobro poznato lice – Goran Pejović Gula.

Uslijedio je jednosatni nastup, u kome je pružio kratku retrospektivu dosadašnje karijere. Ređale su se “Prolaze godine”, “Dunjo mirisna”, “Kada ti jednom loše krene”… publika je horski pjevala sa Gulom, skandirala, upaljene su baklje, sve je podsjećalo na 1988. godinu.

Gula je na bis izveo sopstvenu verziju “Decembra” (za koji je napisao tekst sredinom osamdesetih), tako da je barsko veče počelo i završilo istom numerom, u dvije verzije.

Na kraju večeri su nastupili “Osvajači”.

Posjetioci “Podgoričkog pazara” sve do 8. januara imaju priliku da uživaju u brojnim muzičkim nastupima renomiranih izvođača i lokalnih bendova različitih muzičkih žanrova, kao i nastupima DJ-eva, folklornih ansambala, horskih koncerata, prigodnih programa inspirisanih tradicijom i prazničnim duhom.

The post AkademiA i Katapult sinoć na Podgoričkom pazaru first appeared on BARinfo.

Nekoliko hiljada prisutnih pjevalo je više od sat vremena hitove iz bogate Guline karijere, bez ijedne obrade. Odlična zvučna slika i još bolja interakcija sa publikom obilježili su ovaj nastup “Katapulta”. Iako su prisutni iz prvog reda nakon završne pjesme “Prolaze godine” glasno dovikivali: “Decembar“ ili “Pjevaj Popa”, tajming je morao biti ispoštovan. Nakon Gule, na binu se popela Breskvica sa bendom..

“Iskren da budem, nisam očekivao ovako dobru reakciju. Prvi put smo svirali u Plužinama i bilo je iznenađujuće dobro posjećeno. Ljudi su pjevali svaku pjesmu s nama, znali su sve“, rekao je za Bar Info i Radio Bar frontmen “Katapulta“ Goran Gula Pejović.  

The post Spektakl Gule i Katapulta u Plužinama first appeared on BARinfo.

Na sceni Doma kulture “Vladimir Popović Španac” Guli i Katapultu će se na dvočasovnom koncertu pridružiti i specijalni gost, Đorđe Milovanović George.

Karte po cijeni od 10,00€ se mogu kupiti na biletarnici Doma kulture.

Radno vrijeme biletarnice:

Srijeda, četvrtak, petak: 15.00-21.00 / Subota i nedelja: 10.00-12.00/16.00-21.00.

The post Narednog četvrtka koncert Gule i Katapulta u Domu kulture first appeared on BARinfo.

Bio je to, nakon 14 godina, prvi Gulin nastup uživo u glavnom gradu Crne Gore . 

“Prelijepo je. Pazar je veliki plus za nas muzičare jer ne razmišljamo o ozvučenju, bini, troškovima, već se fokusiramo na muziku i naš dio posla. Spremamo novi album, ali zbog troškova idemo korak po korak. Borimo se”, kazao je kratko za Mediabiro Gula Pejović.

Jednosatni set Gule i “Katapulta” (kojeg su činili momci iz “Akademia” benda i multiinstrumentalista Dario Marčić) činili su provjereni hitovi sa svih albuma grupe, uz izvanrednu reakciju publike koja je horski pjevala sa Gulom, dok je na bis izvedena pjesma “Prolaze godine”.

Uslijedilo je fotografisanje i potpisivanje ploča. Kao nekad, reklo bi se.

The post Gula i Katapult na Proljećnom bazaru u Podgorici u susret Danu nezavisnosti first appeared on BARinfo.

Rođen je na Cetinju, živio je prvih pet godina na Rijeci Crnojevića, i 1966. sa porodicom prešao u Bar, u kuću Lazara Lekića – Laza Kubanca, na po puta od Krstiputeva do Rampe.

“Lazo je bio specifičan, zanimljiv čovjek sa posebnim pogledom na svijet. Dugo je živio na Kubi i vratio se u poznim godinama. Sjećam se njegovih priča koje je govorio djeci. Između dvije smokve imao je ležaljku i svako popodne je odmarao, kao i na Kubi. Imao je dvije banane posađene, 3-4 metra visoke, i to ne jednogodišnje, nego višegodišnje, redovno su davale plod. Prvi je zasadio šećernu trsku u Baru. Nosio je šešir bijeli, veliki, i u gradu se izdvajao od svih”, sjećao se Džigi legendarnog Baranina.

Osnovna škola je bila, logično, “Meksiko”, na manje od 100 metara od kuće: “Bila je to potpuno atipična, dvorišna škola. Učitelj mi je bio dobri Blagoje Marković, kad je jaka kiša padala prekorijevao nas je što smo uopšte dolazili i kvasili se. Poznavao je navike đaka, ali i onih iz njihovih porodica, pa je nepogrešivo znao ko će i koliko učiti u školi. Odredio bi ko s kim da sjedi, s kim će da se druži, odmah je kapirao ko je u kakvoj poziciji. Sjećam se okačenih zastava SFRJ i Meksika, ploče-zahvalnice toj državi, ali i pozornice sa dva zida, koji su služili kao paravan. Od 4. do 8. osnovne bio sam solista u horu kod nastavnika Halila Ravije.

Negdje 1970. u školi je napravljeno prvo barsko igralište za košarku, a na samom ulasku u kompleks škole bio je fudbalski stadion, pa put, pa Šarbaići. Ima ona izreka ‘Otišao je u babine šipkove’ kad je neko malo ‘onako’, a malo ko zna da je ta izreka nastala upravo kod OŠ ‘Meksiko’. Kad bi neko šutnuo jače loptu na stadionu, pošla bi preko žice, u šipkove Šarbaića, pa smo morali da se zavlačimo. To su bili ti ‘babini šipkovi'”.

U istoj školi je učitelj bio i Božo, Džigijev otac. Poslije je prešao u “Drugu osnovnu školu”, odnsono OŠ “Blažo Jokov Orlandić”: „Otac Božo je radio u školi kao učitelj, ali ne pamtim da me je ikada sačekao nakon časova ili došao da razgovara sa nastavnicima. Mislim da Blagoja nije nikad kontaktirao. Bio je sa njegovom mirnoćom izuzetno strog. Dašo Duturović nam je pričao kako se ocu neki đak požalio da mu je drug ukrao gumicu, na šta je moj Božo rekao: ‘Nemoj tako, to su preteške riječi. Ukrao. Nemoj tako da izgovaraš. Možda je samo pozajmio pa će vratiti’, i tako na lak način spustio tenziju. Jednom je, sjećam se, jedan učenik, loš, ne baš pismen, najbolje uradio sastav, previše dobar i ‘jak’ za njegove sposobnosti. Moj otac ga nije ocijenio, samo je ispod napisao: ‘Koliko plaćaš pomagača?’, pa su učenikovi roditelji odustali od te prakse. A u kući… Ko god je u prosvjeti, donese to kući, tu strogost. Tu nema odstupanja. I otac je, kao i sve njegove kolege, bio potpuno posvećen školi, kao prosvjetar starog kova. Čitav dan. I u radno vrijeme, i nakon njega”.

Familija Jovićević se 1969. preselila na Topolicu, u “Šesticu”. Tu je i dobio nadimak Džigi, dao ga je Zoran Vojinović.

“Prvi put kad smo došli na Topolicu nije bilo ulica, no gomila zgrada i oko njih pržina i dosta vegetacije. More je bilo nekako drugačije nego sad, bilo je sve otvoreno, znalo se koliko je barki, ko smije da dolazi… ‘Šestica’ (danas naspram ‘Varadera’ i ‘Auguste’) i ‘Sedmica’ koja je srušena nakon zemljotresa (preko puta Milicije) su bile u paru, a mi smo napravili fudbalsko igralište, sa gredama. Željezničke zgrade su dolazile, Žuta zgrada, igralo se svako predveče. Svi su igrali fudbal, drugih sportova nije bilo. Žarko Đurišić je živio u ‘Sedmici’, Vuko Pekić, Zoran Vojinović… Tu gdje je sad ‘Potkovica’ bilo je mnogo borova, kućice ispod njih, nisu morali da nas traže, tu smo bili bezbjedni. ‘Turist’ je bio pored zgrada, gledali smo rijeke stranih turista kako se kreću ka feribotu ‘Sveti Stefan’. Strašno smo se čudili gledajući Njemce kako sa jednim papirom u rukama idu stotinjak metara od stola da nađu kantu za smeće. Tad smo shvatili da mi nismo baš takvi. Na parapetu se sjedilo, a oni stariji su svirali gitaru.

Ima jedan detalj iz djetinjstva, sjećam se Poljoprivrednog dobra iza Poljoprivredne škole, tu đe je sad Gradska biblioteka. Kad se pomuzu ujutro krave, mlijeko bi se sipalo u velike aluminijumske kante i triciklom raznosilo po gradu da se prodaje. Došli bi oko 8, 9 ujutro, mi bi strčali sa po dvije boce i kupovali na licu mjesta. I tako od zgrade do zgrade. Pjaca sa betonskim bankovima bila je pored ‘Turista’, i prva Nešova suvenirnica sa školjkama. On se sjetio da od ronilaca otkupljuje školjke, zvijezde, ježeve i prodaje kao suvenire Njemcima, bilo je to neđe 1971/72, desno od ‘Turista’ ka Dvorcu, pored korza“, detaljan je Jovićević, koji dodaje da se iz “Šestice” i “Sedmice” ipak redovno, sve do 1975. išlo na Pristan.

“Prvo, na Darove topole, da gledamo fudbal. Mi mlađi bi sjeli na prugu, pa kad voz dođe – ti ustaneš, on prođe – opet sjedneš. Tamo je bio i kino, najviše smo voljeli westerne, a od juna do avgusta bi išli na Ljetnju pozornicu. Tu su se davali filmovi, ali i koncerti, sjećam se dolazaka Silvane Armenulić i Lepe Lukić. Ako nekoga nisi mogao da nađeš tokom dana jer nije bilo telefona i slično, bio je uveče ispred Ljetnje pozornice”. 

U Zgrade Solidarnosti Jovićevići su prešli 1974. godine: “Zgrade solidarnosti su bile za radnike Luke Bar, ali je bilo i 8 prosvjetnih stanova. Potpuno zelenilo, nijedna kuća desno od naših ulaza, samo lijevo Pivnica, zgrada preko puta Gimnazije, Tri kule, više ništa… Na mjestu današnje škole BJO bio je mali fudbalski stadion, napravili su ga Mijo Petrović i ovi stariji. Od nas je kretao zabran, močvara, išli su lovci u lov tu đe je sad Opština”.

Zoran Džigi Jovićević se košarkom počeo baviti u Gimnaziji, na spoljnjem terenu između čempresa, kao član kadetske ekipe KK „Mladost“, 1973.

“Još od 1973. se igrala u Baru Crnogorska liga. Sjećam se da je Boro Vučević u vojsci porastao nevjerovatnih osam santimetara, bio je ljevak, izuzetan košarkaš je bio, a još bolji kao ličnost, igrao je ljepše i gracioznije nego njegov sin Nikola sad. Kad sam počeo da treniram, Branka Korać je vodila prvu ekipu, a podmladak Mihailo Pavićević Pajo, iako samo 3, 4 godine stariji od nas. Odabrao je nas 15 igrača od mogućih 40, bili su tu i Dragan Otašević, Bojica Pešić, Vasko Lalošević, Zoran Vojinović, Milovan Obradović, Džile Krnić, Zoran Andrović… Tokom 1976. bilo je Kadetsko prvenstvo Crne Gore u sali Gimnazije, i u onakvu salu bez ikakvih tribina nekako su uguralo bar 200 ljudi, niko ne zna kako. Dobili smo ‘Partizan’ iz Tivta dva razlike, oni su plakali, a mi slavili prvi košarkaški pehar koji je stigao u Bar. Crnogorska liga seniora se igrala na spoljnom stadionu, konopac je bio oko terena, i klupe. Rijetko su nas dobijali tu, ali se dešavao poraz od ‘Ivangrada’ sa braćom Boričić ili ‘Sutjeske’ koja je bila mnogo slabija.

Dolazili su, onako drugarski, eminentni treneri kod nas. Bata Đorđević, čiji je kum Aco Cvetinović i ima kuću na Utjehi, radio je malo sa prvim timom, onda Boža Maljković čitavo ljeto, imao je 26 godina, kasnije Đorđe Andrijašević iz Antiba koga je doveo Ljubo Skoković, pa Luka Stančić koji je radio sa mlađim kategorijama…”, taksativno navodi Jovićević, uz opasku da je sve počelo od Branke Korać.

“Branka je utemeljivač barske košarke, a Ljubo Skoković je nastavio nakon nje. Ona je sve započela, rijedak entuzijasta. Kupila nam je prve dresove od svoje plate, i Ljubo je dodao nešto para. Crveni dresovi kadetske ekipe”.

Igrao je aktivno košarku u “Mladosti” do vojske, juna 1980. godine, a i u SMB uniformi je bio aktivan: “Vojska nam je oduzela puno, pa i sport. Tamo su me našli neki oficiri, pa sam igrao vojne turnire u Splitu, Dubrovniku, Pločama…”.

Očekivano, najzanimljiviji dio priče vezan je za nastanak “Katapulta”, najdugovječnije barske grupe, i za nastanak prve ploče. Nije to bio Džigijev prvi ulazak u pop-rock. Učestvovao je na manifestaciji “Glas Bara” 1977. u Domu kulture, pjevajući “U tvojim plavim očima” sastava “Indexi”. I u vojsci je pjevao sa orkestrom.

“Ljeta 1982. na Crvenoj plaži upoznajem Gulu Pejovića i Zlatka Čikića. Malo smo probali, svirali kod Zlatka u stanu, ‘Divlje jagode’, ‘Time’, išlo je ali se ništa nije dešavalo do poslije Nove godine kad smo odlučili da napravimo bend. Gula je doveo Iska Čobića na bubnjevima, a ja Dragana Čobića na bassu. Počeli smo da vježbamo u barakama Turističkog saveza (kasnije nazvanim Milicijske barake), sredio nam Danilo Mijović, Bobanov otac. Zapisao sam na gitari datum 11. april 1983, kao dan osnivanja ‘Katapulta’. Prvi put smo nastupili kao predgrupa ‘Ružinom trnu’  sa nekih sedam autorskih pjesama, nakon čega su oni primijetili Iska i odveli ga u svoj bend, pa ga je zamijenio Boban Mijović. Imali smo onda koncert-igranku u Gimnaziji, bina su bile klupe čvrsto vezane konopcem, a bili smo decembra 1985 u Domu kulture usred ‘Glasa Bara’ u pauzi proglašenja pobjednika sa 4, 5 pjesama. Stevo Popović je dizajnirao plakat sa usnama kao na ‘Eto, baš hoću’, takve su bile i ulaznice.  

Na početku smo radili neke pjesme, koje smo i usnimili u Beogradu, u studiju ‘O’ Olivera Jovanovića, ali nikad nismo ubacili na ploču. Gula je imao dosta pjesama još kad smo počeli da vježbamo. Zlatko je bio izuzetan gitarista, meke ruke, njegov udio je bio veliki, malo sam ja pjevački dorađivao načinom pjevanja. Dragan Čobić je svirao 5, 6 instrumenata, po svestranosti je odmah iza Noca Brajovića i Boža Gagovića“, pričao je Džigi Jovićević.

Naredni veliki korak bilo je snimanje prve ploče.  

“Demo snimke nam je snimio Noco na trakama u Radio Baru. Kako smo izabrali koje će pjesme ući na album, uopšte se ne sjećam, bilo je to prilično užurbano, konfuzno, pa smo čak onu ‘Mogu da mi zabrane’ zaboravili da stavimo na LP. Veliki dio materijala smo usnimili u studiju ‘Kazablanka’ Miše Aleksića, a dopunske dvije – ‘Jesenji vjetar’ i ‘U tvojim očima’ u studiju kod Stojketa. Na toj ploči smo prvi govorili o ulicama Bara, o poznatim ljudima… ‘Ulica koju zaobilaze svi’ su Zgrade solidarnosti, blizu je živio i Zoran Popović Pop… Meni je najljepša ‘Htio sam noćas da ti pišem’, koja je bila druga na Top 20 Radio Zagreba, i na njoj je usnimljeno sedam gitara, dok se snimatelju i producentu i čovjeku koji je odsvirao mnogo toga na albumu Dudi Bezuhi najviše sviđa ‘Ne govori ništa’, to nam je 50 puta rekao…

Ja sam snimio sve faktički na prvu loptu. Tu matricu koja je bila gotova, a koju je napravio Bezuha, nisam čuo do dolaska kod njega u stan, nakon čega smo ušli u studio. Garantujem da bi zvučalo bar tri puta pjevački bolje da sam vježbao na poznatu matricu, a opet možda bi to odnijelo onu prirodnost. Na pjesmi ‘U tvojim očima’ klavijature je svirao Aleksandar Vuksanović, danas poznatiji kao Aca Lukas, tada je radio kao klavijaturista, i često boravio u tom studiju, kao i Srba Mladenović, koji je radio decenijama sa Nedom Ukraden. Aca se sam ponudio, legla mu je pjesma nekako…“, sjećao se Džigi.

Iako je materijal bio odličan i za barske i crnogorske prilike daleko iznad prosjeka, to nije bilo dovoljno da se ostvari uspjeh na širem planu: “Glavni naš problem je bio što smo sve radili na o-ruk, nije bilo nikoga da vodi naše karijere. Da smo imali menadžera, ne bi nam se neke greške desile. Mi smo se svi individualno borili za bend. Ja sam preko Radmile Diklić sredio da se pojavimo u popularnoj emisiji ‘Disko Folk’, Gula u ‘Beogradskoj hronici’, zvali su nas na ‘Nedeljno popodne’ TV Zagreb kod Saše Zalepugina, ali nismo pošli… Živjeli smo, a neki i radili, u Baru, daleko od centra diskografskih zbivanja, a morali smo biti na licu mjesta da bi bili viđeni. Moralo se otići dalje, prelomiti preko koljena, ali se to nije dogodilo”.

Džigi je 1990. otišao za Kanadu, a Mićo Vujović sa klavijatura prešao na mjesto vokala “Katapulta”.

“Bilo je razlika – ja sam bio roker, Mićo isključivo radi pop muziku. Pjesme sa drugog albuma ‘Katapulta’ nisu rađene za pop varijantu i njegov glas, već za moj, pjevao sam ‘Aca Borozana’ i ‘Ulicu starog pjesnika’ godinama. Trebalo je da se uradi drugačiji tonalitet za Mića, ‘Decembar’ ga je vokalno izmorio, recimo. Da ne bi bilo zabune, Mićo je izuzetan čovjek koga mnogo poštujem, i uvijek kad se sretnemo kao da se ni rastajali nismo. Nikad nismo imali zle riječi. Čak smo negdje u ljeto 1987. zajedno nastupali u ‘Turistu’ u okviru tezgaroškog benda ‘Večernja zvona’, dao sam ime po filmu Lordana Zafranovića: Sajo Kovač gitara, Mićo klavijature, Zlatko Kapa bass, Emina Čivović drugi vokal, Slobodan Mijatović Promaja iz Nikšića na bubnjevima… Mićo je tada pjevao samo dvije pjesme, mislim Terenca Trent D’Arbyja“, govorio je Džigi, koji se muzici vratio tek sa himnom RK “Mornar” na tekst i muziku Jovice Mašanovića.

Pojavio se i ponovo opčinio publiku 5. marta 2010. na slavljeničkom koncertu “Katapulta”.

“Isprva nisam htio da nastupim, ali nisam htio ni da budem jedini koji neće da bude tu. Zato sam 7 dana vježbao sa bendom po nekoliko sati, da dođem potpuno spreman. Nisam htio da me mlađa publika, koja me nikad nije čula, vidi kako se mučim i falširam. Mislim da je bilo sasvim dobro, a kad pomisliš, te pjesme koje sam još na prvoj ploči otpjevao, vrijede i danas. Baš mi je sin rekao da momci, kad se napiju, znaju da zapjevaju ‘Ja sam se kleo s tobom’. A prošlo je skoro 35 godina od tada, to znači da su preživjele”, zaključio je gostovanje u emisiji “Priče s Baranima” Radio Bara Zoran Džigi Jovićević.

The post Džigi Jovićević: Banane i šećerne trske, babini šipkovi, Šestica i Sedmica, košarkaši-kadeti i prvi album Katapulta first appeared on BARinfo.

Prvi objavljen spot je za pjesmu “Otkad te nema” sa nedavno izdatog istoimenog CD-a, prvog nakon više od 10 godina diskografske pauze. Sniman je na Hajdučkoj česmi u Beogradu.

“Namjera nam je da bar pola albuma bude pokriveno videom, dakle. još četiri, pet spotova. Meni se najviše dopada balada ‘Još uvijek si tu’ i prvi je ‘pik na draftu’ za buduću ekranizaciju. Album odlično prolazi, izdavači – City records i Music Start Rake Marića su zadovoljni. Na njemu je i obrada moje prve pjesme napisane sa 16 godina, a objavljene na prvom albumu ‘Katapulta’ – ‘Ja sam pjevač tvoje tuge”, kaže iz Beograda za Bar Info Gula.

Novembar u Baru je, što se tiče Gule, “samo polovično odrađen”.

“Došao sam radi dvije stvari – koncerta koji sam zakazao i radi učešća na otvaranju izložbe o 40 godina barskog pop rocka. Koncert je, na moju i žalost velikog broja fanova, otkazan jer nisu bili gotovi radovi u sali Doma kulture zbog velikih kiša, a izložba je umnogome premašila moja očekivanja, jer ne pamtim nikada toliko ljudi na otvaranju neke postavke, nadam se da je moj skromni doprinos u ime muzičara grada Bara kojima je ovom izložbom priznat, da tako kažemo, legitimitet, doprinio opštem odličnom utisku”, rekao je Gula.

Frontmen najdugovječnije barske pop-rock grupe najavio je promociju albuma u Beogradu, ali i skorašnje novogodišnje nastupe i koncerte u Baru i Budvi. Beograd je, kaže on, dogovoren za mart 2020.

The post Gula: Uskoro novogodišnji nastup i promotivni koncert u Baru first appeared on BARinfo.

“Dogovor sa V&B produkcijom je da uradimo još četiri, pet spotova. Ovu smo pjesmu ekranizovali jer su ljudi koji su čuli album najbolje reagovali na nju, a sljedeća je balada ‘Još uvijek si tu’ koja je meni najbolja od novih pjesama. Za nju ćemo spot raditi u Baru, klasika uz more, na plaži, ležerno uz gitaru”, najavio je Gula.

Novi album “Katapulta” objavljen je pod etiketom “City Recordsa”, a osim što je dostupan na CD-u, frontmen i glavni autor ove grupe kazao je da se cijelo lzdanje može čuti na YouTube kanalu izdavača. Barskom sastavu u narednom periodu predstoji rad na promociji albuma.

“Prvo ću u Baru da radim promociju ili koncert u novembru, a onda u Podgorici, Beogradu, Novom Sadu… Gledaću da zakažem još par nastupa za Novu godinu. Čudno, ali više smo slušani po regionu, nego u Crnoj Gori”, ocijenio je pjevač.

On je kazao da je zadovoljan aranžmanima i produkcijom, a da je na publici da ocijeni kakve su pjesme, te da u pop rok muzici ne može mnogo toga novog da se izmisli.

“Srećan sam što sam tu uspio da zaokružim, a što će dalje biti nije do mene. To je šou-biznis, kako se ko snađe, teška je situacija za ovakvu muziku, vlada hiperprodukcija. Ljudi plaćaju da imaju preglede na YouTubeu, ali to je lažna popularnost”, kazao je Gula i dodao da mu se od novih lica sa scene jedino sviđa Senidah.           

The post Gula novim spotom i koncertima promoviše album po Crnoj Gori first appeared on BARinfo.

Na sinoćnjem, pretposljednjem ovogodišnjem koncertu, nastupili su Goran Pejović Gula i “Katapult”, kao i regionalna zvijezda Jelena Rozga.

Goran Pejović Gula i “Katapult” pokazali su i sinoć zašto nose epitet legendarnog rok-pop sastava u Crnoj Gori, koji ima hitove za sva vremena. Barani i njihovi gosti uživali su u evergrin pjesmama: “Mrzim decembar”, “Kada nam jednom loše krene”, “Pjesme ljubavne”, “Proklet bio kišni petak”, “Prolaze godine”…

Popularni Gula govorio je o novom CD-u “Od kad te nema”, koji je završen i publika ga već može čuti. “Na njemu je 10 pjesama, devet novih i obrada jednog starijeg hita. Očekujem da će nove pjesme biti hitovi kao i ranije, jer ovo je, što se tiče produkcije, i aranžmana, naše najbolje izdanje, nastalo u izdavačkoj kući poznatog Rake Marića”, kazao je Gula, koji je autor teksta i muzike gotovo svih svojih pjesama.

Publika je povicima “Vrati se , Gula”, na kraju nastupa, pokušala da ga pozove na bis, ali uzalud, jer je ubrzo na binu izašla regionalna zvijezda, koja je, čini se, zbog izuzetnog dočeka publike, bila posebno inspirisana na sinoćnjem koncertu. Pokazala je to energičnim nastupom, stalnim, emotivnim kontaktom sa publikom, dajući sebe do kraja.

“Nastupala sam ovdje prije deset godina, na početku moje solo karijere i bilo je divno. Sigurna sam da će večeras biti još ljepše”, kazala je uoči nastupa šarmantna i lijepa Splićanka.

Otkrila je da u ponedjeljak ulazi u studio, kada će nastati nova, duetska pjesma, ali još nije željela da saopšti sa kim i o čemu se radi, ali je rado sa novinarima podijelila tajnu svog dobrog izgleda. “Treba puno spavati i odmarati se. Ja sam Dalmatinka, jedem puno ribe, voća i povrća, tu je i genetika, a kada sam loše, uvijek me podigne moja publika. Najbitnije je ono što osjećaš iznutra, ja sam zadovoljna i srećna, radim posao koji volim, okružena sam divnim ljudima, živim u Splitu – kud ćete lipše”, rekla je Jelena Rozga, koja je nakon dobro prihvaćene balade koju je za nju uradila koleginica Emina Jahović – “Moje proljeće” – najavila nastavak saradnje sa  poznatom pjevačicom.

Jelena Rozga, sljedećeg petka, na svoj rođendan, nastupa na festivalu “Music week” na beogradskom Ušću.

I na ovom koncertu ostvarena su očekivanja publike, među kojom je sinoć bilo dosta gostiju, koji su nam potvrdili da se izvanredno zabavljaju. Jedina zamjerka jeste što bi željeli da koncerti budu češće, makar dva puta nedjeljno.

Narednog petka na posljednjem koncertu manifestacije “Ljeto sa zvijezdama” nastupaju “George and friends” i Mirza Selimović.

The post VIDEO: Katapult i Jelena Rozga – pretposljednji LJSZ koncert ovoga ljeta first appeared on BARinfo.